ZAMISAO o sveopćoj borbi između sila dobra i zla davala je piscima i filozofima tokom čitave povijesti poticaj za bezbrojne spekulacije. Međutim, postoji knjiga koja sadrži točan izvještaj o borbi između Boga i Đavla. Ta je knjiga Biblija. Ona otkriva pozadinu tog sukoba i omogućuje osobi da donese zaključak o tome tko je zbilja pobijedio.

Nedugo nakon stvaranja prvog muškarca i žene, jedno nevidljivo duhovno stvorenje, Sotona Đavo, osporilo je Božje pravo vladanja. Kako? Tako što je podmuklo tvrdilo da Bog svojim stvorenjima uskraćuje nešto dobro i da će ljudima biti bolje ako budu neovisni od njega (1. Mojsijeva 3:1-5; Otkrivenje 12:9).

Kasnije, u danima patrijarha Joba, Sotona je pokrenuo još jedno sporno pitanje. Želeći slomiti Jobovu besprijekornost prema Bogu, Sotona je rekao: “Kožu za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju” (Job 2:4). Bila je to tvrdnja koja je obuhvatila sve ljude! Koristeći općenitu riječ “čovjek” umjesto Jobovog imena, Sotona je doveo u pitanje besprijekornost svakog čovjeka. Zapravo je tvrdio: ‘Čovjek će učiniti sve kako bi spasio svoj život. Ako mi se pruži prilika, mogu svakoga odvratiti od Boga.’

Tko je pobjednik u borbi između Boga i Đavla otkrivaju odgovori na sljedeća dva pitanja: Mogu li ljudi uspješno vladati nad sobom? Je li Đavo uspio sve ljude odvratiti od pravog Boga?

Ljudi su tisućama godina eksperimentirali s raznim vrstama vladavine. U prošlosti su isprobani njeni različiti oblici, kao što su monarhija, aristokracija, demokracija, autokracija, fašizam i komunizam. Zar sama činjenica da je stalno bilo potrebno isprobati nešto novo ne ukazuje na to da su ti različiti oblici vladavine manjkavi?

“Rimski se narod gotovo nesvjesno uključio u ogroman administrativan eksperiment”, piše H. G. Wells u knjizi A History of the World, koja je objavljena 1922. U nastavku on kaže: “[Ustrojstvo državnog aparata] stalno je bilo podložno promjeni; nikad nije postiglo konačnu formu. S jedne strane, eksperiment je propao. S druge, eksperiment je ostao nedovršen, a današnja Evropa i Amerika još uvijek nastoje dokučiti kako uspješno upravljati državom, a s tim su se pitanjem prvi suočili Rimljani.”

Ljudi su tokom 20. stoljeća nastavili eksperimentirati s oblicima vladavine. Do kraja tog stoljeća više je država nego ikada prije prihvatilo demokratski oblik vladavine. Po teoretskom modelu demokracije svatko može sudjelovati u vlasti. No je li demokracija dokazala da ljudi mogu uspješno vladati bez Boga? Džavaharlal Nehru, bivši indijski premijer, ocijenio je demokraciju dobrom, ali je dodao: “To kažem jer su drugi sistemi gori.” Bivši francuski predsjednik Valéry Giscard d’Estaing rekao je: “Svjedoci smo da je demokracija koja se temelji na izboru zastupnika u krizi.”

Još u petom stoljeću pr. n. e. grčki filozof Platon uočio je manjkavosti demokratskog načina vladanja. Prema knjizi A History of Political Theory, on je kritizirao “neznanje i nesposobnost političara, što je posebno slaba točka demokracije”. Mnogi se današnji  političari žale kako je teško pronaći talentirane pojedince koji ispunjavaju preduvjete za službu u vlasti. Ljudima “je dosta lidera koji se pokažu mali kad se suoče s velikim problemima”, stajalo je u listu The Wall Street Journal. U nastavku je pisalo: “Ljudi su ogorčeni kad tražeći vodstvo naiđu na neodlučnost i korupciju.”

