1, 2. Kako bi objasnio Marka 1:14, 15?

BILA je 30. n. e. Isus Krist započeo je važnu službu u Galileji. Propovijedao je “Božju dobru vijest”, a njegove riječi: “Ispunilo se određeno vrijeme i približilo se Božje kraljevstvo. Pokajte se i vjerujte u dobru vijest”, mnoge su Galilejce potaknule da poduzmu određene korake (Marko 1:14, 15).

² Stiglo je “određeno vrijeme” da Isus započne svoju službu i da ljudi donesu odluku kojom će steći Božje odobravanje (Luka 12:54-56). “Približilo se Božje kraljevstvo” jer je Isus bio među njima kao imenovani Kralj. Njegovo djelo propovijedanja potaknulo je osobe iskrena srca da se pokaju. No kako su one pokazale da ‘vjeruju u dobru vijest’ i kako mi to možemo pokazati?

3. Kojim postupcima ljudi pokazuju da vjeruju u dobru vijest?

³ I apostol Petar je, baš kao i Isus, poticao ljude da se pokaju. Obraćajući se Židovima u Jeruzalemu na Pentekost 33. n. e., Petar je rekao: “Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha, i primit ćete besplatni dar svetog duha.” Tisuće su se pokajale, krstile i postale Isusovi sljedbenici (Djela apostolska 2:38, 41; 4:4). Godine 36. n. e. slične su korake poduzeli pokajnički ne-Židovi (Djela apostolska 10:1-48). I u naše vrijeme vjera u dobru vijest potiče tisuće osoba da se pokaju za svoje grijehe, predaju Bogu i krste. One su prihvatile dobru vijest spasenja i pokazuju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu. Pored toga, postupaju pravedno i stale su na stranu Božjeg Kraljevstva.

4. Što je vjera?

⁴ No što je vjera? Apostol Pavao je napisao: “Vjera je zajamčeno očekivanje onoga čemu se tko nada, jasno dokazivanje stvarnosti iako ih se ne vidi” (Hebrejima 11:1). Kad imamo vjeru, toliko smo uvjereni da će se sve što je Bog obećao u svojoj Riječi ispuniti da na to gledamo kao na nešto što se već ispunilo. To je kao da imamo dokument koji potvrđuje da je određeno imanje u našem vlasništvu. Vjera je također “jasno dokazivanje” onoga što se ne vidi, ili dokaz koji nas uvjerava u to. Naše misaone sposobnosti i srce ispunjeno zahvalnošću svjedoče nam da je sve to stvarno, iako se ne vidi (2. Korinćanima 5:7; Efežanima 1:18).

5. Zašto je vjera toliko važna?

⁵ Rođeni smo s duhovnim potrebama, ali ne i s vjerom. Ustvari, “nemaju svi vjeru” (2. Solunjanima 3:2). No kršćani moraju imati vjeru ako žele naslijediti Božja obećanja (Hebrejima 6:12). Nakon što je naveo mnoge primjere vjere, Pavao je napisao: “Budući  da oko sebe imamo tako velik oblak svjedoka, skinimo i mi svaki teret i grijeh koji nas lako zapliće, i s ustrajnošću trčimo trku koja stoji pred nama, dok pažljivo gledamo na Glavnog Zastupnika i Usavršitelja naše vjere, Isusa” (Hebrejima 12:1, 2). Što je “grijeh koji nas lako zapliće”? To je pomanjkanje vjere, čak gubitak vjere koju je netko jednom posjedovao. Da bismo sačuvali jaku vjeru, moramo ‘pažljivo gledati na Isusa’ i slijediti njegov primjer. Isto tako, trebamo se kloniti nemorala, boriti se protiv djela tijela te izbjegavati materijalizam, svjetovne filozofije i nebiblijske običaje (Galaćanima 5:19-21; Kološanima 2:8; 1. Timoteju 6:9, 10; Juda 3, 4). Osim toga, moramo vjerovati da je Bog s nama i da nam savjeti iz njegove Riječi uistinu mogu biti od pomoći.

6, 7. Zašto je sasvim na mjestu moliti se za vjeru?

⁶ Vjeru ne možemo steći vlastitom snagom. Ona je jedan od plodova Božjeg svetog duha, odnosno djelujuće sile (Galaćanima 5:22, 23). A što ako nam je vjera oslabila? Isus je rekao: “Ako vi (...) znate davati dobre darove svojoj djeci, koliko će više Otac, koji je na nebu, dati svetog duha onima koji ga mole!” (Luka 11:13). Da, molimo se za sveti duh jer zahvaljujući njegovom djelovanju možemo razvijati vjeru koja nam omogućava da vršimo Božju volju i u najtežim okolnostima (Efežanima 3:20).

