1, 2. (a) U kom smo pogledu svi mi u neku ruku učitelji? (b) Koju jedinstvenu odgovornost imaju pravi kršćani, a povezana je s poučavanjem?

JESI li učitelj? U neku ruku, svi smo mi učitelji. Svaki put kad putniku koji se izgubio govoriš kuda treba ići, kad kolegi na poslu pokazuješ kako obaviti određeni zadatak ili kad djetetu objašnjavaš kako zavezati vezice na cipelama, ti poučavaš. Kad pomažeš drugima na takve načine, osjećaš izvjesno zadovoljstvo, zar ne?

² Kad je riječ o poučavanju, pravi kršćani imaju jedinstvenu odgovornost. Dobili smo zapovijed da ’činimo učenike od ljudi, učeći ih’ (Matej 28:19, 20). I unutar skupštine imamo priliku poučavati. Osposobljeni muževi imenovani su da služe kao ’pastiri i učitelji’, a cilj im je da izgrađuju skupštinu (Efežanima 4:11-13). Zrele žene trebaju u svakodnevnim kršćanskim aktivnostima biti ”učiteljice onoga što je dobro” mlađim ženama (Titu 2:3-5). Sve se nas potiče da hrabrimo braću i sestre u vjeri, a taj savjet možemo poslušati tako da na temelju Biblije izgrađujemo druge (1. Solunjanima 5:11). Zaista je izuzetna prednost druge poučavati Božjoj Riječi i prenositi im duhovne vrijednosti koje mogu biti od trajne koristi!

3. Kako možemo postati još kvalitetniji učitelji?

³ A kako možemo postati još kvalitetniji učitelji? Prije svega tako da oponašamo Velikog Učitelja, Isusa. ’Ali kako možemo oponašati Isusa?’ možda se netko pita. ’On je bio savršen.’ Istina, mi ne možemo biti savršeni učitelji. Pa ipak, bez obzira na naše sposobnosti, možemo dati sve od sebe kako bismo oponašali Isusov način poučavanja. Razmotrimo kako mi možemo koristiti četiri metode koje je on koristio — jednostavnost, djelotvorna pitanja, logiku i prikladne usporedbe.

4, 5. (a) Zašto je jednostavnost ključno obilježje biblijske istine? (b) Zašto je važno da pazimo na izraze koje koristimo ako želimo poučavati na jednostavan način?

⁴ Temeljne istine iz Božje Riječi nisu komplicirane. Isus je u molitvi rekao: ”Javno te hvalim, Oče, ( . . . ) jer si ove stvari sakrio od mudrih i umnih, a otkrio si ih maloj djeci” (Matej 11:25). Jehova je omogućio da njegovi naumi budu otkriveni osobama iskrenog i poniznog srca (1. Korinćanima 1:26-28). Dakle, jednostavnost je ključno obilježje biblijske istine.

⁵ Kako možeš poučavati na jednostavan način kad vodiš biblijski studij ili vršiš ponovne posjete kod zainteresiranih osoba? Pa, što smo naučili od Velikog Učitelja? Da bi Isusa razumjeli njegovi slušaoci, od kojih su mnogi bili ”neuki i obični”, koristio je jednostavne riječi čije im je značenje bilo poznato (Djela apostolska 4:13). Prema tome, da bismo poučavali na jednostavan način najprije trebamo paziti na izraze koje koristimo. Ne trebamo koristiti bombastične riječi ili formulacije da bismo  istinu iz Božje Riječi drugima učinili uvjerljivijom. Takva ’razmetljivost u govoru’ može djelovati obeshrabrujuće, naročito onima koji imaju oskudno obrazovanje ili ograničenu sposobnost razumijevanja (1. Korinćanima 2:1, 2). Isusov primjer pokazuje da se jednostavnim, pažljivo odabranim riječima istinu može prenijeti daleko uvjerljivije.

6. Što možemo učiniti da osobu s kojom proučavamo Bibliju ne bismo obasipali s previše informacija?

