1. Što o ljudskom tijelu piše u jednoj enciklopediji?

LJUDSKO tijelo je pravo čudo stvaranja! U jednoj enciklopediji piše: “Ljudi ponekad ljudsko tijelo nazivaju strojem — najboljim koji je ikad izumljen. Naravno, ljudsko tijelo nije stroj, ali može ga se usporediti s njim iz više razloga. Tijelo se, baš kao i stroj, sastoji od mnogo dijelova. Svaki dio tijela, poput svakog dijela stroja, vrši određene funkcije. No svi dijelovi djeluju zajedno i tako omogućavaju nesmetano funkcioniranje bilo tijela bilo stroja” (The World Book Encyclopedia).

2. U kom su pogledu slični ljudsko tijelo i kršćanska skupština?

² Da, ljudsko tijelo ima mnogo dijelova, ili udova, i svaki od njih igra bitnu ulogu. Nijedna žila, mišić ili neki drugi dio tijela nisu beskorisni. Slično tome, svaki član kršćanske skupštine može doprinijeti duhovnom zdravlju i ljepoti skupštine (1. Korinćanima 12:14-26). I dok nijedan član skupštine ne bi smio misliti da je važniji od ostalih, jednako tako nitko sebe ne bi trebao smatrati nevažnim (Rimljanima 12:3).

3. Kako riječi iz Efežanima 4:25 pokazuju da kršćani trebaju jedni druge?

³ Poput međusobno ovisnih dijelova ljudskog tijela, kršćani trebaju jedni druge. Apostol Pavao je svojim duhom pomazanim suvjernicima rekao: “Sada kad ste odbacili laž, govorite istinu svaki sa svojim bližnjim, jer smo udovi koji pripadaju jedan drugome” (Efežanima 4:25). Budući da “pripadaju jedan drugome”, članovi duhovnog Izraela — “Kristovog tijela” — govore istinu jedni drugima i surađuju u svemu. Da, svaki od njih pripada svima ostalima (Efežanima 4:11-13). Kršćani koji imaju zemaljsku nadu i koji također govore istinu i spremni su na suradnju, sretni su što mogu biti ujedinjeni s njima.

4. Kako možemo pomagati novima?

 ⁴ Svake se godine krste tisuće osoba koje se nadaju da će živjeti u raju na Zemlji. Ostali članovi skupštine rado im pomažu da ‘postignu zrelost’ (Hebrejima 6:1-3). Možda to čine tako što odgovaraju na njihova biblijska pitanja ili im na konkretan način pomažu u službi propovijedanja. Novima možemo pomoći tako da dajemo dobar primjer u redovitom sudjelovanju na kršćanskim sastancima. Isto tako, u vrijeme nevolje možemo pružiti ohrabrenje ili utjehu (1. Solunjanima 5:14, 15). Trebali bismo tražiti načine kako pomagati drugima da “hode u istini” (3. Ivanova 4). Bez obzira na to jesmo li mladi ili stari, jesmo li tek počeli hoditi u istini ili to činimo već godinama, možemo doprinijeti duhovnoj dobrobiti suvjernika — a oni nas itekako trebaju.

5. Kako su Akvila i Priscila pomogli Pavlu?

⁵ Među onima koji sa zadovoljstvom pomažu suvjernicima nalaze se i kršćanski bračni parovi. Naprimjer, Akvila i njegova žena Priscila (Priska) pomagali su Pavlu. Primili su ga u svoj dom, zajedno s njim izrađivali šatore i pomogli mu da ojača novu skupštinu u Korintu (Djela apostolska 18:1-4). Premda ne znamo kako je to točno bilo, oni su čak ugrozili svoje živote zbog Pavla. Živjeli su u Rimu kad je Pavao tamošnjim kršćanima rekao: “Pozdravite Prisku i Akvilu, moje suradnike u Kristu Isusu, koji su svoju glavu izložili opasnosti zbog moje duše, kojima zahvaljujem ne samo ja nego i sve skupštine nacija” (Rimljanima 16:3, 4). Poput Akvile i Priscile neki današnji kršćani jačaju skupštine i pomažu suobožavateljima na različite načine, ponekad čak riskiraju svoj život da progonitelji ne bi okrutno postupali s drugim Božjim slugama ili im oduzeli život.