⁷ Sasvim je na mjestu moliti se za više vjere. Kratko prije nego što je Isus istjerao demona iz jednog dječaka, njegov je otac izjavio: “Vjerujem! Pomozi mi gdje mi treba vjere!” (Marko 9:24). “Daj nam više vjere”, rekli su Isusovi učenici (Luka 17:5). Stoga, molimo se za vjeru, sigurni da Bog uslišava takve molitve (1. Ivanova 5:14).

8. Kako nam koristi vjera u Božju Riječ?

⁸ Kratko prije svoje žrtvene smrti Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Neka se vaše srce ne uznemiruje. Pokazujte vjeru u Boga, i u mene pokazujte vjeru” (Ivan 14:1). Kao kršćani mi vjerujemo u Boga i njegovog Sina. Ali kako je s Božjom Riječju? Ako je proučavamo i primjenjujemo posve uvjereni da sadrži najbolje savjete i vodstvo koji nam stoje na raspolaganju, ona vrši snažan, koristan utjecaj na naš život (Hebrejima 4:12).

9, 10. Kako bi objasnio što se u Jakovu 1:5-8 govori o vjeri?

⁹ Život nesavršenih ljudi pun je problema. No vjera u Božju Riječ može nam zaista pomoći (Job 14:1). Naprimjer, pretpostavimo da ne znamo kako se postaviti u nekoj kušnji. Božja Riječ daje nam sljedeći savjet: “Ako bilo kome od vas nedostaje mudrosti, neka traži od Boga, jer on daje velikodušno svima i bez prekoravanja; i dat će mu se. Ali neka traži u vjeri, ne sumnjajući nimalo, jer je onaj tko sumnja kao morski val nošen vjetrom i tjeran tamo-amo. I neka taj čovjek ne misli da će išta primiti od Jehove; to je neodlučan čovjek, nepostojan na svim svojim putevima” (Jakov 1:5-8).

¹⁰ Jehova Bog neće nas koriti zato što nam nedostaje mudrosti i zato što se molimo za nju. Umjesto toga, pomoći će nam da steknemo ispravan stav prema kušnji. Možda nam suvjernici skrenu pažnju na korisne biblijske retke ili ih sami uočimo dok proučavamo Bibliju. A i Jehovin sveti duh može nam pružiti vodstvo na neki drugi način. Naš će nam nebeski Otac dati mudrosti da izdržimo kušnje ukoliko ‘tražimo u vjeri, ne sumnjajući nimalo’. Kad bismo bili kao morski valovi nošeni vjetrom, ne bismo ništa mogli očekivati od Boga. Zašto? Zato što bismo takvim stavom pokazali da smo neodlučni i nepostojani u molitvi ili u nekim drugim pogledima — da, čak i u pokazivanju vjere. Zbog toga trebamo imati čvrstu vjeru u Božju Riječ i u vodstvo koje ona pruža. Razmotrimo neke primjere koji pokazuju kako nam ona pomaže i pruža vodstvo.

11. U što na temelju vjere u Božju Riječ možemo biti uvjereni s obzirom na svoje dnevne potrebe?

¹¹ Što ako oskudijevamo u osnovnim stvarima ili smo siromašni? Na temelju vjere u Božju Riječ možemo sa sigurnošću očekivati da će Jehova udovoljiti našim dnevnim potrebama, a na koncu će svima koji ga ljube dati obilje svih dobrih stvari (Psalam 72:16; Luka 11:2, 3). Možda nas može ohrabriti razmišljanje o tome da se Jehova pobrinuo da njegov prorok Ilija ima hranu u vrijeme gladi. Kasnije je Bog čudom obnavljao zalihe brašna i ulja jedne žene te tako nju, njenog sina i Iliju održavao na životu (1. Kraljevima 17:2-16). Jehova se na sličan način brinuo za potrebe proroka Jeremije tokom babilonske opsade Jeruzalema (Jeremija 37:21). Iako su Jeremija i Ilija imali malo za jelo, Jehova se brinuo za njih. Jednako postupa s onima koji danas pokazuju vjeru u njega (Matej 6:11, 25-34).

12. Kako će nam vjera pomoći da zadovoljimo svoje osnovne potrebe?

¹² Vjera i primjenjivanje biblijskih načela neće nas materijalno obogatiti, ali pomoći će nam da zadovoljimo svoje osnovne potrebe. Potkrijepimo to primjerom: Biblija savjetuje da budemo pošteni, vješti i radišni (Priče Salamunove 22:29; Propovjednik 5:18, 19; 2. Korinćanima 8:21). Nikada ne podcjenjujmo to koliko je korisno biti na glasu kao dobar radnik. Čak i u područjima gdje je teško naći dobar posao, pošteni, vješti i marljivi radnici lakše će se zaposliti nego ostali. Iako takvi radnici možda ne zarađuju puno, uglavnom imaju osnovne stvari za život i zadovoljni su jer sami zarađuju za kruh (2. Solunjanima 3:11, 12).