⁶ Da bismo poučavali na jednostavan način, moramo paziti i na to da osobu s kojom proučavamo Bibliju ne obasipamo s previše informacija. Isus je uzimao u obzir ograničenja svojih učenika (Ivan 16:12). I mi to moramo činiti s interesentima. Naprimjer, kad vodimo studij na temelju knjige Spoznaja koja vodi do vječnog života, ne trebamo objašnjavati svaku pojedinost. * Isto tako, nije potrebno brzo prelaziti gradivo, kao da je najvažnije obraditi planirani dio. Nasuprot tome, mudro je tempo proučavanja odrediti prema potrebama i sposobnostima interesenta. Cilj nam je pomoći osobi da postane Kristov učenik i obožavatelj Jehove. Trebamo odvojiti onoliko vremena koliko je potrebno da pomognemo zainteresiranoj osobi da jasno shvati ono što uči. Tada istina može doprijeti do njenog srca i potaknuti je na djela (Rimljanima 12:2).

7. Koji nam prijedlozi mogu pomoći da poučavamo na jednostavan način kad držimo govor u skupštini?

⁷ Kako ono što kažemo može biti ’lako razumljivo’ kad držimo govor u skupštini, naročito ako među prisutnima ima novih? (1. Korinćanima 14:9). Evo tri prijedloga koja mogu biti od pomoći. Kao prvo, objasni sve nepoznate izraze koje moraš koristiti. Zbog našeg razumijevanja Božje Riječi stekli smo poseban fond riječi. Ako koristimo izraze kao što su ”vjerni i razboriti rob”, ”druge ovce” ili ”Babilon Veliki”, možda će biti potrebno objasniti ih jednostavnim riječima kako bi bilo jasno na koga se oni odnose. Kao drugo, nemoj biti preopširan. Prisutni te neće moći lako pratiti ako tvojim rečenicama nema kraja i ako su pretrpane detaljima. Jasnoću ćeš postići ako izostaviš sve nepotrebne riječi i izraze. Kao treće, nemoj obuhvatiti previše informacija. Možda tokom istraživanja naiđeš na mnoge zanimljive pojedinosti. No najbolje je rasporediti gradivo na nekoliko glavnih misli, koristeći samo one informacije koje potkrepljuju te misli i koje možeš jasno objasniti u dodijeljenom vremenu.

8, 9. Kako možemo znati koje će pitanje stanaru biti zanimljivo? Navedi primjere.

⁸ Prisjeti se da je Isus vrlo vješto koristio pitanja kako bi naveo svoje učenike da kažu što misle, kako bi ih potaknuo na razmišljanje i naučio ih da koriste svoju sposobnost razmišljanja. Isus je pitanjima obzirno dopirao do njihovog srca (Matej 16:13, 15; Ivan 11:26). Kako mi, po uzoru na Isusa, možemo djelotvorno koristiti pitanja?

⁹ Kad propovijedamo od kuće do kuće, pitanja možemo koristiti da bismo izazvali interes, stvarajući time priliku za davanje svjedočanstva o Božjem Kraljevstvu. Kako možeš znati koje će pitanje stanaru biti zanimljivo?  Tako da zapažaš stvari oko sebe. Kad se približavaš kući, promatraj što se nalazi oko nje. Vidiš li u dvorištu igračke, što pokazuje da u kući ima djece? Ako da, mogao bi pitati: ’Jeste li se ikada pitali kako će izgledati svijet kad vaša djeca odrastu?’ (Psalam 37:10, 11). Ima li na ulaznim vratima puno brava i da li postoji sigurnosni sustav? Ako da, mogli bismo pitati: ’Mislite li da će ikada doći vrijeme kada ćemo se osjećati sigurnima u svom domu i na ulici?’ (Mihej 4:3, 4). Vidimo li rampu za invalidska kolica? U tom bismo slučaju mogli upitati: ’Hoće li ikada doći vrijeme kada će svi ljudi biti zdravi?’ (Izaija 33:24). Mnogi prijedlozi mogu se naći u knjizi Raspravljanje na temelju Pisma. *

