ZNAŠ li kako se zvao čovjek koji je zaplakao nad drevnim gradom Jeruzalemom? ‘Isus’, mogao bi reći. I doista, Isus je to učinio (Luka 19:28, 41). Međutim, stoljećima prije nego što je Isus živio na Zemlji, jedan je drugi vjerni Božji sluga također zaplakao nad Jeruzalemom. Zvao se Nehemija (Nehemija 1:3, 4).

Što je to tako rastužilo Nehemiju da je zaplakao nad Jeruzalemom? Što je učinio za dobrobit grada i njegovih stanovnika? I što mi možemo naučiti iz njegovog primjera? Kako bismo odgovorili na ta pitanja, prisjetimo se nekih događaja iz njegovog vremena.

Nehemija je bio imenovan za upravitelja Jeruzalema, no prije toga bio je visoki službenik na perzijskom dvoru u gradu Šušanu. Pa ipak, udobnosti koje je uživao nisu zasjenile njegovu brigu za dobrobit njegove braće Židova u dalekom Jeruzalemu. Ustvari, prvo što je učinio kad je jedna delegacija Židova iz Jeruzalema došla u posjet Šušanu bilo je da ih je ‘zapitao za Judejce, za ostatak što bješe ostao od ropstva, i za  Jeruzalem’ (Nehemija 1:2). Kad su posjetioci rekli da su stanovnici Jeruzalema ‘u velikoj nevolji’ i da je gradski zid “razvaljen”, Nehemija je ‘sjeo i plakao, i tugovao nekoliko dana’. Nakon toga je svoju tugu izrazio u usrdnoj molitvi Jehovi (Nehemija 1:3-11). Zašto je Nehemija bio toliko tužan? Zato što je Jeruzalem, kao središte obožavanja Jehove na Zemlji, bio posve zapušten (1. Kraljevima 11:36). Štoviše, to što je grad bio razrušen bilo je odraz jadnog duhovnog stanja njegovih stanovnika (Nehemija 1:6, 7).

Briga za Jeruzalem i suosjećanje prema tamošnjim Židovima naveli su Nehemiju da se stavi na raspolaganje. Čim mu je perzijski kralj dopustio da napusti svoje dužnosti, Nehemija je počeo planirati dugačko putovanje prema Jeruzalemu (Nehemija 2:5, 6). Želio je staviti na raspolaganje svoju snagu, vrijeme i znanje kao doprinos potrebnoj obnovi. U roku od nekoliko dana po dolasku u Jeruzalem, Nehemija je već imao plan za obnovu čitavog jeruzalemskog zida (Nehemija 2:11-18).

Nehemija je golem zadatak obnove zida podijelio na mnoge obitelji, koje su radile rame uz rame. * Svaka od preko 40 grupa dobila je zadatak da popravlja jedan “dio”. Kakav je bio rezultat toga? S toliko mnogo radnika — uključujući i roditelje s djecom — koji su stavljali na raspolaganje svoje vrijeme i snagu, naizgled neizvediv zadatak postao je izvediv (Nehemija 3:11, 12, 19, 20, St). Za nepuna dva mjeseca prepunih aktivnosti čitav zid bio je obnovljen! Nehemija je napisao da su čak i oni koji su se protivili toj obnovi morali priznati da je ‘njegov Bog učinio to djelo’ (Nehemija 6:15, 16).

Nehemija je na raspolaganje stavio više od svog vremena i organizatorskih sposobnosti. On je koristio i svoja materijalna sredstva kako bi podupro pravo obožavanje. Koristio je svoj novac kako bi otkupio svoju braću Židove koji su bili robovi. Za posuđeni novac nije tražio kamate. Nikad nije stavljao težak teret na Židove tražeći neku naknadu za vršenje dužnosti upravitelja, na što je imao pravo. Štoviše, u njegovom domu koji je uvijek svima bio otvoren jelo je ‘sto i pedeset ljudi i oni koji su dolazili k njemu iz okolnih naroda’. Za svoje je goste svaki dan davao ‘jedno govedo, šest izabranih ovaca i ptice’. Osim toga, svakih deset dana davao im je “svakojakoga vina izobila” — sve na svoj trošak (Nehemija 5:8, 10, 14-18).

Kakav je samo divan primjer velikodušnosti Nehemija pružio za sve tadašnje i današnje Božje sluge! S ciljem da unaprijedi pravo obožavanje taj je hrabri Božji sluga bez ustezanja i dobrovoljno koristio svoja materijalna sredstva u podupiranju radnika. Stoga je i mogao moliti Jehovu: “Spomeni me se Bože moj na dobro za sve što sam činio ovomu narodu” (Nehemija 5:19). Možemo biti sigurni da će Jehova to učiniti (Hebrejima 6:10).

