1. (a) Koji je zahtjev Isus spomenuo svojim apostolima za one koji žele biti njegovi učenici? (b) Koje bismo si pitanje trebali postaviti?

BILO je to uvečer prije njegove smrti. Isus je izdvojio dosta vremena da ohrabri svoje apostole vodeći s njima iskreni razgovor. Sigurno je već bila prošla ponoć, no Isus je i dalje razgovarao sa svojim bliskim prijateljima jer ih je volio. A onda ih je u toku tog razgovora podsjetio na još jedan zahtjev kojem moraju udovoljiti ako žele ostati njegovi učenici. Rekao je: “Ovime se moj Otac proslavljuje: da donosite mnogo ploda i da pokažete da ste moji učenici” (Ivan 15:8). Da li mi danas ispunjavamo taj preduvjet za one koji žele biti Isusovi učenici? Što znači to da trebamo ‘donositi mnogo ploda’? Da bismo to saznali, osvrnimo se ponovno na razgovor koji se vodio te večeri.

2. Koju je usporedbu o plodu Isus ispričao uvečer prije svoje smrti?

² Savjet da donosimo plod dio je usporedbe koju je Isus ispričao svojim apostolima. Rekao je: “Ja sam pravi trs, a moj je Otac vinogradar. Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod on uklanja, i svaku koja donosi plod on čisti, kako bi donijela još više ploda. Vi ste već čisti zbog riječi koju sam vam govorio. Ostanite u zajedništvu sa mnom i ja ću ostati u zajedništvu s vama. Kao što mladica ne može sama od sebe donijeti plod, ako ne ostane na trsu, isto tako ne možete ni vi ako ne ostanete u zajedništvu sa mnom. Ja sam trs, vi ste mladice. (...) Ovime se moj Otac proslavljuje: da donosite mnogo ploda i da pokažete da ste moji učenici. Kao što je Otac ljubio mene i ja sam ljubio vas, ostanite u mojoj ljubavi. Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi” (Ivan 15:1-10).

3. Što Isusovi sljedbenici moraju raditi da bi donosili plod?

³ Vinogradar iz usporedbe je Jehova, Isus je trs, a mladice su apostoli kojima se Isus obraćao. Dokle god su apostoli nastojali ‘ostati  u zajedništvu’ s Isusom, donosili su plod. Isus je potom objasnio kako su apostoli mogli sačuvati to neophodno jedinstvo: “Ako držite moje zapovijedi, ostat ćete u mojoj ljubavi.” Kasnije je apostol Ivan sukršćanima napisao nešto slično: “Onaj tko drži [Kristove] zapovijedi ostaje u zajedništvu s njim” * (1. Ivanova 2:24; 3:24). Dakle, držeći Kristove zapovijedi njegovi sljedbenici ostaju u zajedništvu s njim, a to im zajedništvo omogućava da donose plod. A što je plod koji trebamo donositi?

4. Što možemo naučiti iz činjenice da Jehova “uklanja” svaku mladicu koja ne donosi plod?

⁴ U usporedbi o trsu Jehova “uklanja”, ili odsijeca, mladicu ako ne donosi plod. Što nam to govori? Ne samo da se od svih učenika očekuje da donose plod već i da je to nešto što oni mogu postići, kakve god da su njihove okolnosti ili koja god ograničenja da imaju. Uostalom, Jehova ne bi postupao u skladu s načelom ljubavi ako bi ‘uklonio’, ili odbacio, nekog Kristovog učenika jer nije postigao nešto što je za njega bilo preteško (Psalam 103:14; Kološanima 3:23; 1. Ivanova 5:3).

5. (a) Kako Isusova usporedba pokazuje da možemo donositi više ploda? (b) O koje ćemo dvije vrste ploda govoriti?

⁵ Isusova usporedba o trsu također pokazuje da, u okviru svojih mogućnosti, moramo napredovati u djelu koje vršimo kao učenici. Zapazi kako to Isus opisuje: “Svaku mladicu na meni koja ne donosi plod on uklanja, i svaku koja donosi plod on čisti, kako bi donijela još više ploda” (Ivan 15:2). Pri kraju usporedbe Isus je potaknuo svoje sljedbenike da donose “mnogo ploda” (8. redak). Koja je poanta ovih riječi? Kao učenici nikada ne smijemo biti pretjerano zadovoljni sobom (Otkrivenje 3:14, 15, 19). Umjesto toga, trebali bismo tražiti načine kako napredovati u donošenju ploda. Koje vrste ploda trebamo donositi u većoj mjeri? To su: (1) “plod duha” i (2) plod Kraljevstva (Galaćanima 5:22, 23; Matej 24:14).

