NA KOGA se odnosi grčka riječ u Bibliji koju se prevodi sa “sveti”? “Kad je u množini i odnosi se na vjernike”, zapaža se u djelu An Expository Dictionary of New Testament Words (Rječnik s tumačenjima novozavjetnih riječi), “tada obuhvaća sve vjernike, a ne samo one koje je krasila iznimna krepost ili one koji su nakon smrti ostali u sjećanju po iznimno svetim djelima.”

Zato je apostol Pavao sve prve kršćane smatrao pravim svecima ili svetim osobama. Naprimjer, jedno pismo koje je napisao u prvom stoljeću n. e. uputio je “Božjoj skupštini koja je u Korintu, zajedno sa svima svetima koji su u cijeloj [rimskoj provinciji] Ahaji” (2. Korinćanima 1:1). Kasnije, jednom drugom prilikom, Pavao je napisao pismo “svima koji su u Rimu kao Božji ljubljeni, pozvani da budu sveti” (Rimljanima 1:7). Ti sveti očito još nisu bili umrli niti su zbog svojih izvanrednih vrlina dobili uzvišeniji položaj od ostalih vjernika. Zašto se za njih moglo reći da su sveti?

Božja Riječ pokazuje da osoba ne postaje sveta ako je takvom proglasi neki čovjek ili neka organizacija. U Bibliji stoji: “[Bog] nas je spasio i pozvao nas svetim pozivom, ne zbog naših djela, nego zbog svog nauma i nezaslužene dobrohotnosti” (2. Timoteju 1:9). Osobu se proglašava svetom zahvaljujući Jehovinom pozivu, zbog Božje nezaslužene dobrohotnosti i u skladu s njegovim naumom.

Svete osobe u kršćanskoj skupštini sudionici su “novog saveza”. Prolivena krv Isusa Krista taj savez čini pravomoćnim i posvećuje sudionike u njemu (Hebrejima 9:15; 10:29; 13:20, 24). Budući da ih Bog smatra čistima, oni sačinjavaju ‘sveto svećenstvo i prinose duhovne žrtve prihvatljive Bogu preko Isusa Krista’ (1. Petrova 2:5, 9).

U uvjerenju da “sveci” mogu upotrijebiti posebnu moć u korist vjernika, milijuni ih ljudi štuju koristeći relikvije ili upućujući im molitve da se založe za njih kod Boga. Je li to u skladu s biblijskim učenjem? Isus  je u Propovijedi na gori učio svoje sljedbenike kako se moliti Bogu. Rekao je: “Molite se, dakle, ovako: ‘Oče naš, koji jesi na nebesima, neka se sveti ime tvoje’” (Matej 6:9). Molitve se treba upućivati isključivo Jehovi Bogu.

Kako bi dokazali da je opravdano moliti “svece” za zagovor, neki teolozi citiraju Rimljanima 15:30, gdje čitamo: “Potičem vas, braćo, preko našeg Gospodina Isusa Krista i preko ljubavi duha, da se naprežete sa mnom u molitvama Bogu za mene.” Je li Pavao ovdje poticao te vjernike da molitve upućuju njemu ili da prizivaju njegovo ime dok se mole Bogu? Nije. Premda nas Biblija potiče da se molimo u korist pravih svetaca, Bog nigdje u njoj ne zapovijeda da se molimo njima ili da molitve upućujemo preko njih (Filipljanima 1:1, 3, 4).

No ipak, Bog je imenovao osobu koja posreduje za nas u našim molitvama. “Ja sam put i istina i život”, rekao je Isus Krist. “Nitko ne dolazi Ocu osim preko mene.” Isus je još rekao: “Što god zamolite u moje ime, učinit ću to, da se Otac proslavi u vezi sa Sinom. Ako što zamolite u moje ime, učinit ću to” (Ivan 14:6, 13, 14). Možemo biti sigurni da je Jehova spreman saslušati molitve koje se upućuje u Isusovo ime. O Isusu Biblija kaže: “On može potpuno spasiti one koji preko njega pristupaju Bogu, jer je uvijek živ kako bi se zauzimao za njih” (Hebrejima 7:25).

Ako je Isus spreman zauzeti se za nas, zašto onda pripadnici crkava kršćanstva često zazivaju “svece” dok se mole? U svojoj knjizi The Age of Faith povjesničar Will Durant otkriva porijeklo tog običaja. Prethodno istaknuvši da su ljudi imali strah pred Svemogućim Bogom i da im se Isus činio pristupačnijim, Durant kaže: “Čovjek bi se teško usudio direktno obratiti [Isusu] znajući da se potpuno oglušio na blaženstva [koja je Isus izgovorio u Propovijedi na gori]. Izgledalo mu je praktičnije molitvu uputiti svecu za kojeg je kanonizacijom potvrđeno da je  na nebu i (...) zatražiti da se založi za njega kod Krista.” Ima li temelja za takvu bojazan?

