1, 2. (a) Što je jedan dopisnik rekao o Jehovinim svjedocima? (b) Zašto se Jehovini svjedoci nastoje vladati čestito?

PRIJE nekoliko godina dopisnik jednih novina iz Amarilla, grada u američkoj državi Texas, obilazio je crkve na tom području i pisao o onome što je vidio. Primijetio je da je jedna grupa drugačija od ostalih. O njoj je rekao: “Tri sam godine išao na kongrese Jehovinih svjedoka koji se jednom godišnje održavaju u domu kulture u Amarillu. Dok sam bio s njima niti jednom nisam vidio da netko pali cigaretu, otvara limenku piva ili govori nepristojno. Od svih ljudi koje sam dosad upoznao nitko nije tako uredan, pristojan, skromno odjeven i dobronamjeran kao oni.” Dosta se puta može pročitati slične komentare o Jehovinim svjedocima. Zašto ih ljudi koji ne dijele njihova uvjerenja često hvale?

² Ljudi obično hvale Božji narod zbog dobrog vladanja. Iako su moralna mjerila općenito uzevši sve niža, Jehovini svjedoci čestito vladanje smatraju svojevrsnom dužnošću, dijelom svog obožavanja. Oni znaju da svojim postupcima stvaraju kod drugih određeni dojam o Jehovi i ostaloj kršćanskoj braći, a i to da svojim dobrim vladanjem istinu koju propovijedaju prikazuju u pozitivnom svjetlu (Ivan 15:8; Titu 2:7, 8). Pogledajmo stoga kako zadržati dobro vladanje, služeći tako i dalje na čast Jehovi i njegovim ostalim slugama te kakve koristi imamo ako tako postupamo.

3. Od čega treba štititi kršćanske obitelji?

³ Razmotrimo kako se trebamo ponašati unutar obitelji. U knjizi Die Neuen Inquisitoren: Religionsfreiheit und Glaubensneid (Novi inkvizitori — vjerska sloboda i netrpeljivost, Gerharda Besiera i Erwina K. Scheucha) kaže se: “Za [Jehovine svjedoke] obitelj je nešto što treba izuzetno štititi.” To je dobro rečeno, a danas se i ima od čega štititi obitelj. Neka su djeca ‘neposlušna roditeljima’ dok su neki odrasli ljudi “bez prirodne naklonosti” ili “bez samosvladavanja” (2. Timoteju 3:2, 3). U obiteljima se vrši nasilje nad bračnim drugovima, roditelji zlostavljaju ili zanemaruju djecu, djeca su buntovna, drogiraju se, čine nemoral ili bježe od kuće. Sve je to posljedica razornog utjecaja ‘duha svijeta’ (Efežanima 2:1, 2). Trebamo zaštititi svoje obitelji od tog duha. Kako? Tako da slijedimo Jehovine savjete i upute namijenjene članovima obitelji.

4. Koje obaveze imaju članovi kršćanskih obitelji jedni prema drugima?

⁴ Kršćanski bračni parovi znaju da su obavezni zadovoljiti emocionalne, duhovne i fizičke potrebe jedan drugoga (1. Korinćanima 7:3-5; Efežanima 5:21-23; 1. Petrova 3:7). Kršćanski roditelji imaju velike odgovornosti prema svojoj djeci (Priče Salamunove 22:6; 2. Korinćanima 12:14; Efežanima 6:4). A kako djeca u kršćanskom domu odrastaju, tako uče da i ona imaju svoje dužnosti (Priče Salamunove 1:8, 9; 23:22; Efežanima 6:1; 1. Timoteju 5:3, 4, 8). Ispunjavanje obiteljskih obaveza zahtijeva trud, predanost te puno ljubavi i samopožrtvovnosti. Ali kad svi članovi obitelji izvršavaju od Boga dobivene dužnosti, tada su još vredniji jedni drugima, a i skupštini. Što je još važnije, time iskazuju čast Osnivaču obitelji, Jehovi Bogu (1. Mojsijeva 1:27, 28; Efežanima 3:15).

5. Koje koristi imamo od sastajanja sa sukršćanima?

⁵ Kao kršćani mi imamo određene dužnosti i prema suvjernicima u skupštini, a zapravo i prema ‘cijeloj zajednici braće po svijetu’ (1. Petrova 5:9). Naš odnos prema skupštini vrlo je važan za naše duhovno zdravlje. Kad se sastajemo sa sukršćanima, duhovno se jačamo i dobivamo izgrađujuću duhovnu hranu od ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45-47). Ako imamo problema, možemo od braće zatražiti odgovarajući savjet temeljen na biblijskim načelima (Priče Salamunove 17:17; Propovjednik 4:9; Jakov 5:13-18). Kad se nađemo u teškoj situaciji, naša nas braća neće napustiti. Zar nije pravi blagoslov biti dio Božje organizacije?

