1. Kako se ispunjava Sofonija 3:9?

TRENUTNO se diljem svijeta govori više od 6 000 jezika. Pored toga, neki jezik može imati više narječja. Premda ljudi govore posve različitim jezicima, od arapskog do zulua, Bog je učinio nešto uistinu posebno. Svima je omogućio da nauče i govore jedan jedini čist jezik. Time se ispunjava obećanje dano preko proroka Sofonije: ‘Ja Jehova Bog promijenit ću jezik narodima u čist jezik [doslovno “čiste usne”], da bi svi prizivali ime Jehovino i služili mu rame uz rame’ (Sofonija 3:9, NS).

2. Na što se odnosi izraz “čist jezik”, i što je zahvaljujući njemu moguće?

² Izraz “čist jezik” odnosi se na istinu koju je Bog otkrio u svojoj Riječi, Bibliji. To je ponajprije istina o Božjem Kraljevstvu putem kojeg će se posvetiti Jehovino ime, dokazati njegovo pravo vladanja i koje će donijeti ljudima blagoslove (Matej 6:9, 10). Od svih jezika na Zemlji jedino je čist jezik duhovno čist i govore ga ljudi svih naroda i rasa. Zahvaljujući njemu oni služe Jehovi “rame uz rame”. To znači da mu služe ujedinjeno, ili “jednodušno”, kako stoji u prijevodu Stvarnost.

3. Što nam omogućava da služimo Jehovi ujedinjeno?

³ Kao kršćani zahvalni smo što mnoštvo različitih jezika nije prepreka suradnji koja  vlada među nama. Iako dobru vijest o Kraljevstvu propovijedamo na mnogim jezicima, Bogu služimo u jedinstvu (Psalam 133:1). To je moguće jer gdje god da živimo govorimo isti čist jezik na hvalu Jehovi.

4. Zašto među Božjim narodom ne smije biti pristranosti?

⁴ Među Božjim narodom ne smije biti pristranosti. Apostol Petar je to jasno pokazao kad je 36. n. e. propovijedao u domu ne-židovskog stotnika Kornelija i tada je rekao: “Sada zaista shvaćam da Bog nije pristran, nego mu je u svakom narodu prihvatljiv onaj tko ga se boji i čini ono što je pravedno” (Djela apostolska 10:34, 35). Budući da je to točno, kršćanska skupština nije mjesto za pokazivanje pristranosti, stvaranje podjela ili davanje prednosti određenim pojedincima.

5. Zašto je neispravno poticati stvaranje podjela unutar skupštine?

⁵ O svom posjetu Dvorani Kraljevstva jedna je studentica rekla: “Obično u crkve dolaze pripadnici određene rase ili etničke grupe. (...) Svi su Jehovini svjedoci sjedili zajedno, a ne u zasebnim grupama.” Međutim, neki su članovi skupštine u drevnom Korintu stvarali podjele. Budući da su tako izazivali razdor, suprotstavljali su se djelovanju Božjeg svetog duha jer on potiče na jedinstvo i mir (Galaćanima 5:22). Ako bismo i mi poticali stvaranje podjela u skupštini, postupali bismo suprotno vodstvu duha. Stoga zadržimo na umu riječi koje je apostol Pavao uputio Korinćanima: “Potičem vas, braćo, imenom našeg Gospodina Isusa Krista da svi složno govorite, i da među vama ne bude podjelâ, nego da budete primjereno ujedinjeni istim mislima i istim pravcem  razmišljanja” (1. Korinćanima 1:10). Pavao je i u pismu Efežanima naglasio koliko je jedinstvo važno (Efežanima 4:1-6, 16).

6, 7. Koji je savjet dao Jakov o pokazivanju pristranosti, i kako mi možemo primijeniti njegove riječi?

⁶ Od kršćana se oduvijek zahtijevalo da budu nepristrani (Rimljanima 2:11). Neki su u skupštini prvog stoljeća davali prednost bogatim pojedincima, pa je učenik Jakov napisao: “Braćo moja, zar se vjere našeg Gospodina Isusa Krista, naše slave, držite uz pristrano postupanje? Jer ako na vaš sastanak uđe čovjek sa zlatnim prstenjem i u sjajnoj odjeći, a uđe i siromašan čovjek u prljavoj odjeći, i vi s naklonošću pogledate na onoga koji nosi sjajnu odjeću i kažete: ‘Ti sjedni ovdje na dobro mjesto’, a siromašnome kažete: ‘Ti ostani stajati’, ili: ‘Sjedni tamo dolje do mog podnožja’, ne postoje li onda klasne razlike među vama i niste li postali suci koji donose zle odluke?” (Jakov 2:1-4).

