1. Zašto je na mjestu da kršćanin osjeća određenu zabrinutost u vezi s riječima iz Hebrejima 5:12?

JESI li pomalo zabrinut zbog sebe dok čitaš nadahnute riječi biblijskog retka koji je uzet kao moto ovog članka? Ako jesi, nisi jedini. Kao Kristovi sljedbenici znamo da moramo biti učitelji (Matej 28:19, 20). Znamo da je zbog vremena u kojem živimo veoma važno da budemo što bolji učitelji. Isto tako, znamo da o našem poučavanju može ovisiti život osoba koje poučavamo! (1. Timoteju 4:16). Stoga je sasvim na mjestu da se pitamo: ‘Jesam li uistinu onakav učitelj kakav bih trebao biti? Kako se mogu poboljšati?’

2, 3. (a) Kako je jedan učitelj objasnio što čini dobrog učitelja? (b) Kakav nam je primjer Isus dao u vezi s poučavanjem?

² Takva nas zabrinutost ne treba obeshrabriti. Ako o poučavanju razmišljamo samo kao o nečemu što zahtijeva posebne metode, tada nam poboljšanje može djelovati nedostižno. Međutim, temelj kvalitetnog poučavanja nisu neke posebne metode, već nešto daleko važnije. Zapazi što je jedan iskusni učitelj napisao u knjizi koja govori o poučavanju: “Da bi netko bio dobar učitelj nisu potrebne posebne metode ili načini rada, programi ili mjere. (...) Poučavanje je prvenstveno stvar ljubavi.” Istina, on je govorio iz kuta gledanja svjetovnog učitelja. Pa ipak, to što je rekao može se još više primijeniti na poučavanje koje vršimo kao kršćani. Kako?

³ Naš Uzor u poučavanju nije nitko drugi do Isus Krist, a on je svojim sljedbenicima rekao: ‘Dao sam vam primjer’ (Ivan 13:15). Iako je pritom mislio na svoj primjer u pokazivanju poniznosti, svakako da nam je Isus dao primjer i u najvažnijem djelu koje je vršio dok je kao čovjek živio na Zemlji — u djelu poučavanja ljudi dobroj vijesti o Božjem Kraljevstvu (Luka 4:43). Zamisli da trebaš odabrati samo jednu riječ kojom bi opisao Isusovu službu. Vjerojatno bi odabrao riječ “ljubav”, zar ne? (Kološanima 1:15; 1. Ivanova 4:8). Isus je prema svom nebeskom Ocu, Jehovi, osjećao najveću moguću ljubav (Ivan 14:31). No kao učitelj ljubav je pokazivao na druga dva načina. Ljubio je istine koje je naučavao i ljude koje je poučavao. Razmotrimo pažljivije koji nam je primjer dao u ta dva područja.

4. Kada je Isus stekao ljubav prema Jehovinim poukama?

⁴ Na kvalitetu poučavanja uvelike utječe stav učitelja prema predmetu koji predaje. I najmanja će se ravnodušnost vjerojatno primijetiti te će prijeći na njegove učenike. Isus  nije bio ravnodušan prema dragocjenim istinama o Jehovi i Njegovom Kraljevstvu koje je naučavao. Prema tim je istinama gajio veoma duboku ljubav. On je tu ljubav stekao još dok je i sam učio. Tokom dugog perioda svog predljudskog postojanja taj je jedinorođeni Sin bio željan znanja. U Izaiji 50:4, 5 zapisane su sljedeće prikladne riječi: “Gospodin Jehova dade mi jezik učen da umijem progovoriti zgodnu riječ umornom; budi svako jutro, budi mi uši, da slušam kao učenici. Gospodin Jehova otvori mi uši, i ja se ne protivih, ne odstupih natrag.”

5, 6. (a) Što je Isus doživio prilikom krštenja, i kako je to djelovalo na njega? (b) Koja je razlika postojala između Isusa i Sotone s obzirom na njihovo korištenje Božje Riječi?

⁵ Isus je nastavio ljubiti Božju mudrost i dok je rastao kao čovjek na Zemlji (Luka 2:52). Onda je, u vrijeme svog krštenja, doživio nešto što nitko drugi nije. “Otvorilo se nebo”, piše u Luki 3:21. Isus se u tom trenutku, po svemu sudeći, mogao sjetiti svog predljudskog postojanja. Nakon toga je 40 dana proveo u pustinji i postio. Mora da mu je bio veliki užitak razmišljati o brojnim trenucima tokom kojih je na nebu primao pouku od Jehove. Međutim, uskoro je njegova ljubav prema Božjim istinama stavljena na ispit.

