KOLIKO je vrabaca jučer uginulo? To nitko ne zna, a vjerojatno malo ljudi mari za to — uostalom, ima tako mnogo ptica. Međutim, Jehova itekako mari za to. Osvrćući se na te očito neznatne ptice, Isus je svojim učenicima rekao: “Nijedan od njih neće pasti na zemlju, a da vaš Otac ne zna za to.” Zatim je dodao: “Ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca” (Matej 10:29, 31).

Kasnije su učenici još jasnije shvatili koliko ih Jehova cijeni. Jedan od njih, apostol Ivan, napisao je: “Po ovom se Božja ljubav očitovala u našem slučaju, po tome što je Bog poslao svog jedinorođenog Sina u svijet da bismo preko njega dobili život” (1. Ivanova 4:9). Jehova se nije samo pobrinuo za otkupninu nego i uvjerava svakog svog slugu: “Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti” (Hebrejima 13:5).

Dakle, jasno je da je Jehovina ljubav prema njegovom narodu čvrsta. Međutim, nameće se pitanje: ‘Jesmo li mi toliko privrženi Jehovi da ga nikada nećemo napustiti?’

Kad je Jehova Sotoni skrenuo pažnju na Jobov besprijekoran način života, Sotona je odvratio: “Bi li te Job obožavao kad ne bi imao nikakve koristi od toga?” (Job 1:9, Today’s English Version). Time je zapravo rekao da će ljudi biti vjerni Bogu samo dok imaju ‘neke koristi od toga’. Ako je to točno, tada se besprijekornost svakog kršćanina može slomiti — ako je ponuda dovoljno primamljiva.

Sotona je u početku tvrdio da će se Job odreći svoje vjernosti Bogu ako izgubi najvrednije što posjeduje (Job 1:10, 11). Kad se ova optužba pokazala lažnom, Sotona je izjavio: “Sve što čovjek ima dat će za život” (Job 2:4, St). Mada se Sotonina tvrdnja pokazala istinitom u nekim slučajevima, Job je odbio odreći se svoje besprijekornosti. To potvrđuje povijesni zapis (Job 27:5; 42:10-17). Hoćeš li ti ostati vjeran poput Joba ili ćeš dopustiti Sotoni da slomi tvoju besprijekornost? Razmišljaj o sebi dok budemo razmatrali neke činjenice koje se tiču svakog kršćanina.

Apostol Pavao smatrao je da prava kršćanska vjernost može biti vrlo snažna. Napisao je: “Uvjeren sam da nas ni smrt ni život (...) ni ono što je sada ni ono što će doći (...) ni bilo što drugo što je stvoreno neće moći rastaviti od Božje ljubavi koja je u Kristu Isusu, našem Gospodinu” (Rimljanima 8:38, 39). I mi možemo imati slično uvjerenje ako je naša ljubav prema Jehovi snažna. Takva je ljubav neuništiva spona koju ne može prekinuti čak niti smrt.

Ako imamo takav odnos s Bogom, nikad se nećemo pitati: ‘Hoću li služiti Jehovi za nekoliko godina?’ Takva bi nesigurnost ukazivala  na to da naša vjernost Bogu ovisi o onome što bi nam se u životu moglo desiti. Prava besprijekornost ne ovisi o vanjskim faktorima. Ona ovisi o tome kakva smo osoba u svojoj nutrini (2. Korinćanima 4:16-18). Ako ljubimo Jehovu svim svojim srcem, nikad ga nećemo razočarati (Matej 22:37; 1. Korinćanima 13:8).

Ipak, moramo imati na umu da Sotona stalno traži prilike da slomi našu besprijekornost. Može nas dovesti u iskušenje da popustimo željama tijela, podlegnemo pritisku okoline ili da dozvolimo da zbog neke vrste nevolje napustimo istinu. Svijet otuđen od Boga Sotonin je glavni saveznik u tom napadu, a naše slabosti olakšavaju mu posao (Rimljanima 7:19, 20; 1. Ivanova 2:16). Pa ipak, neke stvari idu nam u prilog u toj bitki. Jedna je od najvažnijih to što nismo u neznanju što se tiče Sotoninih nakana (2. Korinćanima 2:11).

Koje su Sotonine nakane? Pavao ih je u svom pismu Efežanima nazvao ‘spletkama’ (Efežanima 6:11). Sotona se služi podmuklim sredstvima kako bi slomio našu besprijekornost. Sretni smo što smo u mogućnosti prepoznati ta lukavstva, budući da su Đavlove metode zapisane u Božjoj Riječi za našu korist. Iz Sotoninih pokušaja da slomi Isusovu i Jobovu besprijekornost možemo saznati neke od načina kojima Sotona nastoji slomiti našu kršćansku besprijekornost.

Na početku Isusove službe Sotona se usudio kušati Božjeg Sina, izazivajući ga da pretvori kamen u kruh. Kakvo lukavstvo! Isus nije jeo 40 dana, pa je nesumnjivo bio jako gladan (Luka 4:2, 3). Sotona je Isusu predložio da svoje prirodne potrebe zadovolji istog trena, na način koji je bio suprotan Jehovinoj volji. Slično tome, današnja svjetska propaganda potiče ljude da odmah zadovolje svoje želje i da ne razmišljaju mnogo o posljedicama. Poruke su: ‘Zaslužio si to imati sada’ ili ‘Naprosto, učini to!’

