1, 2. Koji se zadivljujući događaj zbio u Jeruzalemu na Pentekost 33. n. e.?

JEDNOG prijepodneva u kasno proljeće 33. n. e. grupi muškaraca i žena, učenicima Isusa Krista okupljenima u jednoj privatnoj kući u Jeruzalemu, dogodilo se nešto zadivljujuće. “Iznenada je s neba nastala huka kao kod naleta jakog vjetra, i ispunila je cijelu kuću u kojoj su sjedili. I pokazali su im se jezici kao od vatre, (...) i svi su se ispunili svetim duhom i počeli govoriti različitim jezicima” (Djela apostolska 2:2-4, 15).

² Pred tom se kućom sakupilo veliko mnoštvo ljudi. Među njima su bili Židovi rođeni u drugim zemljama, “bogobojazni ljudi” koji su došli u Jeruzalem da proslave praznik Pentekosta. Bili su zadivljeni jer je svatko od njih čuo kako učenici njima poznatim jezikom govore “o veličanstvenim Božjim stvarima”. Kako je to bilo moguće kad su svi ti koji su govorili bili Galilejci? (Djela apostolska 2:5-8, 11).

3. Koju je poruku apostol Petar prenio mnoštvu na Pentekost?

³ Jedan od tih Galilejaca bio je apostol Petar. On je objasnio da su nekoliko tjedana prije toga Isusa Krista ubili bezbožni ljudi. Međutim, Bog je svog Sina podignuo iz  mrtvih. Nakon toga se Isus pojavio mnogim svojim učenicima, među kojima su bili Petar i drugi koji su bili prisutni na Pentekostu. Samo deset dana prije Pentekosta Isus je uzašao na nebo. On je izlio sveti duh na svoje učenike. Je li to imalo kakvo značenje za one koji su slavili Pentekost? Svakako da jest. Isusova im je smrt omogućila da dobiju oproštenje svojih grijeha i prime “besplatni dar svetog duha” ako pokažu vjeru u njega (Djela apostolska 2:22-24, 32, 33, 38). Pa kako su ti promatrači reagirali kad su čuli za ‘veličanstvene Božje stvari’? I kako nam taj izvještaj može pomoći da se preispitamo u vezi sa svojom službom Jehovi?

4. Koje se Joelovo proročanstvo ispunilo na Pentekost 33. n. e.?

⁴ Budući da su primili sveti duh, učenici u Jeruzalemu odmah su počeli prenositi dobru vijest spasenja drugima, počevši od mnoštva koje je bilo okupljeno tog prijepodneva. Svojim su propovijedanjem ispunili izuzetno proročanstvo koje je Joel, sin Fatuelov, zapisao osamsto godina ranije: ‘Izlit ću duh svoj na svako tijelo, i proricat će sinovi vaši i kćeri vaše, starci će vaši sanjati snove, mladići će vaši viđati vizije. I na sluge ću i na sluškinje u one dane izliti duh svoj; prije nego dođe veliki i strašni dan Jehovin’ (Joel 1:1; 2:28, 29, 31; Djela apostolska 2:17, 18, 20).

5. U kom su smislu kršćani u prvom stoljeću prorokovali? (Vidi fusnotu.)

⁵ Je li to značilo da je Bog tada podignuo čitavu generaciju proroka, kako muškaraca tako i žena, poput Davida, Joela i Debore, te ih koristio za proricanje budućih događaja? Nije. Kršćanski ‘sinovi i kćeri, sluge i sluškinje’ prorokovali su u tom smislu što ih je Jehovin duh potaknuo da objavljuju ‘veličanstvene stvari’ koje je Jehova učinio i koje je tek trebao učiniti. Dakle, služili su kao predstavnici koji su govorili u ime Svevišnjega. * Kako je mnoštvo reagiralo? (Hebrejima 1:1, 2).

