1, 2. (a) U kom pogledu dijete treba rasti? (b) Koliko je važan duhovni rast?

ZA DIJETE je jako važno da raste, ali ne samo doslovno. Ono također treba rasti u duševnom i emocionalnom pogledu. S vremenom će se dijete prestati baviti neozbiljnim stvarima i postati odrastao muškarac ili žena. Apostol Pavao je na to ukazao kad je napisao: “Kad sam bio dijete, govorio sam kao dijete, razmišljao sam kao dijete, rasuđivao sam kao dijete; ali sada kad sam postao čovjek, odbacio sam obilježja djeteta” (1. Korinćanima 13:11).

² Pavlove riječi otkrivaju nešto važno o duhovnom rastu. Kršćani trebaju napredovati tako da od osoba koje su u duhovnom pogledu mala djeca ‘po sposobnosti razumijevanja postanu odrasli’ (1. Korinćanima 14:20). Trebaju uložiti trud i nastojati doći “do mjere rasta svojstvene Kristovoj punini”. Tada neće biti “mala djeca, koja su poljuljana kao da ih bacaju valovi i nošena tamo-amo svakim vjetrom učenja” (Efežanima 4:13, 14).

3, 4. (a) Što moramo činiti da bismo u duhovnom pogledu postali odrasli? (b) Koje Bogu ugodne osobine trebamo pokazivati, i koliko su one važne?

³ Kako možemo u duhovnom pogledu postati odrasli? Iako fizički rast u normalnim uvjetima nastupa gotovo automatski, u duhovni rast trebamo svjesno ulagati trud. Najprije je potrebno usvajati točnu spoznaju iz Božje Riječi i postupati u skladu s onim što učimo (Hebrejima 5:14; 2. Petrova 1:3). To nam pak omogućuje da odražavamo svojstva koja su ugodna Bogu. Kao što usporedo s fizičkim rastom dolazi do raznih promjena, tako se i više svojstava koja su ugodna Bogu obično razvija istovremeno. Apostol Petar je napisao: “Ulažući u odazivu na to sav gorljiv trud, dopunite svoju vjeru čestitošću, svoju čestitost spoznajom, svoju spoznaju samosvladavanjem, svoje samosvladavanje ustrajnošću, svoju ustrajnost odanošću Bogu, svoju odanost Bogu bratskom naklonošću, svoju bratsku naklonost ljubavlju” (2. Petrova 1:5-7).

⁴ Svaka osobina koju Petar spominje od presudne je važnosti i nijednu se ne smije previdjeti. On dodaje: “Ako te stvari postoje u vama i obiluju, spriječit će da budete bilo neaktivni bilo besplodni s obzirom na točnu spoznaju o našem Gospodinu Isusu Kristu” (2. Petrova 1:8). Usredotočimo se na to da trebamo dopuniti svoju ustrajnost odanošću Bogu.

5. Zašto nam je potrebna ustrajnost?

⁵ I Petar i Pavao povezali su odanost Bogu s ustrajnošću (1. Timoteju 6:11). Biti ustrajan ne znači samo podnositi neke poteškoće i ostati postojan. Ustrajnost uključuje strpljenje, hrabrost i nepokolebljivost, ne gubiti nadu kad si suočen s kušnjama, preprekama, iskušenjima ili progonstvom. Budući da živimo “odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom”, očekujemo progonstvo (2. Timoteju 3:12). Moramo ustrajati želimo li dokazati svoju ljubav prema Jehovi i razviti svojstva potrebna za spasenje (Rimljanima 5:3-5; 2. Timoteju  4:7, 8; Jakov 1:3, 4, 12). Ako nismo ustrajni, nećemo dobiti vječni život (Rimljanima 2:6, 7; Hebrejima 10:36).

6. Što znači ustrajati do kraja?

⁶ Bez obzira na to koliko je naš početak bio dobar, na kraju je najvažnije da li smo ustrajali. Isus je rekao: “Tko ustraje do kraja, taj će biti spašen” (Matej 24:13). Da, moramo ustrajati do kraja, bilo do kraja svog sadašnjeg života bilo do kraja ovog zlog sustava stvari. U svakom slučaju, moramo sačuvati svoju besprijekornost prema Bogu. Međutim, ako ne dopunimo svoju ustrajnost odanošću Bogu, ne možemo udovoljiti Jehovi i nećemo dobiti vječni život. No što je odanost Bogu?

7. Što uključuje odanost Bogu, i na što nas potiče?

