DANAS ljudi žele biti vitki i zdravi. Zbog toga mnogi odlaze u gimnastičke dvorane i fitness-centre. Iz istog se razloga tisuće ljudi u zapadnom svijetu okreću istočnjačkoj tehnici jogi.

U potrazi za unutarnjim mirom i rješenjima svojih problema jogi se okreću i ljudi koji su pod stresom, oni koji boluju od depresije ili oni koji su na neki drugi način opterećeni. Na Zapadu se interes za istočnjačke religije i njihove mistične običaje naročito širi od šezdesetih godina 20. stoljeća, desetljeća hipija, odnosno “djece cvijeća”. Transcendentalnu meditaciju, direktni izdanak joge, populariziraju filmske zvijezde i rock muzičari. S obzirom na sve veći interes za jogu možda se pitamo: ‘Predstavlja li joga samo sustav vježbi kojima se dolazi do zdravog, vitkog tijela i duševnog mira? Je li moguće baviti se jogom, a zanemariti njenu religioznu pozadinu? Je li prikladno za kršćane da se bave jogom?’

Izvorna sanskrtska riječ za “jogu” može značiti sjediniti ili zajedno upregnuti ili ujarmiti, zauzdati ili kontrolirati. Za hinduista joga predstavlja tehniku ili disciplinu koja vodi do sjedinjenja s vrhovnom natprirodnom silom ili duhom. Opisuje ju se kao “naprezanje sve snage tijela, uma i duše prema Bogu”.

Koliko daleko u prošlost seže njen trag? Prikazi ljudi u raznim joga-položajima pojavljuju se na pečatima pronađenima u dolini Inda (današnji Pakistan). Arheolozi procjenjuju da civilizacija iz doline Inda datira iz perioda između trećeg i drugog tisućljeća  pr. n. e., što se gotovo podudara s pojavom mezopotamske kulture. U iskopinama iz oba ta područja nalazimo lik čovjeka koji predstavlja neko božanstvo, okrunjenog životinjskim rogovima i okruženog životinjama, što podsjeća na Nimroda, ‘silnog lovca’ (1. Mojsijeva 10:8, 9). Hinduisti tvrde da slike čovjeka u joga-položajima prikazuju boga Šivu, gospodara životinja i gospodara joge, kojeg se često obožava putem lingama, faličkog simbola. Zato se u knjizi Hindu World i kaže da je joga “sustav asketskih pravila, uglavnom predarijevskog porijekla, koji sadrži ostatke mnogih primitivnih ideja i običaja”.

Sustav joga-vježbi najprije se prenosilo usmenim putem. Potom ga je indijski majstor joge Patañjali detaljno opisao u djelu Yoga-sutra, koje se do dan-danas smatra osnovnim priručnikom joge. Prema Patañjaliju, joga je “metodično ulaganje napora s ciljem dostizanja savršenstva kontroliranjem različitih mehanizama ljudske prirode, fizičkih i psihičkih”. Joga je od svog nastanka do današnjih dana bila i ostala sastavni dio istočnjačkih religija, a danas je naročito prisutna u hinduizmu, jainizmu i budizmu. Neki koji se bave jogom vjeruju da je ona put do mokše, ili oslobođenja, sjedinjenjem s nekim sveprisutnim duhom.

Stoga još jednom ponavljamo pitanje: ‘Je li moguće baviti se jogom samo kao tjelesnom vježbom, radi zdravlja i opuštanja, a zanemariti njenu religioznu pozadinu?’ S obzirom na njeno porijeklo, moramo odgovoriti da nije.

Joga je tehnika čiji je cilj pomoći osobi da doživi duhovno iskustvo sjedinjenja s nadljudskim duhom. Ali koji je to duh?

U svojoj knjizi Hindu World Benjamin Walker o jogi kaže sljedeće: “Moguće je da se radi o drevnoj zbirci magijskih običaja, a joga još uvijek u sebi sadrži elemente okultizma i čarobnjaštva.” Hinduistički filozofi priznaju da bavljenje jogom može rezultirati nadljudskim moćima, mada obično tvrde da to nije njen glavni cilj. Naprimjer, u izjavi bivšeg indijskog predsjednika dr. S. Radhakrishnana u knjizi Indian Philosophy stoji da jogin može “kontrolom svoga tijela putem vježbi postati neosjetljiv na izrazito visoke i niske temperature. (...) Jogin može vidjeti i čuti s velike udaljenosti (...). Može prenijeti misli bez pomoći uobičajenih komunikacijskih sredstava. (...) Jogin može svoje tijelo učiniti nevidljivim.”

