1. (a) Što je Isus ostavio iza sebe na Zemlji kad se vratio na nebo? (b) Koja ćemo pitanja razmatrati?

KADA se Isus Krist, osnivač kršćanstva, vratio na nebo, iza sebe na Zemlji nije ostavio napisane knjige, podignute spomenike ni nagomilano bogatstvo. No ostavio je iza sebe svoje učenike i konkretne zahtjeve za one koji to žele biti. Ustvari, iz Evanđelja po Ivanu uviđamo da je Isus naveo tri važna zahtjeva za sve koji žele biti njegovi sljedbenici. Koji su to zahtjevi? Kako im možemo udovoljiti? I kako možemo biti sigurni da i mi danas ispunjavamo preduvjete da budemo Kristovi učenici? *

2. Koji je važan zahtjev za Isusove učenike zapisan u Evanđelju po Ivanu?

² Otprilike šest mjeseci prije svoje smrti Isus je otišao u Jeruzalem, gdje je propovijedao mnoštvu koje se tamo okupilo kako bi proslavilo sedmodnevni Praznik sjenica. Kad je praznik već napola prošao, “mnogi iz mnoštva počeli su vjerovati u njega”. Isus je nastavio propovijedati, pa su i zadnjeg dana praznika “mnogi (...) povjerovali u njega” (Ivan 7:10, 14, 31, 37; 8:30). Tom je prilikom pažnju usmjerio na nove vjernike i iznio važan zahtjev za svoje učenike, a zapisao ga je apostol Ivan: “Ako ostanete u mojoj riječi, zaista ste moji učenici” (Ivan 8:31).

3. Koju je osobinu potrebno imati da bi se ‘ostalo u Isusovoj riječi’?

³ Isus tim riječima nije želio reći da novi vjernici nisu imali dovoljno vjere. Umjesto toga, istaknuo je da oni imaju priliku postati njegovi pravi učenici — pod uvjetom da ostanu u njegovoj riječi, da budu ustrajni. Oni su prihvatili njegovu riječ, no trebali su ostati u njoj (Ivan 4:34; Hebrejima 3:14). Isus je ustrajnost smatrao toliko važnom osobinom za svoje sljedbenike da je u svom zadnjem razgovoru s apostolima, koji je zapisan u Evanđelju po Ivanu, dvaput potaknuo jednoga od njih: ‘Nastavi me slijediti’ (Ivan 21:19, 22). Mnogi prvi kršćani činili su upravo to (2. Ivanova 4). Što im je pomoglo da ustraju?

4. Što je prvim kršćanima pomoglo da ustraju?

⁴ Apostol Ivan, koji je oko 70 godina bio vjerni Kristov učenik, istaknuo je jedan važan faktor. Pohvalio je vjerne kršćane riječima: “Jaki [ste] i riječ Božja ostaje u vama i pobijedili ste zloga.” Ti su Kristovi učenici ustrajali, odnosno ostali su u riječi Božjoj, jer je riječ Božja ostala u njima. Oni su je duboko cijenili (1. Ivanova 2:14, 24). Slično tome, da bismo i mi danas ‘ustrajali do kraja’, riječ Božja treba ostati u nama (Matej 24:13). Kako to možemo postići? Odgovor nalazimo u jednoj od usporedbi koju je ispričao Isus.

5. (a) Koje je različite vrste zemlje Isus spomenuo u jednoj od svojih usporedbi? (b) Što predočavaju sjeme i zemlja iz Isusove usporedbe?