Da je Isus utažio glad ne mareći za posljedice, to bi bio dokaz da ga je Sotona uspio navesti da se odrekne svoje besprijekornosti. Isus je stvari gledao na duhovan način i odlučno odgovorio: “Pisano je: ‘Čovjek ne smije živjeti samo o kruhu’” (Luka 4:4; Matej 4:4).

Sotona je tada promijenio taktiku. Krivo primjenjujući Pisma, iz kojih je citirao Isus, Đavo je nagovarao Isusa da se baci s hramskog zida. ‘Anđeo će te sigurno sačuvati’, uvjeravao ga je Sotona. Isusu nije bilo ni na kraj pameti da od svog Oca zatraži da ga čudom zaštiti samo da time istakne svoju važnost. “Ne iskušavaj Jehovu, svog Boga”, rekao je Isus (Matej 4:5-7; Luka 4:9-12).

Posljednja taktika koju je Sotona koristio tom prilikom bila je direktnija. Sotona je pokušao  zaključiti pogodbu s Isusom, ponudivši mu čitav svijet i njegovu slavu za samo jedan čin obožavanja. Bilo je to praktično sve što je Sotona mogao ponuditi. No kako bi Isus mogao izvršiti čin obožavanja prema glavnom neprijatelju svog Oca? Bilo je to nezamislivo! “Jehovu, svog Boga, obožavaj, i njemu jedinome vrši svetu službu”, odvratio je Isus (Matej 4:8-11; Luka 4:5-8).

Nakon ta tri neuspjela pokušaja Sotona je ‘otišao od Isusa do nekog drugog prikladnog vremena’ (Luka 4:13). To pokazuje da je Sotona stalno tražio priliku da iskuša Isusovu besprijekornost. Prikladno vrijeme došlo je oko dvije i po godine kasnije kad je Isus počeo pripremati svoje učenike na svoju smrt, koja se približavala. Apostol Petar je rekao: “Budi dobar prema sebi, Gospodine; takvo što nipošto te neće snaći” (Matej 16:21, 22).

Je li takav dobronamjeran, ali pogrešan savjet Isusu zvučao privlačno, budući da je došao od jednog od njegovih učenika? Isus je odmah prepoznao da su te riječi odražavale Sotonine, a ne Jehovine želje. Krist je odlučno uzvratio: “Odlazi iza mene, Sotono! Ti si mi kamen spoticanja, jer ne misliš Božje misli, nego ljudske” (Matej 16:23).

Zahvaljujući tome što Isus ni u kom trenutku nije prestao ljubiti Jehovu, Sotona nije mogao slomiti njegovu besprijekornost. Ništa što je Đavo mogao ponuditi, nikakva kušnja, ma koliko bila teška, nije mogla oslabiti Isusovu vjernost svom nebeskom Ocu. Hoćemo li i mi biti isto tako odlučni kad nam zbog okolnosti bude izazov sačuvati svoju besprijekornost? Primjer Joba pomoći će nam da bolje razumijemo izazove s kojima se možemo suočiti.

Kao što je i Job uvidio, nevolje mogu zadesiti čovjeka u svakom trenutku. Bio je sretno oženjen čovjek. Imao je desetero djece i nije zanemarivao svoje dužnosti prema Bogu (Job 1:5). No Jobova je besprijekornost prema Bogu, a da to nije ni znao, postala sporno pitanje na nebu, a Sotona je odlučio da ga na svaki mogući način slomi.

Vrlo brzo Job je izgubio ono što je stekao u životu (Job 1:14-17). Pa ipak, Jobova besprijekornost izdržala je taj ispit, budući da se nikada nije pouzdao u novac. Prisjećajući se vremena kad je bio bogat, Job je rekao: “Ako sam polagao na zlato nadanje svoje (...). Ako sam se veselio što mi je imanje veliko (...), i to bi bilo bezakonje (...), jer bih se odrekao Boga odozgo” (Job 31:24, 25, 28).

I danas je moguće preko noći izgubiti praktički sve što smo stekli u životu. Jedan poslovni čovjek, koji je Jehovin svjedok, prevaren je za veliku svotu novca, zbog čega je gotovo bankrotirao. On iskreno priznaje: “Zamalo sam doživio srčani udar. Zapravo, mislim da bi se to i dogodilo da nije bilo mog odnosa s Bogom. Bilo kako bilo, to iskustvo pomoglo mi je da priznam sebi da duhovne vrijednosti nisam stavljao na prvo mjesto u životu. Želja za zarađivanjem sve ostalo bacala je u drugi plan.” Otada je taj Jehovin svjedok sveo svoj posao na minimum i sada redovito služi kao pomoćni pionir, provodeći 50 ili više sati mjesečno u kršćanskoj službi propovijedanja. Pa ipak, drugi problemi mogu biti još i gori od gubitka materijalnih stvari.