⁷ Kad bi na kršćanski sastanak došli oni koji nisu bili kršćani, s bogatima, koji su imali zlatno prstenje i sjajnu odjeću, postupalo se bolje nego sa siromašnima u prljavoj odjeći. Dobili bi “dobro mjesto”, dok su siromašni morali stajati ili sjesti na pod, pored nečijih nogu. No Bog je nepristrano osigurao Isusovu otkupnu žrtvu i za bogate i za siromašne (Job 34:19; 2. Korinćanima 5:14). Stoga, želimo li postupati onako kako Jehova želi i služiti mu rame uz rame, ne smijemo biti pristrani niti ‘izražavati divljenje prema istaknutim osobama radi vlastite koristi’ (Juda 4, 16).

8. Što se Izraelcima dogodilo zato što su prigovarali?

⁸ Da bismo sačuvali jedinstvo i imali Božju naklonost, moramo primijeniti Pavlov savjet: “Sve činite bez mrmljanja” (Filipljanima 2:14, 15). Nevjerni Izraelci koji su bili oslobođeni iz egipatskog ropstva mrmljali su, odnosno stalno prigovarali Mojsiju i Aronu, a time ustvari samom Jehovi Bogu. Zbog toga nitko od muškaraca od 20 godina naviše, osim vjernog Jozue i Kaleba te Levita, nije ušao u Obećanu zemlju, nego su umrli u periodu od 40 godina, koliko su Izraelci lutali pustinjom (4. Mojsijeva 14:2, 3, 26-30; 1. Korinćanima 10:10). Kako li ih je skupo koštalo to što su prigovarali!

9. Što se dogodilo Mirjam zato što je prigovarala?

⁹ Ovaj slučaj pokazuje što se može dogoditi cijelom narodu koji stalno prigovara. A što je s pojedincima koji to čine? Pa, Mojsijeva sestra Mirjam i njen brat Aron prigovarali su: “Zar je samo preko Mojsija govorio Jehova? Nije li govorio i preko nas?” U izvještaju dalje stoji: “To ču Jehova” (4. Mojsijeva 12:1, 2). Kako je sve to završilo? Bog je posramio Mirjam, koja je očito predvodila u tom gunđanju. Kako je to učinio? Oboljela je od gube i morala je ostati izvan tabora sedam dana dok nije postala čista (4. Mojsijeva 12:9-15).

10, 11. Do čega može dovesti prigovaranje ako ga se ne zaustavi? Navedi primjer.

¹⁰ Prigovaranje nije samo pritužba na neki neispravan postupak. Osobe koje uporno prigovaraju pridaju preveliku važnost svojim stavovima ili položaju, skrećući pažnju na sebe, a ne na Boga. Ako se prigovaranje ne zaustavi, ono  počne stvarati razdor među braćom i ona više ne mogu služiti Jehovi rame uz rame. Do toga dolazi zato što oni koji prigovaraju stalno iznose pritužbe, nesumnjivo se nadajući da će ih drugi podržati.

¹¹ Naprimjer, netko može kritizirati način na koji određeni starješina drži točke u skupštini ili obavlja svoje dužnosti. Ako slušamo pritužbe te osobe, možda i sami počnemo misliti kao ona. Možda nam postupci tog starješine nisu smetali prije nego što je sjeme nezadovoljstva posijano u naš um, a sad nam smetaju. S vremenom što god taj starješina učini, neće nam se sviđati, pa možda i mi počnemo gunđati protiv njega. Takvo ponašanje ne dolikuje skupštini Jehovinog naroda.

12. Kako prigovaranje može utjecati na naš odnos s Bogom?

¹² Prigovaranje onima koji imaju dužnost pasti Božje stado može dovesti do pogrdnih riječi. Takvo prigovaranje ili klevetanje i proklinjanje upućeno na njihov račun može razoriti naš odnos s Jehovom (2. Mojsijeva 22:28). Oni koji pogrdno govore i zbog toga se ne kaju neće naslijediti Božje Kraljevstvo (1. Korinćanima 5:11; 6:10). Učenik Juda pisao je o prigovaračima koji su ‘odbacivali vladalački autoritet i pogrdno govorili o slavnima’, odnosno o odgovornim muževima u skupštini (Juda 8). Oni nisu imali Božje odobravanje, pa je mudro izbjegavati njihov zao način postupanja.