6. Na što su bili potaknuti mnogi iz mnoštva nakon što su čuli Petrov govor?

⁶ Nakon što je mnoštvo čulo Petrovo objašnjenje, mnogi su se osjetili potaknutima da nešto poduzmu. ‘Sa srcem su prigrlili njegovu riječ’ i “bili kršteni, i tog dana pridružilo se oko tri tisuće duša” (Djela apostolska 2:41). Oni su bili Židovi i židovski prozeliti, pa su stoga već imali osnovnu spoznaju o Pismima. Na temelju te spoznaje i vjere u ono što su čuli od Petra, bili su kršteni “u ime Oca i Sina i svetog duha” (Matej 28:19). Nakon krštenja “posvećivali su se apostolskom učenju”. Istovremeno su počeli govoriti drugima o svojoj novostečenoj  vjeri. Da, “jednodušno su svaki dan provodili mnogo vremena u hramu, (...) hvaleći Boga i stječući naklonost svih ljudi”. Zahvaljujući tom svjedočenju “Jehova im je svakodnevno pridruživao one koji su bivali spašeni” (Djela apostolska 2:42, 46, 47). U mnogim zemljama u kojima su živjeli ti novi vjernici počele su nicati kršćanske skupštine. Nesumnjivo je do tog porasta barem u određenoj mjeri došlo zato što su se trudili revno propovijedati ‘dobru vijest’ kad su se vratili svojim kućama (Kološanima 1:23).

7. (a) Što danas privlači ljude iz svih naroda u Jehovinu organizaciju? (b) Koje mogućnosti za daljnji porast vidiš u svijetu i na području svoje skupštine? (Vidi fusnotu.)

⁷ Kako je s onima koji danas žele postati Božji sluge? I oni trebaju temeljito proučavati Božju Riječ. Dok to čine, uviđaju da je Jehova Bog koji je “milostiv, žalostiv, spor na gnjev i obilan milosrđem i istinom” (2. Mojsijeva 34:6; Djela apostolska 13:48). Oni uče da je Jehova s puno ljubavi osigurao otkupninu putem Isusa Krista, čija ih prolivena krv može očistiti od svega grijeha (1. Ivanova 1:7). Isto tako, zahvalni su jer znaju za Božji naum o ‘uskrsnuću i pravednih i nepravednih’ (Djela apostolska 24:15). Ljubav prema Izvoru tih ‘veličanstvenih stvari’ ispunjava njihovo srce i zato žele propovijedati o tim dragocjenim istinama. Oni potom postaju predani, kršteni Božji sluge i nastavljaju ‘rasti u točnoj spoznaji o Bogu’ * (Kološanima 1:10b; 2. Korinćanima 5:14).

8-10. (a) Kako iskustvo jedne kršćanke dokazuje da Božja Riječ “vrši snažan utjecaj”? (b) Što si iz ovog primjera naučio o Jehovi i njegovom ophođenju sa svojim slugama? (2. Mojsijeva 4:12).

⁸ Spoznaja koju Božji sluge usvajaju proučavanjem Biblije nije površna. Ta spoznaja djeluje na njihovo srce, mijenja način razmišljanja i postaje dio njih (Hebrejima 4:12). Naprimjer, žena imenom Camille brinula se za ostarjele osobe. Jedna od tih osoba bila je Martha, koja je Jehovin svjedok. Budući da je Martha imala težak oblik demencije, trebalo ju je stalno nadzirati. Trebalo ju je podsjećati da jede — čak da guta hranu. Međutim, kao što ćemo vidjeti, postojalo je nešto što je ostalo duboko urezano u Marthin um.

⁹ Jednog dana Martha je vidjela Camille kako plače jer je bila potresena nekim osobnim problemima. Martha ju je zagrlila i predložila joj da proučava s njom Bibliju. No zar netko tko se nalazi u stanju u kakvom je bila Martha može voditi biblijski studij? Da, može! Iako je Martha izgubila velik dio pamćenja, nije zaboravila svog veličanstvenog Boga ni dragocjene istine koje je naučila iz Biblije. Tokom studija Martha bi govorila Camille da pročita svaki odlomak, potraži navedene biblijske retke, pročita pitanje na dnu stranice i odgovori na njega. I tako su proučavale neko vrijeme, a Camille je napredovala u biblijskoj spoznaji unatoč Marthinom hendikepu. Martha je shvatila da Camille treba povezati s drugima koji se trude služiti Bogu. Stoga joj je dala haljinu i cipele kako bi imala prikladnu odjeću kad ode na prvi sastanak u Dvoranu Kraljevstva.

¹⁰ Camille je dirnula Marthina brižnost, njen primjer i njeno čvrsto uvjerenje. Zaključila je da je ono čemu je Martha pokušava poučiti iz Biblije od presudne važnosti, budući da je Martha zaboravila gotovo sve osim onog što je naučila iz Svetog pisma. Kasnije,  kad je Camille dobila posao u drugoj instituciji, shvatila je da je vrijeme da nešto učini. Prvom je prilikom otišla u Dvoranu Kraljevstva, i to u haljini i cipelama koje joj je Martha dala, te zatražila biblijski studij. Camille je dobro napredovala i krstila se.