⁶ Kad je Isus bio umoran i gladan, Sotona ga je iskušavao. Ta su dva Božja sina bila posve različita! Obojica su citirala iz Hebrejskih pisama — ali sa sasvim suprotnim stavom. Sotona je pogrešno primjenjivao Božju Riječ i bez imalo je poštovanja koristio u sebične svrhe. Da, taj buntovnik prema istinama koje potječu od Boga nije osjećao ništa drugo do prezir. S druge strane, Isus je citirao Pisma s očiglednom ljubavlju, ispravno koristeći Božju Riječ u svakom odgovoru. Isus je postojao mnogo prije nego što su uopće zapisane te nadahnute riječi, a ipak je na njih gledao s poštovanjem. Bile su to dragocjene istine koje su dolazile od njegovog nebeskog Oca! Sotoni je rekao da su Jehovine riječi važnije od hrane (Matej 4:1-11). Da, Isus je ljubio sve istine kojima ga je Jehova poučio. Kako je tu ljubav pokazivao kao učitelj?

7. Zašto Isus nije uvodio vlastita učenja?

⁷ Isusova ljubav prema istinama koje je naučavao uvijek je bila vidljiva. Pa ipak, lako mu se moglo desiti da počne iznositi vlastite ideje. Imao je beskrajno znanje i mudrost (Kološanima 2:3). Unatoč tome, svoje je slušaoce neprestano podsjećao na to da sve što naučava ne potječe od njega, već od njegovog nebeskog Oca (Ivan 7:16; 8:28; 12:49; 14:10). Ljubio je istine koje potječu od Boga isuviše mnogo da bi ih zamijenio vlastitim gledištima.

8. Kako je Isus dao primjer u oslanjanju na Božju Riječ na samom početku svoje službe?

⁸ Isus nam je dao primjer već na samom početku svoje javne službe. Razmotri na koji je način prvi put rekao Božjem narodu da je obećani Mesija. Da li se samo pojavio pred mnoštvom, obznanio da je Krist i onda učinio spektakularna čuda kako bi potvrdio to što je rekao? Nije. Otišao je u sinagogu, gdje se Božji narod po običaju sastajao radi čitanja iz Pisama. Tamo je naglas pročitao proročanstvo iz Izaije 61:1, 2 i objasnio da se te proročanske istine odnose na njega (Luka 4:16-22). Mnoga čuda koja je učinio bila su dokaz da ima Jehovinu podršku. Unatoč tome, on se uvijek oslanjao na Božju Riječ dok je poučavao druge.

9. Kako je Isus u svom ophođenju s farizejima pokazao vjernu ljubav prema Božjoj Riječi?

⁹ Kad su vjerski protivnici osporavali ono što je Isus govorio, nije se želio nadmudrivati s njima, iako je s lakoćom mogao pobiti njihove tvrdnje. Umjesto toga, pustio je da Božja Riječ dokaže da nisu u pravu. Prisjeti se, naprimjer, što je bilo kad su farizeji optužili Isusove sljedbenike da krše zakon o sabatu jer su otkinuli nekoliko klasja žita i jeli ih putem. Isus je odgovorio: “Zar niste čitali što je David učinio kad su on i ljudi koji su bili s njim ogladnjeli?” (Matej 12:1-5). Dakako, ti su  samopravedni ljudi najvjerojatnije pročitali nadahnuti izvještaj zapisan u 1. Samuelovoj 21:1-6. Ako je bilo tako, tada nisu shvatili važnu pouku koju je on prenosio. Međutim, Isus je učinio više nego samo pročitao taj izvještaj. Razmišljao je o njemu i uzeo k srcu njegovu poruku. Ljubio je načela koja je Jehova iznio u tim recima. Stoga je taj izvještaj i primjer iz Mojsijevog zakona iskoristio kako bi istaknuo koliko je Zakon uravnotežen. Jednako tako, Isusa je njegova vjerna ljubav potaknula da brani Božju Riječ, ne dozvoljavajući vjerskim vođama da je tumače onako kako njima odgovara ili da je stavljaju u drugi plan, iza kompliciranih ljudskih predaja.

10. Kako je Isus ispunio proročanstva koja govore o kvaliteti njegovog poučavanja?

¹⁰ Budući da je Isus ljubio istinu koju je naučavao, nikada nije poučavao rutinski, suhoparno ni hladno. Nadahnuta proročanstva ukazivala su na to da će Mesija govoriti s ‘blagodati koja teče iz njegovih usta’, koristeći “lijepe riječi” (Psalam 45:2; 1. Mojsijeva 49:21). Isus je ispunio ta proročanstva tako što je svoju poruku uvijek prenosio na zanimljiv i živ način te je “privlačnim riječima” naučavao istine koje je veoma ljubio (Luka 4:22). Nesumnjivo mu se oduševljenje odražavalo na licu, a oči su mu sjale jer bi se sav unio u ono o čemu je govorio. Kakav li je bio užitak slušati ga, a kakav li je to tek dobar primjer koji trebamo slijediti dok govorimo drugima o onome što smo naučili!