Iz Biblije učimo da, kad se Bogu molimo preko Isusa, imamo “slobodu govora i pristup s pouzdanjem” (Efežanima 3:11, 12). Svemogući Bog nije toliko udaljen od ljudi da ne bi mogao čuti naše molitve. Psalmist David se s pouzdanjem molio: “Ti slušaš molitvu; k tebi dolazi svako tijelo” (Psalam 65:2). Umjesto da moć daje relikvijama preminulih “svetaca”, Jehova izlijeva svoj sveti duh na one koji se srcem punim vjere mole za njega. Isus je logično objasnio: “Ako vi, iako ste zli, znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole!” (Luka 11:13).

Sveti kojima je Pavao pisao pisma umrli su prije mnogo stoljeća i u određeno vrijeme trebali su primiti “krunu života”, uskrsnuti na nebo (Otkrivenje 2:10). Obožavatelji Jehove Boga svjesni su toga da štovanje tih pravih svetaca nema biblijski temelj i da ne može pružiti zaštitu od bolesti, prirodnih katastrofa, ekonomskih teškoća, starosti ili smrti. Stoga bi se mogao upitati: ‘Je li svetim osobama koje Bog priznaje stvarno stalo do nas? Možemo li očekivati da će se zauzeti za nas?’

Uloga svetih posebno je istaknuta u proročanstvu koje je zapisao Danijel. On je u šestom stoljeću pr. n. e. vidio uzbudljivu viziju čije ispunjenje seže do našeg vremena. Iz mora su izašle četiri strašne zvijeri koje simboliziraju ljudske vladavine koje nisu u stanju zadovoljiti stvarne potrebe ljudskog roda. Danijel je nakon toga izrekao sljedeće proročanstvo: “Ali će sveci višnjega preuzeti kraljevstvo, i držaće kraljevstvo na vijek i dovijeka” (Danijel 7:17, 18).

Pavao je potvrdio da je upravo to “nasljedstvo za svete”, to jest da će biti sunasljednici s Kristom na nebesima (Efežanima 1:18-21). Isusova krv omogućuje da 144 000 svetih uskrsne u nebesku slavu. Apostol Ivan je objavio: “Sretan je i svet svatko tko ima udio u prvom uskrsnuću; nad njima druga smrt nema vlasti, nego će biti svećenici Boga i Krista, i vladat će kao kraljevi s njim tisuću godina” (Otkrivenje 20:4, 6; 14:1, 3). Ivan je u viziji čuo kako mnoštvo nebeskih stvorenja pjeva pred proslavljenim Isusom: “Svojom si krvlju kupio Bogu ljude iz svakog plemena i jezika i naroda i nacije, i učinio si ih kraljevstvom i svećenicima našem Bogu, i vladat će kao kraljevi nad zemljom” (Otkrivenje 5:9, 10). To je zaista ohrabrujuće! Sam Jehova Bog pažljivo je odabrao te muškarce i žene. Osim toga, te su osobe vjerno služile Bogu na Zemlji, suočavajući se s gotovo svakim problemom koji čovjek može doživjeti (1. Korinćanima 10:13). Zbog toga možemo biti sigurni da će te uskrsnule svete osobe biti milosrdne i suosjećajne kao vladari te da će uzimati u obzir naše slabosti i ograničenja.

Vladavina Kraljevstva uskoro će na Zemlji iskorijeniti svu zloću i patnju. U to će vrijeme ljudi biti prisniji s Bogom nego ikada prije. Ivan je napisao: “Tada sam čuo jak glas od prijestolja kako govori: ‘Gle, Božji je šator s ljudima, i on će prebivati s njima, i oni će biti njegovi narodi. I sam Bog bit će s njima.’” Čovječanstvu će to donijeti neizrecive  blagoslove, budući da u proročanstvu dalje stoji: “Obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle” (Otkrivenje 21:3, 4).

Kakva li će radost vladati u to vrijeme! Druga postignuća savršene vladavine Krista Isusa i 144 000 svetih opisuje se u riječima zapisanim u Miheju 4:3, 4: “Sudiće [Jehova] među mnogim narodima, i pokaraće jake narode na daleko, i oni će raskovati mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove; neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti ratu. Nego će sjedjeti svaki pod svojom vinovom lozom i pod smokvom, i neće biti nikoga da ih plaši; jer usta Jehove nad vojskama rekoše.”

Ti sveti pozivaju ljude da postanu sudionici tih blagoslova. Predstavljeni nevjestom, ti pravi sveci govore: “Dođi!” Redak dalje nastavlja: “I tko god čuje, neka kaže: ‘Dođi!’ I tko god je žedan, neka dođe; tko god želi, neka uzme vodu života zabadava” (Otkrivenje 22:17). Što sve uključuje ‘voda života’? Između ostalog, točnu spoznaju Božjeg nauma. Isus je u molitvi Bogu rekao: “Ovo znači vječni život: da usvajaju spoznaju o tebi, jedinom pravom Bogu, i o onome koga si poslao, Isusu Kristu” (Ivan 17:3). Ta se spoznaja može steći redovitim proučavanjem Biblije. Kako samo možemo biti sretni da smo zahvaljujući Božjoj Riječi u stanju razabrati tko su pravi sveci i saznati kako će ih Bog koristiti na naše vječno dobro!