6. Kako je Isus Krist naglasio koliko je važan prvi plod duha?

⁶ Prvi od spomenutih ‘plodova duha’ je ljubav. Božji sveti duh omogućava kršćanima da razviju tu osobinu jer slijede zapovijed koju je Isus dao kratko prije nego što je ispričao usporedbu o trsu koji donosi plod. Svojim je apostolima rekao: “Dajem vam novu zapovijed: ljubite jedan drugoga” (Ivan 13:34). Ustvari, u razgovoru koji je Isus vodio s apostolima zadnje večeri svog života na Zemlji neprestano ih je podsjećao na to da trebaju pokazivati ljubav (Ivan 14:15, 21, 23, 24; 15:12, 13, 17).

7. Kako je apostol Petar pokazao da se donošenje ploda odnosi na pokazivanje osobina nalik Kristovim?

⁷ Petar, koji je bio prisutan te noći, znao je da ljubav kakvu je pokazivao Krist i ostale osobine moraju biti očite među pravim Kristovim učenicima. Godinama kasnije Petar je poticao kršćane da razvijaju osobine kao što su samosvladavanje, bratska naklonost i ljubav. Također je rekao da u tom slučaju nećemo postati “bilo neaktivni bilo besplodni” (2. Petrova 1:5-8). U kakvim god da se okolnostima nalazimo, možemo pokazivati plodove duha. Stoga svi nastojmo još više pokazivati ljubav, dobrohotnost, blagost i druge osobine svojstvene Kristu jer “protiv takvih stvari nema zakona”, odnosno ograničenja (Galaćanima 5:23). Da, donosimo “još više ploda”.

8. (a) Koja veza postoji između ploda duha i ploda Kraljevstva? (b) Koje pitanje trebamo razmotriti?

⁸ Sočni i raznobojni plodovi krase biljku. No oni nisu dragocjeni samo zato što biljku čine ljepšom. Korisni su i zato što se biljka razmnožava zahvaljujući sjemenkama koje se u njima nalaze. Slično tome, plod duha koristi nam u mnogo više pogleda osim što krasi našu kršćansku osobnost. Osobine poput ljubavi i vjere također nas potiču da širimo sjemenu sličnu poruku o Kraljevstvu koja se nalazi u Božjoj Riječi. Obrati pažnju na to kako apostol Pavao ističe tu nadasve važnu vezu. On kaže: “I mi vjerujemo [ta je vjera jedan od plodova duha] i zato govorimo” (2. Korinćanima 4:13). Na taj način, kao što Pavao dalje objašnjava, mi “prinosimo Bogu žrtvu hvale, to jest plod usana” — a to je još jedna vrsta ploda koji moramo donositi (Hebrejima 13:15). Možemo li i mi u svom životu donositi više ploda, da, “mnogo ploda”, kao objavitelji Božjeg Kraljevstva?

9. Da li se donošenje ploda odnosi na stvaranje učenika? Objasni.

⁹ Da bismo mogli ispravno odgovoriti, najprije trebamo saznati što sačinjava plod Kraljevstva. Je li ispravno zaključiti da se donošenje ploda odnosi na stvaranje učenika? (Matej 28:19). Da li se plod koji donosimo prvenstveno odnosi na pojedince kojima pomažemo da postanu kršteni obožavatelji Jehove? Ne. Da je tako, svi bi Jehovini svjedoci koje veoma cijenimo i koji godinama vjerno objavljuju poruku o Kraljevstvu na području gdje je interes slab bili veoma obeshrabreni. Zaista, kad bi se plod Kraljevstva koji trebamo donositi odnosio samo na nove učenike, ti bi marljivi Jehovini svjedoci bili nalik neplodnim mladicama iz Isusove usporedbe. Naravno, to nije točno. Pa što je onda prvenstveno plod Kraljevstva koji donosimo u našoj službi?

10. Kako Isusova usporedba o sijaču i različitim vrstama zemlje pokazuje što plod Kraljevstva jest, a što nije?

¹⁰ Isusova usporedba o sijaču i različitim vrstama zemlje pruža odgovor — ohrabrujući odgovor za one koji svjedoče na područjima koja nisu toliko plodna. Isus je rekao da je sjeme poruka o Kraljevstvu koja se nalazi u Božjoj Riječi, a zemlja predočava simbolično srce čovjeka. Nešto je sjemena “palo na dobru zemlju i, nakon što je izniknulo, donijelo je (...) plod” (Luka 8:8). Kakav plod? Pa nakon što pšenica iznikne i dozre, plod koji donese nisu mladice već novo sjeme. Slično tome, plod koji kršćanin donosi nisu isključivo novi učenici, već novo sjeme Kraljevstva.