11. Kako možemo pokazati da smo potaknuti porukom o Kraljevstvu, osim tako da smo revni u djelu propovijedanja?

¹¹ Danas ima više od šest milijuna Jehovinih svjedoka koji, poput Marthe i Camille, propovijedaju ‘dobru vijest o kraljevstvu’ diljem svijeta (Matej 24:14; 28:19, 20). Baš kao kršćani u prvom stoljeću, i oni su duboko dirnuti “veličanstvenim Božjim stvarima”. Zahvalni su što imaju čast nositi Jehovino ime i što je on izlio svoj duh na njih. Zato daju sve od sebe kako bi ‘hodili dostojno Jehove, tako da mu potpuno ugode’, primjenjujući njegova mjerila na svakom području života. To, između ostalog, znači da poštuju Božja mjerila u vezi s odijevanjem i osobnim izgledom (Kološanima 1:10a; Titu 2:10).

12. Koji konkretan savjet o odijevanju i osobnom izgledu nalazimo u 1. Timoteju 2:9, 10?

¹² Da, Jehova je postavio mjerila koja se tiču našeg osobnog izgleda. Apostol Pavao naveo je neke od tih Božjih zahtjeva. “Želim da se žene ukrašavaju urednom odjećom, sa skromnošću i zdravim mislima, ne posebnim pletenjem kose i zlatom ili biserima ili vrlo skupom odjećom, nego onako kako dolikuje ženama koje izjavljuju da štuju Boga, naime dobrim djelima.” * Što učimo  iz ovih riječi? (1. Timoteju 2:9, 10).

13. (a) Što se podrazumijeva pod izrazom ‘uredna odjeća’? (b) Zašto možemo reći da su Jehovina mjerila dostižna?

¹³ Pavlove riječi pokazuju da se kršćani trebaju ‘ukrašavati urednom odjećom’. Ne smiju djelovati nemarno, neuredno i zapušteno. Praktički svi, čak i oni koji su siromašni, mogu udovoljiti tim dostižnim mjerilima tako da paze da njihova odjeća bude uredna, čista i pristojna. Naprimjer, da bi stigli na oblasni kongres, Jehovini svjedoci u jednoj državi u Južnoj Americi svake godine propješače mnogo kilometara kroz džunglu, a onda se satima voze u kanuu. Zna se dogoditi da netko tokom putovanja padne u rijeku ili podere odjeću o grmlje. Stoga kad stignu na mjesto održavanja kongresa, obično izgledaju pomalo neuredno. Zato uzmu vremena za prišivanje dugmadi, popravljanje patentnih zatvarača te pranje i glačanje odjeće koju će nositi na kongresu. Oni cijene poziv da se hrane s Jehovinog stola i žele se prikladno odijevati.

14. (a) Što znači odijevati se sa “skromnošću i zdravim mislima”? (b) Kako se možemo odijevati ‘kao narod koji izjavljuje da štuje Boga’?

¹⁴ Pavao dalje kaže da se trebamo odijevati sa “skromnošću i zdravim mislima”. To znači da ne bismo smjeli izgledati upadljivo, ekstravagantno, provokativno, nositi preotvorenu odjeću ni biti uvijek odjeveni po posljednjoj modi. Osim toga, po našem bi se načinu odijevanja trebalo vidjeti da ‘štujemo Boga’. Zbilja imamo o čemu razmišljati, zar ne? Nije bit u tome da se prikladno odijevamo samo kad idemo na skupštinske sastanke, a da u ostalim prilikama o tome uopće ne vodimo računa. Budući da smo kršćani i propovjednici 24 sata na dan, uvijek trebamo izgledati dolično i pristojno. Naravno, odjeća koju nosimo na poslu i u školi bit će prilagođena onome što radimo. Unatoč tome, trebamo se odijevati skromno i s dostojanstvom. Ako se po našem odijevanju uvijek vidi da štujemo Boga, nikada se nećemo ustručavati neformalno svjedočiti zato što nam je neugodno zbog našeg izgleda (1. Petrova 3:15).

15, 16. (a) Zašto je važno da ne oponašamo svijet u svom odijevanju i izgledu? (1. Ivanova 5:19). (b) Iz kojeg praktičnog razloga trebamo izbjegavati slijediti modne trendove?

