1, 2. Zašto je važno biti poslušan Bogu? Navedi primjer.

PAPERJEM prekriveni žuti pilići marljivo traže hranu kljucajući u niskoj travi, a uopće ne primjećuju da visoko iznad njih leti jastreb. Odjednom, uplašena kvočka prodorno zakokodače u znak upozorenja i raširi krila. Pilići potrče k njoj i u sekundi su na sigurnom, skriveni ispod njenih krila. Jastreb odustaje od napada. * Čemu nas to uči? Poslušnost spašava život!

² Ta je pouka naročito važna današnjim kršćanima budući da Sotona koristi sve što mu stoji na raspolaganju dok vreba Božji narod (Otkrivenje 12:9, 12, 17). Cilj mu je uništiti našu vjeru jer tako gubimo Jehovinu naklonost i mogućnost da dobijemo vječni život (1. Petrova 5:8). Međutim, ako ostanemo uz Boga i odmah primjenjujemo savjete koje dobivamo putem njegove Riječi i organizacije, možemo biti uvjereni da će nas štititi i brinuti se za nas. “Perjem svojim osjeniće te, i pod krilima njegovim zaklonićeš se”, napisao je psalmist (Psalam 91:4).

3. Do čega je dovela česta neposlušnost Izraelaca?

³ Dok je god izraelski narod bio poslušan Jehovi, on je budno pazio na njega. Pa ipak, taj je narod često napuštao svog Tvorca i služio bogovima načinjenima od drva i kamena — “ništavim stvarima, koje ne pomažu, niti izbavljaju” (1. Samuelova 12:21). Nakon nekoliko stotina godina takve pobune narod je, općenito uzevši, toliko ogrezao u otpadničkom postupanju da za njega više nije bilo pomoći. Stoga je Isus s tugom rekao: “Jeruzaleme, Jeruzaleme, koji ubijaš proroke i kamenuješ one koji su poslani k tebi — koliko sam puta htio skupiti tvoju djecu, kao što kvočka skuplja svoje piliće pod krila! A vi niste htjeli. Evo, vaša se kuća ostavlja vama” (Matej 23:37, 38).

4. Kako je 70. n. e. postalo očito da je Jehova napustio Jeruzalem?

⁴ To da je Jehova napustio Izraelce koji su se odmetnuli od njega na bolan je način postalo očito 70. n. e. Te je godine rimska vojska, visoko držeći svoje stjegove s likom orla, napala Jeruzalem i izvršila strašan pokolj. Grad je bio pun ljudi koji su došli slaviti Pashu. Brojne žrtve koje su prinijeli nisu im osigurale Božju naklonost. Ta ih je tragična situacija mogla podsjetiti na riječi koje je  Samuel uputio neposlušnom kralju Saulu: “Zar su mile Jehovi žrtve paljenice i prinosi kao kad se sluša glas Jehovin? gle, poslušnost je bolja od žrtve, i pokornost je bolja od pretiline ovnujske” (1. Samuelova 15:22).

5. Kakvu poslušnost Jehova zahtijeva, i kako znamo da ju je moguće pokazivati?

⁵ Premda stalno naglašava koliko je poslušnost neophodna, Jehova je itekako svjestan ograničenja nesavršenih ljudi (Psalam 130:3, 4). On zahtijeva da imamo iskreno srce i da pokazujemo poslušnost temeljenu na vjeri, ljubavi i zdravom strahu da ne učinimo nešto čime bismo izazvali njegovo negodovanje (5. Mojsijeva 10:12, 13; Priče Salamunove 16:6; Izaija 43:10; Mihej 6:8; Rimljanima 6:17). Da je takva poslušnost moguća dokazao je ‘velik oblak pretkršćanskih svjedoka’, koji su ostali besprijekorni u teškim kušnjama, pa čak i kad su bili suočeni sa smrću (Hebrejima 11:36, 37; 12:1). Kako su samo obradovali Jehovino srce! (Priče Salamunove 27:11). S druge strane, neki su u početku bili vjerni, no nisu nastavili pokazivati poslušnost. Jedna od takvih osoba bio je Joas, kralj drevne Jude.

6, 7. Kakav je Joas bio kralj dok je Jojada bio živ?

⁶ Kralj Joas umalo je bio ubijen kao dijete. Kad je napunio sedam godina, hrabri ga je prvosvećenik Jojada prestao skrivati i imenovao ga za kralja. Budući da je bogobojazni Jojada bio Joasu poput oca i savjetnika, mladi je vladar ‘činio što je pravo pred Jehovom dokle god bijaše živ Jojada svećenik’ (2. Dnevnika 22:10–23:1, 11; 24:1, 2).

