Općenito uzevši, Jehovini svjedoci izbjegavaju poslovati s drugim religijama na taj način. Pa ipak, takav poslovni pothvat ne mora predstavljati oblik međuvjerstva. Može ga se naprosto gledati kao svojevrsnu poslovnu transakciju. No skupština Jehovinih svjedoka neće s drugom vjerskom zajednicom graditi objekt u kojem bi obožavanje vršile obje te grupe.

Što u Jehovinim očima spada u međuvjerstvo? Razmotri savjet apostola Pavla: “Ne ujarmljujte se nejednako s nevjernicima. Jer kakvu zajednicu imaju pravednost i bezakonje? Ili kakvo zajedništvo ima svjetlo s tamom? Nadalje, kakav je sklad između Krista i Belijala? Ili kakav udio ima vjerni s nevjernikom? I u kakvoj je suglasnosti Božji hram s idolima? (...) ‘Zato izađite između njih, i odvojite se’, kaže Jehova, ‘i prestanite doticati ono što je nečisto’; ‘i ja ću vas primiti’” (2. Korinćanima 6:14-17). Na što je Pavao mislio kad je spomenuo “zajednicu” i “zajedništvo”?

Zajednica o kojoj Pavao govori očito se odnosi na obožavanje i sudjelovanje u vjerskim aktivnostima s idolopoklonicima i nevjernicima. Korinćane je opomenuo da ne ‘jedu sa stola demonâ’ (1. Korinćanima 10:20, 21). Prema tome, jedan od oblika međuvjerstva je vršenje obožavanja ili sastajanje u vjerske svrhe s drugim religioznim organizacijama (2. Mojsijeva 20:5; 23:13; 34:12). Kad se kupuje objekt koji je koristila neka religiozna organizacija, to se čini prvenstveno zato da bi se dobilo osnovnu građevinu za Dvoranu Kraljevstva. Prije nego što ga se počne koristiti kao Dvoranu Kraljevstva iz njega treba ukloniti sve predmete koje se koristilo u krivom obožavanju. Nakon toga ga se posvećuje Jehovi i koristi isključivo za obožavanje njega. Tada nema zajednice ni zajedništva između pravog i krivog obožavanja.

Prilikom dogovaranja pojedinosti o kupnji objekta kontakt s drugom stranom treba svesti na minimum i taj odnos mora biti isključivo poslovan. Članovi kršćanske skupštine trebaju imati na umu Pavlovo upozorenje da se ‘ne ujarmljuju nejednako s nevjernicima’. Iako ne smatramo sebe boljima od pripadnika drugih vjera, ne krećemo se u njihovom društvu niti sudjelujemo u njihovom obožavanju. *

Što ako skupština želi unajmiti objekt koji pripada nekoj vjerskoj organizaciji? Unajmljivanje obično zahtijeva da se redovito dolazi u kontakt s članovima druge religije, što treba izbjegavati. Ako se objekt unajmljuje čak i za samo jedan događaj, starješinstvo treba razmisliti o sljedećim pitanjima: Da li se unutar ili izvan objekta nalaze neki idoli i vjerski simboli? Što će drugi ljudi misliti o korištenju tog objekta? Hoće li se netko iz skupštine spotaknuti zbog njegovog korištenja? (Matej 18:6; 1. Korinćanima 8:7-13). Starješine trebaju odvagnuti te faktore i donijeti odluku u skladu s njima. Isto tako, kad odlučuju hoće li se kupiti neki objekt i od njega napraviti Dvoranu Kraljevstva, u obzir trebaju uzeti svoju savjest i savjest članova skupštine.