NA KUBI postoji nešto neobično čime se ljudima poboljšava kvaliteta života. To su círculos de abuelos (grupe djedova i baka), kako to oni nazivaju. Prema jednom izvještaju iz 1997, oko 20 posto ostarjelih Kubanaca uključeno je u te grupe. U njima pronalaze društvo i potporu te primaju praktičnu pomoć kako bi mogli nastaviti voditi zdrav život. ”Kada obiteljski liječnici trebaju pomoć prilikom akcije cijepljenja”, zapaža se u časopisu World-Health, ”na raspolaganju im stoje círculos de abuelos, gdje mogu pronaći pouzdane dobrovoljce.”

No nažalost, u mnogim dijelovima svijeta susjedi više nisu organizirani s ciljem pružanja pomoći jedni drugima. Naprimjer, razmotri tragičan slučaj Wolfganga Dircksa, koji je živio u jednoj stambenoj zgradi u zapadnoj Evropi. Prije nekoliko godina list The Canberra Times izvijestio je da, premda je 17 obitelji koje su živjele u istoj zgradi s Wolfgangom primijetilo da ga nema, ”nitko se od njih nije sjetio pozvoniti na njegova vrata”. Kad je kućevlasnik konačno ušao u njegov stan, ”ugledao je kostur u sjedećem položaju pred televizorom”. U krilu mu se nalazio televizijski program s datumom od 5. prosinca 1993. — od Wolfgangove smrti prošlo je pet godina. Kako to samo potvrđuje žalosnu činjenicu da ljudi općenito više ne mare za svoje susjede! Stoga nimalo ne iznenađuje da je jedan esejist za The New York Times Magazine napisao kako je njegovo susjedstvo, a to se može reći i za mnoga druga, postalo ”zajednica stranaca”. Može li se to reći i za tvoje susjedstvo?

Istina je da u nekim seoskim područjima ljudi još uvijek žive u ozračju u kojem se pokazuje istinska briga za svoje bližnje te da u gradovima ima ljudi koji se trude svojim bližnjima pokazati više pažnje. Unatoč tomu, mnogi stanovnici gradova osjećaju se usamljeno i nezaštićeno u vlastitom susjedstvu. Venu iza ”zidova” nastalih zbog otuđenosti od susjeda. Kako do toga dolazi?

Dakako, većina nas ima susjede koji stanuju u neposrednoj blizini našeg doma. Treperavo svjetlo televizora, pojavljivanje silueta na prozoru, svjetla koja se pale i gase, zvuk automobila koji dolaze i odlaze, koračanje hodnicima, otključavanje i zaključavanje vrata, sve su to znakovi koji pokazuju da u susjedstvu ima ”živih”. Međutim, što znači imati susjede ako se ljudi koji žive jedni do drugih uopće ne poznaju ili ako se zbog nesmiljenog tempa života ne viđaju! Ljudi možda smatraju da je nepotrebno zbližiti se sa susjedima ili osjećati neku obavezu prema njima. Australski list Herald Sun priznaje: ”Ljudi se sve više otuđuju od svoje neposredne okoline i zbog toga osjećaju sve manje obaveza prema ljudima. Danas je lakše zanemarivati ili izbjegavati ljude koji nisu omiljeni u društvu.”

Takav razvoj događaja ne iznenađuje. U svijetu u kojem su ljudi postali ”ljubitelji sebe” takav sebičan način života negativno se odražava na odnose među susjedima (2. Timoteju 3:2). Kao posljedica toga, usamljenost i otuđenost uzimaju maha. Otuđenost rađa nepovjerenje, naročito kad su nasilje i kriminal stalna prijetnja u susjedstvu. A nepovjerenje pak brzo otupljuje osjećaj ljudskosti.

Bez obzira na to kakva je situacija u tvom susjedstvu, nesumnjivo ćeš se složiti s tim da su dobri susjedi vrlo dragocjeni društvu. Mnogo se više postigne kad ljudi teže zajedničkom cilju. Osim toga, dobri susjedi mogu biti zlata vrijedni. Sljedeći članak pokazat će kako.