⁷ Odanost Bogu uključuje osobno poštovanje, obožavanje Jehove Boga i služenje njemu iz vjernosti prema njegovoj univerzalnoj suverenosti. Da bismo pokazivali takvu odanost Jehovi, trebamo steći točnu spoznaju o njemu i njegovom načinu postupanja. Trebamo osobno i temeljito upoznati Boga. Tada ćemo biti potaknuti da razvijemo iskrenu privrženost njemu, što će se vidjeti po našim djelima i načinu života. Trebamo nastojati biti što sličniji Jehovi — oponašati njegov način postupanja te odražavati njegova svojstva i osobnost (Efežanima 5:1). Doista, odanost Bogu potiče nas da mu ugodimo u svemu što činimo (1. Korinćanima 10:31).

8. U kom su smislu odanost Bogu i isključiva odanost usko povezane?

⁸ Da bismo pokazivali pravu odanost Bogu, moramo obožavati samo Jehovu i ne smijemo dozvoliti ničemu drugom da zauzme mjesto koje mu pripada u našem srcu. Kao nas Stvoritelj, on ima pravo na našu isključivu odanost (5. Mojsijeva 4:24; Izaija 42:8). Pa ipak, Jehova nas ne prisiljava da ga obožavamo. On želi da smo mu od srca odani. Naša ljubav prema Bogu, temeljena na točnoj spoznaji o njemu, potiče nas da vodimo čist život i da mu se bezuvjetno predamo te živimo u skladu s tim predanjem.

9, 10. Kako možemo razviti i sačuvati prisan odnos s Bogom?

⁹ Nakon što smo krštenjem simbolizirali svoje predanje Bogu, mi i dalje trebamo razvijati sve prisniji odnos s njim. Stoga nas ta želja kao i želja da vjerno služimo Jehovi potiče da nastavimo proučavati njegovu Riječ i razmišljati o njoj. Dok dozvoljavamo Božjem duhu da utječe na nas um i srce, naša ljubav prema Jehovi sve više raste. Naš odnos s njim ostaje nam najvažnija stvar u životu. Na Jehovu gledamo kao na svog najboljeg Prijatelja i želimo mu uvijek ugoditi (1. Ivanova 5:3). Sve više uživamo u dobrom odnosu s Bogom i zahvalni smo što nas s ljubavlju poučava te ispravlja kad je potrebno (5. Mojsijeva 8:5).

¹⁰ Ukoliko se stalno ne trudimo jačati svoj dragocjeni odnos s Jehovom, on može oslabiti. Ako se to dogodi, to neće biti Božja krivica jer on “nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:27). Sigurno smo sretni što Jehova nije postavio teške uvjete kojima moramo udovoljiti da bismo mu se približili! (1. Ivanova 5:14, 15). Naravno, moramo se truditi sačuvati prisan osobni odnos s Jehovom. Unatoč tome, on nam pomaže da mu se približimo stavljajući nam na raspolaganje sve što nam je potrebno da bismo razvili i sačuvali odanost Bogu (Jakov 4:8). Kako možemo dobro iskoristiti sve ono što nam on daje s puno ljubavi?

11. Navedi neke od načina na koje dokazujemo svoju odanost Bogu.

¹¹ Naša duboko ukorijenjena ljubav prema Bogu motivirat će nas da dokažemo koliko smo mu odani, baš kao što savjetuje Pavao: “Daj sve od sebe da se pokažeš pred Bogom kao prokušan, kao radnik koji se nema čega  stidjeti, koji se ispravno sluzi riječju istine” (2. Timoteju 2:15). Da bismo u tome uspjeli, trebamo steći naviku redovitog proučavanja Biblije, pohađanja sastanaka i sudjelovanja u službi propovijedanja. S Jehovom možemo ostati prisni i ako se ‘neprestano molimo’ (1. Solunjanima 5:17). To su bitni pokazatelji naše odanosti Bogu. Ukoliko zanemarimo bilo koji od njih, možemo duhovno oboljeti i postati podložni Sotoninim lukavstvima (1. Petrova 5:8).

