1. Kakvo obožavanje Bog odobrava?

JEHOVIN jedinorođeni Sin, Isus Krist, sasvim je jasno pokazao kakvo obožavanje odobrava njegov nebeski Otac. Dok je na zdencu u blizini Sihara Samarićanki davao utješno svjedočanstvo, Isus je rekao: “Vi obožavate ono što ne poznate; mi obožavamo ono što poznamo, jer spasenje potječe od Židova. Ali dolazi čas, i sad je tu, kad će pravi obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer Otac traži takve da ga obožavaju. Bog je Duh, i oni koji ga obožavaju moraju ga obožavati duhom i istinom” (Ivan 4:22-24). Što otkrivaju ove riječi?

2. Na čemu su Samarićani temeljili svoje obožavanje?

² Samarićani su imali pogrešna vjerska gledišta. Nadahnutima su smatrali samo prvih pet knjiga Svetog pisma — i to samo njihov prijevod pod nazivom Samaritanski Pentateuh. I dok Samarićani nisu istinski poznavali Boga, Židovima je bila povjerena spoznaja iz Pisama (Rimljanima 3:1, 2). Vjerni Židovi i drugi ljudi mogli su zadobiti Jehovinu naklonost. No što su trebali učiniti da bi to postigli?

3. Što moramo činiti da bismo obožavali Boga “duhom i istinom”?

³ Što su Židovi, Samarićani i drugi ljudi u prošlosti trebali činiti da bi ugodili Jehovi? Trebali su ga obožavati “duhom i istinom”. Isto moramo činiti i mi. Iako Bogu trebamo služiti zdušno, odnosno revno, na što nas motivira srce ispunjeno ljubavlju i vjerom, da bismo obožavali Boga duhom prvenstveno trebamo imati njegov sveti duh i dozvoliti mu da nas vodi. Svoj duh, odnosno misaoni stav, trebamo dovoditi u sklad s Božjim duhom tako da proučavamo Božju Riječ i primjenjujemo je (1. Korinćanima 2:8-12). Da bi naše obožavanje bilo dopadljivo Jehovi, moramo ga vršiti i istinom. Ono mora biti u skladu s onim što Božja Riječ, Biblija, otkriva o njemu i njegovim naumima.

4. Kako neki gledaju na istinu?

⁴ Neki koji su studirali filozofiju postavili su tezu da je apsolutna istina ljudima nedokučiva. Ustvari, švedski pisac Alf Ahlberg napisao je: “Mnoga su filozofska pitanja takva  da nije moguće dati definitivan odgovor na njih.” Iako neki tvrde da postoji samo relativna istina, je li to zaista točno? Isus Krist je smatrao da nije.

5. Zašto je Isus došao u svijet?

⁵ Zamislimo da promatramo sljedeći događaj: Početak je 33. n. e. i Isus stoji pred rimskim upraviteljem Poncijem Pilatom. Isus kaže Pilatu: “Ja sam se zato rodio i zato sam došao u svijet, da svjedočim za istinu.” Nato ga Pilat pita: “Što je istina?” Međutim, Pilat ne čeka da Isus odgovori (Ivan 18:36-38).

6. (a) Kako se “istina” definira? (b) Koji je zadatak Isus dao svojim sljedbenicima?

⁶ “Istina” se definira kao “ono što odgovara stvarnosti, što je s njom u skladu, ono što prikazuje neki događaj i sl. onako kako odgovara činjenicama ili iskustvu” (Anićev Rječnik hrvatskoga jezika). No je li Isus svjedočio za istinu općenito? Nije. On je na umu imao konkretnu istinu. Svojim je sljedbenicima zapovjedio da obznanjuju tu istinu jer im je rekao: “Načinite učenike od ljudi iz svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetog duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20). Prije kraja ovog sustava stvari Isusovi pravi sljedbenici objavljivat će ‘istinu dobre vijesti’ diljem Zemlje (Matej 24:3; Galaćanima 2:14). Time će ispuniti Isusove riječi: “Ova dobra vijest o kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14). Dakle, važno je da prepoznamo one koji poučavaju sve narode istini tako što propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu.

