1, 2. (a) Koju je pouku izvukao jedan čovjek o čuvanju svojih dragocjenosti? (b) Što učimo o budnosti iz Isusove usporedbe o lopovu?

JUAN je svoje dragocjenosti držao kod kuće. Čuvao ih je ispod kreveta — po njegovom mišljenju na najsigurnijem mjestu u kući. Ali jedne noći, dok su on i njegova žena spavali, u spavaću je sobu ušao lopov. Očito je točno znao gdje treba tražiti. Bio je tih i uzeo je sve vrijedne stvari koje su bile ispod kreveta, a i novac koji je Juan držao u ladici noćnog ormarića. Juan je ujutro otkrio da je pokraden. To mu je zadalo puno briga i sigurno će dugo pamtiti pouku koju je iz toga izvukao: Kad spava, čovjek ne može čuvati ono što posjeduje.

² Isto je i u duhovnom smislu. Ako utonemo u san, ne možemo čuvati svoju nadu i vjeru. Zato nas Pavao opominje: “Nemojmo spavati kao ostali, nego ostanimo budni i budimo trezveni” (1. Solunjanima 5:6). Da bi nam predočio koliko je važno ostati budan, Isus je ispričao usporedbu o lopovu. Opisao je događaje koji će se zbiti prije nego on dođe kao Sudac, a potom je dao sljedeće upozorenje:  “Bdijte, dakle, jer ne znate u koji dan dolazi vaš Gospodin. Ali jedno znajte, kad bi domaćin znao u koju stražu dolazi lopov, ostao bi budan i ne bi dozvolio da mu se provali u kuću. Zato se i vi pokažite spremnima, jer Sin čovječji dolazi u čas kada to ne mislite” (Matej 24:42-44). Lopov ne kaže unaprijed kada će doći. Nada se da će doći kad to nitko ne očekuje. Slično tome, kao što je rekao Isus, kraj ovog sustava doći će u ‘čas kad to ne mislimo’.

3. Kako je Isus pomoću usporedbe o robovima koji čekaju gospodara da se vrati sa svadbe pokazao koliko je važno ostati budan?

³ U izvještaju iz Evanđelja po Luki Isus je kršćane usporedio s robovima koji čekaju da se njihov gospodar vrati sa svadbe. Oni moraju biti oprezni kako bi ostali budni dok on ne dođe, spremni da mu izraze dobrodošlicu. Slično tome, Isus je rekao: “Sin čovječji dolazi u čas u koji ne mislite da će doći” (Luka 12:40). Neki koji služe Jehovi mnogo godina mogu izgubiti osjećaj hitnosti s obzirom na vrijeme u kojem živimo. Možda čak dođu do zaključka da je kraj još jako daleko. Međutim, budemo li tako razmišljali, našu pažnju mogu zaokupiti materijalni ciljevi umjesto duhovne stvari, zbog čega bismo mogli u duhovnom pogledu postati pospani (Luka 8:14; 21:34, 35).

4. Koje će nas uvjerenje motivirati da bdijemo, i kako je to Isus pokazao?

⁴ Iz Isusove usporedbe možemo naučiti još nešto. Iako robovi nisu znali u koji će čas doći njihov gospodar, očito su znali koju će noć doći. Teško da bi ostali budni cijelu tu noć ako su mislili da će gospodar doći neku drugu noć. Ali oni su znali koju noć on dolazi i to im je dalo snažan poticaj da ostanu budni. Slično tome, biblijska proročanstva jasno pokazuju da živimo u vremenu kraja; ali ne otkrivaju ni dan ni čas samog kraja (Matej 24:36). To što znamo da kraj dolazi pomaže nam da ostanemo budni, ali ako smo čvrsto uvjereni da je Jehovin dan zaista blizu, još ćemo više biti motivirani da bdijemo (Sofonija 1:14).