13. Zašto sve pritužbe nisu loše?

¹³ Doduše, Bogu nisu mrske sve pritužbe. On nije ignorirao ‘tužbu’ na Sodomu i Gomoru, već je uništio te zle gradove (1. Mojsijeva 18:20, 21; 19:24, 25, St). Nedugo nakon Pentekosta 33. n. e. u Jeruzalemu su “Židovi koji su govorili grčki počeli (...) mrmljati protiv Židova koji su govorili hebrejski, jer su njihove udovice bile zapostavljene prilikom svakodnevnog dijeljenja hrane”. Stoga su “dvanaestorica” riješila problem tako što su postavila “sedam ljudi koji imaju dobro svjedočanstvo” da nadgledavaju ‘potrebni posao’, dijeljenje hrane (Djela apostolska 6:1-6). Današnji starješine ne smiju ‘zatiskivati uho’ pred opravdanim pritužbama (Priče Salamunove 21:13). A umjesto da kritiziraju suobožavatelje, starješine na njih trebaju djelovati ohrabrujuće i izgrađujuće (1. Korinćanima 8:1).

14. Koju osobinu moramo gajiti da bismo izbjegavali prigovaranje?

¹⁴ Svi mi trebamo izbjegavati prigovaranje jer ta sklonost u duhovnom pogledu djeluje pogubno na nas. Takav će stav razoriti naše jedinstvo. Umjesto toga, uvijek dozvolimo svetom duhu da u nama stvara plod ljubavi (Galaćanima 5:22). Budemo li se pridržavali ‘kraljevskog zakona ljubavi’, moći ćemo služiti Jehovi rame uz rame (Jakov 2:8; 1. Korinćanima 13:4-8; 1. Petrova 4:8).

15. Koja je razlika između ogovaranja i klevetanja?

¹⁵ Prigovaranje može voditi do ogovaranja i zato moramo paziti što govorimo. Ogovaranje je prazno naklapanje o ljudima i njihovim osobnim stvarima. A klevetanje je širenje lažnih glasina s ciljem da se nekoga dovede na loš glas. Ono je zlobno i neispravno u Božjim očima. Bog je stoga rekao Izraelcima: “Ne raznosi klevete među svojim narodom” (3. Mojsijeva 19:16, St).

16. Što je Pavao rekao o nekima koji su ogovarali, i kako na nas treba utjecati njegov savjet?

¹⁶ Budući da prazno naklapanje može voditi do klevetanja, Pavao je prekorio neke koji su ogovarali. Nakon što je spomenuo udovice koje su zaslužile da im skupština pomogne, ukazao je na udovice koje su se naučile “biti besposlene, skitajući se po kućama; i ne samo biti besposlene nego i ogovarati i miješati se u tuđe stvari, pričajući  o onome o čemu ne bi trebale” (1. Timoteju 5:11-15). Ako neka kršćanka uvidi da su razgovori koji mogu voditi do klevetanja njena slaba točka, trebala bi uvažiti Pavlov savjet da bude ‘ozbiljna, da ne kleveće’ (1. Timoteju 3:11). Naravno, i kršćanski se muževi moraju čuvati ogovaranja (Priče Salamunove 10:19).

17, 18. (a) Što je Isus rekao o donošenju suda o našoj braći? (b) Kako možemo primijeniti Isusove riječi o osuđivanju drugih?

¹⁷ Iako možda nikoga ne klevećemo, možda se trebamo ozbiljno potruditi da ne osuđujemo druge. Isus je osudio takav stav kad je rekao: “Prestanite suditi, da vam se ne bi sudilo; jer kakvim sudom sudite, takvim će vam se suditi; i kakvom mjerom mjerite, takvom će vam se mjeriti. Zašto onda vidiš trun u oku svog brata, a ne obazireš se na gredu u vlastitom oku? Ili kako možeš reći svom bratu: ‘Dopusti da ti izvadim trun iz oka’; kad je, evo, greda u tvom oku? Licemjeru! Izvadi najprije gredu iz vlastitog oka, i tada ćeš jasno vidjeti kako izvaditi trun iz oka svog brata” (Matej 7:1-5).

