NEKE ljude zbog onoga što Biblija kaže o Božjoj ljubavi i milosrđu muče pitanja poput ovog: Ako Bog želi iskorijeniti zlo, zna kako to učiniti i ima moć to učiniti, zašto zla ima sve više i više? Oni ne uspijevaju dovesti u sklad sljedeće tri tvrdnje: (1) Bog je svemoguć; (2) Bog je pun ljubavi i dobar i (3) tragedije se i dalje događaju. Prema njihovom razmišljanju, budući da je zadnja tvrdnja neosporno točna, onda je barem jedna od preostale dvije netočna. Oni smatraju da Bog ili nije u mogućnosti zaustaviti zlo ili mu je svejedno.

Nekoliko dana nakon razorenja Svjetskog trgovinskog centra u New Yorku jedan je ugledni vjerski vođa iz Sjedinjenih Država rekao: “Ljudi su me nebrojeno mnogo puta u životu pitali zašto Bog dopušta nesreće i patnju. Nažalost, moram priznati da mi razlog stvarno nije posve jasan, da ga ne mogu objasniti čak ni sebi.”

Reagirajući na taj komentar, jedan je profesor teologije napisao da je zadivljen “poštenom teologijom” koju taj vjerski vođa naučava. Usto se složio s gledištem jednog učenjaka, koji je napisao: “Budući da Boga ne možemo u potpunosti spoznati, ne možemo u potpunosti ni shvatiti zašto postoje patnje.” No je li zaista nemoguće razumjeti zašto Bog dopušta zlo?

Za razliku od onoga što bi možda rekli vjerski vođe, Biblija ne ukazuje na to da ljudi ne mogu dokučiti zašto Bog dopušta zlo. Ključ za razumijevanje toga zašto postoji zlo je spoznati da Jehova nije stvorio zao svijet. On je prvi ljudski par stvorio savršenim, bez grijeha. Jehova je pogledao ono što je stvorio i zapazio da je ‘veoma dobro’ (1. Mojsijeva 1:26, 31). Božji je naum bio da Adam i Eva prošire rajski vrt, Eden, na čitavu Zemlju i da ga ispune sretnim ljudima koji bi živjeli pod zaštitom brižnog Boga i njegove vrhovne vlasti (Izaija 45:18).

Začetnik zla bilo je jedno duhovno stvorenje, koje je, premda je u početku bilo vjerno Bogu, razvilo želju za tim da ga drugi obožavaju (Jakov 1:14, 15). Njegova se pobuna odrazila na Zemlju kad je naveo prvi ljudski par da mu se pridruži u protivljenju Bogu. Umjesto da se podlože Božjim jasnim uputama da ne jedu niti da diraju plod s drveta spoznaje dobra i zla, Adam i Eva uzeli su s tog stabla i jeli (1. Mojsijeva 3:1-6). Time su ne samo bili neposlušni Bogu već su i pokazali da žele biti neovisni od njega.

Ta pobuna u Edenu pokrenula je jedno moralno pitanje, spor od sveopćeg značaja.  Svojom pobunom ljudi su doveli u pitanje ispravnost Jehovinog načina vladanja nad njegovim stvorenjima. Je li Stvoritelj imao pravo zahtijevati od ljudi potpunu poslušnost? Bi li ljudima bilo bolje kad bi postupali neovisno?

Jehova je načinom na koji je reagirao kad je osporeno njegovo pravo vladanja pokazao da ljubav, pravdu, mudrost i moć drži u savršenoj ravnoteži. Mogao je upotrijebiti svoju moć da odmah uguši pobunu. To bi možda izgledalo kao pravedno rješenje, budući da je imao pravo to učiniti. No time se ne bi odgovorilo na moralna pitanja koja su se pojavila. S druge strane, Bog je jednostavno mogao prijeći preko grijeha. Takva bi se odluka nekima mogla činiti izrazom njegove ljubavi. No ni na taj se način ne bi odgovorilo na Sotoninu tvrdnju da će ljudima biti bolje budu li sami vladali nad sobom. Štoviše, ne bi li se takvom odlukom čak potaklo druge da skrenu s Jehovinog puta? Rezultat toga bila bi beskrajna patnja.

