1, 2. Što je Isus rekao o odnosu između njegovih sljedbenika i svijeta, i koja se pitanja stoga postavljaju?

ZADNJE noći svog života kao savršenog čovjeka, Isus se dugo molio, a njegovi su ga učenici slušali. U molitvi je rekao nešto karakteristično za život svih pravih kršćana. O svojim je sljedbenicima rekao: “Ja sam im dao tvoju riječ, a svijet ih je zamrzio, jer nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta. Ne molim te da ih uzmeš iz svijeta, nego da ih čuvaš zbog zloga. Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta” (Ivan 17:14-16).

² Isus je dvaput rekao da njegovi sljedbenici neće biti dio svijeta. Štoviše, ta će odijeljenost uzrokovati probleme — svijet će ih mrziti. Pa ipak, kršćani se ne trebaju bojati;  Jehova će ih čuvati (Priče Salamunove 18:10; Matej 24:9, 13). U vezi s onim što je Isus rekao možemo se pitati: ‘Zašto pravi kršćani nisu dio svijeta? Što znači ne biti dio svijeta? Ako svijet mrzi kršćane, kako oni gledaju na svijet? Prije svega, kako gledaju na vladavine ovog svijeta?’ Biblijski odgovori na ova pitanja važni su jer utječu na sve nas.

3. (a) Zašto smo odijeljeni od svijeta? (b) Koji dokaz postoji da je svijet “u vlasti zloga”?

³ Naš blizak odnos s Jehovom jedan je od razloga zašto nismo dio svijeta. Apostol Ivan je napisao: “Znamo da potječemo od Boga, a cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Ivanove riječi o svijetu posve su točne. Ratovi, kriminal, okrutnost, ugnjetavanje, nepoštenje i nemoral koji su danas toliko rašireni svjedoče o Sotoninom, a ne o Božjem utjecaju (Ivan 12:31; 2. Korinćanima 4:4; Efežanima 6:12). Kad netko postane Jehovin svjedok, on ne čini niti odobrava takve neispravne postupke i zbog toga nije dio svijeta (Rimljanima 12:2; 13:12-14; 1. Korinćanima 6:9-11; 1. Ivanova 3:10-12).

4. Na koje načine pokazujemo da pripadamo Jehovi?

⁴ Ivan je rekao da kršćani, za razliku od svijeta, ‘potječu od Boga’. Jehovi pripadaju svi oni koji mu se predaju. Apostol Pavao je rekao: “Ako živimo, Jehovi živimo, i ako umiremo, Jehovi umiremo. Stoga bilo da živimo bilo da umiremo, pripadamo Jehovi” (Rimljanima 14:8; Psalam 116:15). Zato što pripadamo Jehovi, odani smo isključivo njemu (2. Mojsijeva 20:4-6). Zbog toga pravi kršćanin ne posvećuje svoj život stvarima za kojima teži ovaj svijet. A iako poštuje nacionalne simbole, on ih ne obožava ni nekim svojim postupcima ni u srcu. On nipošto ne obožava sportske zvijezde ili druge suvremene idole. Naravno, on poštuje pravo drugih da čine što žele, ali on sam obožava jedino Stvoritelja (Matej 4:10; Otkrivenje 19:10). I u tom je pogledu odijeljen od svijeta.

5, 6. Kako nas podložnost Božjem Kraljevstvu čini odijeljenima od svijeta?

⁵ Kršćani su sljedbenici Krista Isusa i podanici Božjeg Kraljevstva, a to je još jedan razlog zašto nisu dio svijeta. Kad je Isus bio na suđenju pred Poncijem Pilatom, rekao je: “Moje kraljevstvo nije dio ovog svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo dio ovog svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali moje kraljevstvo nije odavde” (Ivan 18:36). Kraljevstvo je sredstvo putem kojeg će Jehovino ime biti posvećeno, njegovo pravo vladanja opravdano, a njegova se volja vršiti na Zemlji baš kao i na nebu (Matej 6:9, 10). Isus je tokom svoje službe propovijedao dobru vijest o Kraljevstvu te je rekao da će je objavljivati i njegovi sljedbenici sve do kraja sustava stvari (Matej 4:23; 24:14). Godine 1914. ispunile su se proročanske riječi iz Otkrivenja 11:15:  “Kraljevstvo svijeta postalo je kraljevstvo našeg Gospodina i njegovog Krista, i on će vladati kao kralj u svu vječnost.” Vrlo brzo to će nebesko Kraljevstvo biti jedina vladavina nad čovječanstvom (Danijel 2:44). U određenom trenutku čak će i svjetovni vladari morati priznati vlast Kraljevstva (Psalam 2:6-12).