7. Kako bi dokazao da je Jehova Izvor istine?

⁷ Jehova je Izvor duhovne istine. Ustvari, psalmist David Jehovu je nazvao ‘Bogom istine’ (Psalam 31:5; 43:3). Isus je priznao da je riječ njegovog Oca istina te je također rekao: “U Prorocima je napisano: ‘I svi će biti poučeni od Jehove.’ Svatko tko je čuo od Oca i naučio, dolazi k meni” (Ivan 6:45; 17:17; Izaija 54:13). Očito je dakle da oni koji traže istinu moraju biti poučeni od Jehove, Veličanstvenog Učitelja (Izaija 30:20, 21). Osobe koje tragaju za istinom trebaju steći ‘spoznaju o Bogu’ (Priče Salamunove 2:5). A Jehova je s ljubavlju poučavao istini, odnosno prenosio je, na različite načine.

8. Na koje je načine Bog poučavao istini ili je prenosio?

⁸ Naprimjer, Bog je putem anđela prenio Zakon Izraelcima (Galaćanima 3:19). Patrijarsima Abrahamu i Jakovu posredstvom snova obećao je blagoslove (1. Mojsijeva 15:12-16; 28:10-19). Bog je čak govorio s neba, naprimjer kad je Isus bio kršten i kad su se na Zemlji čule sljedeće uzbudljive riječi:  “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje” (Matej 3:17). Možemo biti zahvalni što je Bog prenosio istinu i tako što je nadahnuo biblijske pisce (2. Timoteju 3:16, 17). Stoga ako učimo iz Božje Riječi, možemo imati “vjeru u istinu” (2. Solunjanima 2:13).

9. Kako je Bog koristio svog Sina da bi otkrio istinu?

⁹ Bog je prvenstveno koristio svog Sina, Isusa Krista, da bi ljudima otkrio istinu (Hebrejima 1:1-3). Ustvari, Isus je prenosio istinu kao nijedan čovjek dotad (Ivan 7:46). Čak je i nakon svog uzlaska na nebo otkrivao istinu svog Oca. Naprimjer, apostol Ivan je dobio “otkrivenje Isusa Krista, koje mu je dao Bog, da pokaže svojim robovima ono što se uskoro mora dogoditi” (Otkrivenje 1:1-3).

10, 11. (a) S čim je povezana istina za koju je Isus svjedočio? (b) Kako je istina postala stvarnost zahvaljujući Isusu?

¹⁰ Isus je rekao Ponciju Pilatu da je došao na Zemlju da svjedoči za istinu. Isus je tokom svoje službe pokazao da je ta istina povezana s opravdanjem Jehovine suverenosti preko Božjeg Kraljevstva u kojem Krist vlada kao Kralj. No svjedočiti za istinu nije značilo samo da Isus propovijeda i poučava. Zahvaljujući njemu ta je istina postala stvarnost jer ju je on ispunio. Stoga je apostol Pavao napisao: “Neka vas nitko ne sudi zbog jela i pića ili u pogledu praznika ili slavljenja mlađaka ili sabata; jer su te stvari sjena budućih stvari, a stvarnost pripada Kristu” (Kološanima 2:16, 17).

¹¹ Isusovo prorečeno rođenje u Betlehemu jedan je od načina na koje je istina postala stvarnost (Mihej 5:2; Luka 2:4-11). Istina je također postala stvarnost ispunjenjem Danijelovih proročanskih riječi o Mesijinom dolasku na kraju 69 ‘godišnjih tjedana’. To se ispunilo kad se Isus 29. n. e., baš kad je i bilo prorečeno, predstavio Bogu prilikom krštenja i bio pomazan svetim duhom (Danijel 9:25; Luka 3:1, 21, 22). Nadalje, istina je postala stvarnost kad je Isus tokom svoje službe revno objavljivao Kraljevstvo (Izaija 9:1, 2, 6, 7; 61:1, 2; Matej 4:13-17; Luka 4:18-21). Isto tako, postala je stvarnost prilikom njegove smrti i uskrsnuća (Psalam 16:8-11; Izaija 53:5, 8, 11, 12; Matej 20:28; Ivan 1:29; Djela apostolska 2:25-31).

12. Zašto je Isus mogao reći: ‘Ja sam istina’?

¹² Budući da je istina bila usredotočena na Isusa Krista, on je mogao reći: “Ja sam put i istina i život. Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene” (Ivan 14:6). Kad ljudi stanu ‘na stranu istine’ tako što prihvate Isusovu ulogu u Božjem naumu, oni u duhovnom pogledu bivaju oslobođeni (Ivan 8:32-36; 18:37). Osobe nalik ovcama dobit će vječni život zato što prihvaćaju istinu i, pokazujući vjeru, slijede Krista (Ivan 10:24-28).