Osvrnimo se sad na vladavinu Salamuna, kralja starog Izraela. Jehova Bog dao je Salamunu izvanrednu mudrost (1. Kraljevima 4:29-34). Kako je izraelski narod živio tokom Salamunove 40-godišnje vladavine? “Jude i Izraela bijaše mnogo”, odgovara Biblija, “kao pijeska pokraj mora; i jeđahu i pijahu i veseljahu se.” U izvještaju još stoji: “Življahu Juda i Izrael bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Bersabeje, svega vijeka Salamunova” (1. Kraljevima 4:20, 25). Pod vladavinom mudrog kralja, koji je vladao kao vidljivi predstavnik nevidljivog Vrhovnog Vladara, Jehove Boga, narod je uživao nezapamćenu stabilnost, blagostanje i radost.

Kakve li sušte suprotnosti između ljudske i Božje vladavine! Može li itko s pravom reći da je Sotona izašao kao pobjednik kad se radi o pitanju prava vladanja? Ne može. Naime, prorok Jeremija točno je rekao: “Znam, Jehova, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23).

Je li Sotona bio uspješan u dokazivanju svoje tvrdnje da može svakoga odvratiti od Boga? U 11. poglavlju biblijske knjige Hebrejima apostol Pavao poimence navodi mnoge bogobojazne muškarce i žene pretkršćanskog vremena. A potom kaže: “Ponestat će mi vremena ako počnem pričati i o Gedeonu, Baraku, Samsonu, Jefti, Davidu, te o Samuelu i drugim prorocima” (Hebrejima 11:32). Pavao te vjerne Božje sluge jednostavno naziva “velik oblak svjedoka” (Hebrejima 12:1). Grčka riječ koju se ovdje koristi za “oblak” ne znači pojedinačan oblak oštrih kontura određene veličine i oblika, već veliku bezobličnu masu oblaka. To je prikladno budući da je u prošlosti bilo toliko vjernih Božjih slugu da ih se može usporediti s ogromnom masom oblaka. Da, kroz čitavu je povijest nebrojeno mnoštvo ljudi u skladu sa svojom slobodnom voljom izabralo pokazati vjernost Jehovi Bogu (Jozua 24:15).

A kako je u naše vrijeme? Broj Jehovinih svjedoka u svijetu povećao se na preko šest milijuna, i to usprkos užasnom progonstvu i protivljenju koje su doživjeli tokom 20. stoljeća. S njima je povezano oko devet milijuna  drugih ljudi, od kojih mnogi poduzimaju odlučne korake kako bi stupili u blizak osobni odnos s Bogom.

Konačan odgovor na Sotoninu tvrdnju, da ljude može odvratiti od Jehove, dao je Božji vlastiti Sin, Isus Krist. Čak ni nesnosna bol na mučeničkom stupu nije slomila njegovu besprijekornost. Isus je nakon posljednjeg udisaja povikao: “Oče, u tvoje ruke povjeravam svoj duh!” (Luka 23:46).

Sotona koristi sve što mu stoji na raspolaganju — od iskušenja do direktnog progonstva — kako bi držao ljude u svojoj vlasti. Služeći se ‘željom tijela i željom očiju i upadljivim isticanjem životnih sredstava’ kako bi iskušavao ljude, on ih nastoji ili držati podalje od Jehove ili odvratiti ih od njega (1. Ivanova 2:16). Osim toga, Sotona je “zaslijepio umove nevjernika, da do njih ne bi prodrlo svjetlo slavne dobre vijesti o Kristu” (2. Korinćanima 4:4). A kako bi ostvario svoj cilj, Sotona je spreman pribjeći prijetnjama, a služi se i strahom od ljudi (Djela apostolska 5:40).

Međutim, oni koji su na Božjoj strani odolijevaju napadima Đavla. Oni su upoznali Jehovu Boga i ‘ljube ga svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom’ (Matej 22:37). Da, nepokolebljiva vjernost Isusa Krista i nebrojeno mnogo drugih ljudi dokazuje da je Sotona Đavo pretrpio ogroman poraz.

