ZBOG vruće klime ovce u biblijskim zemljama svaki dan moraju piti vodu. Stoga je za pastira izuzetno važno da stadu osigura dovoljno vode. Pastiri katkada napoje stada vodom iz bunara, što znači da je moraju naliti u korito kako bi se ovce mogle napiti (1. Mojsijeva 29:1-3). Međutim, potoci i rijeke naročito su u kišnim periodima mirna mjesta, odnosno “počivališta što vodom obiluju” (Psalam 23:2, NS).

Dobar pastir mora znati gdje ima vode i koje je mjesto dobro za ispašu stada. Stoga opstanak stada ovisi o pastirevom dobrom poznavanju područja. David je godinama čuvao ovce na judejskim brežuljcima i odgovarajuće je usporedio Boga, koji pruža duhovno vodstvo, s pastirem koji vodi ovce na dobar pašnjak i vodu, koja je neophodna za život. “Na počivališta što vodom obiluju on me vodi”, rekao je David (Psalam 23:1-3, NS).

Jehova je godinama kasnije preko proroka Ezehijela izrekao sličnu usporedbu. Obećao je da će sakupiti svoj narod iz zemalja u koje je bio rasijan kao što pastir skuplja svoje ovce. Zajamčio je: “Dovešću ih u zemlju njihovu, i pašću ih na gorama Izraelovim pokraj potoka” (Ezehijel 34:13).

Jehova Bog se veoma brine da do ljudi dopre i duhovna voda. Knjiga Otkrivenje opisuje “rijeku vode života” koja teče iz Božjeg prijestolja (Otkrivenje 22:1). Svi su ljudi pozvani da piju iz te rijeke. “Tko god želi, neka uzme vodu života zabadava” (Otkrivenje 22:17).

Ova simbolična voda života predstavlja sve što je Bog poduzeo kako bi ljudima omogućio vječni život. Svatko može piti tu vodu tako da ‘usvaja spoznaju o jedinom pravom Bogu i o onome koga je on poslao, Isusu Kristu’ (Ivan 17:3).