5. Kako možemo poslušati Pavlov poticaj da ‘ostanemo budni’?

⁵ Pavao je, pišući Korinćanima, poticao: “Ostanite budni, čvrsto stojte u vjeri” (1. Korinćanima 16:13). Dakle, da bismo ostali budni, moramo biti čvrsti u kršćanskoj vjeri. Kako možemo ostati budni? Tako da stječemo dublju spoznaju iz Božje Riječi (2. Timoteju 3:14, 15). Dobre navike proučavanja i redovito posjećivanje sastanaka pomažu nam da jačamo svoju vjeru, a bitan aspekt naše vjere je to da zadržimo Jehovin  dan čvrsto u mislima. Stoga ako se s vremena na vrijeme podsjetimo koji su biblijski dokazi da živimo na samom kraju ovog sustava, to će nam pomoći da ne zaboravimo važne činjenice o tom predstojećem kraju. * Isto tako, dobro je promatrati razvoj svjetskih događaja koji predstavljaju ispunjenje biblijskih proročanstava. Jedan brat iz Njemačke napisao je: “Svaki put kad gledam vijesti i čujem za ratove, potrese, nasilje te zagađenje naše planete, sve mi je jasnije koliko je kraj blizu.”

6. Pomoću koje je usporedbe Isus pokazao da s vremenom možemo prestati biti duhovno budni?

⁶ U 13. poglavlju Marka nalazimo još jedan izvještaj u kojem je Isus potaknuo svoje sljedbenike da ostanu budni. U tom poglavlju Isus njihovu situaciju uspoređuje sa situacijom u kojoj se nalazi vratar koji čeka da se vrati njegov gospodar koji je otputovao u tuđinu. Vratar nije znao u koji će se čas vratiti njegov gospodar. Naprosto je morao bdjeti. Isus je ukazao na četiri različite straže tokom kojih je gospodar mogao doći. Četvrta straža trajala je od oko tri ujutro do izlaska sunca. Tokom te zadnje straže vratara je lako mogao svladati san. Vojnici navodno sat prije svitanja smatraju najboljim trenutkom za iznenadni napad na neprijatelja. Slično tome, možda se u ovom završnom dijelu posljednjih dana, kad u duhovnom smislu svijet oko nas čvrsto spava, moramo boriti više nego ikada prije da ostanemo budni (Rimljanima 13:11, 12). Zato nas Isus u svojoj usporedbi neprestano potiče: “Pazite, budite budni (...). Bdijte (...). Što vama kažem, svima kažem: Bdijte” (Marko 13:32-37).

7. Koja realna opasnost postoji, i koji se savjet u vezi s tim često javlja u Bibliji?

⁷ Isus je poticao na budnost mnogo puta tokom svoje službe i nakon uskrsnuća. Ustvari, skoro svaki put kad se u Bibliji govori o kraju ovog sustava stvari, upozorava nas se da ostanemo budni ili da bdijemo * (Luka 12:38, 40; Otkrivenje 3:2; 16:14-16). Dakle, duhovna pospanost posve je realna opasnost. Takva upozorenja koriste svima nama! (1. Korinćanima 10:12; 1. Solunjanima 5:2, 6).

8. Kako su trojica Isusovih apostola postupila kad ih je u Getsemanskom vrtu zamolio da ostanu budni?

⁸ Da bi netko ostao budan, nije dovoljno imati samo dobru volju, kao što je vidljivo iz primjera Petra, Jakova i Ivana. Njih trojica bili su duhovne osobe koje su vjerno slijedile Isusa i osjećale su duboku naklonost prema njemu. Usprkos tome, u noći 14. nisana 33. n. e. nisu ostali budni. Nakon što su proslavili Pashu u gornjoj sobi, trojica apostola krenula su s Isusom u Getsemanski vrt. Isus im je tamo rekao: “Moja je duša duboko ožalošćena, sve do smrti. Ostanite ovdje i bdijte sa mnom” (Matej 26:38). Isus se tri puta usrdno molio svom nebeskom Ocu i tri se puta vraćao svojim prijateljima, a svaki put ih je našao kako spavaju (Matej 26:40, 43, 45).

