PRAZNOVJERJA postoje diljem svijeta. U nekim ih se zemljama smatra vrijednim dijelom kulturne baštine, a u drugima tek pukom zanimljivošću — začinom životu. U zapadnom svijetu praznovjerjima se obično ne pridaje veliki značaj. No drugdje, kao naprimjer u Africi, ona mogu u velikoj mjeri utjecati na živote ljudi.

Velik dio afričke kulture vuče korijene iz praznovjerja. U afričkim filmovima, radioemisijama i literaturi praznovjerni običaji i okultne teme kao što je magija, štovanje predaka i upotreba amajlija često su nezaobilazna tema. Zašto praznovjerja toliko utječu na ljude i kako su se pojavila?

Mnoga su praznovjerja zapravo nastala zbog straha od duhova umrlih ili općenito duhova. Događaje koje se tumači kao prijetnje, upozorenja ili blagoslove smatra se pokušajima tih duhova da stupe u kontakt sa živima.

Osim toga, praznovjerja su tijesno povezana s liječenjem. Za većinu ljudi u zemljama u razvoju liječenje metodama suvremene medicine vrlo je skupo i često nedostupno. Zbog toga se mnogi okreću običajima svojih predaka, spiritizmu i praznovjerju, misleći da će se tako izliječiti ili zaštititi od bolesti. Osim toga, jednostavnije im je otići kod vrača koji poznaje njihove običaje i jezik nego kod pravog liječnika. Na taj se način praznovjerja i dalje pothranjuju.

Prema predaji koja se temelji na praznovjerju, bolesti i nesreće nisu posljedica tek spleta nesretnih okolnosti, već utjecaja sila iz duhovnog svijeta. Vračevi mogu tvrditi da su umrli preci zbog nečega nezadovoljni, a duhovni mediji da je netko preko suparničkog vrača bacio uroke na žrtvu i da je to uzrok bolesti ili nesreći.

U svijetu postoji silan spektar praznovjerja, a stupanj njihovog utjecaja na ljude ovisi o običajima u narodu, legendama i okolnostima. No kroz sve njih provlači se zajednička nit, a to je da nekoga ili nešto iz nevidljivog duhovnog svijeta treba umiriti.

Za većinu obitelji rođenje blizanaca izniman je i uzbudljiv događaj. Međutim, praznovjerni ljudi mogu ga shvatiti kao poseban znak. U nekim područjima zapadne Afrike mnogi rođenje blizanaca smatraju rođenjem bogova, pa im zbog toga iskazuju štovanje. Ako jedan ili oba blizanca umru, izrađuju se figurice blizanaca, a od članova obitelji zahtijeva se da tim idolima nude hranu. Drugdje su pak ljudi toliko uvjereni da je rođenje blizanaca  prokletstvo da će neki roditelji ubiti barem jednog od njih. Zašto? Vjeruje se da će blizanci, ako oba ostanu na životu, jednoga dana ubiti svoje roditelje.

Primjeri poput prethodno spomenutih pokazuju da, dok se neka praznovjerja mogu činiti zanimljiva i bezazlena, druga mogu biti opasna — čak dovesti do nečije smrti. Ako se shvati kao koban znak, bezazleni se događaj može pretvoriti u tragičan.

Da, praznovjerje je u biti neka vrsta vjerovanja, odnosno oblik religije. Svjesni da praznovjerje može biti opasno, važno je da se upitamo: Kome zapravo vjerovanja i običaji proizašli iz praznovjerja idu na ruku?

Mada činjenice dokazuju suprotno, neki su ljudi danas skloni nijekati postojanje Sotone i zlih duhova. Međutim, ako se u vrijeme rata uporno niječe postojanje opasnog neprijatelja, to lako može dovesti do katastrofe. Isto se može dogoditi u sukobu s nadljudskim duhovnim stvorenjima, budući da je apostol Pavao napisao: “Vodimo borbu (...) protiv zlih duhovnih sila” (Efežanima 6:12).

Mada ih ne možemo vidjeti, zla duhovna stvorenja postoje. Biblija govori da se jedna nevidljiva duhovna osoba poslužila zmijom, na isti način na koji se trbuhozborac služi lutkom, kako bi komunicirala s prvom ženom, Evom, i navela je na pobunu protiv Boga (1. Mojsijeva 3:1-5). Biblija otkriva identitet te duhovne osobe nazivajući je “prazmija, onaj koji se zove Đavo i Sotona, koji zavodi cijelu nastanjenu zemlju” (Otkrivenje 12:9). On, Sotona, uspio je navesti neke druge anđele na pobunu (Juda 6). Ti zli anđeli postali su demoni, Božji neprijatelji.

Isus je istjerivao demone iz ljudi, a to su činili i njegovi učenici (Marko 1:34; Djela apostolska 16:18). Ti duhovi nisu umrli preci, budući da mrtvi “ne znaju ništa” (Propovjednik 9:5). Ustvari, to su buntovni anđeli, koje je zaveo Sotona. Kontaktiranje s njima ili potpadanje pod njihov utjecaj ne bismo smjeli shvaćati olako, budući da nas oni, baš kao i njihov vođa, Sotona Đavo, žele ‘proždrijeti’  (1. Petrova 5:8). Njihov je cilj da nas odvrate od jedine nade čovječanstva — Božjeg Kraljevstva.

