MNOGI smatraju da je čovjekova najvažnija dužnost biti bezuvjetno odan svojoj zemlji. Drugi će parafrazirati riječi Stephena Decatura i reći: ‘Neka moja religija uvijek bude u pravu, bez obzira na to je li u pravu ili nije.’

Budimo iskreni, mjesto rođenja u pravilu određuje zemlju ili religiju koje traže da im budemo vjerni, no odluka o tome kome bismo trebali biti vjerni isuviše je važna da je prepustimo pukom slučaju. Međutim, osoba mora biti hrabra i spremna suočiti se s izazovima ako želi preispitati osjećaje vjernosti s kojima je rasla.

Jedna žena koja je odrasla u Zambiji kaže: “Od svoje rane dobi zanima me religija. Svakodnevne molitve na za to predviđenom mjestu u obiteljskom domu, slavljenje vjerskih  blagdana i redovito odlaženje u hram, sve je to bilo sastavni dio mog odgoja. Običaji moje religije bili su čvrsto isprepleteni s kulturom moga naroda, životom sumještana i moje obitelji.”

Pa ipak, kad je imala blizu 20 godina, ta je žena počela proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima i nedugo nakon toga odlučila je promijeniti svoju religiju. Znači li to da je postupila izdajnički?

Zlatko je odrastao u Bosni i neko se vrijeme borio u ratu koji je bio zahvatio njegovu domovinu. I on je počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima. Sada on ne želi ratovati ni protiv koga. Je li zbog toga postao izdajica?

Tvoj odgovor na prethodna pitanja ovisi o tome kako gledaš na te stvari. Žena koju smo spomenuli kaže: “U sredini iz koje potječem osobe koje promijene svoju religiju zauvijek su obilježene; smatrali su da sam ih time iznevjerila, da sam izdala svoju obitelj i svoj narod.” Slično tome, Zlatkovi bivši suborci smatrali su izdajicom svakoga tko bi odbio boriti se na njihovoj strani. No ta žena i Zlatko smatraju da ih jedan uzvišeniji oblik vjernosti — vjernost Bogu — potiče da ostanu pri svojoj odluci. Međutim, što je još važnije od gledišta ljudi, kako Bog gleda na one koji mu žele biti vjerni?

Kralj David rekao je Jehovi Bogu: ‘S čovjekom vjernim postupaš vjerno’ (2. Samuelova 22:26). Hebrejska riječ ovdje prevedena s “vjerno” prenosi misao o dobroti koja se s puno ljubavi veže za nešto dok njena svrha u vezi s tim nije ispunjena. Slične osjećaje koje majka gaji prema svom dojenčetu i Jehova gaji prema onima koji su mu vjerni te se s puno ljubavi veže za njih. Jehova je svojim vjernim slugama u starom Izraelu rekao: “Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe” (Izaija 49:15). Oni koji su više od svega spremni biti vjerni Bogu mogu računati na to da će se on s puno ljubavi brinuti za njih.

Vjernost Jehovi temelji se na ljubavi. Ona potiče osobu da ljubi ono što Jehova ljubi i mrzi zle stvari koje Jehova mrzi (Psalam 97:10). Budući da je Jehovina najistaknutija osobina ljubav, vjernost Bogu može odvratiti osobu od toga da bude bezosjećajna prema drugima (1. Ivanova 4:8). Stoga, ako osoba zbog vjernosti Bogu promijeni svoja religiozna uvjerenja, ne znači da zbog toga više ne voli svoju obitelj.

Žena koju smo ranije spomenuli ovako objašnjava svoju odluku: “Proučavajući Bibliju upoznala sam Jehovu kao pravog Boga i razvila osobni odnos s njim. Jehova je drugačiji od svih bogova kojima sam se prije molila; on savršeno uravnoteženo iskazuje ljubav, pravdu, mudrost i moć. Budući da Jehova zahtijeva da smo odani isključivo njemu, morala sam ostaviti druge bogove.

Roditelji su mi stalno govorili da su jako ljuti na mene te da sam ih iznevjerila. Te su mi riječi teško padale, budući da mi je jako stalo do njihovog odobravanja. No kako sam postepeno usvajala spoznaju o biblijskoj istini, uviđala sam da za mene postoji samo jedan izbor. Jehovi nisam mogla okrenuti leđa.

Iako sam odlučila biti vjerna Jehovi, a ne vjerskoj tradiciji, to ne znači da sam izdala svoju obitelj. Trudim se riječima i djelima pokazati da razumijem kako se osjećaju. No ako  iznevjerim Jehovu, mogla bih spriječiti da ga moja obitelj upozna, a to bi stvarno bilo ravno izdaji.”

Slično tome, ne može se reći da je neka osoba izdajica ako vjernost Bogu od nje zahtijeva da bude politički neutralna i odbije ratovati protiv drugih. Evo kako Zlatko objašnjava svoju odluku: “Mada sam se izjašnjavao kao kršćanin i u tom duhu bio odgajan, oženio sam se osobom koja to nije bila. Kad je izbio rat, obje su strane tražile moju vjernost. Bio sam primoran izabrati stranu na kojoj ću se boriti. Ratovao sam tri i po godine. Na kraju smo moja supruga i ja izbjegli u Hrvatsku, gdje smo došli u kontakt s Jehovinim svjedocima.