9. Što je vjerojatno doprinijelo pospanosti apostola?

⁹ Zašto su te vjerne osobe razočarale Isusa tu noć? Jedan od razloga bio je umor. Bilo je kasno, vjerojatno je prošla ponoć, i ‘oči su im bile otežale’ od sna (Matej 26:43). Pa ipak, Isus je rekao: “Bdijte i neprestano se molite, da ne dođete u iskušenje. Duh je, istina, gorljiv, ali tijelo je slabo” (Matej 26:41).

10, 11. (a) Što je Isusu pomoglo da bdije u Getsemanskom vrtu iako je bio umoran? (b) Što možemo naučiti iz onoga što se dogodilo trojici apostola kad im je Isus rekao da bdiju?

¹⁰ I Isus je nesumnjivo bio umoran te značajne noći. Ali on nije zaspao, već je te presudne posljednje trenutke slobode proveo usrdno se moleći. Nekoliko dana ranije poticao je svoje sljedbenike da se mole kad je rekao: “Stoga budite budni, usrdno se moleći sve vrijeme da biste uspjeli umaknuti svemu ovome što se treba dogoditi, i stati pred Sinom čovječjim” (Luka 21:36; Efežanima 6:18). Ako poslušamo Isusov savjet i slijedimo dobar primjer koji je ostavio u vezi s molitvom, naše iskrene molbe Jehovi pomoći će nam da ostanemo duhovno budni.

¹¹ Naravno, Isus je znao da će uskoro biti uhapšen i osuđen na smrt, ali tada to njegovi učenici nisu znali. Njegove su kušnje trebale dosegnuti bolan vrhunac na mučeničkom stupu. Isus je upozorio svoje apostole na te stvari, ali oni nisu shvatili što im je govorio. Zato su zaspali, no on je ostao budan i molio se (Marko 14:27-31; Luka 22:15-18). Kao i u slučaju apostola, i naše je tijelo slabo te postoje stvari koje ni mi ne znamo. Pa ipak, ako izgubimo iz vida hitnost vremena u kojem živimo, mogli bismo zaspati u duhovnom smislu. Samo ako smo oprezni, ostat ćemo budni.

12. Koje tri osobine Pavao povezuje s tim da budemo trezveni?

¹² Kako možemo sačuvati osjećaj hitnosti? Već smo vidjeli da je molitva jako važna i da trebamo zadržati u mislima Jehovin dan. Osim toga, Pavao spominje tri prijeko potrebne osobine koje trebamo razvijati. On kaže: “Mi koji pripadamo danu, budimo trezveni i imajmo na sebi prsni oklop vjere i ljubavi i kao kacigu nadu spasenja” (1. Solunjanima 5:8). Razmotrimo ukratko kako nam vjera, nada i ljubav pomažu da ostanemo duhovno budni.

13. Kako nam vjera pomaže da budemo budni?

¹³ Moramo imati nepokolebljivu vjeru u to da Jehova postoji i da “nagrađuje one koji ga usrdno traže” (Hebrejima 11:6). Prvobitno ispunjenje Isusovog proročanstva o kraju, koje se odigralo u prvom stoljeću, jača našu vjeru u veće ispunjenje koje usljeđuje u naše vrijeme. A naša nam vjera pomaže da željno iščekujemo Jehovin dan, sasvim sigurni da će “[proročanska vizija] zacijelo doći, i neće zakasniti” (Habakuk 2:3).