⁵ Isus je ispričao usporedbu o sijaču koji sije sjeme, a zapisana je u Evanđeljima po Mateju, Marku i Luki (Matej 13:1-9, 18-23;  Marko 4:1-9, 14-20; Luka 8:4-8, 11-15). Dok budeš čitao te izvještaje, primijetit ćeš da je glavno obilježje usporedbe to da ista vrsta sjemena pada na različitu zemlju, pa je zato i rezultat drugačiji. Prva zemlja je tvrda, druga plitka, a treća obrasla trnjem. Za razliku od te tri, četvrta je ‘dobra zemlja’. Isus je objasnio da se sjeme odnosi na poruku o Kraljevstvu koja se nalazi u Božjoj Riječi, a da zemlja predočava ljude čije srce na tu poruku različito reagira. Iako ljudi predočeni različitim vrstama zemlje imaju ponešto zajedničko, oni koji su predočeni dobrom zemljom razlikuju se od ostalih po jednoj stvari.

6. (a) Po čemu se četvrta vrsta zemlje iz Isusove usporedbe razlikuje od ostale tri, i što to znači? (b) Što je presudno važno da bismo kao Kristovi učenici pokazivali ustrajnost?

⁶ Izvještaj iz Luke 8:12-15 pokazuje da su u sva četiri slučaja ljudi ‘čuli riječ’. Međutim, oni koji imaju ‘vrsno i dobro srce’ idu dalje od toga da samo “čuju riječ”. Oni je “zadrže (...) i donose plod s ustrajnošću”. Dobra je zemlja mekana i duboka, pa sjeme uspijeva pustiti korijen, a zahvaljujući tome biljka raste i donosi plod (Luka 8:8). Slično tome, oni koji imaju vrsno srce razumiju, cijene i usvajaju riječ Božju (Rimljanima 10:10; 2. Timoteju 2:7). Riječ Božja ostaje u njima. Zbog toga oni donose plod s ustrajnošću. Prema tome, duboko, iskreno cijenjenje Božje Riječi od presudne je važnosti da bismo kao Kristovi učenici pokazivali ustrajnost (1. Timoteju 4:15). A kako možemo razviti takvo duboko cijenjenje prema Božjoj Riječi?

7. Što je usko povezano s dobrim srcem?

⁷ Zapazi s čime Biblija više puta povezuje vrsno i dobro srce. ‘Srce pravednikovo promišlja što će govoriti’ (Priče Salamunove 15:28). “Da su ti riječi usta mojih ugodne, i pomisao srca mojega pred tobom, Jehova” (Psalam 19:14). “Srce će moje razmišljati o onome što je razborito” (Psalam 49:3, NS).

8. (a) Što trebamo izbjegavati prilikom čitanja Biblije, a što bismo trebali činiti? (b) Koje koristi imamo ako razmišljamo o Božjoj Riječi i molimo se? (Osvrni se na okvir ‘Utvrđeni u istini’.)

⁸ Poput tih biblijskih pisaca, i mi trebamo s cijenjenjem razmišljati o Božjoj Riječi i njegovim djelima te to činiti uz molitvu. Kad čitamo Bibliju ili na njoj temeljene publikacije, ne bismo se trebali ponašati kao turisti koji su u žurbi, pa jure s jednog mjesta na drugo, sve fotografiraju, a uopće ne stignu uživati u tome. Nasuprot tome, kad proučavamo Bibliju, trebamo uzeti vremena kako bismo stali i takoreći uživali u prizoru. * Dok u miru razmišljamo o onome što čitamo, riječ Božja utječe na naše srce. Ona djeluje na naše emocije i oblikuje naše razmišljanje. Isto tako, ona nas potiče da u molitvi podijelimo s Bogom svoje najdublje misli. Tako  naš odnos s Jehovom postaje sve jači, a ljubav prema njemu potiče nas da slijedimo Isusa čak i u teškim okolnostima (Matej 10:22). Dakle, prijeko je potrebno razmišljati o onome što Bog kaže ako želimo ostati vjerni do kraja (Luka 21:19).

9. Što trebamo činiti da bi naše srce uvijek bilo spremno prihvatiti riječ Božju?

⁹ Isusova usporedba pokazuje i to da postoje zapreke koje sprečavaju rast sjemena, riječi Božje. Stoga da bismo ostali vjerni učenici, trebamo: (1) prepoznati te zapreke koje su u usporedbi predočene lošom zemljom i (2) poduzeti korake da ih uklonimo ili izbjegnemo. Tada će naše srce uvijek biti spremno prihvatiti sjeme Kraljevstva i donositi plod.

