1. Na što se usredotočuje ‘istina dobre vijesti’?

JEHOVINO odobravanje imaju samo oni koji ga obožavaju “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Te su osobe poslušne istini tako što prihvaćaju cijeli skup kršćanskih učenja koja se temelje na Božjoj Riječi. Ta ‘istina dobre vijesti’ usredotočuje se na Isusa Krista i opravdanje Jehovine suverenosti putem Kraljevstva (Galaćanima 2:14). Bog dopušta da na one koji više vole laž “djeluje zabluda”, ali spasenje ovisi o tome vjerujemo li u dobru vijest i hodimo li u istini (2. Solunjanima 2:9-12; Efežanima 1:13, 14).

2. Na čemu je apostol Ivan bio naročito zahvalan, i u kakvom je bio odnosu s Gajem?

² Objavitelji Kraljevstva su “suradnici u istini”. Poput apostola Ivana i njegovog prijatelja Gaja, oni se čvrsto drže istine i hode u njoj. Ivan je Gaju napisao: “Nemam većeg razloga za zahvalnost od ovoga, da čujem da moja djeca hode u istini” (3. Ivanova 3-8). Čak i ako ostarjeli Ivan nije Gaja doveo u istinu, apostol je zbog svoje poodmakle dobi, kršćanske zrelosti i očinske naklonosti s pravom tog, po svemu sudeći, čovjeka mlađeg od sebe mogao u duhovnom smislu smatrati svojim djetetom.

3. Zašto su se rani kršćani sastajali i kako su im ti sastanci pomagali?

³ Da bi učili o istini, rani kršćani sastajali su se kao skupštine, i to često u privatnim kućama (Rimljanima 16:3-5). Na taj su način dobivali ohrabrenje te poticali jedni druge na ljubav i dobra djela (Hebrejima 10:24, 25). O onima koji su se u kasnije vrijeme izjašnjavali kao kršćani, Tertulijan (oko 155–nakon 220. n. e.) napisao je: “Sastajemo se da bismo čitali Božje knjige (...). Tim svetim riječima hranimo svoju vjeru, oživljavamo svoju nadu, jačamo svoje pouzdanje” (Obrana, 39. poglavlje).

4. Koju je ulogu pjevanje igralo na kršćanskim sastancima?

⁴ Pjevanje je izgleda bilo sastavni dio prvih kršćanskih sastanaka (Efežanima 5:19; Kološanima 3:16). Profesor Henry Chadwick piše da je Celzo, kritičar iz drugog stoljeća, uvidio da su očito melodiozne pjesme onih koji su se izjašnjavali kao kršćani bile “toliko lijepe da se čak morao opirati utjecaju koji su vršile na njegove emocije”. Chadwick dodaje: “Klement Aleksandrijski prvi je kršćanski pisac koji govori o vrsti muzike prikladnoj za kršćane. On kaže da ona ne smije biti povezana  s erotskom plesnom muzikom” (The Early Church, stranice 274-275). Baš kao što su prvi kršćani, po svemu sudeći, pjevali kad su se sastajali, tako i Jehovini svjedoci obično pjevaju pjesme koje se temelje na biblijskim recima, a neke od njih su poticajne pjesme u kojima se veliča Boga i Kraljevstvo.

5. (a) Na koji se način u ranim kršćanskim skupštinama pružalo duhovno vodstvo? (b) Kako su pravi kršćani primjenjivali Isusove riječi zapisane u Mateju 23:8, 9?

⁵ U ranim kršćanskim skupštinama nadglednici su poučavali istini, a sluge pomoćnici pomagali suvjernicima na različite načine (Filipljanima 1:1). Vodeće tijelo koje se oslanjalo na Božju Riječ i sveti duh pružalo je duhovno vodstvo (Djela apostolska 15:6, 23-31). Vjerske titule nije se koristilo jer je Isus svojim učenicima zapovjedio: “Nemojte dopustiti da vas zovu Rabbi, jer jedan je vaš učitelj, a vi ste svi braća. Osim toga, nikoga na zemlji ne zovite svojim ocem, jer jedan je vas Otac, onaj koji je na nebesima” (Matej 23:8, 9). U ovim i mnogim drugim pogledima postoji sličnost između ranih kršćana i Jehovinih svjedoka.

6, 7. Kako su se ljudi ophodili s pravim kršćanima iako su oni objavljivali poruku mira?