12. Kako možemo izdržati sve kušnje?

¹² Ako smo duhovno jaki i aktivni, to nam pomaže i da se odupremo mnogim kušnjama koje nas snalaze. Ovisno o izvoru kušnje, neke nam mogu naročito teško pasti. Ravnodušnost, protivljenje i progonstvo može biti teže podnijeti kad dolaze od članova uze obitelji, rodbine ili osoba koje nas okružuju. Na radnom mjestu ili u školi netko bi na nas mogao podmuklo vršiti pritisak da kompromitiramo svoja kršćanska načela. Obeshrabrenje, bolest i depresija mogu nas fizički oslabiti i tada nam je teže izdržati ispite vjere. No mi možemo izdržati sve kušnje ako ustrajemo “u djelima koja pripadaju svetom vladanju i odanosti Bogu, očekujući i čvrsto držeći u mislima prisutnost Jehovinog dana” (2. Petrova 3:11, 12). Osim toga, sve to možemo činiti s radošću, sigurni u Božji blagoslov (Priče Salamunove 10:22).

13. Što moramo raditi ako želimo i dalje pokazivati odanost Bogu?

¹³ Iako su oni koji pokazuju odanost Bogu meta Sotoninog napada, ne trebamo se bojati. Zašto? Zato što “Jehova zna kako ljude odane Bogu izbaviti iz kušnje” (2. Petrova 2:9). Da bismo izdržali kušnje i bili izbavljeni, moramo se ‘odreći bezbožnosti i svjetovnih želja i živjeti sa zdravim mislima i pravednošću i odanošću Bogu usred ovog sadašnjeg sustava stvari’ (Titu 2:12). Kao kršćani moramo biti na oprezu kako nijedna slabost povezana s tjelesnim željama i postupcima ne bi ugrozila našu odanost Bogu i razorila je. Razmotrimo neke od takvih opasnosti.

14. Što trebamo imati na umu ako upadnemo u zamku materijalizma?

¹⁴ Mnogima materijalizam predstavlja zamku. Mi čak sami sebe možemo zavaravati ‘misleći da je odanost Bogu sredstvo [materijalnog] dobitka’. Zbog toga bismo mogli iskorištavati povjerenje koje nam ukazuju naša braća i sestre u vjeri (1. Timoteju 6:5). Možemo čak pogrešno zaključiti da nije neispravno nagovoriti nekog dobrostojećeg kršćanina da nam posudi novac koji vjerojatno nećemo moći vratiti (Psalam 37:21). No odanost Bogu, a ne stjecanje materijalnih stvari, “ima obećanje sadašnjeg života i onog koji treba doći” (1. Timoteju 4:8). Budući da ‘ništa nismo donijeli na svijet i da ništa ne možemo odnijeti s njega’, budimo još odlučniji težiti za ‘odanošću Bogu zajedno sa zadovoljstvom s onim što se ima’ i budimo ‘zadovoljni hranom, odjećom i zaklonom’ (1. Timoteju 6:6-11).

15. Što možemo učiniti ako težnja za užicima počne našu odanost Bogu potiskivati u drugi plan?

 ¹⁵ Težnja za užicima može odanost Bogu potisnuti u drugi plan. Da li možda trebamo učiniti hitne promjene u ovom pogledu? Istina, vježbanje i rekreacija imaju nekih dobrih strana. Pa ipak, te su koristi neznatne u usporedbi s vječnim životom (1. Ivanova 2:25). Danas su mnogi ‘ljubitelji užitaka umjesto ljubitelji Boga, imaju vanjski oblik odanosti Bogu, ali se pokazuju lažnima s obzirom na njenu snagu’, a mi se trebamo kloniti takvih pojedinaca (2. Timoteju 3:4, 5). Oni koji naglasak stavljaju na odanost Bogu ‘sigurno skupljaju sebi dobar temelj za budućnost, kako bi se čvrsto uhvatili pravog života’ (1. Timoteju 6:19).

16. Zbog kojih grešnih želja neki ne žive u skladu s Božjim pravednim zahtjevima, i kako se može nadvladati te želje?

¹⁶ Zloupotreba alkohola i droge, nemoral i grešne želje mogu razoriti našu odanost Bogu. Ako pokleknemo pred tim stvarima, nećemo živjeti u skladu s Božjim pravednim zahtjevima (1. Korinćanima 6:9, 10; 2. Korinćanima 7:1). Čak je i Pavao trebao voditi stalnu borbu protiv grešnog tijela (Rimljanima 7:21-25). Trebamo poduzeti odlučne korake kako bismo iskorijenili neispravne želje. U prvom redu, moramo čvrsto odlučiti ostati moralno čisti. Pavao nam kaže: “Svoje tjelesne udove koji su na zemlji usmrtite s obzirom na blud, nečistoću, spolnu pohotu, štetnu želju, i lakomost, koja je idolopoklonstvo” (Kološanima 3:5). Da bismo usmrtili svoje tjelesne udove s obzirom na te grešne stvari, trebamo biti odlučni u tome da ih iskorijenimo, odstranimo. Usrdna molitva za Božju pomoć omogućit će nam da odbacimo neispravne želje te da težimo za pravednošću i odanošću Bogu usred ovog zlog sustava stvari.