Hoće li ljudi nastaviti eksperimentirati s vladavinama do u beskraj? Prorok Danijel je prorekao: “U vrijeme tih kraljeva Bog će nebeski podignuti kraljevstvo koje se dovijeka neće rasuti, i to se kraljevstvo neće ostaviti drugom narodu; ono će satrti i ukinuti sva ta kraljevstva, a samo će stajati dovijeka” (Danijel 2:44). Kraljevstvo koje Bog nebeski podiže nebeska je vladavina na čelu s Isusom Kristom. To je ono isto Kraljevstvo za koje je Isus učio svoje sljedbenike moliti (Matej 6:9, 10). To će Kraljevstvo uništiti sve ljudske vladavine u predstojećem ‘ratu velikog dana Boga Svemogućeg’ i vladat će nad čitavom Zemljom (Otkrivenje 16:14, 16).

Što će se dogoditi sa Sotonom? Taj budući događaj Biblija opisuje sljedećim riječima: “[Jedan Jehovin anđeo] uhvatio je zmaja, prazmiju, koji je Đavo i Sotona, i svezao ga na tisuću godina. I bacio ga je u bezdan te ga zaključao i zapečatio nad njim, da više ne bi zavodio narode dok se ne navrši tisuću godina” (Otkrivenje 20:1-3). Tisućugodišnja Vladavina Isusa Krista započet će tek nakon što Sotona bude bačen u bezdan neaktivnosti.

Zemlja će tada zaista biti prekrasno mjesto za život! Neće biti zla i onih koji ga uzrokuju. Biblija obećava: “Jer će se istrijebiti koji čine zlo (...). A smjerni će naslijediti zemlju, i naslađivaće se množinom mira” (Psalam 37:9-11). Njihov mir neće ništa ugrožavati — ni ljudi ni životinje (Izaija 11:6-9). Čak će i milijuni ljudi koji su u prošlosti stali na Đavlovu stranu zbog neznanja ili zbog toga što nisu imali dovoljno prilike upoznati Jehovu biti vraćeni u život kako bi primili pouku od Boga (Djela apostolska 24:15).

Pretkraj Tisućugodišnje Vladavine na Zemlji će vladati rajske okolnosti, a čovječanstvo koje će živjeti na njoj bit će dovedeno do ljudskog savršenstva. Tada će Sotona biti pušten “na kratko vrijeme”, ali samo kako bi bio zauvijek uništen zajedno sa svima onima koji se budu protivili Božjoj vladavini (Otkrivenje 20:3, 7-10).

Sotona je tokom 20. stoljeća uistinu pokazao svoju rušilačku moć na Zemlji. Međutim, uvjeti na Zemlji ne dokazuju da je on pobijedio, već sačinjavaju znak koji nam  govori da se nalazimo u posljednjim danima ovog zlog svijeta (Matej 24:3-14; Otkrivenje 6:1-8). Niti stupanj zloće na Zemlji niti mišljenje većine nije presudan činilac u procjeni tko je pobijedio. Presudni su činioci odgovori na pitanja čija je vladavina najbolja i je li itko služio Bogu iz ljubavi. Jehova je odnio pobjedu u jednom i u drugom slučaju.

Ako je proteklo vrijeme već pokazalo da je Sotona u krivu, zašto Bog dopušta da se zloća nastavlja? Jehova pokazuje strpljivost “jer ne želi da itko bude uništen, nego da svi dođu do pokajanja” (2. Petrova 3:9). Božja je volja “da se sve vrste ljudi spase i dođu do točne spoznaje istine” (1. Timoteju 2:4). Stoga iskoristi preostalo vrijeme kako bi proučavao Bibliju i ‘usvajao spoznaju o jedinom pravom Bogu i o onome koga je poslao, Isusu Kristu’ (Ivan 17:3). Jehovini svjedoci rado će ti pomoći da stekneš tu spoznaju kako bi se i ti mogao pridružiti milijunima ljudi koji čvrsto stoje na pobjedničkoj strani.