⁶ Imajući sve to na umu, današnji su pravi kršćani podanici Božjeg Kraljevstva i slijede Isusov savjet da ‘traže najprije kraljevstvo i Božju pravednost’ (Matej 6:33). To ne znači da su nelojalni državama u kojima žive, već da su u duhovnom pogledu odijeljeni od svijeta. Kao i u prvom stoljeću, glavni zadatak današnjih kršćana je ‘davanje temeljitog svjedočanstva o Božjem kraljevstvu’ (Djela apostolska 28:23). Nijedna ljudska vladavina nema pravo spriječiti to djelo koje nam je Bog povjerio.

7. Zašto su pravi kršćani neutralni, i kako su to dokazali?

⁷ Budući da pripadaju Jehovi te da su sljedbenici Isusa i podanici Božjeg Kraljevstva, Jehovini svjedoci ostali su neutralni u građanskim i međunarodnim sukobima 20. i 21. stoljeća. Nisu stali ni na jednu stranu, nisu digli oružje ni na koga niti su propagirali bilo kakve svjetovne interese. Dokazujući svoju vjeru na izvanredan način, i to usprkos naizgled nepobjedivom protivljenju, slijedili su načela s kojima su 1934. upoznali nacističku vlast u Njemačkoj: “Ne zanima nas politika, već smo potpuno odani Božjem kraljevstvu čiji je Kralj Krist. Nikome nećemo nauditi ni nanijeti zlo. Želimo živjeti u miru i činiti dobro svim ljudima kad god imamo priliku za to.”

8, 9. Na koji su način danas Jehovini svjedoci izaslanici i poslanici, i kako to utječe na njihov odnos prema državi?

⁸ Pavao je za sebe i druge pomazane kršćane rekao da su “izaslanici koji zastupaju Krista, kao da Bog moli preko nas” (2. Korinćanima 5:20; Efežanima 6:20). Od 1914. duhom pomazane kršćane može se s pravom nazvati izaslanicima Božjeg Kraljevstva, čiji su oni “sinovi” (Matej 13:38; Filipljanima 3:20; Otkrivenje 5:9, 10). Osim toga, Jehova je sakupio iz naroda “veliko mnoštvo” ‘drugih ovaca’, kršćane koji se nadaju životu na Zemlji, kako bi pomogli pomazanim sinovima da izvrše zadatak koji imaju kao izaslanici (Otkrivenje 7:9; Ivan 10:16). Te “druge ovce” može se nazvati “poslanicima” Božjeg Kraljevstva.

⁹ Izaslanik i svi koji rade za njega ne miješaju se u zbivanja zemlje u kojoj borave. Slično tome, kršćani ostaju neutralni u političkim zbivanjima država ovog svijeta. Oni nisu ni za ni protiv nekoga u bilo kakvim nacionalnim, rasnim, socijalnim ili ekonomskim pitanjima (Djela apostolska 10:34, 35). Umjesto toga, oni ‘čine dobro svima’ (Galaćanima 6:10). Zbog neutralnosti Jehovinih svjedoka nitko ne može opravdano odbaciti njihovu poruku tvrdeći da su povezani  sa suparničkom stranom u nekom rasnom, nacionalnom ili plemenskom razdoru.

10. Koliko je kršćaninu ljubav važna?

¹⁰ Osim svega ranije spomenutog, kršćani su i zbog svog odnosa s drugim kršćanima neutralni što se tiče zbivanja u svijetu. Isus je rekao za svoje sljedbenike: “Po tome će svi znati da ste moji učenici, ako budete imali ljubav među sobom” (Ivan 13:35). Osoba ne može za sebe reći da je kršćanin ako ne pokazuje bratsku ljubav (1. Ivanova 3:14). Budući da kršćanin ima prisan odnos s Jehovom i Isusom, onda bi i s drugim kršćanima trebao imati vrlo snažan odnos. Njegova ljubav nije rezervirana samo za članove njegove skupštine. On je pokazuje “cijeloj zajednici [svoje] braće po svijetu” (1. Petrova 5:9).