6. Kako je Pavao pokazao da imamo određene dužnosti prema drugim kršćanima?

⁶ Međutim, u skupštini nismo samo zato da bismo primali; trebamo i davati. Isus je na to ukazao kad je rekao: “Više je sreće u davanju nego u primanju” (Djela apostolska 20:35). Apostol Pavao naglasio je koliko je davanje važno kad je napisao: “Čvrsto se držimo javnog izjavljivanja naše nade bez kolebanja, jer je vjeran onaj koji je obećao. I promišljajmo jedni o drugima da bismo se poticali na ljubav i dobra djela, ne ostavljajući svoje sastanke, kao što neki imaju običaj, nego ohrabrujući jedni druge, i to tim više što vidite da se približava dan” (Hebrejima 10:23-25).

7, 8. Kako pokazujemo da smo spremni davati u svojoj skupštini, a kako kršćanima u drugim zemljama?

⁷ Unutar skupštine ‘izjavljujemo našu nadu’ tako što dajemo komentare tokom sastanka ili na neki drugi način sudjelujemo u programu. Svojim sudjelovanjem sasvim sigurno hrabrimo našu braću. Isto tako, hrabrimo ih kad razgovaramo s njima prije i nakon sastanka. To je vrijeme kada možemo jačati slabe, tješiti potištene i bodriti bolesne (1. Solunjanima 5:14). Iskreni kršćani velikodušno daju na takve načine i zato su mnogi koji prvi put dođu na naše sastanke zadivljeni ljubavlju koju zapažaju među nama (Psalam 37:21; Ivan 15:12; 1. Korinćanima 14:25).

⁸ Pa ipak, ljubav ne pokazujemo samo prema članovima svoje skupštine. Pokazujemo je cijeloj zajednici braće po svijetu. Iz tog razloga, naprimjer, u svakoj Dvorani Kraljevstva postoji kutija za priloge za gradnju Dvorana Kraljevstva. Možda je ona u koju mi idemo u dobrom stanju, ali znamo da tisuće sukršćana u drugim zemljama nemaju primjerena mjesta za sastajanje. Kad dajemo prilog za gradnju Dvorana Kraljevstva, pokazujemo da ljubimo te osobe čak i ako ih možda osobno ne poznajemo.

9. Koji je glavni razlog zašto Jehovini svjedoci ljube jedni druge?

⁹ Zašto Jehovini svjedoci ljube jedni druge? Pa, to je zapovijed koju su dobili od Isusa (Ivan 15:17). A ljubav koju gaje jedni prema drugima dokaz je da je Božji duh na njima kao pojedincima i kao grupi. Ljubav je jedan od ‘plodova duha’ (Galaćanima 5:22, 23). Proučavanje Biblije, posjećivanje kršćanskih sastanaka i redovita molitva Bogu pomažu Jehovinim svjedocima da ljubav postane dio njih premda žive u svijetu u kojem je ‘ohladnjela ljubav većine’ (Matej 24:12).

10. Koju dužnost imamo prema ovom svijetu?

¹⁰ ‘Javno izjavljivanje naše nade’ o kojem je govorio Pavao podsjeća nas na još jednu dužnost koju imamo. Ono uključuje djelo propovijedanja dobre vijesti onima koji još nisu naša kršćanska braća (Matej 24:14; 28:19, 20; Rimljanima 10:9, 10, 13-15). To je propovijedanje još jedan način na koji pokazujemo da smo spremni davati. Da bismo sudjelovali u njemu, moramo uložiti  svoje vrijeme, snagu, moramo se pripremati, školovati i trošiti svoj novac. Pa ipak, Pavao također piše: “Dužnik sam i Grcima i barbarima, i mudrima i bezumnima; stoga, što se mene tiče, gorljivo želim objaviti dobru vijest i vama u Rimu” (Rimljanima 1:14, 15). Oponašajmo Pavla i nemojmo škrtariti dok otplaćujemo taj “dug”.

11. Koja dva biblijska načela pokazuju kakav stav trebamo imati prema svijetu, ali čega smo usprkos tome svjesni?

¹¹ Imamo li još kakvu dužnost prema onima koji nisu naša braća i sestre u vjeri? Svakako da imamo. Naravno, svjesni smo da “cijeli svijet leži u vlasti zloga” (1. Ivanova 5:19). Znamo da je Isus za svoje učenike rekao: “Oni nisu dio svijeta, kao što ni ja nisam dio svijeta.” Međutim, mi u svijetu živimo, zarađujemo za život i imamo korist od državnih službi (Ivan 17:11, 15, 16). Dakle, u ovom svijetu imamo određene dužnosti koje moramo ispuniti. Koje? Na to je pitanje odgovorio apostol Petar. Kratko prije uništenja Jeruzalema napisao je pismo kršćanima u Maloj Aziji, a neki odlomci iz tog pisma pomažu nam da razvijemo uravnotežen stav prema svijetu.