Pokazavši izvanrednu mudrost, Jehova je dopustio ljudima da jedno vrijeme idu putem koji su sami odabrali. Iako je to značilo dopustiti da zlo privremeno vlada, ljudi su tako imali mogućnost pokazati mogu li uspješno vladati neovisno od Boga, živeći po vlastitim mjerilima za ispravno i pogrešno. Kakav je bio ishod? Čitavu ljudsku povijest obilježili su ratovi, nepravda, ugnjetavanje i patnja. Konačnim neuspjehom pobune protiv Jehove jednom zauvijek bit će riješena sporna pitanja koja su se pojavila u Edenu.

Bog je u međuvremenu pokazao svoju ljubav time što je dao svoga Sina, Isusa Krista, koji se odrekao svog ljudskog života kako bi osigurao otkupnu žrtvu. To poslušnim ljudima omogućuje oslobođenje od ropstva grijehu i smrti, što je posljedica Adamove neposlušnosti. Otkupnina je svima koji pokazuju vjeru u Isusa otvorila put u vječni život (Ivan 3:16).

 Imamo Jehovino utješno jamstvo da ljudske patnje neće vječno trajati. “Još malo, pa neće biti bezbožnika”, napisao je psalmist. “Pogledaćeš na mjesto njegovo, a njega nema. A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:10, 11).

To što se biblijska proročanstva ispunjavaju pokazuje da je blizu vrijeme kad će Bog učiniti da bolest, tuga i smrt budu stvar prošlosti. Zapazi koje je divne stvari vidio apostol Ivan u jednoj viziji koju je dobio. Napisao je: “Vidio sam novo nebo i novu zemlju; jer su prijašnje nebo i prijašnja zemlja prošli, i mora više nema. (...) I sam Bog bit će s [ljudima]. I obrisat će svaku suzu s njihovih očiju, i smrti više neće biti, niti će više biti tuge ni vike ni boli. Prijašnje su stvari prošle.” Ivan je zatim čuo izjavu koja naglašava pouzdanost tih obećanja: “Piši, jer su ove riječi vjerodostojne i istinite” (Otkrivenje 21:1-5).

Što će biti s milijardama nedužnih ljudi koji su umrli u vremenu od pobune u Edenu naovamo? Jehova je obećao da će ljude koji sada spavaju smrtnim snom vratiti u život. Apostol Pavao je rekao: “Imam nadu u Boga (...) da će biti uskrsnuće i pravednih i nepravednih” (Djela apostolska 24:15). Ti će ljudi dobiti mogućnost da žive u svijetu u kojem će “prebivati pravednost” (2. Petrova 3:13).

Kao što bi neki brižan otac dopustio da se njegovo dijete podvrgne bolnoj operaciji kad bi znao da će to dovesti do trajnog izlječenja, tako je i Jehova dopustio da ljudi vide kako je to živjeti kad na Zemlji vlada zlo. Pa ipak, vječnost puna blagoslova očekuje sve one koji nastoje vršiti Božju volju. Pavao je rekao: “Stvorenje je podloženo ispraznosti, ne svojom voljom, nego od onoga koji ga je podložio, na temelju nade da će i sâmo stvorenje biti oslobođeno od ropstva raspadljivosti i imati slavnu slobodu Božje djece” (Rimljanima 8:20, 21).

To je prava vijest — ne poput onih koje gledamo na televiziji ili čitamo u novinama; to je dobra vijest. To je najbolja vijest, vijest koja dolazi od ‘Boga svake utjehe’, kome je uistinu stalo do nas (2. Korinćanima 1:3).