⁷ Joasova dobra djela uključivala su obnovu Jehovinog hrama — nešto što je ‘u srcu nakanio’ učiniti. Podsjetio je prvosvećenika Jojadu da treba uzimati hramski porez od Jude i Jeruzalema, kako je ‘odredio Mojsije’, i tim novcem financirati obnovu. Jojada je očito uspio potaknuti mladog kralja da proučava Božji Zakon i bude mu poslušan. Zbog toga su obnova hrama i izrada hramskog posuđa brzo bile dovršene (2. Dnevnika 24:4, 6, 13, 14, St; 5. Mojsijeva 17:18).

8. (a) Što je prvenstveno doprinijelo Joasovoj duhovnoj propasti? (b) Na što je kralja na koncu navela njegova neposlušnost?

⁸ Nažalost, Joasova poslušnost Jehovi nije dugo trajala. Zašto? Božja Riječ nam kaže: “A kad umrije Jojada, dođoše knezovi Judini i pokloniše se kralju; tada ih posluša kralj, te ostaviše dom Jehove Boga otaca svojih, i stadoše služiti lugovima i idolima; i podiže se gnjev na Judu i na Jeruzalem za taj grijeh njihov.” Nezdrav utjecaj Judinih knezova naveo je kralja i na to da zanemari upozorenja Božjih proroka, a jedan od njih bio je Jojadin sin Zaharija, koji je hrabro ukorio Joasa i narod zbog neposlušnosti. Umjesto da se pokajao, Joas je dao kamenovati Zahariju. Kakav je samo bezosjećajan, neposlušan čovjek Joas postao — samo zato što je potpao pod utjecaj lošeg društva! (2. Dnevnika 24:17-22; 1. Korinćanima 15:33).

9. Kako ono što se na koncu dogodilo Joasu i knezovima ističe koliko je nerazumno biti neposlušan?

 ⁹ Što je bilo s Joasom i zlim knezovima s kojima se družio nakon što su napustili Jehovu? Sirijska vojska — ‘iako je bila mala’ — napala je Judu i ‘pobila sve knezove narodne’. Napadači su također prisilili kralja da im da sve što posjeduje, uključujući i zlato i srebro iz svetišta. Iako je Joas preživio, bio je slab i bolestan. Ubrzo nakon toga njegovi su se vlastiti sluge urotili protiv njega i ubili ga (2. Dnevnika 24:23-25; 2. Kraljevima 12:17, 18). Koliko su samo istinite riječi koje je Jehova uputio Izraelu: “Ako ne uzaslušaš glasa Jehove Boga svojega da držiš i tvoriš sve zapovijedi njegove i uredbe njegove, (...) doći će na tebe sve ove kletve i stignuće te”! (5. Mojsijeva 28:15).

10, 11. (a) Zašto je dobro razmisliti o savjetu koji je Jehova dao Baruhu? (b) Koji je savjet Jehova dao Baruhu?

¹⁰ Jesi li ponekad obeshrabren jer malo ljudi na koje naiđeš u kršćanskoj službi pokaže interes za dobru vijest? Da li im katkad pomalo zavidiš na njihovom bogatstvu i lagodnom životu? Ako su tvoji odgovori potvrdni, razmisli o Baruhu, Jeremijinom pisaru, i savjetu koji mu je Jehova dao s puno ljubavi.

¹¹ Dok je Baruh zapisivao jednu proročansku poruku, Jehova je na njega usmjerio svoju pažnju. Zašto? Zato što je počeo jadikovati nad svojim životom i želio je nešto više od posebne prednosti koju je imao, a odnosila se na služenje Bogu. Primijetivši tu promjenu u Baruhovom stavu, Jehova mu je otvoreno, ali obzirno dao sljedeći savjet: “Ti li ćeš tražiti sebi velike stvari? Ne traži; jer evo, ja ću pustiti zlo na svako tijelo, (...) ali ću tebi dati dušu tvoju mjesto plijena u svim mjestima, kuda otiđeš” (Jeremija 36:4; 45:5).

12. Zašto ne bismo trebali tražiti “velike stvari” za sebe u sadašnjem sustavu stvari?

¹² Vidiš li iz Jehovinih riječi upućenih Baruhu da je duboko zabrinut za tog dobrog čovjeka, koji mu je služio tako vjerno i hrabro zajedno s Jeremijom? Jednako tako, Jehova je i danas duboko zabrinut za one koji u ovom sustavu stvari počnu težiti za nečim što oni smatraju boljim životom. Možemo biti sretni što su mnoge takve osobe, baš kao i Baruh, poslušale kad su ih zrela duhovna braća ispravila u duhu ljubavi (Luka 15:4-7). Da, budimo svi svjesni toga da nema budućnosti za one koji traže za sebe “velike stvari” u ovom sustavu. Takvi ne samo da neće postići istinsku sreću već će, što je još gore, uskoro nestati s ovim svijetom i svim njegovim sebičnim željama (Matej 6:19, 20; 1. Ivanova 2:15-17).