10. Kako možemo koristiti pitanja da bismo ’crpili’ misli i osjećaje iz srca osobe, ali što trebamo imati na umu?

¹⁰ Kako možemo djelotvorno koristiti pitanja kad vodimo biblijske studije? Za razliku od Isusa, mi ne znamo što je u nečijem srcu. Međutim, taktična, ali ciljana pitanja mogu nam pomoći da ’crpimo’ misli i osjećaje iz srca osobe (Priče Salamunove 20:5). Naprimjer, pretpostavimo da proučavamo poglavlje ”Zašto boguodan život donosi sreću” iz knjige Spoznaja. U njemu se govori o Božjem stavu prema nepoštenju, bludu i drugim stvarima. Interesent možda točno odgovara na tiskana pitanja, no slaže li se s onim što uči? Mogli bismo ga pitati: ’Da li ti Jehovino gledište o tome djeluje razumno?’ ’Kako u svom životu možeš primijeniti ta biblijska načela?’ Međutim, imaj na umu da trebaš biti obazriv te da trebaš poštovati dostojanstvo osobe. Ne bismo smjeli postavljati pitanja koja osobu s kojom proučavamo Bibliju dovode u neugodnu situaciju ili na nju djeluju ponižavajuće (Priče Salamunove 12:18).

11. Na koje načine mogu oni koji drže govore djelotvorno koristiti pitanja?

¹¹ I oni koji drže govore mogu djelotvorno koristiti pitanja. Retorička pitanja — pitanja na koja slušaoci ne trebaju naglas odgovoriti — mogu pomoći prisutnima da razmisle i donesu ispravne zaključke. Isus je ponekad koristio takva pitanja (Matej 11:7-9). Osim toga, govornik nakon uvodnih riječi pomoću pitanja može ukazati na glavne misli o kojima će govoriti. Mogao bi reći: ”U današnjem izlaganju razmotrit ćemo odgovore na sljedeća pitanja. . .” Potom bi se na kraju govora mogao pozvati na ta pitanja i tako ponoviti glavne misli.

12. Navedi primjer koji pokazuje kako kršćanski starješine mogu koristiti pitanja kad pomažu nekom suvjerniku da pronađe utjehu u Božjoj Riječi.

¹² Dok izvršavaju pastirske posjete, kršćanski starješine mogu koristiti pitanja da pomognu ’potištenoj duši’ da pronađe utjehu u Jehovinoj Riječi (1. Solunjanima 5:14). Naprimjer, kad želi pomoći nekome tko je utučen, starješina mu može ukazati na Psalam 34:18 (NS). Tamo stoji: ”Jehova je blizu onih koji su slomljena srca i spašava one koji su skršena duha.” Da bi bio siguran je li obeshrabrena osoba razumjela da se to odnosi i na nju osobno, starješina može upitati: ’Blizu koga je Jehova? Da li i ti ponekad osjećaš kao da si ”slomljena srca” i ”skršena duha”? Ako je Jehova blizu takvih osoba, kao što kaže Biblija, zar to ne znači da je i blizu tebe?’ Takva blago izrečena utjeha može oživjeti duh potištenima (Izaija 57:15).

13, 14. (a) Koje argumente možemo navesti onome tko kaže da ne vjeruje u Boga jer ga ne vidi? (b) Zašto ne možemo očekivati da će se svi složiti s onim što kažemo?

¹³ U službi trebamo doprijeti do srca ljudi koristeći se snažnim, uvjerljivim argumentima (Djela apostolska 19:8; 28:23, 24). Znači li to da moramo znati koristiti kompliciranu logiku da bismo drugima iznijeli uvjerljive argumente o istini iz Božje Riječi? Nipošto. Dobri argumenti ne moraju biti komplicirani. Često su najučinkovitiji logični argumenti izneseni na jednostavan način. Razmotri jedan primjer.