12. U kom su pogledu kršćani ‘stranci i privremeni stanovnici’, i od čega se zbog toga uzdržavaju?

¹² Petar je najprije rekao: “Ljubljeni, potičem vas kao strance i privremene stanovnike da se uzdržavate od tjelesnih želja, jer upravo one vode borbu protiv duše” (1. Petrova 2:11). Pravi su kršćani u duhovnom pogledu ‘stranci i privremeni stanovnici’ jer je njihov život zapravo usmjeren na nadu u vječni život — za duhom pomazane osobe na nebu, a za “druge ovce” u predstojećem raju na Zemlji (Ivan 10:16; Filipljanima 3:20, 21; Hebrejima 11:13; Otkrivenje 7:9, 14-17). A što je uključeno u tjelesne želje? U njih spada želja za bogaćenjem, želja za ugledom, nemoralne spolne želje te “zavist” i “lakomost” (Kološanima 3:5; 1. Timoteju 6:4, 9; 1. Ivanova 2:15, 16).

13. Na koji način tjelesne želje ‘vode borbu protiv naše duše’?

¹³ Takve želje doista ‘vode borbu protiv naše duše’. One potkopavaju naš odnos s Bogom i stoga možemo izgubiti našu kršćansku nadu (našu ‘dušu’, odnosno život). Naprimjer, ako imamo sklonost prema nemoralnim stvarima, možemo li reći da dajemo sebe “kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu”? Ako smo upali u zamku materijalizma, možemo li reći da ‘tražimo najprije kraljevstvo’? (Rimljanima 12:1, 2; Matej 6:33; 1. Timoteju 6:17-19). Daleko je bolje slijediti primjer Mojsija, okrenuti leđa primamljivim stvarima svijeta, a služenje Jehovi staviti na prvo mjesto u svom životu (Matej 6:19, 20; Hebrejima 11:24-26). To je jedan od bitnih faktora za razvijanje uravnoteženog stava prema svijetu.

14. Zašto kao kršćani nastojimo zadržati dobro vladanje?

¹⁴ Još jedna temeljna smjernica nalazi se u sljedećim Petrovim riječima: “Zadržite dobro vladanje među nacijama, da bi, u onome u čemu govore protiv vas kao da ste zločinci, zbog vaših dobrih djela kojih su očevici slavili Boga u dan njegovog pregledavanja” (1. Petrova 2:12). Kao kršćani nastojimo biti uzorni. Oni koji idu u školu dobri su učenici. Oni koji su zaposleni vrijedni su i pošteni radnici — čak i kad se čini da poslodavac traži previše od njih. U razdijeljenom domu muž ili žena koji su Jehovini svjedoci svojski se trude pridržavati se kršćanskih načela. To nije uvijek lako, ali svjesni smo da naše uzorno vladanje raduje Jehovu i često pozitivno utječe na one koji nisu Jehovini svjedoci (1. Petrova 2:18-20; 3:1).

15. Kako znamo da ljudi diljem svijeta cijene čestito vladanje Jehovinih svjedoka?

¹⁵ Da se većina Jehovinih svjedoka pridržava visokih moralnih mjerila vidljivo je po onome što se o njima godinama piše. Naprimjer,  talijanske novine Il Tempo izvijestile su: “Ljudi koji rade s Jehovinim svjedocima opisuju ih kao poštene radnike, toliko sigurne u svoja vjerovanja da možda izgledaju opsjednuti njima; pa ipak, zaslužuju da ih se cijeni jer su moralno čestiti.” U novinama Herald koje izlaze u Buenos Airesu, u Argentini, stajalo je: “Jehovini svjedoci su se tokom godina dokazali kao radišni, ozbiljni, štedljivi i bogobojazni građani.” Ruski izučavatelj Sergej Ivanenko rekao je: “Jehovini svjedoci su poznati širom svijeta kao osobe koje su besprijekorno poslušne zakonu, a naročito su poznati po svom vrlo savjesnom stavu prema plaćanju poreza.” Ravnateljica objekta u kojem Jehovini svjedoci održavaju kongrese u Zimbabveu rekla je: “Jehovini svjedoci pokupe papire s poda i očiste toalete. Objekt ostave čišćim nego što je bio kad su ga unajmili. Tinejdžeri se lijepo ponašaju. Da barem u cijelom svijetu ima više Jehovinih svjedoka.”