Divno je vidjeti da Jehovin narod danas na sličan način pokazuje srdačnost, poduzetnost i samopožrtvovan stav u korist pravog obožavanja. Kad čujemo da naša braća u vjeri doživljavaju patnje, mi smo duboko zainteresirani za njihovo dobro (Rimljanima 12:15). Poput Nehemije, molimo se Jehovi za svoju braću koja pate, govoreći: “Neka bude uho tvoje prignuto k molitvi sluge tvojega i k molitvi sluga tvojih, koji su radi bojati se imena tvojega” (Nehemija 1:11; Kološanima 4:2).

Međutim, naša briga za duhovnu i fizičku dobrobit naše kršćanske braće i unapređivanje pravog obožavanja ide dalje od samo našeg suosjećanja. Ona nas potiče na to da poduzmemo i neke korake. One kojima to okolnosti dopuštaju ljubav potiče da se odreknu relativne udobnosti svoga doma i da  se, baš kao što je to učinio i Nehemija, presele na druga područja kako bi pružili pomoć onima kojima je potrebna. Premda takvi volonteri u nekim dijelovima svijeta nailaze na životne uvjete koji ne pružaju mnogo udobnosti, oni se ne daju obeshrabriti, već tamo doprinose napretku pravog obožavanja, služeći rame uz rame s tamošnjom kršćanskom braćom. Samopožrtvovnost koju pokazuju doista je za svaku pohvalu.

Naravno, većina nas nije u mogućnosti preseliti se na neko drugo područje. Mi podupiremo pravo obožavanje u sredini u kojoj živimo. I o tome se govori u knjizi Nehemije. Zapazi jednu pojedinost koju uz ostalo Nehemija navodi o bogobojaznim obiteljima koje su sudjelovale u obnovi. Napisao je: “Do njih popravlja Jedaja sin Haromafov prema svojoj kući. (...) Za njima popravlja Benjamin i Hazub prema svojim kućama; a za njima popravlja Azarija sin Mazije sina Ananijina uz svoju kuću” (Nehemija 3:10, 23, 28-30). Ti muževi i njihove obitelji dali su velik doprinos unapređivanju pravog obožavanja sudjelujući u obnovi blizu svojih kuća.

Danas mnogi od nas na razne načine podupiru pravo obožavanje u sredini u kojoj žive. Sudjelujemo u projektima gradnje Dvorana  Kraljevstva, pružanju pomoći unesrećenima u prirodnim katastrofama i, što je najvažnije, u djelu propovijedanja o Kraljevstvu. Osim toga, bez obzira na to jesmo li u mogućnosti osobno sudjelovati u gradnji ili pružanju humanitarne pomoći, svi mi iskreno želimo podupirati pravo obožavanje svojim materijalnim sredstvima, baš kao što je to i Nehemija velikodušno činio u svoje vrijeme. (Vidi okvir “Obilježja dobrovoljnog davanja”.)

Osigurati potrebna sredstva za financiranje naše tiskarske djelatnosti koja se stalno povećava, pružanje humanitarne pomoći i brojne druge službe koje se vrše diljem zemaljske kugle ponekad može izgledati neizvedivo. Međutim, prisjeti se da je i zadatak popravka ogromnog jeruzalemskog zida izgledao neizvedivo (Nehemija 4:10). Pa ipak, zbog toga što je taj zadatak bio raspoređen na mnoge obitelji koje su se spremno stavile na raspolaganje, posao je bio dovršen. Jednako tako, hoće li danas biti moguće osigurati potrebna sredstva za naše aktivnosti koje se vrše diljem svijeta ovisi o tome da li svatko od nas nastavlja obavljati svoj dio posla.

U okviru “Načini na koje neki odluče dati prilog” navodi se nekoliko mogućnosti kako se djelo Kraljevstva može financijski podupirati. Tokom protekle godine mnogi među Božjim narodom pružili su takvu potporu i  Vodeće tijelo Jehovinih svjedoka želi iskoristiti ovu priliku kako bi izrazilo svoju duboku zahvalnost svima onima koje je srce potaknulo da sudjeluju u tom dobrovoljnom davanju. A najviše zahvaljujemo Jehovi što je bogato blagoslovio zdušan trud koji je njegov narod diljem svijeta uložio u promicanje pravog obožavanja. Da, kad razmišljamo o tome kako nas je Jehova vodio proteklih godina, srce nas potiče da se složimo s riječima Nehemije, koji je sa zahvalnošću rekao: “Dobra ruka Boga mojega [bila je] nada mnom” (Nehemija 2:18).