STRAVIČNI teroristički napadi izvedeni 11. rujna 2001. naveli su mnoge ljude da se duboko zamisle. Pišući za engleski Financial Times, Michael Prowse je izjavio: “Nijedna životinja ne bi (...) postupila na takav barbarski način.” U komentaru u jednom uvodnom članku lista New York Times stajalo je kako je osim činjenice da je napad trebalo dobro isplanirati, “jednako tako važno uzeti u obzir i koliki je stupanj mržnje bio potreban da se on izvede. Riječ je o mržnji koja prelazi okvire konvencionalnog načina ratovanja, mržnji koja je nezamislivo velika, mržnji koja ne poštuje nikakve sporazume.”

Ljudi raznih uvjerenja počeli su ozbiljno razmišljati o mogućnosti da svijetom vlada neka zla sila. Jedan poslovni čovjek iz Sarajeva, koji je vidio strahote koje je u Bosni izazvala etnička mržnja, izjavio je: “Godinu dana nakon početka rata u Bosni vjerujem da ovdje Sotona vuče konce. Ovo graniči s čistim ludilom.”

Na pitanje vjeruje li u postojanje Đavla, povjesničar Jean Delumeau je odgovorio: “Kako bih mogao negirati da zlo ima moć kad vidim što se dešava i što se desilo otkad sam se rodio: Drugi svjetski rat, koji je odnio preko 40 milijuna žrtava; Auschwitz i logori smrti; genocid u Kambodži; krvavi teror Ceauşescuovog režima; mučenje kao oruđe u rukama vlasti u mnogim zemljama diljem svijeta. Lista strahota je beskonačna. (...) Zato smatram da takva djela s pravom nazivamo ‘đavolskima’, no ne u tom smislu da iza njih stoji Đavo s rogovima i raskoljenim papcima, nego Đavo koji je simbol zle sile i duha koji prevladava u svijetu.”

Poput Jeana Delumeaua, mnogi ljudi označavaju “đavolskima” grozote koje se danas dešavaju u ljudskom društvu, i to od onih u obiteljskom krugu pa sve do onih u međunarodnim odnosima. No što pod time treba podrazumijevati? Trebaju li se takve užasne stvari pripisati nekim apstraktnim silama zla ili su te zle sile zapravo stvarne osobe koje navode ljude da počine gnusne zločine koji nadilaze uobičajenu ljudsku zlobu? Predvodi li takve sile knez zla — Sotona Đavo?