13. Koju pouku o poniznosti izvlačimo iz izvještaja o Baruhu?

¹³ Iz izvještaja o Baruhu izvlačimo vrijednu pouku i o poniznosti. Zapazi da Jehova nije izravno savjetovao Baruha, već je govorio preko Jeremije, čije je mane i specifične osobine Baruh vjerojatno dosta dobro poznavao (Jeremija 45:1, 2). Unatoč tome, Baruha nije obuzeo ponos; bio je ponizan i shvatio je da taj savjet zapravo potječe od samog Jehove (2. Dnevnika 26:3, 4, 16; Priče Salamunove 18:12; 19:20). Stoga, ako ‘napravimo neki krivi korak prije nego smo svjesni toga’ i dobijemo potreban savjet iz Božje Riječi, oponašajmo Baruhovu zrelost, duhovni razbor i poniznost (Galaćanima 6:1).

14. Zašto je dobro da budemo poslušni onima koji preuzimaju vodstvo među nama?

¹⁴ Takvim poniznim stavom pomažemo i onima koji nam daju savjet. U Hebrejima 13:17 stoji: “Budite poslušni onima koji preuzimaju vodstvo među vama i budite podložni, jer oni bdiju nad vašim dušama kao oni koji će položiti račun; da bi to činili s radošću, a ne s uzdisanjem, jer bi vam to bilo  na štetu.” Koliko samo često starješine izlijevaju svoje srce Jehovi, moleći se za hrabrost, mudrost i taktičnost, budući da bez tih svojstava ne mogu udovoljiti tom izazovu svoje pastirske službe! ‘Iskazujmo priznanje takvima’ (1. Korinćanima 16:18).

15. (a) Kako je Jeremija pokazao da ima povjerenja u Baruha? (b) Kako je Baruh bio nagrađen zbog svoje poniznosti i poslušnosti?

¹⁵ Baruh je promijenio svoj način razmišljanja, a to je vidljivo po tome što mu je Jeremija nakon toga dao jedan jako izazovan zadatak — da ode u hram i naglas pročita osudu koju je sam zapisao, a Jeremija mu je diktirao. Je li Baruh poslušao? Jest, učinio je “sve kako mu zapovjedi prorok Jeremija”. Osim toga, istu je poruku pročitao i knezovima u Jeruzalemu, što je nesumnjivo iziskivalo veliku odvažnost (Jeremija 36:1-6, 8, 14, 15). Zamisli koliko je Baruh bio zahvalan kad su Babilonci oko 18 godina kasnije osvojili taj grad, a on je ostao na životu jer je poslušao Jehovino upozorenje i prestao tražiti “velike stvari” za sebe! (Jeremija 39:1, 2, 11, 12; 43:6).

16. Kako je Jehova pokazao samilost prema Židovima u Jeruzalemu tokom babilonske opsade 607. pr. n. e.?

¹⁶ Kad je 607. pr. n. e. razoren Jeruzalem, Božja je samilost prema poslušnim osobama ponovno izašla na vidjelo. U najkritičnijem trenutku opsade Jehova je rekao Židovima: “Evo ja stavljam pred vas put k životu i put k smrti. Tko ostane u tom gradu, poginuće od mača ili od gladi ili od pomora; a tko izađe i preda se Kaldejcima koji su vas opkolili, ostaće živ, i duša će mu biti mjesto plijena” (Jeremija 21:8, 9). Premda su stanovnici Jeruzalema zaslužili da budu uništeni, Jehova je čak i u tom odlučujućem, zadnjem času pokazao samilost prema onima koji su mu bili poslušni. *

17. (a) Na koja je dva načina Jeremijina poslušnost bila iskušana kad mu je Jehova rekao da opkoljenim Židovima kaže da ‘prebjegnu ka Kaldejcima’? (b) Što učimo iz Jeremijinog primjera hrabrosti i poslušnosti?

¹⁷ Nesumnjivo je i Jeremijina poslušnost bila ispitana kad je trebao reći Židovima da se predaju. Kao prvo, on je ljubomorno revnovao za Božje ime. Nije želio da ga okaljaju neprijatelji koji bi zaslugu za svoju pobjedu pripisali beživotnim idolima (Jeremija 50:2, 11; Plač Jeremijin 2:16). Nadalje, Jeremija je znao da će svoj život staviti na kocku kad ljudima kaže da se predaju jer će mnogi njegove riječi protumačiti kao riječi izdajnika. Pa ipak, on nije ustuknuo od straha, već  je poslušno prenio ono što je Jehova rekao (Jeremija 38:4, 17, 18). Poput Jeremije, i mi nosimo poruku koja ljudima nije omiljena. To je ista ona poruka zbog koje je Isus bio prezren (Izaija 53:3; Matej 24:9). No nemojmo se ‘strašiti ljudi’, već poput Jeremije budimo hrabri i poslušni Jehovi, potpuno se uzdajući u njega (Priče Salamunove 29:25).

