Govoreći o uvođenju Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti, Pavao je napisao: “Kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, objavljujete Gospodinovu smrt, dok on ne dođe” (1. Korinćanima 11:25, 26). Neki smatraju da se Kristovu smrt treba slaviti često, mnogo puta. Zato je slave više puta u godini, a ne samo jednom. Je li Pavao na to mislio u tom retku?

Prošlo je skoro 2 000 godina otkako je Isus uveo slavljenje Spomen-svečanosti obilježavanja njegove smrti. Prema tome, iako se Spomen-svečanost slavi jednom godišnje, može se reći da je se često slavilo otkako je uspostavljena 33. n. e. Međutim, iz konteksta 1. Korinćanima 11:25, 26 vidimo da Pavao nije govorio o tome koliko često treba slaviti Spomen-svečanost, već kako to treba činiti. U izvornom grčkom nije koristio riječ polákis, što znači “često” ili “više puta”. Umjesto toga, koristio je riječ hosákis, što znači “kad god”, odnosno “svaki put kada”, “uvijek kada”. Pavao je zapravo rekao: ‘Svaki put kad to činite, objavljujete Gospodinovu smrt.’

Koliko se često onda treba slaviti Spomen-svečanost obilježavanja Isusove smrti? To treba činiti samo jednom godišnje. Isus je umro na dan kad su Židovi slavili Pashu, koju se obilježavalo jednom godišnje. Shodno tome, Pavao je za Isusa rekao da je ‘Krist naša pasha’ jer je Isusova žrtvena smrt osigurala život duhovnom Izraelu, kao što je žrtva na prvoj Pashi sačuvala život izraelskih prvorođenaca u Egiptu i omogućila oslobođenje tog naroda iz ropstva (1. Korinćanima 5:7; Galaćanima 6:16). Ta veza između godišnje židovske Pashe i Spomen-svečanosti obilježavanja Isusove smrti daljnji je dokaz da je treba slaviti samo jednom godišnje.

Osim toga, Pavao je povezao Isusovu smrt s jednom drugom godišnjom židovskom svetkovinom, s Danom pomirenja. U Hebrejima 9:25, 26 čitamo: “Niti je [Isus] ušao da bi često prinosio sebe, kao što prvosvećenik iz godine u godinu [na Dan pomirenja] ulazi u sveto mjesto s krvlju koja nije njegova. (...) Ali sada se očitovao jednom zauvijek na završetku sustavâ stvari, da samim sobom kao žrtvom odstrani grijeh.” Budući da je Isusova žrtva zamijenila žrtve koje se prinosilo na godišnji Dan pomirenja, Spomen-svečanost obilježavanja njegove smrti treba slaviti jednom godišnje. Ne postoji biblijski razlog na temelju kojeg se može zaključiti da se Spomen-svečanost treba slaviti mnogo puta.

U skladu s tim, povjesničar John Laurence von Mosheim izvještava da su u drugom stoljeću kršćani iz Male Azije imali običaj slaviti Spomen-svečanost obilježavanja Isusove smrti “četrnaestog dana prvog židovskog mjeseca [nisana]”. Tek je kasnije u svijetu kršćanstva postao običaj da je se slavi više nego jedanput godišnje.