VEĆINA ljudi kad čuje riječ Jugoslavija prvo pomisli na rat i krvoproliće. U mislima im se jave tužni prizori strašnih pokolja, očajnih izbjeglica, porušenih kuća i napaćene siročadi. Teško je riječima opisati koliku je strahovitu bol i patnje prouzročio rat koji je od 1991. do 1995. bjesnio tim područjem gušeći svaku nadu u sretnu, bezbrižnu budućnost koju su ljudi nastojali stvoriti. Otada mnogi na prostoru bivše Jugoslavije žive u teškim ekonomskim uvjetima i velikom siromaštvu.

S obzirom na sve te patnje, netko bi mogao misliti kako je na ovim prostorima teško pronaći sretne ljude. Koliko god to zvučalo nevjerojatno, takvih ljudi ipak ima. Ustvari, potkraj 20. stoljeća neki su imali posebnu priliku za radovanje. Kako je tome doprinio Franz Brand, mladić kojeg smo spomenuli u uvodu?

Franz Brand bio je oduševljen istinama koje je saznao i odlučio je tu dobru vijest prenositi drugima. Zaposlio se u Mariboru kao brijač i počeo je propovijedati svojim mušterijama, koje su obično mirno sjedile i slušale što im je on govorio dok ih je brijao. Njegov je trud urodio plodom, tako da je potkraj 1920-ih u Mariboru već postojala malena grupa objavitelja Kraljevstva. Biblijska predavanja održavala su se u jednom restoranu koji je kasnije dobio prikladan naziv Riblji restoran “Novi svet”.

 Dobra se vijest s vremenom proširila po cijeloj ondašnjoj Jugoslaviji. Važnu ulogu u tome odigrala je i “Foto-drama stvaranja” (osmosatna drama koja se sastojala od dijapozitiva, filmova te snimljenog zvuka). Kad se 1930-ih u Njemačkoj počelo žestoko proganjati Jehovine svjedoke, neki su tamošnji pioniri pobjegli u Kraljevinu Jugoslaviju i tako su Jehovini svjedoci na ovim prostorima dobili pomoć. Ta su se braća odrekla nekih osobnih udobnosti kako bi propovijedala u najudaljenijim krajevima brdovite Jugoslavije. U početku se činilo da se malo ljudi odaziva na poruku koju su prenosili. Početkom 1940-ih tek je 150 objavitelja izvijestilo sudjelovanje u službi propovijedanja.

Godine 1941. započelo je snažno progonstvo, a trajalo je do 1952. Kako su objavitelji samo bili sretni kad je konačno 9. rujna 1953. komunistička vlast pod vodstvom maršala Tita zakonski registrirala djelo Jehovinih svjedoka! Te je godine bilo 914 objavitelja dobre vijesti i njihov je broj nastavio rasti. Godine 1991. broj objavitelja porastao je na 7 420, a Spomen-svečanosti te godine prisustvovale su 16 072 osobe.

U Zagrebu se od 16. do 18. kolovoza 1991. održao prvi međunarodni kongres Jehovinih svjedoka u Jugoslaviji. Zajedno s posjetiteljima iz inozemstva kongresu su prisustvovale 14 684 osobe. Taj je nezaboravni kongres ojačao Jehovin narod za ono što je uslijedilo. Autobusi koji su kongresne delegate iz Srbije vozili kući bili su među posljednjim vozilima koja su prošla kontrolne točke na granici između Hrvatske i Srbije. Nedugo nakon što je prošao posljednji autobus, granica je bila zatvorena i počeo je rat.

Za vrijeme rata na tom su području Jehovini svjedoci živjeli u izuzetno teškim okolnostima. Unatoč tome imali su razlog za radost jer je Jehova blagoslovio svoj narod izvanrednim porastom. Od 1991. broj objavitelja Kraljevstva na području bivše Jugoslavije porastao je za više od 80 posto. Službene 2001. godine postignut je najveći broj od 13 472 objavitelja.