13. Na temelju koja ćemo tri područja upoznati biblijsku istinu?

¹³ Prava kršćanska vjera temelji se na skupu istinitih učenja koja su prenosili Isus i njegovi duhom nadahnuti učenici. Dakle, oni koji su ‘poslušni vjeri’ “hode u istini” (Djela apostolska 6:7; 3. Ivanova 3, 4). A tko danas hodi u istini? Tko doista poučava sve  narode istini? Da bismo dobili odgovor na ta pitanja, pažnju ćemo usmjeriti na rane kršćane i istražiti biblijsku istinu o: (1) vjerovanjima, (2) načinu obožavanja i (3) osobnom vladanju.

14, 15. Što možeš reći o tome kakav su stav prema Svetom pismu imali rani kršćani, a kakav imaju Jehovini svjedoci?

¹⁴ Rani su kršćani visoko cijenili Jehovinu pisanu Riječ (Ivan 17:17). Na njoj su se temeljila njihova vjerovanja i običaji. Klement Aleksandrijski, koji je živio u drugom i trećem stoljeću, rekao je: “Oni koji teže za savršenstvom neće stati u svojoj potrazi za istinom tako dugo dok u Svetom pismu ne pronađu dokaze za ono što vjeruju.”

¹⁵ Poput ranih kršćana, Jehovini svjedoci visoko cijene Bibliju. Oni vjeruju da je “sve (...) Pismo nadahnuto od Boga i korisno za poučavanje” (2. Timoteju 3:16). Razmotrimo stoga nekoliko vjerovanja ranih kršćana uzimajući u obzir ono što su Jehovini današnji sluge saznali na temelju Biblije, koju koriste kao svoj glavni udžbenik.

16. Što uključuje istina o duši?

¹⁶ Zato što su vjerovali onom što stoji u Svetom pismu prvi su kršćani naučavali istinu o duši. Znali su da je ‘čovjek postao živa duša’ kad ga je Bog stvorio (1. Mojsijeva 2:7). Osim toga, shvatili su da ljudska duša umire (Ezehijel 18:4; Jakov 5:20). Također su razumjeli da “mrtvi ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5, 10).

17. Kako bi objasnio što je nada za umrle?

¹⁷ Unatoč tome, Isusovi rani učenici gajili su pouzdanu nadu da će umrli koji su u Božjem sjećanju uskrsnuti, odnosno biti vraćeni u život. To je vjerovanje jasno obznanio Pavao, koji je rekao: “Imam nadu u Boga (...) da će biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih” (Djela apostolska 24:15). Kasnije je i Minucije Feliks, koji se izjašnjavao kao kršćanin, napisao: “Tko je tako glup ili bezuman da se usudi tvrditi kako Bog, koji je stvorio čovjeka, ne bi čovjeka mogao ponovno načiniti?” Poput prvih kršćana i Jehovini svjedoci prihvaćaju biblijsku istinu o ljudskoj duši, smrti i uskrsnuću. Osvrnimo se sada na identitet Boga i Krista.

18, 19. Zašto se može reći da Trojstvo nije biblijsko učenje?

¹⁸ Rani kršćani nisu smatrali da Bog, Krist i sveti duh čine Trojstvo. U jednoj enciklopediji stoji: “Niti riječ Trojstvo, a ni doktrina kao takva ne pojavljuju se u Novom zavjetu, niti su Isus i njegovi sljedbenici namjeravali proturječiti Šemi [hebrejskoj molitvi] iz Starog zavjeta, koja glasi: ‘Čuj, Izraele: Gospodin je Bog nas jedini Gospodin’ (5. Mojs. 6:4)” (The Encyclopædia Britannica). Kršćani nisu obožavali rimsku trijadu ni druge bogove. Slagali su se s Isusovom izjavom da treba obožavati jedino Jehovu (Matej 4:10). Osim toga, vjerovali su Kristovim riječima: “Otac je veći od mene” (Ivan 14:28). Jehovini svjedoci danas imaju isto mišljenje.