Biblija sljedećim riječima otkriva jednu od metoda koje koriste Sotona i njegovi demoni: “Sam [se] Sotona pretvara u anđela svjetla” (2. Korinćanima 11:14). Sotona nas lukavo želi navesti da povjerujemo kako nam on može omogućiti bolji život. Stoga se može steći dojam da su neke kratkoročne koristi posljedica djelovanja zlih duhova. No oni ne mogu ponuditi trajna rješenja (2. Petrova 2:4). Oni sasvim sigurno ne mogu nikome darovati vječni život, a uostalom, uskoro će biti uništeni (Rimljanima 16:20). Naš nam Stvoritelj jedini može omogućiti vječni život i pravu sreću te pružiti najbolju zaštitu od zlih duhovnih sila (Jakov 4:7).

Bog osuđuje traženje pomoći putem spiritističkih postupaka (5. Mojsijeva 18:10-12; 2. Kraljevima 21:6). To se može smatrati koketiranjem s neprijateljem, sklapanjem saveza s Božjim izdajnicima! Čitanje horoskopa, konzultiranje s plemenskim vračem ili poigravanje s bilo kojim običajem proizašlim iz praznovjerja značilo bi dopustiti zlim duhovima da utječu na odluke koje donosimo u životu. To je ravno pristajanju na njihovu pobunu protiv Boga.

Ade, * koji živi u Nigeru, proučavao je Bibliju s jednim punovremenim propovjednikom Jehovinih svjedoka. Ade je objasnio zašto u svom dućanu drži amajliju: “Mnogo je neprijatelja.” Jehovin svjedok koji je s njim proučavao Bibliju razjasnio mu je da jedino Jehova može pružiti pravu zaštitu. Pročitao mu je Psalam 34:7, gdje stoji: “Anđeli Jehovini stanom stoje oko onih koji se njega boje, i izbavljaju ih.” Ade je na kraju rekao: “Ako me Jehova stvarno može zaštititi, onda ću ukloniti amajliju.” Danas, nakon što je otada prošlo mnogo godina, Ade služi kao starješina i punovremeni propovjednik. Nijedan od njegovih neprijatelja nije mu naudio.

 Biblija pokazuje da vrijeme i nepredviđeni događaji snalaze svakog od nas, bili mi praznovjerni ili ne (Propovjednik 9:11). No Jehova nas nikad ne iskušava zlim stvarima (Jakov 1:13). Smrt i nesavršenstvo posljedica su grijeha, koji smo naslijedili od Adama (Rimljanima 5:12). Zbog toga svi s vremena na vrijeme obolijevamo i radimo greške koje mogu rezultirati kobnim posljedicama. Stoga bi bilo pogrešno za sve naše bolesti i probleme kriviti zle duhove. Takvo bi nas vjerovanje samo dovelo u iskušenje da ih pokušamo na neki način umiriti. * Kad smo bolesni, trebali bismo potražiti prikladnu zdravstvenu njegu, a ne savjet od ‘lašca i oca laži’, Sotone Đavla (Ivan 8:44). Statistike pokazuju da ljudi koji žive u zemljama u kojima su rašireni praznovjerni običaji vezani za umrle pretke ne žive ništa duže ni bolje nego ljudi u drugim zemljama. Dakle, očito je da praznovjerje ne koristi zdravlju.

Bog je moćniji od bilo kojeg zlog duha i zainteresiran je za našu dobrobit. “Jehovine su oči na pravednicima, i njegove su uši upravljene na njihove usrdne molitve” (1. Petrova 3:12). Moli ga za zaštitu i mudrost (Priče Salamunove 15:29; 18:10). Potrudi se da razumiješ njegovu svetu Riječ, Bibliju. Najbolja zaštita koju možemo imati je točna spoznaja iz Biblije. Ona će nam pomoći da uvidimo zašto se dešavaju loše stvari te kako možemo steći naklonost Svemogućeg Boga.

Točna spoznaja o Jehovi i njegovim naumima — koja stoji u suprotnosti s neznanjem i praznovjerjem — od presudne je važnosti kako bismo bili istinski zaštićeni. To pokazuje primjer Jeana, koji živi u Beninu. Praznovjerje je uhvatilo duboke korijene u Jeanovoj obitelji. Prema praznovjernim običajima njegovog plemena, žena koja rodi sina mora odmah nakon poroda ostati u za tu priliku sagrađenoj kolibi devet dana. Ako rodi kćerku, iz kolibe ne smije izlaziti sedam dana.

Godine 1975. Jeanova supruga rodila je lijepog dječačića, kome su dali ime Marc. Na osnovi spoznaje koju su stekli iz Biblije Jean i njegova supruga donijeli su odluku da ne žele imati nikakve veze sa zlim duhovima. No jesu li podlegli strahu i pritisku da slijede praznovjerni običaj te pristali da Jeanova supruga bude zatvorena u kolibi? Nisu — odbili su slijediti taj praznovjerni običaj svog plemena (Rimljanima 6:16; 2. Korinćanima 6:14, 15).

Je li se zbog toga Jeanovoj obitelji desilo neko zlo? Otada je prošlo mnogo godina i Marc danas služi kao sluga pomoćnik u mjesnoj skupštini Jehovinih svjedoka. Svi u obitelji sretni su što nisu dozvolili da praznovjerje utječe na njihov život i ugrozi njihovu duhovnu dobrobit (1. Korinćanima 10:21, 22).

Pravi kršćani ne smiju imati nikakve veze s mračnim praznovjernim običajima te moraju prihvatiti duhovno svjetlo koje šalju Stvoritelj, Jehova, i njegov Sin, Isus Krist. Tada mogu imati pravi duševni mir, koji proizlazi iz spoznaje da čine što je ispravno u Božjim očima (Ivan 8:32).