¹⁸ Ne bismo smjeli uzimati si za pravo da svom bratu pokušavamo izvaditi obični “trun” iz njegovog oka kako bismo mu pomogli kad mi sami zbog simbolične ‘grede’ ne možemo ispravno prosuđivati. Ustvari, ako uistinu razumijemo koliko je Bog milosrdan, nećemo osuđivati našu duhovnu braću i sestre. Zar ih uopće možemo tako dobro razumjeti kao naš nebeski Otac? Nije nikakvo čudo što nas je Isus upozorio da ‘prestanemo suditi da nam se ne bi sudilo’! Ako iskreno razmislimo o vlastitim manama, to bi nas trebalo spriječiti da o drugima donosimo sud koji bi Bog smatrao nepravednim.

19. Kako bismo trebali gledati na suvjernike?

¹⁹ Ako smo čvrsto odlučili služiti Bogu rame uz rame sa suvjernicima, nećemo samo paziti da ne osuđujemo druge već ćemo preuzeti inicijativu u tome da im iskazujemo čast (Rimljanima 12:10). Ustvari, činit  ćemo ono što je u njihovu korist, a ne našu, i radosno ćemo za njih obavljati poslove koji zahtijevaju poniznost (Ivan 13:12-17; 1. Korinćanima 10:24). Kako možemo sačuvati takav izvrstan stav? Tako da imamo na umu da je Jehovi dragocjen svatko tko pokazuje vjeru u njega i da trebamo jedni druge, kao što svaki ud ljudskog tijela ovisi o drugom (1. Korinćanima 12:14-27).

20, 21. Što učimo iz riječi zapisanih u 2. Timoteju 2:20, 21?

²⁰ Istina, kršćani su krhke zemljane posude kojima je povjereno veličanstveno blago, a to je služba (2. Korinćanima 4:7). Želimo li izvršavati tu blagoslovljenu aktivnost na Jehovinu hvalu, moramo biti časni u očima njega i njegovog Sina. Samo ako ostanemo moralno i duhovno čisti možemo biti časne posude koje Bog koristi. U vezi s tim Pavao je napisao: “U velikoj kući ima ne samo zlatnih i srebrnih posuda nego i drvenih i zemljanih, i nekih za časnu svrhu, a drugih za svrhu bez časti. Zato ako se tko održi čistim s obzirom na ove posljednje, bit će posuda za časnu svrhu, posvećena, korisna svom vlasniku, pripremljena za svako dobro djelo” (2. Timoteju 2:20, 21).

²¹ Pojedinci koji se ne ponašaju u skladu s onim što Bog zahtijeva od njih predstavljaju ‘posude bez časti’. S druge strane, ako činimo ono što Bog traži od nas, bit ćemo ‘posude za časnu svrhu, posvećene, odnosno odvojene, za Jehovinu službu i pripremljene za svako dobro djelo’. Zato je dobro da se pitamo: ‘Jesam li “časna posuda”? Utječem li pozitivno na suvjernike? Jesam li član skupštine koji rame uz rame surađuje sa suobožavateljima?’

22. S čime se može usporediti kršćansku skupštinu?

²² Kršćanska je skupština kao jedna obitelj. Kad svi članovi obitelji obožavaju Jehovu, oni se vole, pomažu jedni drugima i ugodno im je kad su zajedno. Obitelj može sačinjavati nekoliko pojedinaca različitih osobnosti, ali svaki ima važnu ulogu. Slično je i u skupštini. Iako smo svi različiti — i nesavršeni — Bog nas je privukao k sebi preko Krista (Ivan 6:44; 14:6). Jehova i Isus nas ljube, a mi kao ujedinjena obitelj svakako trebamo ljubiti jedni druge (1. Ivanova 4:7-11).

23. Što trebamo zapamtiti i u čemu trebamo biti odlučni?

²³ Isto tako, obitelji slična kršćanska skupština mjesto je gdje s pravom očekujemo da će vladati vjernost. Apostol Pavao je napisao: “Želim da se muškarci na svakom mjestu mole, podižući lojalne ruke, bez srdžbe i rasprava” (1. Timoteju 2:8). Dakle, Pavao povezuje lojalnost, odnosno vjernost, s javnim molitvama “na svakom mjestu” gdje se kršćani sastaju. Samo muškarci koji su vjerni mogu predstavljati skupštinu u javnoj molitvi. Naravno, Bog od svih nas očekuje da budemo vjerni njemu, a i jedni drugima (Propovjednik 12:13, 14). Stoga budimo odlučni u tome da skladno surađujemo, poput udova ljudskog tijela. Osim toga, služimo ujedinjeno kao dio obitelji Jehovinih obožavatelja. A iznad svega, zapamtimo da trebamo jedni druge te da ćemo imati Božje odobravanje i blagoslov nastavimo li služiti Jehovi rame uz rame.