6. Koju je pomoć primio Apolon?

⁶ Akvila i Priscila pomogli su i rječitom kršćaninu Apolonu koji je stanovnike Efeza poučavao o Isusu Kristu. U to je vrijeme Apolon znao samo za krštenje koje je vršio Ivan, a koje je bilo znak pokajanja zbog grijeha učinjenih protiv saveza Zakona. Kad su shvatili da Apolonu treba pomoć, Akvila i Priscila ‘točnije su mu objasnili Božji put’. Vjerojatno su mu objasnili da kršćansko krštenje uključuje uranjanje pod vodu i primanje svetog duha. Apolon je primijenio ono što je saznao. Kasnije je u Ahaji “mnogo pomogao onima koji su vjerovali po Božjoj nezasluženoj dobrohotnosti; jer je sa žarom javno iznosio iscrpne dokaze da su Židovi u krivu, dok je iz Pisama pokazivao za Isusa da je Krist” (Djela apostolska 18:24-28). Suobožavatelji nam svojim komentiranjem često mogu pomoći da bolje razumijemo Božju Riječ. I u tom smislu trebamo jedni druge.

7. Kako su Filipljani reagirali kad je sukršćanima trebala materijalna pomoć?

⁷ Članovi kršćanske skupštine u Filipima jako su zavoljeli Pavla i poslali su mu potrebne materijalne stvari dok je bio u Solunu (Filipljanima 4:15, 16). Kad je braći u Jeruzalemu  bila potrebna materijalna pomoć, Filipljani su spremno dali prilog, čak i iznad svojih mogućnosti. Pavao je bio toliko zahvalan za izvrstan stav svoje braće i sestara u Filipima da ih je naveo kao uzor drugim vjernicima (2. Korinćanima 8:1-6).

8. Kakav je stav imao Epafrodit?

⁸ Kad je Pavao bio u zatvorskim okovima, Filipljani mu nisu samo poslali materijalne darove već i svog poslanika Epafrodita. ‘Zbog Gospodinovog djela Epafrodit se sasvim približio smrti, izloživši svoju dušu opasnosti’, rekao je Pavao, “da bi potpuno nadoknadio to što niste ovdje da mi osobno poslužite” (Filipljanima 2:25-30; 4:18). Nigdje se ne govori je li Epafrodit bio starješina ili sluga pomoćnik. Unatoč tome, bio je samopožrtvovan kršćanin, spreman pomoći drugima, a Pavao ga je doista trebao. Postoji li u tvojoj skupštini netko nalik Epafroditu?

9. Kakav nam je primjer dao Aristarh?

⁹ Braća i sestre puni ljubavi, kakvi su naprimjer bili Akvila, Priscila i Epafrodit, veoma su cijenjeni u svakoj skupštini. Pored toga, možda su neki naši suobožavatelji poput Aristarha, kršćanina iz prvog stoljeća. On i još neki bili su “pomoć koja jača”, možda izvor utjehe ili su pružili praktičnu pomoć u nekim osnovnim stvarima (Kološanima 4:10, 11). Pomažući Pavlu, Aristarh se pokazao pravim prijateljem u vrijeme nevolje. Bio je onakva osoba o kakvoj se govori u Pričama Salamunovim 17:17: “U svako doba ljubi prijatelj, i brat postaje u nevolji.” Zar svi mi svojim sukršćanima ne bismo trebali nastojati biti “pomoć koja jača”? Pomoć bismo trebali pružati naročito onima koji su u teškim okolnostima.

10. Koji je primjer kršćanskim starješinama dao Petar?

¹⁰ Naročito starješine trebaju svojoj duhovnoj braći i sestrama biti pomoć koja jača. Krist je rekao apostolu Petru: “Ojačaj svoju braću” (Luka 22:32). Petar je to mogao učiniti jer je posebno nakon Isusovog uskrsnuća pokazao da je odlučan i postojan. Starješine, svakako nastojte i vi rado i brižno jačati svoje suvjernike jer oni vas trebaju! (Djela apostolska 20:28-30; 1. Petrova 5:2, 3).

11. Što učimo iz stava koji je imao Timotej?

¹¹ Pavlov suputnik Timotej bio je starješina iskreno zainteresiran za druge kršćane. Iako je imao neke zdravstvene probleme, Timotej je pokazao čvrstu vjeru i ‘robovao je s Pavlom za unapređivanje dobre vijesti’. Zbog toga je apostol Pavao mogao reći Filipljanima: “Nemam nikoga drugog sa stavom poput njegovog tko će se istinski brinuti za vaše stvari” (Filipljanima 2:20, 22; 1. Timoteju 5:23; 2. Timoteju 1:5). Ako pokazujemo isti stav kao i Timotej, možemo biti prava potpora ostalim obožavateljima Jehove. Istina, moramo se boriti s vlastitim slabostima i različitim kušnjama, ali i mi možemo i trebamo pokazivati snažnu vjeru te brigu punu ljubavi prema našoj duhovnoj braći i sestrama. Nikada ne zaboravimo da nas oni trebaju.

