ČETRNAESTOG rujna 2002. u New Yorku je bilo toplo i sunčano. Toga se dana u Obrazovnom centru u Pattersonu i obližnja dva objekta u vlasništvu Jehovinih svjedoka sastalo mnoštvo od 6 521 osobe iz raznih dijelova svijeta. Mnoštvo se sakupilo kako bi prisustvovalo promociji 113. razreda Biblijske škole Gilead Društva Watchtower. Polaznici dolaze iz 14 zemalja, a proteklih su se pet mjeseci pripremali za misionarsku službu koju će vršiti u 19 zemalja.

Devedesetsedmogodišnji Carey Barber, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, bio je predsjedavajući programa. Skrenuo je pažnju na gotovo 60 godina dugu povijest Škole Gilead, u kojoj se tisuće osoba osposobilo za misionarsku službu. Brat Barber je napomenuo: “Neću pretjerati ako kažem da su izvanredni rezultati proizašli iz toga što su se dodatno školovali. Doslovno je stotine tisuća poniznih ljudi diljem svijeta predalo svoj život Jehovi, prihvatilo pravo obožavanje i započelo vršiti njemu svetu službu zahvaljujući pomoći koju su im pružili osposobljeni misionari.”

Veliki je dio polaznika prije nego što je došao u Gilead pokazao da želi proširiti svoju službu. Jedan je bračni par preko godinu dana išao na tečaj mandarinskog jezika kako bi mogao propovijedati velikom broju Kineza koji žive na njihovom području u Kanadi. Jedan drugi bračni par samostalno je počeo učiti albanski jezik, a nakon nekog vremena preselio se u Albaniju kako bi pomogao tamošnjim ljudima koji sve više pokazuju zanimanje za Bibliju. Među polaznicima bilo je onih koji su u Gilead došli iz Mađarske, Gvatemale i Dominikanske Republike, iz zemalja u koje su se preselili kako bi služili tamo gdje postoji velika potreba za učiteljima Božje Riječi.

A sad, prije nego otputuju u Afriku, Istočnu Evropu, Srednju i Južnu Ameriku te na Daleki istok, svi su polaznici dobili poticaj da u svemu što rade uzmu u obzir Božju volju.

Nakon što je iznio uvodne misli, brat Barber je najavio Maxwella Lloyda, člana Odbora podružnice u Sjedinjenim Državama. Brat Lloyd iznio je govor s temom “Na svaku stvar gledaj s Božjeg stanovišta”. Skrenuo je pažnju na primjere Davida i Božjeg Sina, Isusa (1. Samuelova 24:6; 26:11; Luka 22:42). Nakon što je polaznike podsjetio na to da ih je petomjesečni program proučavanja Biblije osposobio da na stvari gledaju s Božjeg stanovišta, govornik ih je upitao: “Kada budete vodili biblijske studije s ljudima na svom novom području, hoćete li im pomoći da počnu gledati na stvari s Božjeg stanovišta?” A u vezi s davanjem savjeta drugima, polaznicima je preporučio: “Nemojte im reći: ‘Po mom mišljenju...’ Umjesto toga, pomozite im da shvate  kako Bog gleda na neku stvar. Ako budete tako postupali, bit ćete pravi blagoslov za ljude s kojima ćete doći u kontakt na svom novom području.”

Sljedeću programsku točku iznio je Gerrit Lösch, član Vodećeg tijela. U govoru s temom “Ja sam s tobom” skrenuo je pažnju na mnoge prilike kad je Jehova svojim vjernim slugama rekao: “Ja sam s tobom” (1. Mojsijeva 26:23, 24; 28:15; Jozua 1:5; Jeremija 1:7, 8). Danas možemo imati isto takvo pouzdanje u Jehovu ako smo mu vjerni. Brat Lösch je istaknuo: “Jesi li zabrinut za to hoćeš li uspjeti pronaći ljude koji žele proučavati Bibliju? Ne zaboravi da je Jehova rekao: ‘Ja sam s tobom.’ Jesi li zabrinut za to hoćeš li imati dovoljno u materijalnom pogledu? Jehova je rekao: ‘Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti’” (Hebrejima 13:5). U zaključku svog govora brat Lösch podsjetio je polaznike kako je Isus obećao da će biti sa svojim vjernim sljedbenicima dok obavljaju djelo stvaranja učenika (Matej 28:20).

