VIJESTI su u zadnje vrijeme sve samo ne utješne. Jedna je osoba napisala: “Aktualni događaji toliko su crni da se često ne usuđujemo pogledati televizijski dnevnik.” Svijet je prepun ratova, zlodjela, patnje, kriminala i bolesti — zla koje bi uskoro moglo izravno utjecati i na naš život, ukoliko se to već nije dogodilo.

Biblija je s nepogrešivom točnošću prorekla to stanje. Opisujući naše vrijeme, Isus je rekao da će biti velikih ratova, pošasti, nestašica hrane i potresa (Luka 21:10, 11). Slično tome, apostol Pavao je pisao o ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’, o vremenu kad će ljudi biti brutalni, ljubitelji novca i bez ljubavi prema dobroti. To je razdoblje nazvao ‘posljednji dani’ (2. Timoteju 3:1-5).

Stoga se vijesti koje opisuju prilike u svijetu u određenoj mjeri poklapaju s onim što je prorekla Biblija. No tu prestaje svaka sličnost, jer Biblija govori o izgledima za budućnost o kojima se ne može čuti na vijestima. Zahvaljujući Božjoj nadahnutoj Riječi možemo razumjeti ne samo zašto ima toliko mnogo zla već i što nam nosi budućnost.

Iz Biblije se može saznati kako Bog gleda na današnje žalosno stanje. Premda je  predvidio sadašnje nevolje, on ih ne odobrava niti ih namjerava tolerirati unedogled. “Bog je ljubav”, napisao je apostol Ivan (1. Ivanova 4:8). Jehovi je itekako stalo do ljudi i on mrzi svaki oblik zloće. Stoga je sasvim na mjestu da utjehu tražimo od Boga, budući da je on dobar i samilostan te želi iskorijeniti zlo sa Zemlje i ima moć to učiniti. Psalmist je napisao: “[Nebeski Kralj kojeg je Bog imenovao] će spasiti siromaha koji uzdiše, nevoljnika koji pomoćnika nema; smilovat će se ubogu i siromahu i spasit će život nevoljniku: oslobodit će ih nepravde i nasilja, jer je dragocjena u njegovim očima krv njihova” (Psalam 72:12-14, St).

Je li ti žao onih koji pate? Nesumnjivo jest. Suosjećanje je svojstvo koje je Jehova usadio u nas, budući da nas je stvorio na svoju sliku (1. Mojsijeva 1:26, 27). Zbog toga možemo biti sigurni da Jehova nije ravnodušan prema patnjama ljudi. Isus, koji je Jehovu poznavao bolje od ikoga, naučavao je da je Jehovi jako stalo do nas te da je pun duboke samilosti (Matej 10:29, 31).

I sama Božja djela stvaranja svjedoče o tome da je Bogu stalo do ljudi. Isus je rekao da Bog “daje da njegovo sunce izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:45). Stanovnicima grada Listre apostol Pavao je rekao: “[Bog] sebe nije ostavio bez svjedočanstva čineći dobro, dajući vam kišu s neba i plodna razdoblja, do sita puneći vaša srca jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17).

Vrijedno je zapaziti još nešto što je Pavao rekao stanovnicima Listre: “[Bog] je u prošlim naraštajima dopustio da svi narodi idu svojim putevima.” Stoga su narodi — odnosno ljudi — uglavnom sami krivi za većinu nevolja koje su ih snašle. Boga se ne smije optuživati za to (Djela apostolska 14:16).

Zašto onda Jehova dopušta da se dešavaju loše stvari? Hoće li ikad poduzeti nešto u vezi s tim? Odgovore na ta pitanja može se pronaći samo u Božjoj Riječi. Razlog je taj što su ti odgovori blisko povezani s jednom drugom osobom iz nevidljivog duhovnog područja i jednim spornim pitanjem koje je ta osoba pokrenula.