11. Kako ljubav koju Jehovini svjedoci gaje jedni prema drugima utječe na njihove postupke?

¹¹ Jehovini svjedoci svoju bratsku ljubav danas pokazuju tako što ispunjavaju riječi iz Izaije 2:4: ‘Raskovat će mačeve svoje u raonike, i koplja svoja u srpove, neće dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.’ Zbog toga što su poučeni od Jehove, pravi su kršćani u miru s Bogom, a i jedni s drugima (Izaija 54:13). Zato što ljube Boga i svoju braću nezamislivo im je da bi uzeli oružje i napali sukršćane — ili bilo koga drugoga — iz druge zemlje. Mir i jedinstvo koje uživaju bitna su obilježja njihovog obožavanja, dokaz su da je na njima uistinu Božji duh (Psalam 133:1; Mihej 2:12; Matej 22:37-39; Kološanima 3:14). Oni ‘traže mir i idu za njim’, znajući da su ‘oči Jehovine obraćene na pravednike’ (Psalam 34:14, 15).

12. Koji Jehovin stav prema ljudima iz svijeta oponašaju Jehovini svjedoci, i kako?

¹² Jehova je izrekao nepovoljnu osudu protiv ovog svijeta, ali još nije presudio svim pojedincima u njemu. Taj će zadatak povjeriti Isusu kad bude smatrao da je vrijeme za to (Psalam 67:3, 4; Matej 25:31-46; 2. Petrova 3:10). A dotad On pokazuje veliku ljubav prema ljudima. Čak je dao svog jedinorođenog Sina da bi svi imali priliku dobiti vječni život (Ivan 3:16). Kao kršćani oponašamo Božju ljubav govoreći drugima o onome što je Bog učinio da bismo se mogli spasiti, čak i ako nas oni često odbijaju.

13. Kako bismo trebali gledati na one koji imaju vlast?

¹³ Kako bismo trebali gledati na one koji imaju vlast? Pavao je odgovorio na to pitanje  kad je napisao: “Neka svaka duša bude podložna višim vlastima, jer nema vlasti osim od Boga; a vlasti koje postoje od Boga su postavljene na svoje relativne položaje” (Rimljanima 13:1, 2). Ljudi su na ‘relativnim’ položajima vlasti (većim ili manjim u odnosu na druge ljude, ali uvijek podređenim u odnosu na Jehovu) jer im to Svemogući dopušta. Kršćanin je podložan vlastima jer je to jedan od načina na koje pokazuje poslušnost Jehovi. A što ako se ono što Bog zahtijeva od nas kosi s onim što traži neka ljudska vladavina?

14, 15. (a) Na koji je način Danijel mirno riješio pitanje poslušnosti? (b) Koji su stav zauzela trojica Hebreja kad su morali pokazati koga će slušati?

¹⁴ Danijel i njegova tri druga dali su dobar primjer u tome kako uskladiti podložnost ljudskim vladavinama i Božjem autoritetu. Kad su četiri mlada Hebreja bila izgnana u Babilon, pridržavali su se zakona te zemlje i ubrzo su bili izabrani za posebno školovanje. Shvativši da će se ono vjerojatno u nečemu kositi s Jehovinim Zakonom, Danijel je razgovarao o tome s ovlaštenom osobom. Stoga su učinjene neke iznimke kako bi se poštovalo savjest ta četiri Hebreja (Danijel 1:8-17). Jehovini svjedoci slijede Danijelov primjer kad predstavnicima vlasti taktično objasne svoj stav da bi izbjegli nepotrebne probleme.

¹⁵ Međutim, kasnije je pitanje podložnosti uzrokovalo ozbiljan problem. Babilonski je kralj dao da se postavi veliki idol u ravnici Duri i zapovjedio da se visoki službenici, uključujući i upravitelje babilonskih pokrajina, okupe i dođu na svečanost povodom postavljanja lika. U to su vrijeme tri Danijelova prijatelja bila postavljena nad jednom babilonskom pokrajinom, tako da je poziv vrijedio i za njih. U određenom trenutku svi su se okupljeni trebali pokloniti pred likom. No Hebreji su znali da se to protivi Božjem zakonu (5. Mojsijeva 5:8-10). Iz tog su razloga ostali stajati kad su se ostali poklonili. Kako nisu poslušali kraljevu naredbu, prijetila im je zastrašujuća smrt, a život im je bio spašen jedino čudom. Pa ipak, radije su stavili svoj život na kocku nego bili neposlušni Jehovi (Danijel 2:49–3:29).

16, 17. Kako su apostoli reagirali kad im je naređeno da prestanu propovijedati, i zašto su tako postupili?

