1. Navedi primjer koji potvrđuje da nepažnja može imati pogubne posljedice.

SAMO u Sjedinjenim Državama u automobilskim nesrećama svake godine život izgubi oko 37 000 ljudi. Stručnjaci kažu da su mnogi od njih mogli ostati na životu da su pažljivije vozili. Pažnju nekih vozača odvuku natpisi ili reklamni plakati uz cestu ili su dekoncentrirani jer pričaju na mobitel. Drugi jedu dok voze. U takvim situacijama nepažnja može imati pogubne posljedice.

2, 3. Koju je opomenu Pavao dao hebrejskim kršćanima, i zašto je taj savjet bio na mjestu?

² Skoro 2 000 godina prije nego što je izumljen automobil, apostol Pavao spomenuo je nešto što je odvuklo pažnju nekih hebrejskih kršćana, a imalo je pogubne posljedice. Istaknuo je da je uskrsnuli Isus Krist sjeo Bogu s desne strane i da je stoga dobio položaj veći od svih anđela. Apostol Pavao je potom rekao: “Zato je potrebno da poklonimo više nego običnu pažnju onom što smo čuli, da nikada ne budemo odvučeni” (Hebrejima 2:1).

³ Zašto su hebrejski kršćani trebali ‘pokloniti više nego običnu pažnju onom što su čuli’ o Isusu? Zato što je prošlo gotovo 30 godina otkako je Isus napustio Zemlju. U odsutnosti svog Učitelja neki su hebrejski kršćani dopuštali da budu odvučeni od prave vjere. Njihovu je pažnju privukao judaizam, religija kojoj su prije pripadali.

4. Zašto su se možda neki hebrejski kršćani željeli vratiti judaizmu?

⁴ Zašto bi se neki kršćanin poželio vratiti judaizmu? Pa, obožavanje u skladu sa Zakonom sastojalo se od vidljivih stvari. Ljudi su mogli vidjeti svećenike i osjetiti miris žrtava koje se spaljivalo. S druge strane, kršćanstvo je u nekim pogledima bilo posve drugačije. Kršćani su imali Prvosvećenika, Isusa Krista, no njega već trideset godina nije bilo na Zemlji (Hebrejima 4:14). Imali su i hram, no njegovo sveto mjesto bilo je samo nebo (Hebrejima 9:24). Za razliku od doslovnog obrezanja koje se vršilo pod Zakonom, kršćansko obrezanje uključivalo je “obrezanje srca po duhu” (Rimljanima 2:29). Možda je zbog svega toga  kršćanstvo hebrejskim kršćanima počelo djelovati prilično nestvarno.

5. Kako je Pavao pokazao da je obožavanje koje je uveo Isus nadmoćnije od onoga koje se vršilo u skladu sa Zakonom?

⁵ Hebrejski kršćani trebali su biti svjesni nečega vrlo značajnog u vezi s načinom obožavanja koji je uveo Krist. On se više temeljio na vjeri nego na gledanju i stoga je bio nadmoćniji od Zakona dobivenog preko proroka Mojsija. “Ako krv jaraca i bikova i pepeo od junice poškropljen po onima koji su bili onečišćeni posvećuje do te mjere da tijelo postaje čisto”, napisao je Pavao, “koliko će više krv Krista, koji je posredstvom vječnog duha samog sebe bez ljage prinio Bogu, očistiti našu savjest od mrtvih djela kako bismo vršili svetu službu živom Bogu?” (Hebrejima 9:13, 14). Da, oproštenje do kojeg se moglo doći putem vjere u otkupnu žrtvu Isusa Krista na mnogo je načina daleko nadmoćnije od oproštenja koje se dobivalo prinošenjem žrtava pod Zakonom (Hebrejima 7:26-28).

6, 7. (a) Zbog čega su hebrejski kršćani morali ‘pokloniti više nego običnu pažnju onome što su čuli’? (b) Koliko je vremena preostalo do razorenja Jeruzalema u vrijeme kada je Pavao napisao svoje pismo Hebrejima? (Vidi fusnotu.)

⁶ Postojao je još jedan razlog zašto su hebrejski kršćani trebali pokloniti pomnu pažnju onome što su čuli o Isusu. On je prorekao da će Jeruzalem biti razoren. Isus je rekao: “Na tebe [će] doći dani kad će tvoji neprijatelji izgraditi oko tebe utvrđenje od zašiljenih stupova i okružit će te i pritisnuti sa svih strana, i smrskat će o zemlju tebe i tvoju djecu u tebi, i neće ostaviti u tebi ni kamen na kamenu, jer nisi spoznao vrijeme svog pregledavanja” (Luka 19:43, 44).