Proučavajući Bibliju shvatili smo da moramo prvenstveno biti vjerni Jehovi te da on želi da ljubimo svoje bližnje, neovisno o tome kojoj religiji ili rasi oni pripadaju. Danas smo moja supruga i ja ujedinjeni u obožavanju Jehove, a ja sam shvatio da ne mogu istovremeno biti vjeran Bogu i ratovati protiv svojih bližnjih.”

Budući da je Jehova naš Stvoritelj, vjernost njemu s pravom ima prednost pred svim ostalim što traži da mu budemo vjerni (Otkrivenje 4:11). Međutim, da vjernost Bogu ne bi prerasla u fanatizam i razornu silu, mora je oblikovati točna spoznaja. U Bibliji nas se pobuđuje: ‘Obnovite se u sili koja pokreće vaš um, i obucite novu osobnost koja je stvorena po Božjoj volji u istinskoj lojalnosti’ (Efežanima 4:23, 24). Dobro poznata osoba koja je zapisala te nadahnute riječi imala je hrabrosti preispitati osjećaje vjernosti koje joj je nametnula sredina u kojoj je odrastala. To preispitivanje dovelo je do korisne promjene u njenom životu.

Da, i Savao se suočio s ispitom vjernosti, kao i mnogi u naše vrijeme. Savao je strogo odgajan prema tradiciji koju se gajilo u njegovoj obitelji i postao je izrazito vjeran religiji u kojoj se rodio. Vjernost svom cilju navela ga je čak na upotrebu sile protiv neistomišljenika. Savao je bio poznat po tome što je upadao u kuće kršćana i odvodio ih da budu kažnjeni ili čak ubijeni (Djela apostolska 22:3-5; Filipljanima 3:4-6).

Pa ipak, čim je Savao stekao točnu spoznaju iz Biblije, učinio je nešto što su mnogi njegovi suvremenici smatrali nezamislivim. Promijenio je svoju religiju. Savao, koji je kasnije postao poznat kao apostol Pavao, odlučio je biti vjeran Bogu, a ne tradiciji. Vjernost Bogu utemeljena na točnoj spoznaji poticala je Savla da bude tolerantan, pun ljubavi i izvor ohrabrenja, što se itekako razlikovalo od njegovog prijašnjeg nasilnog i fanatičnog ponašanja.

Ako dopustimo da Božja načela oblikuju naše osjećaje vjernosti, to će sigurno biti za  naše dobro. Naprimjer, u izvještaju Australskog instituta za obiteljske odnose za 1999. godinu stajalo je da temelj za dug i sretan brak, između ostalog, čine “povjerenje i vjernost (...) [i] osjećaj za duhovnost”. Ista je studija otkrila da su muškarci i žene u “stabilnim i sretnim brakovima” zadovoljniji, zdraviji i dugovječniji te da stabilni brakovi djeci pružaju veće izglede za sretan život.

U današnjem nesigurnom svijetu vjernost je poput konopca koji je plivaču u uzburkanom moru bačen s čamca za spašavanje. Ako “plivač” ne gaji osjećaje vjernosti ni prema čemu, valovi i vjetar nosit će ga tamo-amo. No ako je njegova vjernost krivo usmjerena, to je kao da se uhvatio za konopac privezan za brod koji tone. Može se dogoditi da poput Savla bude naveden na štetan način postupanja. Međutim, vjernost Jehovi koja se temelji na točnoj spoznaji “konopac” je koji nam pruža stabilnost i vodi nas do spasenja (Efežanima 4:13-15).

Jehova daje sljedeće obećanje onima koji su mu vjerni: “Jehova ljubi pravdu i neće ostaviti one koji su mu vjerni. Dovijeka će oni biti zaštićeni” (Psalam 37:28, NS). Uskoro će svi oni koji su vjerni Jehovi živjeti na rajskoj Zemlji gdje neće biti tuge ni boli te će zauvijek uživati u međuljudskim odnosima neopterećenim vjerskim i političkim podjelama (Otkrivenje 7:9, 14; 21:3, 4).

Već danas milijuni ljudi po čitavoj zemaljskoj kugli uviđaju da prava sreća proizlazi jedino iz vjernosti Jehovi. Zašto ne bi dopustio da ti Jehovini svjedoci pomognu da u svjetlu biblijske istine preispitaš svoje gledište o vjernosti? Biblija kaže: “Ispitujte jeste li u vjeri, provjeravajte sami sebe” (2. Korinćanima 13:5).

Moramo biti hrabri kako bismo preispitali svoju religiju i razloge zašto smo joj privrženi, no nagrade mogu biti itekako vrijedne truda ako nas to približi Jehovi Bogu. Žena koju smo ranije citirali izražava osjećaje mnogih ljudi kada kaže: “Naučila sam da nam vjernost Jehovi i njegovim mjerilima pomaže da budemo uravnoteženi u odnosima sa svojom obitelji i korisniji članovi društva. Bez obzira na težinu ispita, ako smo vjerni Jehovi, on će uvijek biti vjeran nama.”