Uredi u Zagrebu i Beogradu prije su organizirali djelo Jehovinih svjedoka za područje cijele bivše Jugoslavije. Međutim, zbog porasta broja objavitelja i političkih promjena bilo je potrebno osnovati urede u Ljubljani i Skopju te izgraditi nove objekte u Beogradu i Zagrebu. U njima služi otprilike 140 osoba. Većinom su to mladi ljudi koji pokazuju veliku revnost i ljubav za Jehovu. Dobar dio njih radi na prevođenju biblijskih publikacija na hrvatski, makedonski, slovenski i srpski jezik. Časopisi i ostala literatura Jehovinih svjedoka koja se prevodi na te jezike najvećim dijelom izlaze simultano s engleskim izdanjima, a to je ogroman razlog za radost! Ova literatura mnogima pruža utjehu i nadu.

Daljnji razlog za radost brojni su punovremeni sluge iz stranih zemalja koji nesebično podupiru ovo propovjedničko djelo. Prošlih  su godina izgrađene mnoge predivne Dvorane Kraljevstva, a to je skupštinama dodatni razlog za radost. No uslijedilo je još nešto što ih je silno obradovalo. Što je to bilo?

Mnogi su se objavitelji često pitali: ‘Hoćemo li ikada imati prijevod Novi svijet na svom jeziku?’ Iz godine u godinu nadali su se da će na oblasnom kongresu čuti obavijest o izlaženju tog prijevoda. No kako se upustiti u takav zahtjevan projekt kad su prevodilački odjeli za te jezike nastali tek prije nekoliko godina, a sastojali su se od relativno malog broja prevodilaca?

Nakon što je ispitalo okolnosti, Vodeće tijelo odobrilo je zajednički projekt u kojem su hrvatski, makedonski i srpski prevodilački odjeli trebali blisko surađivati pomažući jedni drugima. Prevodilački odjel u Hrvatskoj bio je nositelj ovog projekta.

Jehovini svjedoci na tom području nikada neće zaboraviti 23. srpnja 1999. Oblasni kongres “Božja proročanska riječ” istovremeno se održavao u Beogradu, Sarajevu, Skopju i Zagrebu. Jedno je vrijeme bilo neizvjesno hoće li se u Beogradu moći održati kongres jer su javna okupljanja bila zabranjena zbog zračnih napada NATO-a. Nakon mjeseci provedenih u neizvjesnosti braća su bila jako sretna što će se ipak moći međusobno družiti na kongresu. A ono što je uslijedilo nadmašilo je sva njihova očekivanja.

U petak poslijepodne u sva četiri kongresna grada najavljena je posebna obavijest. Zavladala je tišina i 13 497 delegata s nestrpljenjem je očekivalo što će biti rečeno. Kad je govornik napokon najavio izlaženje Kršćanskih grčkih pisama prema prijevodu Novi svijet kako na hrvatskom tako i na srpskom te rekao da prevođenje na makedonski dobro napreduje, delegati se više nisu mogli suzdržati. Počeli su snažno pljeskati prije nego što je govornik dokraja pročitao obavijest. Na kongresu u Sarajevu među prisutnima je od silnog iznenađenja zavladala mukla tišina. A onda se prolomio dug pljesak. U Beogradu su mnogima potekle suze radosnice, a zbog neprekidnog pljeskanja govornik nije mogao dokraja pročitati obavijest. Svi su bili doista presretni!

Ovaj je poklon dodatno dobio na vrijednosti zato što su Jehovini svjedoci dobili pravo tiskanja određenog hrvatskog odnosno srpskog prijevoda Biblije. Zbog toga su na svakom od ova dva jezika Kršćanska grčka pisma prema prijevodu Novi svijet tiskana zajedno s već postojećim prijevodom Hebrejskih pisama. Osim toga, Biblija na srpskom tiskana je i na latinici i na ćirilici.

Pripadnici Jehovinog naroda na tom području zahvalni su za sve ove divne blagoslove i vodstvo te doista mogu potvrditi istinitost Davidovih riječi: “Da pođem i dolinom sjene smrtne, neću se bojati zla; jer si ti [Jehova] sa mnom.” Premda mnogi od njih još uvijek žive u teškim okolnostima, odlučni su da im ‘radost Jehovina bude sila’ (Psalam 23:4; Nehemija 8:10).