¹⁵ Savjet zapisan u 1. Ivanovoj 2:15, 16 također sadrži smjernice po kojima se možemo voditi kad odlučujemo o svom odijevanju i izgledu. Tamo čitamo: “Nemojte ljubiti ni svijet ni ono što je u svijetu. Ako tko ljubi svijet, ljubav prema Ocu nije u njemu; jer sve što je u svijetu — želja tijela i želja očiju i upadljivo isticanje svojih životnih sredstava  — ne potječe od Oca, nego potječe od svijeta.”

¹⁶ Kakav pravovremen savjet! Pritisak okoline nikada nije bio veći nego što je u današnje vrijeme, a mi ne smijemo dozvoliti svijetu da diktira naše odijevanje. Način odijevanja i dotjerivanja zadnjih je godina sve nepristojniji. Ni odijevanje poslovnih ljudi ili službenika nije uvijek pouzdan pokazatelj onoga što je prikladno za kršćane. To je još jedan razlog zašto uvijek trebamo biti svjesni da se ‘više ne smijemo oblikovati prema ovom sustavu stvari’ ako želimo živjeti u skladu s Božjim mjerilima i da ćemo tako ‘ukrašavati učenje našeg Spasitelja, Boga, u svemu’ (Rimljanima 12:2; Titu 2:10).

17. (a) Koja si pitanja možemo postaviti kad kupujemo neki odjevni predmet ili biramo svoj stil odijevanja? (b) Zašto poglavari obitelji trebaju voditi brigu o osobnom izgledu članova svoje obitelji?

¹⁷ Prije nego kupimo neki odjevni predmet, mudro je da se upitamo: ‘Zašto mi se sviđa taj stil? Povezuje li ga se s nekom poznatom osobom iz svijeta zabave — s nekim kome se divim? Jesu li ga preuzeli članovi neke ulične bande ili određeni krug ljudi koji promiče duh neovisnosti i buntovnosti?’ Isto tako, trebali bismo pažljivo pogledati taj komad odjeće. Ako je riječ o haljini ili suknji, koliko je dugačka? Kakvog je kroja? Je li taj odjevni predmet skroman, umjestan i dostojanstven ili je pripijen, provokativan i djeluje neuredno? Upitaj se: ‘Hoću li dati povoda za spoticanje ako to odjenem?’ (2. Korinćanima 6:3, 4). Zašto bismo na to trebali misliti? Zato što u Bibliji stoji: “Ni Krist nije ugađao sebi” (Rimljanima 15:3). Poglavari kršćanskih obitelji moraju voditi brigu o izgledu članova svoje obitelji. Iz poštovanja prema veličanstvenom Bogu kojeg obožavamo poglavari obitelji ne smiju oklijevati odlučno, ali s ljubavlju dati savjet kad je to potrebno (Jakov 3:13).

18. Što te motivira da pokloniš punu pažnju svom odijevanju i izgledu?

¹⁸ Poruka koju nosimo potječe od Jehove, koji je oličenje dostojanstva i svetosti (Izaija 6:3). Biblija nas potiče da ga oponašamo “kao ljubljena djeca” (Efežanima 5:1). Svojim odijevanjem i izgledom našeg nebeskog Oca možemo prikazati bilo u pozitivnom bilo u negativnom svjetlu. A mi sigurno želimo obradovati njegovo srce! (Priče Salamunove 27:11).

19. Koje koristi usljeđuju ako govorimo drugima o “veličanstvenim Božjim stvarima”?

¹⁹ Što misliš o “veličanstvenim Božjim stvarima” koje si upoznao? Zaista je velika prednost što smo upoznali istinu! Zato što pokazujemo vjeru u prolivenu krv Isusa Krista, grijesi su nam oprošteni (Djela apostolska 2:38). Zbog toga možemo pristupiti Bogu sa slobodom govora. Ne bojimo se smrti, kao što je to slučaj s onima koji nemaju nadu. Umjesto toga, Isus nam je obećao da će jednog dana “svi koji su u spomen-grobovima čuti njegov glas i izaći” (Ivan 5:28, 29). Jehova nam je u svojoj dobroti otkrio sve te stvari. Isto tako, izlio je svoj duh na nas. Stoga nas zahvalnost za sve te dobre darove treba potaknuti da poštujemo njegova uzvišena mjerila i da ga revno hvalimo, objavljujući drugima te ‘veličanstvene stvari’.