11. Zašto Isus nikada nije bio napuhan od ponosa iako je bio vješt kao učitelj?

¹¹ Je li Isus bio napuhan od ponosa zato što je tako temeljito razumio Božje istine i prenosio ih tako privlačno? To je često slučaj s ljudima koji postanu učitelji. No prisjeti se da je Isus odražavao Božju mudrost. Ta je mudrost nespojiva s ohološću jer je ‘u poniznih mudrost’ (Priče Salamunove 11:2, Šarić). Još je nešto Isusu pomoglo da se čuva ponosa i oholosti.

12. Kako je Isus pokazao da ne želi da njegovi sljedbenici osjećaju strah pred njim?

¹² Isusova duboka ljubav prema ljudima uvijek se odražavala u njegovom poučavanju. Ljudi se nikada nisu osjećali manje vrijednima dok ih je poučavao, kao što je to slučaj kad ponosne osobe poučavaju druge (Propovjednik 8:9). Nakon što je vidio jedno od Isusovih čuda, Petar je bio toliko zapanjen da je pao pred Isusova koljena. No Isus nije želio da njegovi sljedbenici osjećaju bolesni strah pred njim. Petru je obzirno rekao: “Ne boj se” i potom mu rekao za zanimljivo djelo stvaranja učenika u kojem će sudjelovati (Luka 5:8-10). Isus je želio da njegove učenike motivira ljubav prema dragocjenim istinama o Bogu, a ne to što osjećaju strah pred svojim učiteljem.

13, 14. Na koje je načine Isus pokazivao suosjećanje prema ljudima?

¹³ Isusova ljubav prema ljudima koje je poučavao bila je vidljiva i iz suosjećanja koje je gajio prema njima. “A vidjevši mnoštvo, sažalio se na njih, jer su bili izmučeni i rasijani kao ovce bez pastira” (Matej 9:36). Bilo mu ih je žao jer su se nalazili u teškoj situaciji i želio im je pomoći.

 ¹⁴ Zapazi kako je u jednoj drugoj prilici Isus pokazao suosjećanje. Dok je bio okružen mnoštvom, prišla mu je jedna žena koja je bolovala od krvarenja i dodirnula je rese njegove haljine te čudom bila izliječena. Isus je osjetio da je sila izašla iz njega, ali nije vidio koga je izliječio. Želio je pronaći tu ženu. Zašto? Ne zato da bi je kritizirao zbog kršenja Zakona ili pravila pismoznalaca i farizeja, čega se ona možda bojala. Naprotiv, rekao joj je: “Kćeri, vjera te tvoja ozdravila. Idi u miru, i budi zdrava od svoje mučne bolesti” (Marko 5:25-34). Vidiš li kolika se suosjećajnost krije u tim riječima? On nije samo rekao: “Budi zdrava.” Umjesto toga, rekao je: “Budi zdrava od svoje mučne bolesti.” Marko u ovom retku koristi riječ koja doslovno može značiti “bičevanje”, a odnosi se na vrstu bičevanja koju se često koristilo prilikom mučenja. Dakle, Isus je znao da je patila zbog svoje bolesti, možda je osjećala jaku fizičku i emocionalnu bol. Isusu je bilo žao te žene.

15, 16. Koji događaji iz Isusove službe pokazuju da je tražio dobro u ljudima?

¹⁵ Isus je pokazivao ljubav prema ljudima i tako što je tražio dobro u njima. Obrati pažnju na ono što se dogodilo kad je sreo Natanaela, koji je kasnije postao apostol. “Isus je vidio Natanaela kako dolazi k njemu i rekao je za njega: ‘Evo pravog Izraelca, u kojem nema prijevare.’” Budući da je Isus imao nadljudske sposobnosti, vidio je što je u Natanaelovom srcu i tako saznao štošta o njemu. Naravno, Natanael nije bio savršen. Imao je svoje mane, baš kao što ih imamo i svi mi. Ustvari, kad je čuo za Isusa, rekao je nešto što baš i nije bilo lijepo: “Može li što dobro doći iz Nazareta?” (Ivan 1:45-51). Međutim, od svega što se moglo reći za Natanaela Isus se odlučio usredotočiti na nešto pozitivno, na poštenje tog čovjeka.

¹⁶ Slično tome, kad je jedan stotnik — vjerojatno ne-Židov, Rimljanin — prišao Isusu i zamolio ga da izliječi njegovog bolesnog roba, Isus je znao da je taj vojnik činio greške. Život stotnika u ono vrijeme vjerojatno je uključivao mnogo nasilja, krvoprolića i vršenje krivog obožavanja. Pa ipak, Isus se usredotočio na nešto dobro — na izvanrednu vjeru tog čovjeka (Matej 8:5-13). Kad je kasnije Isus razgovarao sa zločincem koji je visio na mučeničkom stupu pored njega, nije ga prekorio zbog toga što je bio zločinac, već ga je ohrabrio, davši mu nadu u budućnost (Luka 23:43). Isus je znao da će negativnim stavom i kritiziranjem ljude jedino obeshrabriti. Bez sumnje, to što se trudio tražiti dobro u ljudima, mnogima je dalo poticaja da budu bolji.