¹⁶ U prvom su stoljeću apostoli Isusa Krista bili pozvani pred židovske vođe u Jeruzalemu koji su im zapovjedili da prestanu propovijedati u Isusovo ime. Kako su apostoli reagirali? Isus im je dao zadatak da čine učenike iz svih naroda, dakle i u Judeji. Također im je rekao da budu njegovi svjedoci kako u Jeruzalemu tako i u cijelom svijetu (Matej 28:19, 20; Djela apostolska 1:8). Znali su da je ono što je Isus zapovjedio bila Božja volja (Ivan 5:30; 8:28). Stoga su rekli: “Moramo slušati Boga kao vladara, a ne ljude” (Djela apostolska 4:19, 20; 5:29).

 ¹⁷ Apostoli nisu bili buntovnici (Priče Salamunove 24:21). Pa ipak, kad su im vladari zabranili da vrše Božju volju, sve što su mogli učiniti bilo je da kažu: ‘Moramo slušati Boga, a ne čovjeka.’ Isus je rekao da trebamo ‘vratiti caru carevo, a Bogu Božje’ (Marko 12:17). Ako ne poslušamo Božju zapovijed jer nam tako naredi neki čovjek, tada čovjeku dajemo ono što pripada Bogu. Umjesto toga, mi trebamo vratiti caru sve što smo mu dužni dati, ali pritom ne zaboravljamo da Jehova ima vrhovnu vlast. On je Vladar čitavog svemira, Stvoritelj i Izvor svake vlasti (Otkrivenje 4:11).

18, 19. Koji su dobar stav zauzela mnoga naša braća, i kako možemo oponašati njihov primjer?

¹⁸ U današnje vrijeme većina vladavina uvažava neutralan stav Jehovinih svjedoka i na tome smo im zahvalni. Međutim, u nekim zemljama Jehovini svjedoci podnose veliko protivljenje. Tokom 20. stoljeća pa sve do danas neka naša braća i sestre žestoko su se borili tako što su u duhovnom pogledu vodili ‘dobru borbu vjere’ (1. Timoteju 6:12).

¹⁹ Kako možemo ostati nepokolebljivi poput njih? Kao prvo, znamo da trebamo očekivati protivljenje. Ne bismo trebali biti šokirani, pa ni iznenađeni ako se suočimo s njim. Pavao je upozorio Timoteja: “Svi koji žele živjeti odano Bogu u zajedništvu s Kristom Isusom, bit će također progonjeni” (2. Timoteju 3:12; 1. Petrova 4:12). Zar je logično misliti da se u svijetu u kojem prevladava Sotonin utjecaj nećemo suočiti s protivljenjem? (Otkrivenje 12:17). Dok smo god vjerni, uvijek će postojati netko tko će se ‘čuditi i pogrdno govoriti o nama’ (1. Petrova 4:4).

20. Na koje nas se ohrabrujuće činjenice podsjeća?

²⁰ Kao drugo, uvjereni smo da su uz nas Jehova i njegovi anđeli. Kao što je davno prije rekao Elizej, ‘više je naših nego njihovih’ (2. Kraljevima 6:16; Psalam 34:7). Moguće je da Jehova iz dobrog razloga dozvoljava da protivnici neko vrijeme vrše na nas pritisak. Ipak, uvijek će nam dati snagu da ustrajemo (Izaija 41:9, 10). Neki su izgubili život, ali to nas ne plaši. Isus je rekao: “Ne bojte se onih koji ubijaju tijelo, ali ne mogu ubiti dušu; nego se radije bojte onoga koji može uništiti i dušu i tijelo u geheni” (Matej 10:16-23, 28). Mi smo samo ‘privremeni stanovnici’ ovog sustava stvari. Dok smo u njemu želimo se ‘čvrsto uhvatiti pravog života’, vječnog života u Božjem novom svijetu (1. Petrova 2:11; 1. Timoteju 6:19). Kad smo vjerni Bogu, nijedan nas čovjek ne može lišiti te nagrade.

21. Što uvijek trebamo imati na umu?

²¹ Stoga, ne zaboravimo dragocjen odnos koji imamo s Jehovom Bogom. Uvijek cijenimo prednost što možemo biti sljedbenici Krista i podanici Kraljevstva. Svim srcem ljubimo svoju braću i uvijek se radujmo zbog ljubavi koju dobivamo od njih. Iznad svega, slijedimo psalmistove riječi: “Uzdaj se u Jehovu, budi slobodan; neka bude srce tvoje krepko, uzdaj se u Jehovu” (Psalam 27:14; Izaija 54:17). Tek tada ćemo, poput mnogobrojnih kršćana koji su živjeli prije nas, ostati nepokolebljivi i imati sigurnu nadu — bit ćemo neutralni, vjerni kršćani koji nisu dio svijeta.