Postoje dva temeljna biblijska načela koja pokazuju što prilikom odgajanja djece treba učiniti roditelj čiji bračni drug nije Jehovin svjedok. Prvo glasi: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 5:29). A drugo je: “Muž [je] glava svoje žene kao što je i Krist glava skupštine” (Efežanima 5:23). Ovo posljednje načelo ne odnosi se samo na žene kojima su muževi, baš kao i one, Jehovini svjedoci već i na one kojima muževi nisu Jehovini svjedoci (1. Petrova 3:1). Kako roditelj koji je Jehovin svjedok može uravnoteženo primjenjivati ta načela u poučavanju svoje djece?

Ako je suprug Jehovin svjedok, odgovoran je za zbrinjavanje duhovnih i fizičkih potreba svoje obitelji (1. Timoteju 5:8). Iako majka, koja nije Jehovin svjedok, možda provodi više vremena s djecom, otac kao Jehovin svjedok treba poučavati djecu tako da im pruža duhovnu pouku kod kuće i vodi ih na kršćanske sastanke, gdje ona izvlače korist iz moralne pouke i druženja koje na njih djeluje pozitivno.

Što ako žena inzistira na tome da vodi djecu na mjesto gdje ona vrši bogoslužje ili da ih poučava svojim vjerovanjima? Možda ona zakonski ima pravo na to. Hoće li djeca sudjelovati u vjerskim obredima na takvim mjestima može uvelike ovisiti o kvaliteti duhovne pouke koju im je otac prenio. Kako djeca rastu, biblijska pouka koju su primila od oca trebala bi im pomoći da slijede istinu iz Božje Riječi. Suprug koji je Jehovin svjedok bit će itekako sretan ako djeca odluče stati na stranu istine!

Ako je majka Jehovin svjedok, ona treba poštovati načelo poglavarstva, ali istovremeno treba misliti na vječnu dobrobit svoje djece (1. Korinćanima 11:3). U mnogo slučajeva njen suprug, koji nije Jehovin svjedok, neće se protiviti ako ona daje moralnu i duhovnu pouku djeci, pri čemu joj koriste sastanci Jehovinog naroda. Žena može pomoći svom mužu da uvidi koje su koristi od dobre pouke koju djeca primaju u Jehovinoj organizaciji. Ona može taktično istaknuti koliko je vrijedno usađivati biblijska moralna načela u djecu, koja se suočavaju s moralno iskvarenim svijetom.

Međutim, muž koji nije Jehovin svjedok može inzistirati na tome da djeca pripadaju njegovoj religiji, da ih vodi na mjesto gdje on vrši bogoslužje i poučava u skladu sa svojim vjerovanjima. Ili se muž može protiviti svim religijama i inzistirati na tome da se djecu ne poučava o religiji. Kao poglavar obitelji, prvenstveno je on odgovoran za donošenje takvih odluka. *

Iako poštuje poglavarstvo svog muža, žena kao predana kršćanka ima na umu stav apostola Petra i Ivana, koji su rekli: “Mi ne možemo prestati govoriti o onome što smo vidjeli  i čuli” (Djela apostolska 4:19, 20). Budući da joj je stalo do duhovne dobrobiti svoje djece, majka će pronaći način kako da im pruža moralno vodstvo. Ona pred Jehovom ima odgovornost poučavati druge, uključujući i svoju djecu, o onome za što zna da je istina (Priče Salamunove 1:8; Matej 28:19, 20). Kako majka može donijeti ispravnu odluku kad se nađe u toj dilemi?

Uzmimo kao primjer pitanje vjerovanja u Boga. Supruga koja je Jehovin svjedok možda ne može voditi formalni biblijski studij s djecom jer joj to muž brani. Treba li zbog toga izbjegavati govoriti djeci bilo što o Jehovi? Ne treba. Naravno, njene riječi i djela pokazivat će da ona vjeruje u Stvoritelja. Djeca će sigurno imati pitanja u vezi s tim. Ona bi bez ustezanja trebala iskoristiti vjersku slobodu i govoriti drugima, pa tako i svojoj djeci, o svom vjerovanju u Stvoritelja. Sve i ako ne može voditi biblijski studij s djecom ili ih redovito voditi na sastanke, ona može usađivati u njih spoznaju o Jehovi Bogu (5. Mojsijeva 6:7).

O vezi između Jehovinog svjedoka i njegovog bračnog druga koji nije vjernik, apostol Pavao je napisao: “Muž koji nije vjernik posvećen je zbog svoje žene, i žena koja nije vjernica posvećena je zbog brata; inače bi vaša djeca zapravo bila nečista, a sada su sveta” (1. Korinćanima 7:14). Jehova bračnu vezu smatra svetom zbog supružnika koji je Jehovin svjedok, a u Njegovim su očima i djeca sveta. Žena koja je Jehovin svjedok trebala bi dati sve od sebe kako bi pomogla djeci da upoznaju istinu, prepuštajući konačni ishod Jehovi u ruke.

Kad djeca odrastu, na njima je da, na temelju onog što su naučila od svojih roditelja, odluče koji će stav zauzeti. Možda odluče postupiti u skladu s Isusovim riječima: “Tko ima veću naklonost prema ocu ili majci nego prema meni, nije me dostojan” (Matej 10:37). Djeci je zapovjeđeno i ovo: “Djeco, slušajte svoje roditelje u Gospodinu” (Efežanima 6:1). Mnogi su mladi odlučili “slušati Boga kao vladara”, a ne roditelja koji nije Jehovin svjedok, iako im je taj roditelj zbog toga stvarao velike probleme. Ako djeca odluče služiti Jehovi unatoč protivljenju, to će roditelju koji je Jehovin svjedok sigurno donijeti veliko zadovoljstvo!