⁷ Kada se ovo trebalo ispuniti? Isus nije otkrio dan ni čas. Umjesto toga, dao je sljedeću uputu: “Kad vidite Jeruzalem opkoljen utaborenim vojskama, tada znajte da se približilo njegovo opustošenje. Tada neka oni koji su u Judeji bježe u gore, a oni koji su usred njega neka ga napuste, a oni koji su u selima neka ne ulaze u njega” (Luka 21:20, 21). Tokom 30 godina nakon što je Isus izgovorio ove riječi, neki su kršćani u Jeruzalemu izgubili osjećaj hitnosti i dozvolili drugim stvarima da zaokupe njihovu pažnju. Oni su takoreći skrenuli pogled s ceste. Ako ne promijene svoj stav, sigurno će iskusiti pogubne posljedice. Mislili oni tako ili ne, razorenje Jeruzalema uskoro je trebalo uslijediti! * Pavlova opomena bila je znak upozorenja  kršćanima u Jeruzalemu koji su u duhovnom smislu spavali.

8. Zašto trebamo ‘pokloniti više nego običnu pažnju’ istinama iz Božje Riječi?

⁸ Poput kršćana u prvom stoljeću, trebamo ‘pokloniti više nego običnu pažnju’ istinama iz Božje Riječi. Zašto? Zato što se i mi nalazimo pred skorim uništenjem, i to ne uništenjem samo jednog naroda već čitavog sustava stvari (Otkrivenje 11:18; 16:14, 16). Naravno, mi ne znamo točan dan i čas kada će Jehova to učiniti (Matej 24:36). Unatoč tome, svjedoci smo ispunjenja biblijskih proročanstava koja jasno pokazuju da živimo u “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1-5). Stoga bismo se trebali čuvati svega što nam može odvratiti pažnju. Trebamo pokloniti pažnju Božjoj Riječi i sačuvati snažan osjećaj hitnosti. Samo ćemo na taj način ‘uspjeti umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi’ (Luka 21:36).

9, 10. (a) Kako možemo pokazati da poklanjamo pažnju duhovnim stvarima? (b) U kom je smislu Božja riječ ‘žižak našoj nozi’ i ‘vidjelo našoj stazi’?

⁹ Kako u ovom značajnom vremenu možemo pokazati da poklanjamo “više nego običnu pažnju” duhovnim stvarima? Jedan način je da budemo redoviti na kršćanskim sastancima, sastancima pokrajine i kongresima. Isto tako, trebamo marljivo istraživati Bibliju kako bismo se približili njenom Autoru, Jehovi (Jakov 4:8). Ako usvajamo spoznaju o Jehovi tokom osobnog studija i sastanaka, bit ćemo poput psalmista koji je rekao Bogu: “Riječ je tvoja žižak nozi mojoj, i vidjelo stazi mojoj” (Psalam 119:105).

¹⁰ Biblija služi kao ‘vidjelo našoj stazi’ onda kad nam govori što je Bog naumio za budućnost. Ona je i ‘žižak našoj nozi’. Drugim riječima, ona nam može pomoći da odlučimo koji ćemo sljedeći korak učiniti kad se suočavamo s teškim životnim problemima. Zato je važno da ‘poklanjamo više nego običnu pažnju’ poukama koje čujemo kad se sastajemo sa suvjernicima i onome što učimo dok osobno čitamo Božju Riječ. Misli koje usvajamo pomoći će nam da donesemo mudre i dobre odluke koje Jehova odobrava i koje raduju njegovo srce (Priče Salamunove 27:11; Izaija 48:17). A kako možemo biti duže koncentrirani za vrijeme sastanaka i osobnog studija, te tako izvući najveću korist od svega što nam Bog u duhovnom pogledu stavlja na raspolaganje?

11. Zašto je katkad pravi izazov pratiti program na kršćanskim sastancima?

¹¹ Katkad je pravi izazov pratiti program na kršćanskim sastancima. Pažnju nam lako mogu odvratiti razne stvari, možda dijete koje plače ili netko tko je zakasnio i traži slobodno mjesto. Možda smo nakon dugog radnog dana naprosto umorni. Možda osoba koja je na podiju nije baš najbolji govornik, pa prije nego što toga uopće postanemo svjesni utonemo u neke svoje misli — možda čak zadrijemamo! Budući da se na skupštinskim sastancima iznose važne pouke, trebali bismo nastojati poboljšati svoju koncentraciju. Kako to možemo?