11. Kako bi objasnio što je plod Kraljevstva?

¹¹ Prema tome, plod u ovom slučaju nisu ni novi učenici ni vrsne kršćanske osobine.  Budući da je posijano sjeme riječ o Kraljevstvu, plod mora biti učestalo sijanje tog sjemena. Donošenje ploda u ovom se slučaju odnosi na govorenje o Kraljevstvu (Matej 24:14). Možemo li svi mi, bez obzira na to kakve su naše okolnosti, donositi taj plod Kraljevstva — objavljivanje dobre vijesti o Kraljevstvu? Da, možemo! U istoj usporedbi Isus objašnjava zašto je tako.

12. Mogu li svi kršćani donositi plod Kraljevstva? Objasni.

¹² “Ono koje je posijano na dobru zemlju”, rekao je Isus, “daje, jedan stostruko, drugi šezdeseterostruko, treći pak trideseterostruko” (Matej 13:23). Žito posijano u polju može roditi u različitim omjerima ovisno o uvjetima rasta. Slično tome, ono što mi možemo učiniti u objavljivanju dobre vijesti može se razlikovati ovisno o našim okolnostima, a Isus je pokazao da to razumije. Neki možda imaju više prilika za svjedočenje, drugi imaju bolje zdravlje i više snage. Stoga, ono što mi možemo učiniti može biti više ili manje u odnosu na ono što drugi čine, ali dok je god to najbolje što možemo, Jehova je zadovoljan (Galaćanima 6:4). Ako zbog starosti ili bolesti koja nam oduzima snagu ne možemo u većoj mjeri sudjelovati u djelu propovijedanja, naš samilosni Otac, Jehova,  na nas sasvim sigurno gleda kao na jedne od onih koji ‘donose mnogo ploda’. Zašto? Zato što mu dajemo ‘sve što imamo’ — služimo mu cijelom dušom * (Marko 12:43, 44; Luka 10:27).

13. (a) Koji je glavni razlog zašto donosimo plod Kraljevstva? (b) Što će nam pomoći da i dalje donosimo plod na područjima gdje ljudi pokazuju slab interes? (Vidi okvir na 21. stranici.)

¹³ Bez obzira na to u kolikoj mjeri možemo donositi plod Kraljevstva, ako imamo na umu zašto to činimo, bit ćemo potaknuti da ‘idemo i donosimo plod’ (Ivan 15:16). Isus je spomenuo glavni razlog: “Ovime se moj Otac proslavljuje: da donosite mnogo ploda” (Ivan 15:8). Da, svojim propovijedanjem posvećujemo Jehovino ime pred čitavim čovječanstvom (Psalam 109:30). Honor, koja je vjerni Jehovin svjedok i ima oko 75 godina, kaže: “Čak i na područjima gdje ljudi pokazuju slab interes čast je zastupati Svevišnjega.” Kad je Claudiu, koji je revan Jehovin svjedok od 1974, postavljeno pitanje zašto ne prestaje propovijedati unatoč tome što na njegovom području tek nekolicina pozitivno reagira, on je citirao riječi iz Ivana 4:34, gdje čitamo sljedeće Isusove riječi: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me poslao i da dovršim njegovo djelo.” Claudio je dodao: “Poput Isusa, ni ja ne želim samo započeti svoje djelo kao objavitelj Kraljevstva nego ga i dovršiti” (Ivan 17:4). Jehovini svjedoci diljem svijeta dijele njegovo mišljenje. (Vidi okvir “Kako ‘donositi plod s ustrajnošću’” na 21. stranici.)

14. (a) Koju je dvostruku svrhu imalo djelo Ivana Krstitelja i Isusa? (b) Kako bi opisao današnju kršćansku aktivnost?

