“KAKO će mladić očistiti put svoj?” upitao je prije nekoliko tisuća godina jedan Hebrej, koji je bio psalmist (Psalam 119:9). To je pitanje danas još uvijek na mjestu jer se mladi u ovom svijetu suočavaju s mnogim problemima. Zbog promiskuitetnog načina života mnogi su od njih oboljeli od AIDS-a. Otprilike polovina onih koji su zaraženi tom užasnom bolešću ima između 15 i 24 godine. I zloupotreba droge uzrokuje mnoge probleme, naprimjer preranu smrt određenog broja mladih. Degradirajuća muzika, nasilni i nemoralni filmovi, televizijske emisije i videofilmovi te pornografija na Internetu razorno djeluju na mlade. Zato pitanje koje je postavio psalmist danas muči mnoge roditelje i mlade osobe.

Isti je psalmist odgovarajući na vlastito pitanje rekao: “Vladajući se po tvojim riječima.” Nema sumnje, Božja Riječ, Biblija, sadrži divne upute za mlade ljude, a slijedeći ih, mnogi od njih danas vode sretan život (Psalam 119:105). Razmotrimo primjere nekih mladih osoba koje ljube Boga i trude se ostati duhovno snažne u ovom hedonističkom i materijalističkom svijetu.

Prije nego što je počeo služiti u podružnici Jehovinih svjedoka u Meksiku, Jacob Emmanuel je nekoliko godina bio punovremeni pionir. On se sa zahvalnošću sjeća kako se u njemu razvila ljubav prema Božjoj službi: “Na to su najviše utjecali moji roditelji, mada su mi i neka iskusna duhovna braća s kojima sam bio blizak pomogla u tome. Potakli su me da zavolim službu propovijedanja. Taktično su me usmjeravali na pravi put; nikad nisam osjetio da vrše pritisak na mene.”

David, koji je već nekoliko godina proveo u punovremenoj službi, prisjeća se koliko ga se dojmilo to što su njegovi roditelji započeli služiti kao specijalni pioniri kad su on i njegov brat bili još mali. Kad mu je umro otac, njegova majka nastavila je sa specijalnom pionirskom službom. Brinula se za djecu i propovijedala je dobru vijest. “Nikad mi nisu rekli da moram biti pionir”, kaže David, “ali toliko smo uživali u službi kao obitelj da su me ta zajednička druženja i sredina u kojoj sam se kretao potaknuli da slijedim njihov primjer.” U vezi s tim koliko je važno da roditelji pravilno usmjere svoju djecu i poklone im svoju pažnju David kaže: “Majka nam je svaku večer čitala poglavlja iz knjige Od izgubljenog do ponovno uspostavljenog raja. * Načinom na koji je to činila pomogla nam je da zavolimo uzimati duhovnu hranu.”

Cijeniti kršćanske sastanke nekim mladima predstavlja problem. Idu na sastanke jer ih roditelji vode sa sobom. Međutim, ako nastave ići na sastanke, s vremenom bi ih mogli zavoljeti. Uzmimo za primjer Alfreda, koji je započeo  s punovremenom službom kad je imao 11 godina. On priznaje da je u dobi od oko pet godina nastojao ne ići na sastanke jer bi mu se na njima počelo spavati, a roditelji mu nisu dopuštali da spava na sastancima. On se prisjeća: “Kako sam postajao stariji, postupno sam razvijao interes za sastanke, naročito odonda kad sam naučio čitati i pisati, jer sam tada na sastancima počeo komentirati svojim riječima.”

Sedamnaestogodišnja Cintia, koja služi kao opći pionir, objašnjava kako je dobro društvo odigralo ključnu ulogu u tome da razvije ljubav prema Božjoj službi. Ona kaže: “Budući da sam imala dobar odnos s braćom i redovito pohađala sastanke, nisam osjećala da mi nedostaju moji svjetovni prijatelji ili stvari koje su popularne među mladima, kao što su odlasci u diskoklubove. Komentari i iskustva koje sam slušala na sastancima potakli su u meni želju da Jehovi dam sve što imam, a mislim da je mladost najvrednije što imam. Stoga sam je odlučila koristiti u njegovoj službi.”

Međutim, ona priznaje: “U jednom periodu prije krštenja olako sam propuštala sastanke, a kao izgovor koristila sam domaću zadaću ili neku drugu školsku aktivnost. Propustila sam nekoliko sastanaka i to se počelo negativno odražavati na moju duhovnost. Počela sam izlaziti s mladićem koji nije proučavao Bibliju. Hvala Jehovi, na vrijeme sam stvari dovela u red.”