¹⁴ Što možemo reći kad nam netko kaže da ne vjeruje u Boga jer ga ne vidi? Mogli bismo razgovarati o prirodnom zakonu uzroka i posljedice. Kad promatramo posljedicu, uviđamo da mora postojati neki uzrok. Mogli bismo reći: ’Da ste se našli u nekom zabačenom području i stigli do neke lijepe kuće pune namirnica (posljedica), odmah biste priznali da je netko (uzrok) sagradio tu kuću i napunio smočnicu. Dakle, isto tako, kad vidimo nešto lijepo u prirodi ili obilje hrane u Zemljinoj ”smočnici” (posljedica), zar nije logično zaključiti da Netko (uzrok) stoji iza toga?’ To najbolje objašnjava jedan jednostavan zaključak u Bibliji: ”Naravno, svaku je kuću netko sagradio, a onaj koji je sve sagradio jest Bog” (Hebrejima 3:4). Međutim, koliko god uvjerljivi bili naši argumenti, neće ih svi prihvatiti. Biblija nas podsjeća da će samo oni koji imaju ”ispravan stav” postati vjernici (Djela apostolska 13:48; 2. Solunjanima 3:2).

15. Što možemo koristiti kako bismo naglasili Jehovine osobine i način postupanja, i koja dva primjera pokazuju kako možemo koristiti tu metodu?

¹⁵ Dok poučavamo, bilo u službi propovijedanja bilo u skupštini, možemo koristiti logične argumente da bismo naglasili Jehovine osobine i način postupanja. Naročito su upečatljivi kontrastni primjeri, koje je i Isus znao koristiti kako bi pojačao prethodno izrečenu činjenicu (Luka 11:13; 12:24). Budući da se temelje na kontrastu, takva objašnjenja mogu ostaviti duboki dojam. Da bismo pokazali koliko je nauka o paklenoj vatri besmislena, možemo reći: ’Nijedan brižan otac neće kazniti svoje dijete tako da mu ruku drži u vatri. Koliko li je tek sama pomisao o paklenoj vatri odbojna našem nebeskom Ocu punom ljubavi!’ (Jeremija 7:31). Želimo li osobu uvjeriti da se Jehova brine za svakog svog slugu pojedinačno, možemo reći: ’Ako Jehova zna po imenu svaku od milijardi zvijezda, koliko se tek brine za ljude koji ga ljube i koje je kupio dragocjenom krvlju svog Sina!’ (Izaija 40:26; Djela apostolska 20:28). Takvo uvjerljivo objašnjavanje može nam pomoći da dopremo do srca ljudi.

16. Zašto su usporedbe od velike pomoći u poučavanju?

¹⁶ Djelotvorne usporedbe su začin koji naše poučavanje može učiniti privlačnijim. Zašto su usporedbe od velike pomoći u poučavanju? Jedan prosvjetni radnik je rekao: ”Jedna od stvari koje je ljudima najteže ostvariti jest razmišljati o nečem apstraktnom.” Pomoću usporedbi možemo si predočiti nešto u mislima, a to nam pomaže da bolje shvatimo nove ideje. Isus je na izvrstan način koristio usporedbe (Marko 4:33, 34). Razmotrimo kako možemo koristiti tu metodu poučavanja.

17. Koja četiri faktora usporedbu čine djelotvornom?

¹⁷ Što usporedbu čini djelotvornom? Kao prvo, treba biti prilagođena slušaocima, i to tako da se temelji na njima poznatim stvarima. Sjećamo se da je Isus mnoge svoje usporedbe temeljio na svakodnevnom životu svojih slušalaca. Kao drugo, treba biti logički povezana s onim što želimo reći. Ako usporedba nije prikladna, njom možemo zbuniti svoje slušaoce. Kao treće, ne smije biti pretrpana nebitnim detaljima. Prisjeti se da je Isus spominjao pojedinosti koje su bile važne, a  nepotrebne je izostavljao. Kao četvrto, kad koristimo neku usporedbu, trebamo biti sigurni da je njena poruka jasna. U suprotnom neki neće shvatiti što se njom htjelo reći.