¹⁹ Isusovi rani sljedbenici pravili su jasnu razliku između Boga, Krista i svetog duha. Ustvari, krštavali su učenike (1) u ime Oca,  (2) u ime Sina i (3) u ime svetog duha, a ne u ime Trojstva. Slično tome, Jehovini svjedoci naučavaju biblijsku istinu i zato prave razliku između Boga, njegovog Sina i svetog duha (Matej 28:19).

20. Što trebaju znati kandidati za krštenje?

²⁰ Isus je zapovjedio svojim sljedbenicima da čine učenike učeći ljude istini. Da bi se ljudi mogli krstiti, trebaju steći osnovnu spoznaju iz Biblije. Naprimjer, moraju priznati položaj i autoritet Oca te njegovog Sina, Isusa Krista (Ivan 3:16). Kandidati za krštenje također trebaju shvatiti da sveti duh nije osoba, već Božja djelujuća sila (1. Mojsijeva 1:2, fusnota NS).

21, 22. Objasni zašto se mogu krstiti samo oni koji imaju vjeru.

²¹ Rani kršćani krštavali su samo osobe koje su stekle spoznaju te koje su se pokajale i potpuno predale Bogu kako bi vršile njegovu volju. Židovi i prozeliti koji su se sakupili u Jeruzalemu na Pentekost 33. n. e. već su poznavali Hebrejska pisma. Nakon što su ljudi poslušali apostola Petra kako govori o Isusu Mesiji, oko 3 000 ih je ‘sa srcem prigrlilo njegovu riječ’ i ‘bilo kršteno’ (Djela apostolska 2:41; 3:19–4:4; 10:34-38).

²² Kršćanskom krštenju mogu se podvrgnuti samo oni koji imaju vjeru. Ljudi u Samariji prihvatili su istinu i “kad su povjerovali Filipu, koji je objavljivao dobru vijest o Božjem kraljevstvu i o imenu Isusa Krista, krštavali su se, i muškarci i žene” (Djela apostolska 8:12). Etiopski je eunuh, kao pobožni prozelit koji je već imao određenu spoznaju o Jehovi, najprije prihvatio ono što je Filip rekao o ispunjenju mesijanskog proročanstva i potom se krstio (Djela apostolska 8:34-36). Kasnije je Petar rekao Korneliju i drugim ne-Židovima da je “[Bogu] u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” te da će svakome tko pokaže vjeru u Isusa Krista grijesi biti oprošteni (Djela apostolska 10:35, 43; 11:18). Sve je to u skladu s Isusovom zapovijedi da ‘činimo učenike, učeći ih da drže sve što je zapovjedio’ (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8). Jehovini svjedoci slijede isti taj princip i zato krste samo one koji imaju osnovnu spoznaju iz Biblije i koji su se predali Bogu.

23, 24. Kako izgleda pravilno kršćansko krštenje?

²³ Potpuno uranjanje u vodu pravilan je način krštavanja onih koji imaju vjeru. Nakon što je Isus bio kršten u riječi Jordanu, ‘izašao je iz vode’ (Marko 1:10). Kad se etiopski eunuh krstio, on i Filip su ‘sišli u vodu’ i potom “izašli iz vode” (Djela apostolska 8:36-40). To što se u Bibliji krštenje povezuje sa simboličnim pokapanjem također ukazuje na potpuno uranjanje u vodu (Rimljanima 6:4-6; Kološanima 2:12).

²⁴ U jednom djelu stoji: “Opisi konkretnih krštenja iz Novog zavjeta pokazuju da je osoba prilikom krštenja bila uronjena u vodu” (The Oxford Companion to the Bible). U jednom francuskom djelu objašnjeno je da se “prve kršćane krštavalo uranjanjem u bilo koju vodu na koju bi naišli” (Larousse du XX^e Siècle, Pariz, 1928). A u jednoj knjizi piše: “[Krštenje] je u osnovi zahtijevalo da kandidat izrazi svoju vjeru i potom je slijedilo potpuno uranjanje u vodu u ime Isusa” (After Jesus—The Triumph of Christianity).

25. Što ćemo razmatrati u sljedećem članku?

²⁵ Misli koje smo ovdje razmatrali o biblijskim vjerovanjima i običajima prvih kršćana samo su neki od primjera. Mogli bismo povući još neke paralele između njihovih vjerovanja i vjerovanja Jehovinih svjedoka. U sljedećem članku razmotrit ćemo još neke karakteristike po kojima se prepoznaje one koji poučavaju ljude istini.