Na pitanje što smatra presudnim u razvijanju ljubavi prema istini iz Božje Riječi Pablo, jedna druga mlada osoba koja Jehovi služi punovremeno, kaže: “Mislim da su to dvije stvari: redovit osobni studij i revnost za službu propovijedanja. Zahvalan sam svojim roditeljima što su me poučili istini o Jehovi i mislim da je to najvrednije što su mi mogli dati. Međutim, morao sam se sam uvjeriti zašto ljubim Jehovu. Za to je nužno znati ‘širinu i dubinu’ biblijske istine. Samo tako možemo početi osjećati čežnju za Jehovinom Riječi, koja u nama potiče želju, koja je poput ‘rasplamtjelog ognja’, da drugima govorimo o onome što u njoj piše. Ta revnost za djelo propovijedanja neće dozvoliti da iščezne naše cijenjenje za istinu” (Efežanima 3:18; Jeremija 20:9, St).

I Jacob Emmanuel, kojeg smo ranije spomenuli, ne zaboravlja koliko je važno da osoba sama donese odluku da će služiti Jehovi. On kaže da njegovi roditelji nikada nisu inzistirali da se krsti. “Mislim da je tako bilo najbolje, budući da vidim da je ishod dobar. Naprimjer, neki mladi s kojima sam se mnogo družio odlučili su se krstiti istog dana. Iako nemam ništa protiv toga, primijetio sam da su neki to učinili poneseni emocijama, a nedugo nakon toga njihova je revnost za teokratske aktivnosti splasnula. U mom  slučaju roditelji nisu vršili pritisak na mene da donesem odluku o predanju Jehovi. Bila je to osobna odluka.”

Neki su mladi sami upoznali istinu iz Božje Riječi, bez pomoći svojih roditelja. U takvim je okolnostima zasigurno izazov naučiti ispravno postupati i ustrajati u tome.

Noé se prisjeća koliko mu je istina koristila u životu. Još kao vrlo mlad bio je sklon izljevima gnjeva i nasilju. Kad je počeo proučavati Bibliju u dobi od 14 godina, njegova se narav počela mijenjati nabolje, što je njegovim roditeljima, koji tada nisu bili zainteresirani za Bibliju, bilo veoma drago. S vremenom, dok je duhovno napredovao, Noé je razvio želju da svoj život u potpunijoj mjeri koristi u Božjoj službi. On je sada u punovremenoj službi.

Slično njemu, i Alejandro se počeo zanimati za kršćansku istinu kad je bio veoma mlad, iako njegovi roditelji nisu bili zainteresirani za nju. Izražavajući cijenjenje za istinu, on kaže: “Odrastao sam u tradicionalno katoličkoj obitelji. No sve me više privlačio ateizam koji komunizam propagira, budući da u crkvi nisam dobio odgovore na pitanja koja su me mučila od vremena kad sam bio dijete. Jehovina organizacija pomogla mi je da saznam više o Bogu. Ona mi je doslovno spasila život jer, da nisam proučavao Bibliju, vjerojatno bih se bio upleo u nemoral te se počeo opijati i drogirati. Mogao sam čak postati član neke revolucionarne skupine, što bi dovelo do tragičnih posljedica.”

Kako takve mlade osobe mogu ustrajati u svojoj potrazi za istinom i držati je se iako nemaju potporu svojih roditelja? Očito je da starješine i drugi u skupštini igraju vrlo važnu ulogu u tome. Noé se prisjeća: “Nikad se nisam osjećao usamljeno jer sam uvijek bio vrlo blizak s Jehovom. Osim toga, imao sam potporu mnoge brižne braće i sestara koji su postali moji duhovni očevi, majke i braća.” On sada služi u Betelu i svoj život koristi u Božjoj službi. Slično je izjavio i Alejandro: “Nešto za što ću uvijek biti zahvalan jest to da sam pripadao skupštini u kojoj su starješine s puno ljubavi pokazali da im je stalo do mene kao osobe. Posebno sam zahvalan za to jer me u dobi od 16 godina, kad sam počeo proučavati Bibliju, obuzela neka zbunjenost svojstvena mladima. Obitelji unutar skupštine nisu dizale ruke od mene. Uvijek bi se našao netko tko bi me gostoljubivo primio i podijelio sa mnom ne samo svoj dom i hranu nego mi dao i svoje srce.” Alejandro je u punovremenoj službi preko 13 godina.

Neki su ljudi mišljenja da je religija samo za osobe poodmakle dobi. Pa ipak, mnogi mladi upoznali su biblijsku istinu još u ranoj dobi. Zavoljeli su Jehovu i ostali mu vjerni. Davidove riječi zapisane u Psalmu 110:3 mogu se primijeniti na te mlade: “U dan rata tvojega, tvoj će se narod spremno ponuditi u svetoj krasoti. Kao rosa zori iz utrobe, takva je u tebe mladost tvoja.”

Mladima je stvarno izazov upoznati istinu i držati je se. Kakva je samo radost vidjeti da mnogi stoje čvrsto uz Jehovinu organizaciju, redovito pohađaju sastanke i marljivo proučavaju Bibliju. Zahvaljujući tome uspjeli su razviti iskrenu ljubav prema Božjoj Riječi i njegovoj službi! (Psalam 119:15, 16).