16. Kakav odnos imamo prema vlastima, i zašto?

¹⁶ Petar također govori o našem odnosu prema vlastima. On kaže: “Radi Gospodina podložite se svakoj ljudskoj ustanovi: bilo kralju kao onom koji je viši bilo upraviteljima kao od njega poslanima da kazne zločince, a da pohvale one koji čine dobro. Jer to je Božja volja, da čineći dobro ušutkate neupućen govor nerazumnih ljudi” (1. Petrova 2:13-15). Zahvalni smo na svemu korisnom što nam vlasti pružaju te smo, slijedeći Petrove riječi, poslušni njihovim zakonima i plaćamo poreze. Mada znamo da su vlasti od Boga dobile pravo da kazne one koji krše zakone, glavni razlog zašto smo podložni vlastima je “radi Gospodina”. To je Božja volja. Povrh toga, mi ne želimo nanijeti sramotu Jehovinom imenu time da dobijemo kaznu zbog nekog prijestupa (Rimljanima 13:1, 4-7; Titu 3:1; 1. Petrova 3:17).

17. U što možemo biti uvjereni kad nam se ‘nerazumni ljudi’ protive?

¹⁷ Nažalost, neki ‘nerazumni ljudi’ koji su na vlasti progone nas ili nam se protive na druge načine — primjerice tako što potpomažu kampanje kojima nas se ocrnjuje. Međutim, u od Jehove određeno vrijeme njihove laži uvijek budu otkrivene, a njihov “neupućen govor” ušutkan. Naše kršćansko vladanje govori samo za sebe. Zato nas objektivni državni službenici često hvale jer činimo dobro (Rimljanima 13:3; Titu 2:7, 8).

18. Na koje načine kao kršćani ne zloupotrebljavamo svoju slobodu?

¹⁸ Petar potom upozorava: “Budite kao slobodni ljudi, ali slobodu imajte, ne kao pokrivalo za zloću, nego kao Božji robovi” (1. Petrova 2:16; Galaćanima 5:13). Spoznaja o biblijskim istinama oslobađa nas od lažnih vjerskih učenja (Ivan 8:32). Pored toga, imamo slobodnu volju i možemo sami donositi odluke. Međutim, mi ne zloupotrebljavamo svoju slobodu. Kad donosimo odluke o tome s kim ćemo se družiti, o odijevanju, izgledu, zabavi — čak i o hrani i piću — imamo na umu da su pravi kršćani Božji robovi i da ne ugađaju sebi. Mi želimo služiti Jehovi, a ne biti robovi vlastitih tjelesnih želja ili modnih trendova i stilova svijeta (Galaćanima 5:24; 2. Timoteju 2:22; Titu 2:11, 12).

19-21. (a) Kakav stav imamo prema vlastima? (b) Kako su neki pokazali “ljubav prema cijeloj zajednici braće”? (c) Koja je naša najvažnija dužnost?

 ¹⁹ Petar nadalje kaže: “Iskazujte čast ljudima svih vrsta, imajte ljubav prema cijeloj zajednici braće, bojte se Boga, iskazujte čast kralju” (1. Petrova 2:17). Budući da Jehova Bog dopušta ljudima da budu na različitim položajima u vlasti, mi im iskazujemo odgovarajuću čast. Čak se molimo za njih s ciljem da možemo vršiti svoju službu u miru i odanosti Bogu (1. Timoteju 2:1-4). No istovremeno ‘imamo ljubav prema cijeloj zajednici braće’. Uvijek postupamo u korist naše kršćanske braće, a ne na njihovu štetu.

²⁰ Naprimjer, kad je jedna afrička zemlja bila razjedinjena uslijed etničkog nasilja, kršćansko vladanje Jehovinih svjedoka posve se razlikovalo od vladanja drugih ljudi. U jednim švicarskim novinama pisalo je: “Godine 1995. organizacija African Rights (...) dokazala je da su sve crkve, izuzev Jehovinih svjedoka, sudjelovale [u tom sukobu]” (Reformierte Presse). Kad se u svijetu pročulo za taj tragičan događaj, Jehovini svjedoci iz Evrope odmah su poslali hranu i lijekove svojoj braći i ostalim stanovnicima te stradale zemlje (Galaćanima 6:10). Postupili su u skladu s riječima iz Priča Salamunovih 3:27: “Ne odreci dobra onima kojima treba, kad možeš učiniti.”

²¹ No mi imamo važniju dužnost od iskazivanja časti vlastima, pa čak i od gajenja ljubavi prema našoj braći. O čemu je riječ? Petar je rekao: “Bojte se Boga.” Jehovi dugujemo daleko više nego bilo kojem čovjeku. Zašto to možemo reći? I kako možemo dovesti u sklad ono što dugujemo Bogu i vlastima? Na ta ćemo pitanja dobiti odgovor u sljedećem članku.