12. Što možemo naučiti iz primjera Dorke?

¹² Jedna od boguodanih žena koje su se brinule za druge bila je Dorka. Kad je umrla, učenici su poslali po Petra i odveli ga u gornju sobu. Tamo su mu “sve (...) udovice pristupile plačući i pokazujući mnoge donje haljine i gornje haljine koje je Dorka izrađivala dok je bila s njima”. Nakon što je vraćena u život, nesumnjivo je i dalje “obilovala dobrim djelima i darovima milosrđa”. U današnjoj kršćanskoj skupštini postoje žene nalik Dorki koje osobama u nevolji možda izrađuju odjeću ili čine druge lijepe stvari. Dakako, njihova dobra djela prvenstveno se tiču promicanja djela Kraljevstva i sudjelovanja u činjenju učenika (Djela apostolska 9:36-42; Matej 6:33; 28:19, 20).

13. Kako je Lidija pokazala brigu za sukršćane?

 ¹³ Bogobojazna žena imenom Lidija brinula se za druge. Bila je rodom iz Tijatire, a živjela je u Filipima kad je Pavao propovijedao u tom gradu oko 50. n. e. Lidija je po svoj prilici bila židovski prozelit, a u Filipima vjerojatno nije bilo puno Židova, a ni sinagoge. Ona i druge pobožne žene okupile su se na jednoj rijeci kako bi se molile i tada im je apostol Pavao prenio dobru vijest. U izvještaju stoji: “Jehova je širom otvorio [Lidijino] srce da pokloni pažnju onome što je govorio Pavao. A kad su se krstili ona i njen dom, rekla je usrdno moleći: ‘Ako ste prosudili da sam vjerna Jehovi, uđite u moj dom i ostanite.’ I naprosto nas je prisilila da dođemo” (Djela apostolska 16:12-15). Zato što je drugima željela činiti dobro, Lidija je uvjerila Pavla i njegove suradnike da budu njeni gosti. A kako samo cijenimo kad danas susretljivi kršćani puni ljubavi na sličan način pokazuju gostoljubivost! (Rimljanima 12:13; 1. Petrova 4:9).

14. Kako se Isus Krist ophodio s mladima?

¹⁴ Kršćansku je skupštinu osnovao Božji Sin, Isus Krist, koji je bio brižan i srdačan. Ljudi su se osjećali ugodno u njegovom društvu jer je bio pun ljubavi i samilostan. Kad su jednom prilikom neki počeli dovoditi svoju malu djecu k Isusu, njegovi su ih učenici pokušali odvratiti od toga. Međutim, Isus je rekao: “Pustite djecu neka dolaze k meni; ne zaustavljajte ih, jer Božje kraljevstvo pripada takvima. Zaista vam kažem: Tko god ne primi Božje kraljevstvo poput djeteta, nipošto neće ući u njega” (Marko 10:13-15). Da bismo primili blagoslove Kraljevstva, moramo poput male djece biti ponizni i dati se poučiti. Isus je pokazao svoju ljubav prema djeci tako što ih je uzimao u svoje naručje i blagoslivljao ih (Marko 10:16). A kako je s vama mladima danas? Budite uvjereni da vas članovi skupštine vole i trebaju.

15. Koji su događaji iz Isusovog života zapisani u Luki 2:40-52, i koji je primjer on dao mladima?

¹⁵ Dok je bio još mlad, Isus je pokazao ljubav prema Bogu i Pismima. Kad je imao 12 godina, on i njegovi roditelji, Josip i Marija,  otišli su iz Nazareta, grada u kojem su živjeli, proslaviti Pashu u Jeruzalem. Na povratku su Isusovi roditelji primijetili da on nije u grupi koja je s njima putovala. Na koncu su ga našli kako sjedi u jednoj od dvorana hrama, sluša židovske učitelje i postavlja im pitanja. Iznenađen što Josip i Marija nisu znali gdje ga mogu naći, Isus je upitao: “Zar niste znali da moram biti u domu svog Oca?” Nakon toga se vratio kući s roditeljima, ostao im podložan te napredovao u mudrosti i rastao (Luka 2:40-52). Isus je ostavio divan primjer mladima! Oni trebaju slušati svoje roditelje i zanimati se za duhovne stvari (5. Mojsijeva 5:16; Efežanima 6:1-3).

16. (a) Što su neki dječaci govorili kad je Isus svjedočio u hramu? (b) Koju priliku imaju današnji mladi kršćani?