“Hoćeš li pronaći sigurnost kad nastupe teške kušnje?” bila je tema govora Lawrencea Bowena, jednog od nastavnika Gileada. Napomenuo je da se zbog spornih pitanja koja su pokrenuta u Edenu svi oni koji žele biti  isključivo odani Jehovi suočavaju s poteškoćama, a ponekad i teškim kušnjama. Potaknuo je polaznike da slijede primjer Isusa, koji je pronašao istinsku sigurnost potpuno se oslanjajući na Jehovu i spremno se suočavajući s teškim kušnjama koje je Jehova dopustio s ciljem da se njegov Sin usavrši u poslušnosti (Hebrejima 5:8, 9). Jehovu se može usporediti s osobom koja u postupku pročišćavanja zlata koristi točno onu jačinu vatre koja je potrebna kako bi se uklonilo nečistoću. Dakako, vjera koja je prokušana u vatrenim kušnjama pruža daleko veću sigurnost nego pročišćeno zlato. Zašto? “Zato što prokušana vjera može podnijeti svaki pritisak”, rekao je brat Bowen, “i omogućuje nam da ustrajemo sve ‘do kraja’” (Matej 24:13).

Jedan drugi nastavnik Gileada, Mark Noumair, postavio je pitanje: “Hoćeš li biti mio?” Tema njegovog govora temeljila se na riječima iz 1. Samuelove 2:26, gdje za Samuela stoji da je bio “mio i Jehovi i ljudima”. Nakon što se osvrnuo na Samuelov primjer, brat Noumair, koji je kao misionar preko deset godina služio u Africi, rekao je: “I ti možeš biti vrlo mio Bogu tako da vjerno obavljaš djelo koje ti je povjerio. Povjerio ti je dragocjenu misionarsku službu.” Potom je brat Noumair potaknuo polaznike da na svoju službu gledaju kao na nešto sveto što im je Bog povjerio te da dok je izvršavaju imaju u mislima Božju volju.

Vikendi su tokom trajanja škole polaznicima pružali mnogo prilika da govore ljudima o “veličanstvenim Božjim stvarima” koje su otkrivene u Bibliji (Djela apostolska 2:11). Ustvari, o tim su stvarima mogli govoriti na deset jezika. Wallace Liverance, još jedan nastavnik Gileada, intervjuirao je grupu polaznika koji su ispričali svoja iskustva u točki s temom “‘Veličanstvene Božje stvari’ potiču ljude na djelovanje”. Brat Liverance je rekao: “Duh je potaknuo one koji su na Pentekost bili u gornjoj sobi da govore o ‘veličanstvenim Božjim stvarima’. Taj isti duh djeluje danas na sve Božje vjerne sluge.” Neki su se osjetili ponukanima da nauče novi jezik kako bi svjedočili većem broju ljudi.

Nakon uvodnih govora, Gary Breaux i William Young, članovi betelske obitelji u Sjedinjenim Državama, intervjuirali su nekoliko braće koja služe u odborima podružnica u zemljama u kojima već služe misionari te jedan bračni par koji je u misionarskoj službi proveo 41 godinu. Izdvajamo jedno od zapažanja: “Oni koji su manje zahtjevni ostaju duže. Takvi svoju pažnju usmjeravaju na razlog zbog kojeg su došli. Svjesni su toga da su došli kako bi propovijedali dobru vijest i ljudima pomogli da upoznaju Jehovu.”

David Splane, još jedan član Vodećeg tijela, zaokružio je program u govoru s temom “Ne idete daleko!” Što je mislio pod tim, ako se zna da će 46 polaznika uskoro otputovati u zemlje diljem svijeta? Objasnio je: “Bez obzira na to gdje bili na Zemlji, uvijek ćete biti u Božjem domu, sve dok mu ostanete vjerni.” Da, svi vjerni kršćani, bez obzira na to gdje žive, služe u dijelu Božjeg velikog duhovnog hrama, ili doma, koji je počeo postojati u prvom stoljeću, kad se Isus krstio (Hebrejima 9:9). Kako je samo bilo utješno čuti da Jehova nije daleko ni od jednog svog vjernog sluge na Zemlji! Upravo kao što je Jehova, dok je Isus boravio na Zemlji, bio zainteresiran za njegovo dobro, tako je zainteresiran i za dobro svakog od nas te za službu koju mu vršimo, i to bez obzira na to gdje se nalazili. Stoga kad se radi o obožavanju, nikad nismo daleko jedni od drugih, a ni od Jehove i Isusa.

Nakon pozdrava koji su stigli iz mnogih dijelova svijeta, čitanja zemalja u kojima će polaznici služiti te pisma u kojem je razred izrazio zahvalnost za školovanje koje je primio u Gileadu, predsjedavajući je program zaključio jednom pobudom. Naime, potaknuo je nove misionare da ustraju u svom dobrom djelu i budu radosni u Jehovinoj službi (Filipljanima 3:1).