Job nije još ni čuo sve detalje u vezi s gubitkom svog bogatstva kad je stigla vijest da je nastradalo njegovo desetero djece. No on je i dalje govorio: “Da je blagoslovljeno ime Jehovino” (Job 1:18-21). Hoćemo li i mi sačuvati svoju besprijekornost ako iznenada izgubimo nekoliko članova svoje obitelji? Francisco, kršćanski nadglednik iz Španjolske, izgubio je svoje dvoje djece u tragičnoj autobusnoj nesreći. Utjehu mu je pružilo to što se još više približio Jehovi i povećao aktivnost u kršćanskoj službi.

Ni nakon strašnog gubitka djece Jobovoj teškoj kušnji nije se nazirao kraj. Sotona ga je  pogodio nekom odvratnom, mučnom bolešću. U tom trenutku Job je dobio loš savjet od svoje supruge. “Prokuni Boga, pa umri”, nagovarala ga je. Job nije poslušao njen savjet, i “ne sagriješi Job usnama svojim” (Job 2:9, 10). Njegova besprijekornost nije ovisila o podršci obitelji, već o njegovom osobnom odnosu s Jehovom.

Flora, čiji su suprug i najstariji sin napustili kršćanski put prije više od deset godina, razumije kako se Job morao osjećati. “Kad iznenada ostaneš bez podrške svoje obitelji, to može biti strašan udarac”, priznaje ona. “No znala sam da neću biti sretna izvan Jehovine organizacije. Zato sam zauzela čvrst stav i Jehovu stavila na prvo mjesto dok sam se i dalje trudila biti dobra supruga i majka. Neprekidno sam se molila i Jehova me ojačao. Sretna sam što sam se, usprkos muževljevom stalnom protivljenju, naučila u potpunosti oslanjati na Jehovu.”

U sljedeću taktiku koju je Sotona koristio kako bi slomio Jobovu besprijekornost bila su uključena tri njegova prijatelja (Job 2:11-13). Kako li je moralo biti teško slušati njihove kritike. Da je Job povjerovao njihovim navodima, izgubio bi svoje pouzdanje u Jehovu Boga. Njihove bezosjećajne riječi mogle su slomiti njegov duh i besprijekornost, a Sotona bi tako uspio ostvariti svoju nakanu.

Umjesto toga, Job nije popuštao. Rekao je: “Dokle dišem, neću odstupiti od svoje besprijekornosti” (Job 27:5). Job nije rekao: ‘Neću vam dozvoliti da slomite moju besprijekornost!’ Job je znao da je njegova besprijekornost ovisila o njemu samome i njegovoj ljubavi prema Jehovi.

Sotona još uvijek iskorištava situacije kad nam prijatelji i suvjernici daju pogrešne savjete ili upute nepromišljene primjedbe. Vjerojatnije je da ćemo postati malodušni zbog obeshrabrenja koje dođe od članova skupštine nego zbog progonstva od svijeta. Jedan kršćanski starješina koji je prije kao vojnik sudjelovao u pravoj borbi usporedio je to svoje iskustvo s boli koju je pretrpio zbog nepromišljenih riječi i postupaka nekih sukršćana. O tom drugom iskustvu je rekao: “To je bila najgora stvar koju sam ikada doživio.”

S druge strane, mane naših suvjernika mogle bi nas toliko uzrujati da s nekima od njih prestanemo razgovarati ili čak počnemo izostajati s kršćanskih sastanaka. Kako zaliječiti povrijeđene osjećaje, mogla bi nam postati najvažnija stvar u životu. No kako bi samo bilo tužno kad bismo bili tako kratkovidni i dopustili da najdragocjenije što imamo — naš odnos s Jehovom — oslabi zbog onoga što drugi učine ili kažu. Ako dozvolimo da se to dogodi, postat ćemo žrtvom jedne prastare Sotonine varke.

Mi s pravom očekujemo da se u kršćanskoj skupštini poštuje visoka mjerila ponašanja. No ako očekujemo previše od svoje braće u vjeri, koji su još uvijek nesavršeni ljudi, sigurno ćemo doživjeti razočaranje. Za razliku od toga, Jehova je realan u onome što očekuje od svojih slugu. Ako oponašamo njegov primjer, neće nam biti teško podnositi njihove mane (Efežanima 4:2, 32). Apostol Pavao dao je ovaj savjet: “Gnjevite se, ali ne griješite; neka sunce ne zađe dok još osjećate srdžbu, niti dajte mjesta Đavlu” (Efežanima 4:26, 27).

Kao što Biblija jasno pokazuje, Sotona koristi širok spektar podmuklih sredstava kako bi pronašao način — ako može — da slomi našu kršćansku besprijekornost. Neke od njegovih varki privlačne su palom tijelu, dok su druge izvor boli. Iz onoga što smo prethodno rekli mogao si shvatiti zašto nikad ne bi smio biti zatečen nespreman. Sa srcem punim ljubavi prema Bogu budi odlučan dokazati da je Đavo lažac i obraduj Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11; Ivan 8:44). I ne zaboravi, prava kršćanska besprijekornost mora ostati nesalomljiva, bez obzira na kušnje s kojima bismo se mogli suočiti.