14. Zašto je nada presudno važna ako želimo ostati budni?

 ¹⁴ Naša je sigurna nada poput ‘sidra duše’ koja nam omogućuje da podnosimo poteškoće čak i ako moramo čekati pouzdano ispunjenje Božjih obećanja (Hebrejima 6:18, 19). Margaret, duhom pomazana sestra koja ima preko 90 godina, a krštena je prije više od 70 godina, priznaje: “Kad mi je suprug 1963. umirao od raka, mislila sam kako bi bilo divno da kraj dođe brzo. Ali sada shvaćam da sam uglavnom mislila na vlastitu korist. U to vrijeme nismo uopće imali predodžbu o tome u kojoj će se mjeri djelo proširiti diljem svijeta. Čak i danas ima mnogo područja gdje se tek počinje propovijedati. Zato sam sretna što Jehova pokazuje strpljivost.” Apostol Pavao nam jamči: ‘Ustrajnost donosi prokušanost, prokušanost nadu, a nada ne vodi do razočaranja’ (Rimljanima 5:3-5).

15. U kom će nas pogledu ljubav motivirati čak i ako izgleda da predugo čekamo?

¹⁵ Kršćanska ljubav izuzetna je osobina jer je glavni motiv za sve što činimo. Mi služimo  Jehovi jer ga ljubimo, bez obzira na to kakav je njegov vremenski raspored. Ljubav prema bližnjemu potiče nas da propovijedamo dobru vijest o Kraljevstvu koliko god dugo bila Božja volja da to činimo i koliko god puta iznova išli na ista vrata. Kao što je Pavao napisao, “ostaju vjera, nada, ljubav, to troje; a najveća je od njih ljubav” (1. Korinćanima 13:13). Ljubav nam pomaže da ustrajemo i ostanemo budni. ‘Ljubav sve vjeruje, svemu se nada. Ljubav nikad ne zakazuje’ (1. Korinćanima 13:7, 8).

16. Kakav stav trebamo gajiti umjesto da usporimo?

¹⁶ Živimo u značajnom vremenu u kojem nas događaji u svijetu stalno podsjećaju na to da se nalazimo u završnom dijelu posljednjih dana (2. Timoteju 3:1-5). Sada nije vrijeme da usporimo, nego da se ‘čvrsto držimo onoga što imamo’ (Otkrivenje 3:11). Ako smo “budni s obzirom na molitve” i ako razvijamo vjeru, nadu i ljubav, bit ćemo spremni u času ispitivanja (1. Petrova 4:7). Ima toliko toga što možemo učiniti u Gospodinovom djelu. Budemo li zaokupljeni djelima odanosti Bogu, ostat ćemo potpuno budni (2. Petrova 3:11).

17. (a) Zašto nas povremena razočaranja ne bi trebala obeshrabriti? (Vidi okvir na 21. stranici.) (b) Kako možemo oponašati Jehovu, i koji blagoslov očekuje one koji to učine?

¹⁷ “Jehova je dio moj”, napisao je Jeremija, “zato ću se u njega uzdati. Dobar je Jehova onima koji ga čekaju, duši, koja ga traži. Dobro je mirno čekati spasenje Jehovino” (Plač Jeremijin 3:24-26). Neki od nas čekaju tek kratko vrijeme. Drugi na spasenje koje dolazi od Jehove čekaju već mnogo godina. Međutim, taj period čekanja posve je kratak u usporedbi s vječnosti koja je pred nama! (2. Korinćanima 4:16-18). A dok čekamo da dođe od Jehove određeno vrijeme za spasenje, možemo razvijati važne kršćanske osobine i pomagati drugima da izvuku korist iz Jehovinog strpljenja te prihvate istinu. Neka bi, stoga, svi mi bdjeli. Oponašajmo Jehovu i budimo strpljivi, zahvalni za nadu koju nam je dao. A dok vjerno ostajemo budni, čvrsto se držimo nade u vječni život. U tom će se slučaju na nama sigurno ispuniti sljedeće proročansko obećanje: “[Jehova] će te postaviti da vladaš zemljom; vidjećeš kako će se istrijebiti bezbožnici” (Psalam 37:34).