12. Što nam može pomoći da pažljivo pratimo program na sastancima?

¹² Obično je na sastancima lakše pratiti program ako smo dobro pripremljeni. Stoga, zašto ne bismo odvojili vrijeme da se unaprijed upoznamo s gradivom koje će se obrađivati? Potrebno je samo nekoliko minuta dnevno da pročitamo poglavlja koja su na rasporedu za tjedno čitanje Biblije i da razmislimo o njima. Uz dobar plan možemo pronaći vrijeme i da se pripremimo za Skupštinski studij knjige i Studij Kule stražare. Kako god da planiramo svoje vrijeme, jedno  je sigurno: Priprema će nam pomoći da pažljivo pratimo gradivo koje se obrađuje na skupštinskim sastancima.

13. Što nam može pomoći da ostanemo usredotočeni na gradivo koje se razmatra na sastancima?

¹³ Neki su primijetili da na sastancima bolje prate program ukoliko, osim što se dobro pripreme, sjede u prednjem dijelu Dvorane Kraljevstva. Ako uspostavimo vizualni kontakt s govornikom, potražimo u Bibliji redak koji se čita i vodimo bilješke, to nam također pomaže da nam misli ne odlutaju. Međutim, imati pripremljeno srce važnije je od bilo koje posebne metode koncentriranja. Trebamo razumjeti svrhu našeg sastajanja. Sa suvjernicima se sastajemo prvenstveno zato da bismo obožavali Jehovu (Psalam 26:12; Luka 2:36, 37). Sastanci su važne prigode na kojima se duhovno hranimo (Matej 24:45-47). Osim toga, na njima imamo prilike ‘poticati jedni druge na ljubav i dobra djela’ (Hebrejima 10:24, 25).

14. Što zapravo pokazuje koliko je sastanak kvalitetan?

¹⁴ Neki su možda skloni tome da kvalitetu sastanka prosuđuju prema načinu na koji učesnici poučavaju. Ako su govornici vrlo sposobni, onda se za sastanak zna reći da je dobar. Ali možda imamo suprotan stav ako poučavanje nije bilo djelotvorno. Istina je da oni koji sudjeluju u programu trebaju dati sve od sebe kako bi dobro poučavali, a naročito kako bi doprli do srca (1. Timoteju 4:16). Pa ipak, mi koji slušamo ne bismo smjeli biti pretjerano kritički raspoloženi. Iako je način na koji učesnici poučavaju važan, to nije jedini faktor koji neki sastanak čini kvalitetnim. Zar se ne slažeš da bismo prije svega trebali voditi računa o tome koliko pažljivo slušamo, a ne o tome koliko dobro netko iznosi svoj govor? Kad idemo na sastanke i pratimo što se iznosi, obožavamo Boga u skladu s njegovom voljom. Tada je svrha sastanka ispunjena. Ako svim srcem želimo  usvajati spoznaju o Bogu, izvući ćemo korist iz sastanaka, bez obzira na to koliko je govornik vješt (Priče Salamunove 2:1-5). Stoga, svakako budimo odlučni ‘pokloniti više nego običnu pažnju’ onom što čujemo na sastancima.

15. Kakvu korist imamo od proučavanja i razmišljanja?

¹⁵ Ako “poklonimo više nego običnu pažnju” onom što učimo tokom osobnog studija i dok duboko razmišljamo, možemo iskusiti velike blagoslove. Čitanje Biblije i kršćanskih publikacija te razmišljanje o pročitanom pružit će nam divne prilike da istine iz Božje Riječi usadimo u svoje srce. To će pak duboko utjecati na naše misli i postupke. Da, pomoći će nam da uživamo u vršenju Jehovine volje (Psalam 1:2; 40:8). No, da bismo imali veću korist od proučavanja, trebamo poboljšati svoju koncentraciju. Druge nam stvari mogu tako lako odvratiti pažnju! Možda izgubimo koncentraciju ako moramo napraviti kraći prekid zbog telefonskog poziva ili buke. Ili naprosto ne možemo ostati koncentrirani dugo vremena. Možda sjednemo s dobrom namjerom da se duhovno hranimo, ali nam misli ubrzo odlutaju. Kako možemo ‘pokloniti više nego običnu pažnju’ onom što učimo tokom osobnog studija Božje Riječi?