¹⁴ Prvi objavitelj Kraljevstva spomenut u Evanđeljima je Ivan Krstitelj (Matej 3:1, 2; Luka 3:18). Njegov glavni cilj bio je da “svjedoči”, a to je činio s iskrenom vjerom i nadom u to da će ‘ljudi svih vrsta vjerovati’ (Ivan 1:6, 7). Upravo je tako i bilo jer su neki kojima je Ivan propovijedao postali Kristovi učenici (Ivan 1:35-37). Dakle, Ivan je bio propovjednik, ali je i činio učenike. I Isus je bio propovjednik i učitelj (Matej 4:23; 11:1). Stoga je sasvim logično da Isus svojim sljedbenicima nije zapovjedio samo da propovijedaju poruku o Kraljevstvu već i da ljudima koji je prihvate pomognu da postanu njegovi učenici (Matej 28:19, 20). Stoga se danas naše djelo sastoji od propovijedanja i poučavanja.

15. Koja sličnost postoji između reakcije na djelo propovijedanja u prvom stoljeću n. e. i u današnje vrijeme?

¹⁵ Od onih iz prvog stoljeća n. e. koji su čuli Pavla kako propovijeda i poučava “neki su počeli vjerovati u ono što je bilo rečeno; a drugi nisu vjerovali” (Djela apostolska 28:24). Danas je reakcija ljudi gotovo ista. Nažalost, većina sjemena Kraljevstva padne na lošu zemlju. Usprkos tome, nešto sjemena ipak padne na dobru zemlju, pusti korijen i proklija, kao što je Isus prorekao. Ustvari, diljem svijeta u godini dana svakog tjedna prosječno više od 5 000 osoba postanu pravi Kristovi učenici! Ti novi učenici ‘vjeruju u ono što je rečeno’, iako većina ostalih ne vjeruje. Što je doprinijelo tome da njihovo srce  prihvati poruku o Kraljevstvu? Često na ljude utječe osobno zanimanje koje pokazuju Jehovini svjedoci — simbolično govoreći, zalijevanje tek posijanog sjemena (1. Korinćanima 3:6). Razmotri samo dva od mnogo primjera.

16, 17. Zašto je važno pokazivati osobno zanimanje za one koje srećemo u službi propovijedanja?

¹⁶ Karolien, djevojka koja je Jehovin svjedok i živi u Belgiji, naišla je na jednu ostarjelu ženu koja nije bila zainteresirana za poruku o Kraljevstvu. Budući da je žena imala ruku zamotanu u zavoj, Karolien i njena suradnica ponudile su se da joj pomognu, no žena je rekla da ne treba. Dva dana kasnije ponovno su došle kod te žene i upitale je kako se osjeća. “To ju je dirnulo”, rekla je Karolien. “Bila je oduševljena kad je vidjela da smo iskreno zainteresirane za nju kao osobu. Pozvala nas je k sebi i započeli smo biblijski studij.”

¹⁷ I Sandi, koja je Jehovin svjedok iz Sjedinjenih Država, pokazuje osobno zanimanje za ljude kojima propovijeda. Ona u novinama potraži obavijest o rođenima i zatim posjeti nove roditelje, nudeći im knjigu Moja knjiga biblijskih priča. * Budući da su majke obično kod kuće i s ponosom pokazuju svoju bebu onima koji dolaze u posjet, često započne razgovor. “S roditeljima razgovaram o tome koliko je putem čitanja važno stvoriti vezu između novorođenčeta i roditelja”, kaže Sandi. “Kasnije spomenem izazove koje donosi odgajanje djeteta u današnjem društvu.” Zahvaljujući jednom takvom posjetu prije nekog vremena jedna majka i njeno šestero djece počeli su služiti Jehovi. I mi možemo imati sličan uspjeh u službi propovijedanja i iskusiti radost ako preuzimamo inicijativu i pokazujemo osobno zanimanje.

18. (a) Zašto možemo reći da smo svi u stanju ispuniti zahtjev da ‘donosimo mnogo ploda’? (b) Koja si tri zahtjeva navedena u Evanđelju po Ivanu odlučan ispuniti?

¹⁸ Zaista je ohrabrujuće znati da možemo ispuniti zahtjev da ‘donosimo mnogo ploda’! Bez obzira na to jesmo li mladi ili stari, zdravi ili bolesni, propovijedamo li na područjima gdje je interes velik ili slab, svi možemo donositi mnogo ploda. Kako? Tako da u još većoj mjeri pokazujemo plodove duha i prenosimo poruku o Božjem Kraljevstvu što više možemo. U isto vrijeme nastojmo ‘ostati u Isusovoj riječi’ i ‘imati ljubav među sobom’. Da, ako ispunimo ta tri važna zahtjeva postavljena za Isusove učenike, koja su navedena u Evanđelju po Ivanu, dokazujemo da smo ‘zaista Kristovi učenici’ (Ivan 8:31; 13:35).