¹⁶ Kao mlada osoba možda svjedočiš o Jehovi u školi i od kuće do kuće sa svojim roditeljima (Izaija 43:10-12; Djela apostolska 20:20, 21). Kad je Isus kratko prije svoje smrti svjedočio ljudima i liječio ih u hramu, neki su mu dječaci govorili: “Spasi, molimo te, Sina Davidovog!” Razljućeni zbog toga, svećenički glavari i pismoznalci pobunili su se, rekavši: “Čuješ li što ovi govore?” “Da”, odgovorio je Isus. “Zar nikada niste čitali: ‘Iz usta male djece i dojenčadi pribavio si sebi hvalu’?” (Matej 21:15-17). Poput te djece, mladi u skupštini imaju izvanrednu priliku da hvale Boga i njegovog Sina. Mi vas trebamo i želimo zajedno s vama služiti kao objavitelji Kraljevstva.

17, 18. (a) Zašto je Pavao organizirao sakupljanje priloga za kršćane u Judeji? (b) Kako su dobrovoljni prilozi za vjernike u Judeji utjecali na židovske i ne-židovske kršćane?

¹⁷ Kakve god da su naše okolnosti, ljubav nas potiče da pomažemo sukršćanima koji su u nevolji (Ivan 13:34, 35; Jakov 2:14-17). Pavla je ljubav prema braći i sestrama u Judeji potakla da organizira sakupljanje novca za njih u skupštinama u Ahaji, Galaciji, Makedoniji i pokrajini Aziji. Možda su progonstvo, građanski nemiri i glad koje su trpjeli učenici u Jeruzalemu doveli do situacija koje je Pavao opisao kao ‘patnje’, ‘nevolje’ i ‘otimanje imovine’ (Hebrejima 10:32-34; Djela apostolska 11:27–12:1). Zato je dao uputstva da se sakuplja novac za siromašne kršćane u Judeji (1. Korinćanima 16:1-3; 2. Korinćanima 8:1-4, 13-15; 9:1, 2, 7).

¹⁸ Dobrovoljni prilozi za svete u Judeji dokaz su da su židovski i ne-židovski obožavatelji Jehove bili u bratskim odnosima. Davanje priloga također je omogućilo ne-židovskim kršćanima da svojim suobožavateljima u Judeji pokažu zahvalnost za duhovno blago koje su primili od njih. Dakle, kršćani su s drugima dijelili stvari kako materijalne tako i duhovne prirode (Rimljanima 15:26, 27). Prilozi za suvjernike koji su u oskudici i danas se daju dobrovoljno i iz ljubavi (Marko 12:28-31). U tom pogledu također trebamo jedni druge da bi došlo do ravnoteže ‘i da onaj tko ima malo, nema premalo’ (2. Korinćanima 8:15).

19, 20. Navedi primjer koji pokazuje kako Jehovin narod pruža pomoć kad dođe do katastrofe.

¹⁹ Svjesni smo da kršćani trebaju jedni druge i zato odmah priskačemo u pomoć svojoj braći i sestrama u vjeri. Naprimjer, razmotri što se dogodilo kad je u Salvadoru početkom  2001. došlo do razornih potresa i odrona kamenja. U jednom je izvještaju pisalo: “Braća iz čitavog Salvadora sudjelovala su u humanitarnoj pomoći. Pomoći su došle i grupe braće iz Gvatemale, Sjedinjenih Država i Kanade. (...) U kratkom vremenu sagrađeno je više od 500 kuća i 3 krasne Dvorane Kraljevstva. Marljivim radom i suradnjom ta su samopožrtvovna braća dala veliko svjedočanstvo.”

²⁰ U jednom izvještaju iz Južnoafričke Republike stajalo je: “Strašne poplave koje su harale velikim dijelom Mozambika nanijele su štetu i mnogoj našoj kršćanskoj braći. Podružnica u Mozambiku pobrinula se za većinu stvari koje su im bile nužne. No nas su zamolili da nastradaloj braći pošaljemo svoju odjeću koja je u dobrom stanju. Sakupili smo toliko odjeće da smo napunili kontejner dug 12 metara i poslali ga svojoj braći u Mozambiku.” Da, i u ovom pogledu trebamo jedni druge.

21. Što će biti razmotreno u sljedećem članku?

²¹ Kao što smo već spomenuli, svi su dijelovi ljudskog tijela važni. Isto vrijedi i za kršćansku skupštinu. Svi njeni članovi trebaju jedni druge. Osim toga, oni trebaju ujedinjeno služiti. U sljedećem članku bit će razmotreni neki faktori koji to omogućavaju.