NA ŠTO pomisliš kad čuješ riječ “pakao”? Zamišljaš li pakao kao nekakvo doslovno mjesto vatre i sumpora, beskrajnih muka i patnji? Ili je možda pakao simbol nekakvog duševnog stanja?

Vjerski vođe crkava kršćanstva stoljećima vjeruju da je pakao, mjesto bolnih i vatrenih muka, odredište suđeno grešnicima. Ta predodžba još je uvijek živa i u mnogim drugim religijama. “Kršćanstvo možda jest populariziralo riječ pakao”, stoji u U.S.News & World Reportu, “no ta doktrina nije vezana isključivo za njega. Prijetnje bolnim kažnjavanjem u zagrobnom životu nalazimo u gotovo svakoj od glavnih svjetskih religija, ali i u nekim manjima.” Hindusi, budisti, muslimani, jaini i taoisti vjeruju da postoji pakao, mada ga, istina, različito zamišljaju.

Međutim, ljudi sebi danas drugačije predočavaju pakao. “Mada još uvijek ima onih koji pakao zamišljaju na tradicionalan način”, stoji u prije spomenutom časopisu, “u zadnje su se vrijeme počela pojavljivati gledišta da je vječno prokletstvo sličnije životu u jezivoj samici, čime se želi prenijeti poruka da u paklu i nije baš tako neizdrživo od vrućine.”

U jezuitskom časopisu La Civilta Cattolica stoji zapažanje: “Kriva je (...) predodžba da Bog, služeći se demonima, nanosi onima koji su osuđeni na prokletstvo užasne muke usporedive s gorenjem u vatri.” U časopisu dalje stoji: “Pakao postoji, no ne kao mjesto, već kao stanje u kojem osoba osjeća bol kao posljedicu odvojenosti od Boga.” Godine 1999. papa Ivan Pavao II rekao je: “Pakao nije neko mjesto, naprotiv, to je stanje u kojem se nalaze oni koji se po vlastitom izboru i u potpunosti odvajaju od Boga, izvora sveg života i radosti.” Što se tiče predodžbi o paklu kao mjestu vatrenih muka, papa je rekao: “Oni [koji se nalaze u paklu] osjećaju potpunu nepodnošljivost i besmislenost života bez Boga.” Da je papa u opisu pakla spomenuo “vatru i crvenog đavla s vilama”, rekao je crkveni povjesničar Martin Marty, “ljudi ga ne bi ozbiljno shvatili”.

Slične promjene događaju se i u drugim vjerskim zajednicama. U jednom izvještaju Komisije za doktrinarna pitanja Anglikanske crkve stajalo je: “Pakao nije vječno mučenje, nego konačna i neopoziva odluka o prihvaćanju načina života koji je u tolikoj mjeri u suprotnosti s Bogom da neminovno vodi u potpuno nepostojanje.”

Prema definiciji koju nalazimo u katekizmu Američke episkopalne crkve, pakao je “vječna smrt kao posljedica odbacivanja Boga”. Sve više ljudi, kaže U.S.News & World Report, zastupa ideju da “zle ljude na kraju  čeka uništenje, a ne vječno mučenje. (...) Tvrde da će oni koji konačno odbace Boga naprosto biti odrezani iz postojanja, to jest da će ‘izgorjeti u vatri’ pakla.”

Premda danas više nije popularno pakao povezivati s vatrom i sumporom, mnogi i dalje čvrsto vjeruju da je pakao doslovno mjesto mučenja. “Biblija jasno govori da je pakao stvarno mjesto vatrenih muka”, kaže Albert Mohler sa Sjemeništa južnih baptista u Louisvilleu (Kentucky, SAD). U izvještaju pod nazivom Priroda pakla, koji je objavila Komisija evangeličkog saveza, stoji sljedeće: “Onaj tko je u paklu svjestan je odbačenosti i boli.” U njemu dalje stoji: “U paklu stupanj kazne i patnji ovisi o težini grijeha počinjenih na Zemlji.”

Dakle, je li pakao mjesto vječnog mučenja u vatri ili mjesto vječnog uništenja? Ili je on jednostavno nekakvo stanje odvojenosti od Boga? Što je zapravo pakao?