16. (a) Zašto je važno odvojiti vrijeme za osobni studij? (b) U koje vrijeme ti osobno proučavaš Božju Riječ?

¹⁶ Dobro je imati vremenski plan i odabrati mjesto koje nam najviše odgovara za proučavanje. Većina nas ima jako malo vremena za sebe. Možda se zbog brzog tempa života osjećamo poput grančice koju nosi struja na brzacima. Doista, trebamo se takoreći boriti protiv struje i pronaći mali mirni otok. Ne možemo naprosto čekati da se prilika za proučavanje stvori sama od sebe. Umjesto toga, trebamo uzeti stvar u svoje ruke i pronaći vrijeme za proučavanje (Efežanima 5:15, 16). Neki su odvojili nešto vremena ujutro kad ih manje toga može omesti. Drugi su uvidjeli da im je zgodnije proučavati uvečer. Bit je u tome da ne zanemarujemo presudno važnu potrebu, a to je usvajanje točne spoznaje o Bogu i njegovom Sinu (Ivan 17:3). Stoga, odvojimo vrijeme za osobni studij i potom se držimo tog plana.

17. Što je razmišljanje, i kako nam može pomoći?

¹⁷ Razmišljanje — vrijeme kada možemo odvagnuti u mislima ono što smo naučili tokom proučavanja — od neprocjenjive je vrijednosti. Ono nam pomaže da Božje misli, preneseno govoreći, skinemo s tiskanih stranica i usadimo u svoje srce. Omogućuje nam da shvatimo kako primjenjivati biblijske savjete i na taj način postati “izvršitelji riječi, a ne samo slušači” (Jakov 1:22-25). Osim toga, razmišljanje nam pomaže da se još više približimo Jehovi jer nam omogućuje da promišljamo o njegovim osobinama i o tome kako ih se objašnjava u gradivu koje proučavamo.

18. U kojim uvjetima možemo kvalitetno razmišljati?

¹⁸ Da bismo izvukli punu korist iz proučavanja i razmišljanja, ništa drugo ne smije zaokupljati naš um. Dok razmišljamo, nove ćemo misli moći usvajati jedino ako ostavimo po strani svakodnevne životne brige. Istina, za razmišljanje je potrebno vrijeme i  osama, ali je zato pravo osvježenje poslužiti se duhovnom hranom i vodama istine iz Božje Riječi!

19. (a) Što je nekima pomoglo da budu duže koncentrirani tokom osobnog studija? (b) Kakav bismo stav trebali imati prema proučavanju, i koje koristi možemo izvući iz te važne aktivnosti?

¹⁹ Što ako ne možemo biti dugo koncentrirani, pa nam misli odlutaju nakon što smo tek kratko proučavali? Neki su svoju koncentraciju poboljšali tako da su isprva proučavali kraće vrijeme, a potom sve duže. Cilj bi nam trebao biti da u proučavanje utrošimo onoliko vremena koliko je potrebno, a ne da to radimo na brzinu. Trebamo razviti gorljivi interes za temu koju proučavamo. Isto tako, možemo dodatno istraživati koristeći se obiljem literature koju smo dobili od razreda vjernog i razboritog roba. Itekako je vrijedno zaviriti u “duboke stvari Božje” (1. Korinćanima 2:10). Tako možemo povećati svoju spoznaju o Bogu i razviti svoju moć zapažanja (Hebrejima 5:14). Ako smo marljivi u proučavanju Božje Riječi, bit ćemo i ‘odgovarajuće osposobljeni da poučavamo druge’ (2. Timoteju 2:2).

20. Kako možemo razviti i sačuvati prisan odnos s Jehovom Bogom?

²⁰ Pohađanje kršćanskih sastanaka i osobni studij od velike su pomoći u razvijanju i održavanju prisnog odnosa s Jehovom. Očito je to doživio i psalmist koji je rekao Bogu: “Kako ljubim zakon tvoj! Cijeli dan mislim o njemu” (Psalam 119:97). Stoga, svakako budimo redoviti na skupštinskim sastancima, sastancima pokrajine i kongresima. Isto tako, iskupljujmo vrijeme za proučavanje Biblije i duboko razmišljanje. Bit ćemo bogato nagrađeni što smo na taj način poklonili “više nego običnu pažnju” Božjoj Riječi.