17. Kako bismo trebali gledati na stegu?

¹⁷ Obeshrabrenje može oslabiti našu ustrajnost i pogubno djelovati na našu odanost Bogu. Mnogi su se Jehovini sluge suočili s obeshrabrenjem (4. Mojsijeva 11:11-15; Ezra 4:4; Jona 4:3). Obeshrabrenje nam može još teže pasti ako smo u isto vrijeme ogorčeni jer se osjećamo povrijeđenima, jer smo strogo ukoreni ili nam je na neki drugi način pružena stega kojom nas se opominje. No ukor i stega dokazuju da je Bogu stalo do nas i da se s ljubavlju brine za nas (Hebrejima 12:5-7, 10, 11). Stegu ne bismo trebali smatrati tek nekom kaznom, već sredstvom putem kojeg nas se poučava na putu pravednosti. Ako smo ponizni, cijenit ćemo savjete i prihvatiti ih, shvaćajući da je ‘karanje koje poučava put života’ (Priče Salamunove 6:23). Takav nam stav može pomoći da dobro duhovno napredujemo dok težimo za odanošću Bogu.

18. Koju odgovornost imamo kad su u pitanju osobne uvrede?

 ¹⁸ Nesporazumi i osobne uvrede mogu ugroziti našu odanost Bogu. To može izazvati tjeskobu ili navesti neke na nemudar korak, naime izoliranje od svoje duhovne braće i sestara (Priče Salamunove 18:1). No trebamo imati na umu da gajenje srdžbe ili osjećaj odbojnosti prema drugima može štetno djelovati na naš odnos s Jehovom (3. Mojsijeva 19:18). Ustvari, “tko ne ljubi svog brata, kojeg vidi, ne može ljubiti Boga, kojeg ne vidi” (1. Ivanova 4:20). U svojoj Propovijedi na gori Isus je pokazao da je važno odmah poduzeti korake kako bi se izgladilo osobne nesuglasice. Svojim je slušaocima rekao: “Ako, dakle, donosiš svoj dar na žrtvenik i tamo se sjetiš da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi svoj dar tamo pred žrtvenikom, i otiđi; prvo se pomiri sa svojim bratom, a onda se vrati i prinesi svoj dar” (Matej 5:23, 24). Isprika može pomoći da zacijeli rana uzrokovana neljubaznim riječima ili postupcima. Ako zamolimo da nam se oprosti i priznamo da nismo ispravno postupili, možemo izgladiti nesuglasice i ponovno uspostaviti mirne odnose. Isus je dao još neke savjete o rješavanju razmirica (Matej 18:15-17). A kako smo samo sretni kad trud koji uložimo u rješavanje problema urodi plodom! (Rimljanima 12:18; Efežanima 4:26, 27).

19. Zašto je veoma važno oponašati Isusov primjer?

¹⁹ Sigurno ćemo se suočiti s kušnjama, ali one nas ne moraju navesti da odustanemo od trke za vječni život. Zapamti da nas Jehova može izbaviti iz kušnje. Dok ‘skidamo svaki teret’ i “s ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama”, ‘pažljivo gledajmo na Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa’ (Hebrejima 12:1-3). Pomno razmatranje Isusovog primjera i nastojanje da ga oponašamo riječju i djelom pomoći će nam da razvijamo odanost Bogu i pokazujemo je u još većoj mjeri.

20. Koje nagrade usljeđuju ako pokazujemo ustrajnost i odanost Bogu?

²⁰ Naše spasenje ovisi kako o ustrajnosti tako i o odanosti Bogu. Pokazujući ta dragocjena svojstva, možemo vjerno nastaviti izvršavati svoju svetu službu Bogu. Čak ćemo i u kušnjama biti sretni jer ćemo osjećati Jehovinu duboku naklonost i njegov blagoslov zato što smo ustrajali i zato što pokazujemo odanost Bogu (Jakov 5:11). Osim toga, sam nam Isus jamči: “Svojom ustrajnošću zadobit ćete svoje duše” (Luka 21:19).