18. S kojim će se ispitima poslušnosti Jehovini sluge suočiti u budućnosti?

¹⁸ Uskoro će cijeli Sotonin zao sustav biti uništen u neviđenoj ‘velikoj nevolji’ (Matej 24:21). Vjera i poslušnost Božjeg naroda sigurno će prije i tokom tog vremena biti ozbiljno ispitane. Naprimjer, Biblija nam kaže da će Sotona u svojoj ulozi ‘Goga iz zemlje Magoga’ izvršiti sveopći napad na Jehovine sluge, okupljajući pritom horde koje su opisane kao ‘velika vojska i kao oblak kad pokrije zemlju’ (Ezehijel 38:2, 14-16). Brojčano nadjačan i goloruk, Božji će narod utočište potražiti pod Jehovinim “krilima” koja on širi da bi zaštitio poslušne.

19, 20. (a) Zašto je bilo presudno važno da Izraelci budu poslušni kad su se nalazili kod Crvenog mora? (b) Kako nama danas koristi ako pod molitvom razmišljamo o onome što se dogodilo kod Crvenog mora?

¹⁹ Ta nas situacija podsjeća na izlazak Izraelaca iz Egipta. Nakon što je Egiptu nanio deset strašnih nevolja, Jehova svoj narod nije vodio najkraćom rutom prema Obećanoj zemlji, već ih je poveo prema Crvenom moru, gdje ih se lako moglo opkoliti i napasti. Strateški gledano, bio je to katastrofalan potez. Da si bio tamo, bi li poslušao ono što Jehova kaže preko Mojsija i krenuo prema Crvenom moru s potpunim pouzdanjem u Njega, bez obzira na to što znaš da se Obećana zemlja baš i ne nalazi u tom pravcu? (2. Mojsijeva 14:1-4).

²⁰ Kao što čitamo u 14. poglavlju 2. Mojsijeve, Jehova je izbavio svoj narod i time na zadivljujuć način dokazao svoju moć. Takvi izvještaji mogu uistinu ojačati našu vjeru ako uzmemo vremena da ih proučimo i razmišljamo o njima! (2. Petrova 2:9). Ako imamo snažnu vjeru, bit će nam lakše slušati Jehovu, čak i kad njegovi zahtjevi s ljudskog gledišta ne djeluju logično (Priče Salamunove 3:5, 6). Zato se upitaj: ‘Trudim li se izgrađivati svoju vjeru tako da marljivo proučavam Bibliju, molim se i duboko razmišljam te se redovito družim s Božjim narodom?’ (Hebrejima 10:24, 25; 12:1-3).

21. Koje će blagoslove sada i u budućnosti iskusiti oni koji su poslušni Jehovi?

²¹ Oni koji su u svemu što rade poslušni Jehovi već sada doživljavaju ispunjenje Priča Salamunovih 1:33, gdje stoji: “Tko me sluša [iz poslušnosti], boraviće bezbrižno, i biće na miru ne bojeći se zla.” Kako li će se ove utješne riječi na veličanstven način ispuniti  tokom Jehovinog predstojećeg dana osvete! Štoviše, Isus je rekao svojim učenicima: “Kad se te stvari počnu zbivati, uspravite se i podignite svoje glave, jer se približava vaše izbavljenje” (Luka 21:28). Samo oni koji su poslušni Bogu moći će s pouzdanjem postupiti u skladu s tim riječima (Matej 7:21).

22. (a) Zašto Jehovin narod ima razloga za pouzdanje? (b) O čemu će biti riječi u sljedećem članku?

²² Još jedan razlog za pouzdanje je to što “Gospodin Jehova ne čini ništa ne otkrivši tajne svoje slugama svojim prorocima” (Amos 3:7). Danas Jehova nema svoje nadahnute proroke kao što je to bio slučaj u prošlosti; umjesto toga, on je razredu vjernog roba dao zadatak da svim njegovim slugama daje pravovremenu duhovnu hranu (Matej 24:45-47). Stoga je doista važno slušati tog ‘roba’! Kao što će pokazati sljedeći članak, poslušnošću tom ‘robu’ također pokazujemo kakav stav imamo prema Isusu, njegovom gospodaru. A Isusu će se “pokoravati narodi” (1. Mojsijeva 49:10).