⁶ Iako su objavljivali miroljubivu poruku o Kraljevstvu, rani kršćani bili su progonjeni, baš kao i Isus (Ivan 15:20; 17:14). Povjesničar John L. von Mosheim kršćane prvog stoljeća nazvao je “grupom ljudi najbezazlenijeg, najdobroćudnijeg karaktera koja u svojim mislima nikada nije gajila želju ni pomisao o nanošenju štete dobrobiti države”. Dr. Mosheim je rekao da je “Rimljane kod kršćana smetalo to što je njihov način obožavanja bio jednostavan i što ni po čemu nije nalikovao svetim obredima bilo kojeg drugog naroda”. Dodao je: “Nisu prinosili žrtve, nisu imali hramove, likove, proroke ni svećeničke redove; a to je bilo dovoljno da budu u nemilosti neupućenog mnoštva, koje je smatralo da ne može postojati religija u kojoj svega toga nema. Zato se na njih gledalo kao na neku vrstu ateista, a po rimskim zakonima one koji su bili optuženi za ateizam proglašavalo se kugom ljudskog društva.”

 ⁷ Svećenici, obrtnici i drugi koji su živjeli od idolopoklonstva huškali su narod protiv kršćana, koji nisu sudjelovali u idolopokloničkim običajima (Djela apostolska 19:23-40; 1. Korinćanima 10:14). Tertulijan je napisao: “Oni vjeruju da su kršćani uzrok svake katastrofe koja zadesi Državu, svake nesreće koja snađe ljude. Ako Tiber dođe do zidina, ako Nil ne natopi polja, ako se nebo ne promijeni, a Zemlja se pomjeri, ako zavlada glad, ako zavlada pošast, odmah se začuje povik: ‘Bacite kršćane lavovima!’” Bez obzira na to kakve će biti posljedice, pravi se kršćani ‘čuvaju idola’ (1. Ivanova 5:21).

8. Zašto oni koji hode u istini ne slave Božić?

⁸ Oni koji hode u istini izbjegavaju nebiblijske proslave jer ‘svjetlo nema zajedništvo s tamom’ (2. Korinćanima 6:14-18). Naprimjer, oni ne slave Božić, koji se obilježava 25. prosinca. “Nitko ne zna točan datum Kristovog rođenja”, priznaje se u jednoj enciklopediji (The World Book Encyclopedia). U jednoj drugoj stoji: “Saturnalije, rimska svetkovina koja se održavala sredinom prosinca, poslužile su kao uzor za mnoge običaje božićnog slavlja” (The Encyclopedia Americana, izdanje iz 1956). M’Clintock i Strong u svom djelu navode: “Slavljenje Božića nije zapovijed koja dolazi od Boga niti vuče porijeklo iz N[ovog] Z[avjeta]” (Cyclopædia). A u jednoj knjizi piše sljedeće: “Stada (...) se po zimi nalaze u zatvorenom i već se iz toga može zaključiti da tradicionalni datum za Božić, koji se slavi zimi, ne može biti točan jer Evanđelja izvještavaju da su pastiri bili u poljima” (Daily Life in the Time of Jesus; Luka 2:8-11).

9. Zašto Jehovini sluge iz prošlosti nisu slavili Uskrs, i zašto je i danas tako?

⁹ Na Uskrs se navodno slavi Kristovo uskrsnuće, no pouzdani izvori povezuju ga s krivim obožavanjem. U jednom rječniku stoji da Uskrs (na engleskom jeziku Easter) “potječe od proljetne svetkovine u čast teutonske božice svjetla i proljeća koja je na anglosaskom jeziku poznata kao Eastre”, ili Eostre (The Westminster Dictionary of the Bible). U svakom slučaju, u jednoj enciklopediji kaže se: “U Novom zavjetu nema naznake o slavljenju Uskrsa” (Encyclopædia Britannica, 11. izdanje). Rani kršćani nisu slavili Uskrs, a ne slavi ga ni Jehovin narod danas.

10. Koju je svečanost Isus uveo, i tko je obilježava onako kako je zapovjeđeno?

¹⁰ Isus svojim sljedbenicima nije zapovjedio ni da slave njegovo rođenje ni uskrsnuće, već je uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja svoje žrtvene smrti (Rimljanima 5:8). Da, to je jedini događaj za koji je dao zapovijed svojim učenicima da ga obilježavaju (Luka 22:19, 20). Njega se također naziva Gospodinova večera, a Jehovini svjedoci ga sve do danas slave svake godine (1. Korinćanima 11:20-26).

11, 12. Kako su oni koji hode u istini oduvijek podupirali djelo propovijedanja?

¹¹ Oni koji znaju istinu smatraju prednošću svoje vrijeme, energiju i sve ostalo što posjeduju posvetiti djelu propovijedanja dobre vijesti (Marko 13:10). Djelo propovijedanja ranih kršćana podupiralo se dobrovoljnim prilozima (2. Korinćanima 8:12; 9:7). Tertulijan je napisao: “Čak ako i postoji kakva posuda za priloge, novac se ne skuplja kao članarinu, kao da je religija neki poslovni pothvat. Svaki čovjek jednom mjesečno donese malo novca — ili kad god želi i samo ako to želi te ako može; jer nikoga se ne prisiljava na to; to je dobrovoljni dar” (Obrana, 39. poglavlje).