13, 14. Kako nam vjera pomaže da podnesemo tugu?

¹³ Božja Riječ realno pokazuje da je sasvim prirodno osjećati tugu zbog smrti voljene osobe. Vjerni patrijarh Abraham bio je u žalosti zbog smrti svoje voljene supruge Sare (1. Mojsijeva 23:2). Davida je obuzela tuga kad je čuo za smrt svog sina Apsaloma (2. Samuelova 18:33). Čak je i savršeni čovjek Isus plakao kad je umro njegov prijatelj Lazar (Ivan 11:35, 36). Kad umre netko koga volimo, možda smo toliko žalosni da nam se čini da to ne možemo izdržati, ali vjera u obećanja iz Božje Riječi može nam pomoći da podnesemo takvu tugu.

¹⁴ ‘Imam nadu u Boga’, rekao je Pavao, ‘da će biti uskrsnuće pravednih i nepravednih’ (Djela apostolska 24:15). Moramo vjerovati u  to da će Bog mnoštva ljudi vratiti u život (Ivan 5:28, 29). Među njima će biti Abraham i Sara, Izak i Rebeka, Jakov i Lija — svi koji sada spavaju smrtnim snom i čekaju uskrsnuće u Božjem novom svijetu (1. Mojsijeva 49:29-32). Kakva će samo radost zavladati kad naši najmiliji budu probuđeni iz smrtnog sna kako bi živjeli ovdje na Zemlji! (Otkrivenje 20:11-15). U međuvremenu, vjera nas neće osloboditi sve tuge, ali pomoći će nam da ostanemo prisni s Bogom, koji nam daje snagu da podnesemo gubitak voljene osobe (Psalam 121:1-3; 2. Korinćanima 1:3).

15, 16. (a) Zašto možemo reći da potištenost nije nešto novo među onima koji pokazuju vjeru? (b) Kako možemo prebroditi potištenost?

¹⁵ Božja Riječ također pokazuje da čak i oni koji vjeruju u Boga mogu patiti uslijed potištenosti. Job je tokom teških kušnji koje je doživljavao mislio da ga je Bog napustio (Job 29:2-5). Nehemija je klonuo duhom jer su Jeruzalem i njegove zidine bili razrušeni (Nehemija 2:1-3). Petar je bio toliko shrvan kad se odrekao Isusa da je “gorko plakao” (Luka 22:62). I Pavao je suvjernike u skupštini u Solunu poticao da ‘govore utješno potištenim dušama’ (1. Solunjanima 5:14). Prema tome, potištenost među onima koji danas pokazuju vjeru nije nešto novo. A što možemo učiniti da bismo prebrodili potištenost?

¹⁶ Možda smo utučeni jer se suočavamo s više ozbiljnih problema. Umjesto da na sve njih gledamo kao na jednu veliku bezizlaznu situaciju, možda ih možemo rješavati jednog po jednog primjenjujući biblijska načela. Tada možda nećemo biti toliko potišteni. Isto tako, uravnoteženost u svemu što činimo te dovoljno odmora mogu biti od koristi. Jedno je sigurno: Vjera u Boga i njegovu Riječ duhovno nas krijepi jer jača naše uvjerenje da se on zaista brine za nas.

17. Kako znamo da se Jehova brine za nas?

¹⁷ Petar nam daje sljedeće utješno obećanje: “Ponizite se (...) pod Božju moćnu ruku, da bi vas uzvisio u pravo vrijeme; dok svu svoju tjeskobnu brigu bacate na njega, jer se on brine za vas” (1. Petrova 5:6, 7). Riječi jedne psalmistove pjesme glase: “Jehova prihvaća sve koji padaju, i ispravlja sve pognute” (Psalam 145:14). Tim obećanjima možemo vjerovati jer su dio Božje Riječi. Iako potištenost može potrajati, naša vjera jača kad znamo da sve svoje brige možemo baciti na našeg nebeskog Oca punog ljubavi!

18, 19. Kako nam vjera pomaže da se nosimo s bolesti i utješimo suvjernike koji su oboljeli?

