Biblijski izvještaj o žrtvama koje su prinijeli Kain i Abel vrlo je kratak. U 1. Mojsijevoj 4:3-5 čitamo: “Poslije nekoga vremena dogodi se, te Kain prinese Jehovi prinos od roda zemaljskoga; a i Abel prinese od prvina stada svojega i od njihove pretiline. I Jehova pogleda na Abela i na njegov prinos, a na Kaina i na njegov prinos ne pogleda.”

U Bibliji se ne spominje da je prije ovog događaja Jehova dao neke konkretne smjernice o žrtvama ili o tome koje vrste žrtava prihvaća. Dakle, Kain i Abel su, po svemu sudeći, žrtve prinijeli na temelju vlastitog izbora. Bilo im je zabranjeno da uđu u prvobitni rajski dom svojih roditelja; počeli su osjećati djelovanje grijeha i postali su otuđeni od Boga. U takvom grešnom i jadnom stanju mora da su osjetili veliku potrebu da se obrate Bogu za pomoć. Prinošenje dara Bogu bio je vjerojatno čin koji su sami odlučili poduzeti da bi zadobili Božju naklonost.

Ispostavilo se da je Bog prihvatio Abelovu žrtvu, a Kainovu nije. Zašto? Da li zato što je Abel prinio ono što je trebalo, a Kain nije? Ne možemo sa sigurnošću tvrditi da u pitanju nije bila vrsta žrtve, budući da nijednom od njih nije bilo rečeno što će biti prihvaćeno, a što neće. Međutim, postoji mogućnost da su obojica prinijeli ispravne žrtve. U Zakonu koji je Jehova kasnije dao izraelskom narodu žrtve koje je Bog prihvaćao nisu uključivale samo životinje i dijelove životinja već i prženo zrnje, snopove ječma, fino brašno, pekarske proizvode i vino (3. Mojsijeva 6:19-23; 7:11-13; 23:10-13). Očito nije isključivo o vrsti žrtve koju su Kain i Abel prinijeli ovisilo hoće li Bog jednu prihvatiti, a drugu odbiti. (Usporedi Izaiju 1:11; Amosa 5:22.)

Stoljećima kasnije apostol Pavao je rekao: “Vjerom je Abel prinio Bogu žrtvu veće vrijednosti nego Kain, i putem te vjere dobio je svjedočanstvo da je pravedan, jer je Bog posvjedočio za njegove darove” (Hebrejima 11:4). Dakle, Bog je Abela proglasio pravednim na temelju njegove vjere. Ali u što je on vjerovao? U Jehovino obećanje da će dati Sjeme koje će ‘stati na glavu zmije’ te ponovno uspostaviti mir i savršenstvo koje je čovječanstvo nekoć imalo. Možda je Abel na temelju izjave da će Sjeme biti ‘ujedeno u petu’ shvatio da je prilikom prinošenja žrtve potrebno proliti krv (1. Mojsijeva 3:15). Bilo kako bilo, činjenica je da je zbog Abelove vjere njegova žrtva bila ‘veće vrijednosti od Kainove’.

Slično tome, Kain nije bio odbijen zato što je prinio krivu žrtvu, već zato što nije imao vjeru, a to su dokazala njegova djela. Jehova je jasno rekao Kainu: “Nećeš li biti mio, kad dobro činiš?” (1. Mojsijeva 4:7). Bog nije odbacio Kaina jer mu se nije svidjela njegova žrtva. Zapravo, razlog iz kojeg je Bog odbacio Kaina bio je taj što su “njegova djela bila zla” — uključivala su ljubomoru, mržnju i na koncu ubojstvo (1. Ivanova 3:12).