18. Kako možemo smisliti prikladne usporedbe?

¹⁸ Kako možemo smisliti prikladne usporedbe? Ne trebamo smišljati duge, opširne priče. Kratke usporedbe mogu biti itekako djelotvorne. Jednostavno se pokušaj prisjetiti primjera koje bi naveo za misao o kojoj se govori. Uzmimo, naprimjer, da govorimo o Božjem opraštanju i da želimo navesti usporedbu za misao iz Djela apostolskih 3:19, gdje se kaže da Jehova ’briše’ naše grijehe. To je već slikovit izraz, ali kojim bismo se konkretnim primjerom mogli poslužiti da predočimo tu misao? Možda možemo uzeti kao primjer gumicu ili spužvu. Mogli bismo reći: ’Kad Jehova oprašta naše grijehe, on ih briše kao kad mi nešto obrišemo spužvom ili gumicom.’ Nije teško shvatiti što se želi reći tom jednostavnom usporedbom.

19, 20. (a) Gdje možemo pronaći dobre usporedbe? (b) Navedi neke primjere djelotvornih usporedbi koje su objavljene u našoj literaturi. (Vidi i okvir.)

¹⁹ Gdje možeš pronaći prikladne usporedbe i primjere iz stvarnog života? Potraži ih u vlastitom životu ili različitim sredinama iz kojih potječu suvjernici i njihovim iskustvima. Usporedbe se mogu temeljiti na mnogim drugim stvarima, uključujući i živu te neživu prirodu, predmete iz kuće ili aktualni događaj koji je općepoznat tamo gdje živiš. Ključni faktor za pronalaženje dobrih usporedbi je to da smo budni, da ’pažljivo promatramo’ ono što se svakodnevno dešava oko nas (Djela apostolska 17:22, 23). U jednom priručniku o govorništvu objašnjava se: ”Govornik koji promatra ljudski život i ono čime je život ispunjen, razgovara sa svim ljudima, pažljivo istražuje i postavlja pitanja dok nešto ne shvati, sakupit će mnogo ideja na kojima može temeljiti usporedbe, a to će mu biti od velike koristi kad ih zatreba.”

²⁰ Postoji još jedan nepresušni izvor djelotvornih usporedbi — Kula stražara, Probudite se! i ostala literatura koju su izdali Jehovini svjedoci. Puno toga možeš naučiti analizirajući kako se u tim publikacijama koristi usporedbe. * Osvrni se, naprimjer, na usporedbu iz knjige Spoznaja u 17. poglavlju, 11. odlomku. Tamo se različite osobnosti članova skupštine uspoređuje s mnoštvom vozila koja pored tebe putuju cestom. Zašto je ona djelotvorna? Zapazi da se temelji na svakodnevnoj pojavi, dobro je povezana s onim što se želi reći, a i primjena je jasna. U poučavanju možemo koristiti već objavljene usporedbe, a možemo ih prilagoditi potrebama osobe s kojom proučavamo Bibliju ili govoru u kojem ih koristimo.

21. Koji blagoslovi usljeđuju ako druge kvalitetno poučavamo Božjoj Riječi?

²¹ Vješt učitelj imat će velike koristi. Kad poučavamo, dijelimo s drugima; dajemo dio sebe kako bismo im pomogli. Takvo davanje donosi sreću, jer Biblija kaže: ”Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Oni koji poučavaju druge Božjoj Riječi osjećaju tu radost jer znaju da prenose drugima nešto što ima pravu i trajnu vrijednost — istinu o Jehovi. Osim toga, možemo osjetiti i zadovoljstvo jer znamo da oponašamo Velikog Učitelja, Isusa Krista.