¹⁸ Naša vjera može biti itekako iskušana kada se mi ili naši voljeni teško razbolimo. Premda se u Bibliji ne izvještava o čudesnim  izlječenjima kršćana kao što su Epafrodit, Timotej i Trofim, Jehova im je nesumnjivo pomogao da ustraju (Filipljanima 2:25-30; 1. Timoteju 5:23; 2. Timoteju 4:20). Štoviše, o svakome tko “razumije uboga” psalmist je u pjesmi rekao: “Jehova će ga ukrijepiti bolna na odru. Sasvim mijenjaš postelju njegovu u bolesti njegovoj” (Psalam 41:1-3). Kako nam psalmistove riječi mogu pomoći da utješimo suvjernike koji su oboljeli?

¹⁹ One koji su oboljeli možemo duhovno okrijepiti tako da se naprimjer molimo s njima i za njih. Iako se danas nećemo moliti za čudesna izlječenja, možemo se obratiti Bogu tražeći od njega da tim osobama da hrabrosti kako bi se nosile sa svojom bolesti, a i duhovnu snagu bez koje će teško ustrajati onda kad su slabi. Jehova će im pomoći, a njihova će vjera biti ojačana ako razmišljaju o budućnosti kada “nitko od stanovnika neće reći: bolestan sam” (Izaija 33:24). Doista je prava utjeha znati da će uskrsnuli Isus Krist i Božje Kraljevstvo omogućiti da poslušno čovječanstvo zauvijek bude oslobođeno grijeha, bolesti i smrti! Zahvaljujmo na toj divnoj nadi Jehovi, koji će ‘iscijeliti sve naše bolesti’ (Psalam 103:1-3; Otkrivenje 21:1-5).

20. Zašto možemo reći da nam vjera pomaže da podnesemo ‘zle dane’ starosti?

²⁰ Vjera nam također pomaže da podnesemo ‘zle dane’ starosti, kada je zdravlje sve lošije, a snaga nestaje (Propovjednik 12:1-7). Iz tog se razloga ostarjeli među nama mogu moliti za isto što i ostarjeli psalmist koji je u pjesmi rekao: ‘Jer si ti nadanje moje, Jehova. Nemoj me odbaciti pod starost, kad me izdaje snaga moja, nemoj me ostaviti’ (Psalam 71:5, 9). Psalmist je osjećao da mu je potrebna Jehovina pomoć, kao što to osjećaju i mnogi sukršćani koji dugo služe Bogu, a sada su u poznim godinama. Budući da pokazuju vjeru, mogu biti sigurni da će ih Jehova uvijek podupirati mišicom vječnom (5. Mojsijeva 33:27).

21, 22. Kako vjera utječe na naš odnos s Bogom?

²¹ Vjera u dobru vijest i čitavu Božju Riječ pomaže nam da se još više približimo Jehovi (Jakov 4:8). Istina, on je Svevišnji Gospodin, ali i naš Stvoritelj i Otac (Izaija 64:8; Matej 6:9; Djela apostolska 4:24). “Ti si otac moj, Bog moj i grad spasenja mojega”, napisao je psalmist u pjesmi (Psalam 89:26). Ako pokazujemo vjeru u Jehovu i njegovu nadahnutu Riječ, on i za nas može biti “grad spasenja”. To je izuzetna čast!

²² Jehova je Otac duhom pomazanih kršćana i njihovih suradnika, koji imaju zemaljsku nadu (Rimljanima 8:15). A vjera u našeg nebeskog Oca nikada ne vodi do razočaranja. David je rekao: “Ako me otac moj i mati moja ostave, Jehova će me prihvatiti” (Psalam 27:10). Dobili smo i ovo obećanje: “Jehova neće ostaviti naroda svojega radi velikoga imena svojega” (1. Samuelova 12:22).

23. Što se od nas zahtijeva da bismo zadržali odnos s Jehovom?

²³ Dakako, da bismo zadržali odnos s Jehovom, moramo vjerovati u dobru vijest i prihvatiti Sveto pismo kao ono što uistinu jest — kao Riječ Božju (1. Solunjanima 2:13). Moramo imati bezuvjetnu vjeru u Jehovu i dozvoliti njegovoj Riječi da osvjetljuje našu stazu (Psalam 119:105; Priče Salamunove 3:5, 6).  Naša će vjera sve više rasti ako mu se molimo uvjereni u njegovu samilost, milosrđe i pomoć.

24. O kojoj se utješnoj misli govori u Rimljanima 14:8?

²⁴ Vjera nas je potaknula da se predamo Bogu u svu vječnost. Ako imamo jaku vjeru, čak i ako umremo, ostajemo njegovi predani sluge koji imaju nadu u uskrsnuće. Da, “bilo da živimo bilo da umiremo, pripadamo Jehovi” (Rimljanima 14:8). Zadržimo tu utješnu misao u srcu dok čuvamo svoje pouzdanje u Božju Riječ te i dalje vjerujemo u dobru vijest.