Prizori jogina koji spava na prostirki s čavlima ili hoda po užarenom ugljevlju nekima mogu izgledati kao obmana, a drugima kao puka šala. No u Indiji su to uobičajeni prizori, kao i ljudi koji satima stoje na jednoj nozi i gledaju ravno u sunce ili vježbaju kontrolu disanja dugo vremena zakopani u pijesku. U lipnju 1995. The Times of India izvijestio je da je jedna djevojčica od tri i po godine ležala u transu dok joj je automobil od preko 750 kilograma prelazio preko trbuha. Kad je izašla iz transa, na iznenađenje mnoštva koje je to vidjelo, na njoj nije bilo nikakvih znakova povrede. U izvještaju je dalje stajalo: “Bila je to demonstracija čiste moći joge.”

Bez sumnje, nijedan čovjek sam od sebe ne može izvesti neke od tih stvari. Stoga bi se kršćanin morao upitati: Tko stoji iza tih vještina? Potječu li od Jehove Boga, ‘Najvišeg nad svom zemljom’, ili od nekog drugog izvora? (Psalam 83:18). Biblija ne ostavlja mjesta dvojbi. Kad su Izraelci bili pred samim ulaskom u Obećanu zemlju, u kojoj su živjeli Kanaanci, Jehova im je preko Mojsija rekao: ‘Ne uči se na odvratna djela onih naroda.’ Koja ‘odvratna djela’? Mojsije je osudio ‘gatanje, čaranje, vračanje i čarobnjaštvo’  (5. Mojsijeva 18:9, 10, St). Te su stvari odvratne Bogu jer su djela demona i grešnog tijela (Galaćanima 5:19-21).

Iako se medicinski stručnjaci možda ne slažu s tim, jogu ipak ne čine samo tjelesne vježbe. U knjizi Hindu Manners, Customs and Ceremonies navode se iskustva dviju osoba koje su se počele baviti jogom, a koje je podučavao neki guru. Jedna od njih kaže: “Ulagao sam nadljudske napore da zadržim dah koliko sam god više mogao, a udahnuo bih jedino kad bih osjetio da padam u nesvijest. (...) Jednoga dana točno u podne mislio sam da vidim sjajan mjesec, a činilo mi se da je putovao i usto se klatio lijevo-desno. Jednom drugom prilikom uspio sam u podne zamisliti oko sebe gustu tamu. Moj učitelj (...) bio je vrlo zadovoljan kad sam mu rekao za te vizije. (...) Uvjeravao me da neće proći dugo do vremena kad ću doživjeti još čudesnije rezultate svoje pokore.” Drugi čovjek priča: “Po njegovoj sam uputi svaki dan morao gledati u nebo bez treptanja ili mijenjanja položaja. (...) Ponekad sam mislio da u zraku vidim iskre; a ponekad mi se činilo da vidim goruće komete i meteore. Moj je učitelj bio veoma zadovoljan rezultatima moga truda.”

Očigledno je da su te neobične vizije gurui smatrali potvrdom napredovanja prema pravom cilju joga-vježbi. Da, konačni cilj joge je mokša, koja se definira kao sjedinjenje s nekakvim neosobnim vrhovnim duhom. Opisuje se kao “(svjesno) zaustavljanje normalne aktivnosti uma”. To je u potpunoj suprotnosti s ciljem kojem teže kršćani, koje se opominje: ‘Dajte svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, u svetoj službi uz snagu svog razuma. I nemojte se više oblikovati prema ovom sustavu stvari, nego se preobrazite obnavljanjem svog uma, da biste se uvjerili što je dobra i prihvatljiva i savršena Božja volja’ (Rimljanima 12:1, 2).

Koju ćemo vrstu tjelesnog vježbanja odabrati osobna je stvar. Pa ipak, kršćani ne dopuštaju da išta — bilo to tjelesno vježbanje, jedenje, pijenje, odijevanje, zabava ili nešto drugo — naruši njihov odnos s Jehovom Bogom (1. Korinćanima 10:31). Oni koji vježbaju isključivo radi zdravlja mogu izabrati neku od velikog broja aktivnosti koje ne uključuju izlaganje štetnom utjecaju spiritizma i okultizma. Ako se klonimo postupaka i vjerovanja koji korijene vuku iz krive religije, možemo se kao blagoslovu od Boga nadati pravednom novom sustavu stvari, u kojem ćemo u svu vječnost biti savršenog tjelesnog i umnog zdravlja (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4).