¹² I svijetom rašireno djelo propovijedanja o Kraljevstvu koje vrše Jehovini svjedoci podupire se dobrovoljnim prilozima. Osim Jehovinih svjedoka i zainteresirane osobe koje  osjećaju zahvalnost smatraju prednošću podupirati to djelo svojim prilozima. I u tom pogledu postoji sličnost između prvih kršćana i Jehovinih svjedoka.

13. Koji Petrov savjet slijede Jehovini svjedoci, a tiče se njihovog vladanja?

¹³ Budući da su hodili u istini, rani su kršćani slijedili savjet apostola Petra: “Zadržite dobro vladanje među nacijama, da bi, u onome u čemu govore protiv vas kao da ste zločinci, zbog vaših dobrih djela kojih su očevici slavili Boga u dan njegovog pregledavanja” (1. Petrova 2:12). Jehovini svjedoci ozbiljno shvaćaju ove riječi.

14. Kako kršćani gledaju na nemoralnu zabavu?

¹⁴ Usprkos tome što je otpad počeo uzimati maha, oni koji su se izjašnjavali kao kršćani izbjegavali su nemoral. W. D. Killen, profesor crkvene povijesti, napisao je: “U drugom i trećem stoljeću kazalište je bilo glavna atrakcija u svakom velikom gradu, a budući da su glumci najčešće bili osobe vrlo slobodnog morala, njihove dramske izvedbe uvijek su zadovoljavale iskvarene želje ljudi tog vremena. (...) Svi su pravi kršćani s gnušanjem gledali na kazalište. (...) Užasavali su se besramnosti koja je u njemu vladala; a stalno prizivanje poganskih bogova i božica u kazalištu potpuno se kosilo s njihovim vjerskim uvjerenjima” (The Ancient Church, stranice 318-319). I Isusovi današnji pravi sljedbenici izbjegavaju besramne i moralno ponižavajuće oblike zabave (Efežanima 5:3-5).

15, 16. Tko su ‘više vlasti’, i kako su na njih gledali oni koji su hodili u istini?

¹⁵ Unatoč dobrom vladanju ranih kršćana, većina rimskih careva pogrešno ih je prosuđivala. Povjesničar E. G. Hardy kaže da su ih carevi smatrali “u neku ruku prezira vrijednim zanesenjacima”. Iz pisama koja su Plinije Mlađi, namjesnik u Bitiniji, i car Trajan slali jedan drugome vidi se da je vladajuća klasa bila uglavnom u neznanju s obzirom na pravu prirodu kršćanstva. Kako kršćani gledaju na državu?

¹⁶ Poput Isusovih ranih sljedbenika, Jehovini svjedoci pokazuju relativnu podložnost državnim “višim vlastima” (Rimljanima 13:1-7). Ako se zahtjev nekog čovjeka kosi s Božjom voljom, tada njihov stav glasi: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29). U jednoj knjizi piše: “Iako kršćani nisu sudjelovali u obožavanju cara, oni nisu bili huškači, a njihova religija, premda je sa stajališta pogana bila čudna i ponekad sablažnjiva, nije predstavljala  prijetnju carstvu” (After Jesus—The Triumph of Christianity).

17. (a) Koju su vladavinu podupirali rani kršćani? (b) Kako su pravi sljedbenici Krista primijenili riječi iz Izaije 2:4 u svom životu?

¹⁷ Rani su kršćani zastupali Božje Kraljevstvo, a čak su i patrijarsi Abraham, Izak i Jakov pokazali vjeru u taj obećani ‘grad čiji je tvorac Bog’ (Hebrejima 11:8-10). Poput svog Učitelja, Isusovi učenici nisu bili “dio svijeta” (Ivan 17:14-16). A što se tiče ljudskih ratova i sukoba, oni su težili za mirom tako što su ‘raskovali svoje mačeve na raonike’ (Izaija 2:4). Zapažajući zanimljivu paralelu, predavač crkvene povijesti Geoffrey F. Nuttall objasnio je: “Stav ranih kršćana prema ratu uvelike nalikuje stavu ljudi koji se nazivaju Jehovini svjedoci, što nam je teško priznati.”

18. Zašto se nijedna vlast ne treba bojati Jehovinih svjedoka?

¹⁸ Kao neutralne osobe koje su bile podložne “višim vlastima”, prvi kršćani nisu pred stavljali prijetnju nijednoj političkoj sili, a tako je i s Jehovinim svjedocima. “Samo se u zadrtoj i paranoičnoj mašti može vjerovati da Jehovini svjedoci predstavljaju bilo kakvu prijetnju bilo kojem političkom režimu”, napisao je jedan uvodničar iz Sjeverne Amerike. “Oni nisu podrivački nastrojeni i ljube mir onoliko koliko to neka vjerska zajednica može.” Vlasti koje su dobro upućene u stvari znaju da se ne trebaju bojati Jehovinih svjedoka.