17, 18. Kako je Isus pokazao da je spreman služiti drugima time što je prihvatio zadatak da dođe na Zemlju?

¹⁷ Još jedan snažan dokaz Isusove ljubavi prema ljudima koje je poučavao bila je njegova spremnost da im služi. Tokom čitavog svog predljudskog života Božji Sin ljubio je ljude (Priče Salamunove 8:30, 31). Kao Jehovina “Riječ”, odnosno zastupnik, vjerojatno se mnogo puta obraćao ljudima (Ivan 1:1). Međutim, on se “odrekao samog sebe i uzeo obličje roba”, napustivši svoj uzvišeni položaj  na nebu, između ostalog i zato da bi izravnije poučavao ljude (Filipljanima 2:7; 2. Korinćanima 8:9). Dok je bio na Zemlji, Isus nije očekivao da ga drugi poslužuju i dvore. Naprotiv, rekao je: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da svoju dušu da kao otkupninu u zamjenu za mnoge” (Matej 20:28). Isus je u potpunosti živio u skladu s tim riječima.

¹⁸ Ponizno je udovoljavao potrebama onih koje je poučavao, spremno se trošeći u njihovu korist. Propješačio je cijelu Obećanu zemlju, prešavši stotine kilometara na propovjedničkim putovanjima u nastojanju da dođe do što više ljudi. Za razliku od ponosnih farizeja i pismoznalaca, ostao je ponizan i pristupačan. Sve vrste ljudi — dostojanstvenici, vojnici, pravnici, žene, djeca, siromašni, bolesni, pa čak i izopćenici iz društva — pristupali su mu rado i bez straha. Iako je bio savršen, Isus je bio čovjek, pa je osjećao umor i glad. Međutim, čak i kad je bio umoran, kad je želio počinuti ili se u miru pomoliti, potrebe drugih stavljao je ispred vlastitih (Marko 1:35-39).

19. Kako je Isus dao primjer u poniznom, strpljivom i ljubavlju prožetom ophođenju sa svojim učenicima?

¹⁹ Isus je isto tako bio spreman služiti svojim učenicima. Činio je to poučavajući ih s ljubavlju i strpljivo. Kad im je trebalo više vremena da shvate neke važne pouke, nije odustajao niti se ljutio na njih ili ih grdio. Nije prestajao tražiti nove načine kako da im objasni nešto. Naprimjer, zamisli samo koliko su se puta učenici prepirali tko je među njima najveći. Isus je uvijek iznova, pa sve do noći prije svog pogubljenja, pronalazio nove načine kako ih poučiti da se trebaju ponizno ophoditi jedni s drugima. U vezi s poniznošću, ali i drugim područjima života, Isus je s pravom mogao reći: ‘Dao sam vam primjer’ (Ivan 13:5-15; Matej 20:25; Marko 9:34-37).

20. Što je Isus činio dok je poučavao, za razliku od farizeja, i zašto je to bilo djelotvorno?

²⁰ Zapazi da Isus nije samo rekao učenicima koji primjer trebaju slijediti; on im je “dao primjer”. Poučavao ih je tako što je i sam postupao u skladu s onim što im je rekao. Nije im govorio svisoka, kao da sebe smatra suviše važnim da bi radio to što im govori. Tako su postupali farizeji. “Govore, a ne čine”, rekao je Isus za njih (Matej 23:3). Isus je ponizno pokazao svojim učenicima što točno znače njegova učenja tako što je živio u skladu s njima, sprovodio ih u djelo. Stoga njegovi sljedbenici nisu morali nagađati što je mislio kad ih je poticao da vode jednostavan život i da ne budu zaokupljeni materijalizmom. Mogli su vidjeti što konkretno znače njegove riječi: “Lisice imaju jazbine i ptice nebeske imaju počivališta, a Sin čovječji nema gdje položiti glavu” (Matej 8:20). Isus je služio svojim učenicima ponizno im dajući primjer.

21. Što će se razmatrati u sljedećem članku?

²¹ Bez daljnjega, Isus je bio najveći Učitelj koji je ikad živio na Zemlji! Njegova ljubav prema onome što je naučavao i prema ljudima koje je poučavao bila je očita svim iskrenim osobama koje su ga promatrale i slušale. I danas je jednako očita onima koji se upoznaju s primjerom koji nam je dao. No kako možemo slijediti Kristov savršen primjer? Sljedeći članak odgovorit će na to pitanje.