19. Što se s obzirom na plaćanje poreza može reći o ranim kršćanima, a što o Jehovinim svjedocima?

¹⁹ Jedan od načina na koje su rani kršćani pokazivali poštovanje prema “višim vlastima” bilo je plaćanje poreza. Justin Mučenik rimskom caru Antoninu Piu (138-161. n. e.) pisao je o tome da kršćani plaćaju svoje poreze “spremnije nego bilo tko drugi” (Prva apologija, 17. poglavlje). I Tertulijan je rekao rimskim vladarima da njihovi ubirači poreza “duguju zahvalnost kršćanima” na njihovom savjesnom plaćanju poreza (Obrana, 42. poglavlje). Kršćani su imali korist od Pax Romane, odnosno rimskog mira, zbog tadašnjeg  javnog reda i mira, dobrih cesta te prilično sigurnih prekomorskih putovanja. Budući da su bili svjesni svoje obaveze prema društvu, slijedili su Isusove riječi: “Vratite caru carevo, a Bogu Božje” (Marko 12:17). Pripadnici Jehovinog naroda danas slijede ovaj savjet, a ljudi ih hvale zbog poštenja, koje je vidljivo i u plaćanju poreza (Hebrejima 13:18).

20, 21. Što se može reći o miroljubivom bratstvu ranih kršćana i Jehovinih današnjih slugu?

²⁰ Zato što su hodili u istini, rani kršćani bili su ujedinjeni u bratstvo u kojem je vladao mir, kao što je to danas slučaj s Jehovinim svjedocima (Djela apostolska 10:34, 35). U jednom pismu objavljenom u listu The Moscow Times stajalo je: “[Jehovini svjedoci su] poznati kao veoma dragi, ljubazni i skromni ljudi s kojima je lako surađivati, nikada ne vrše pritisak na druge ljude i uvijek žele zadržati mir u odnosima s drugima. (...) Među njima nema onih koji primaju mito, pijanica ili ovisnika o drogi, a razlog tome je veoma jednostavan: Oni naprosto nastoje slijediti svoja biblijska uvjerenja u svemu što čine ili govore. Kad bi svi ljudi na svijetu barem pokušali živjeti po Bibliji, onako kako to čine Jehovini svjedoci, nas bi okrutni svijet izgledao potpuno drugačije.”

²¹ U jednoj enciklopediji piše: “Iskonska crkva smatrala je sebe novim ljudskim društvom u kojem nekadašnje skupine koje su se mrzile, Židovi i ne-Židovi, mogu ujedinjeno živjeti u miru” (Encyclopedia of Early Christianity). I Jehovini svjedoci su međunarodno bratstvo koje ljubi mir — pravo društvo za novi svijet (Efežanima 2:11-18; 1. Petrova 5:9; 2. Petrova 3:13). Nakon što je šef osiguranja sajamskog prostora u Pretoriji, u Južnoafričkoj Republici, vidio kako se Jehovini svjedoci svih rasa okupljaju u miru kao kongresni delegati, rekao je: “To što su svi bili i ostali ljubazni, što su lijepo razgovarali jedni s drugima i stav koji su pokazali u nekoliko posljednjih dana — sve to svjedoci o vrijednosti članova vaše zajednice i o tome da svi živite poput jedne sretne obitelji.”

22. Koji je rezultat toga što kršćani obznanjuju istinu?

²² Pavao i drugi kršćani svojim su vladanjem i propovijedanjem ‘obznanjivali istinu’ (2. Korinćanima 4:2). Zar se ne slažeš da Jehovini svjedoci čine isto te da poučavaju sve narode istini? Ljudi diljem Zemlje prihvaćaju pravo obožavanje i stječu se k ‘gori doma Jehovina’ u sve većem broju (Izaija 2:2, 3). Svake godine tisuće se krste i time simboliziraju svoje predanje Bogu, zbog čega se osnivaju mnoge nove skupštine.

23. Što misliš o onima koji poučavaju sve narode istini?

²³ Iako su različitog porijekla, pripadnici Jehovinog naroda ujedinjeni su u pravom obožavanju. Ljubav koju pokazuju identificira ih kao Isusove učenike (Ivan 13:35). Vidiš li da je ‘Bog stvarno među njima’? (1. Korinćanima 14:25). Jesi li stao na stranu onih koji poučavaju sve narode istini? Ako jesi, uvijek pokazuj zahvalnost za istinu i neka ti bude čast zauvijek hoditi u njoj.