10. Opiši prvu vrstu zemlje iz Isusove usporedbe, i objasni što predočava.

¹⁰ Prva vrsta zemlje nalazi se “uz put”, pa sjeme bude “pogaženo” kad padne na nju (Luka 8:5). Zemlja uz put koji vodi kroz žitno polje tvrda je i nabijena jer ljudi tuda stalno prolaze (Marko 2:23). Slično tome, oni kojima užurbani način života ovog svijeta previše oduzima vremena i snage možda zaključe da su suviše zaokupljeni da bi razvili duboko cijenjenje za riječ Božju. Oni je čuju, ali ne razmišljaju o njoj. Zbog toga njihovo srce ne reagira na nju. Prije nego što razviju ljubav prema njoj “dolazi Đavo i uzima riječ iz njihovih srca da ne bi vjerovali i  bili spašeni” (Luka 8:12). Može li se to spriječiti?

11. Što učiniti da nam srce ne bi postalo poput tvrde zemlje?

¹¹ Mnogo se toga može poduzeti da srce ne bi postalo poput neplodne zemlje uz put. Utabana i tvrda zemlja može postati mekana i plodna ako je se izore i prestane prolaziti po njoj. Slično tome, ako se pronađe vrijeme za proučavanje Božje Riječi i razmišljanje o njoj, srce može postati poput kvalitetne, plodne zemlje. Ključna stvar je to da ne dozvoliš da postaneš pretjerano zaokupljen svakodnevnim stvarima (Luka 12:13-15). Umjesto toga, odvoji vrijeme za razmišljanje o ‘važnijim stvarima’ u životu (Filipljanima 1:9-11).

12. Koji je pravi razlog zašto mladica usahne u drugoj vrsti zemlje iz Isusove usporedbe?

¹² Kad sjeme padne na drugu vrstu zemlje, ono ne ostaje samo na površini, kao što je to bilo u prvom slučaju. Ono pušta korijen i proklija. No kad izađe sunce, vrućina oprži mladicu i ona usahne. Međutim, obrati pažnju jednom važnom detalju. Pravi razlog zašto je mladica usahnula nije vrućina. Uostalom, biljka koja je izrasla na dobroj zemlji također je izložena suncu, ali ne usahne — naprotiv, ona raste. U čemu je razlika? Isus objašnjava da mladica usahne ‘jer nije bila u dubokoj zemlji’ i ‘nema vlage’ (Matej 13:5, 6; Luka 8:6). ‘Stijena’ koja se nalazi odmah ispod površinskog sloja zemlje sprečava da sjeme pusti korijenje dovoljno duboko da bi sakupljalo vlagu i učvrstilo se. Mladica usahne jer je zemlja plitka.

13. Koji su pojedinci nalik plitkoj zemlji, i koji je pravi razlog njihove reakcije?

¹³ Ovaj se dio usporedbe odnosi na pojedince koji “primaju riječ s radošću” i “jedno vrijeme” revno slijede Isusa (Luka 8:13). Kad budu izloženi žarkom suncu ‘nevolje ili progonstva’, oni se toliko uplaše da izgube radost i snagu te prestanu slijediti Krista (Matej 13:21). Međutim, pravi razlog njihovog straha nije protivljenje. Na koncu, milijuni Kristovih učenika doživljavaju različite nevolje, a ipak ostaju vjerni (2. Korinćanima 2:4; 7:5). Pravi razlog zašto neki osjećaju strah i napuštaju istinu je taj što im je srce nalik stijeni te ih to sprečava da dovoljno duboko razmišljaju o izgrađujućim i duhovnim stvarima. Zbog toga je cijenjenje koje su razvili prema Jehovi i njegovoj riječi previše površno i slabo da bi se oduprli protivljenju. Što učiniti da ne dođe do toga?

14. Koje korake osoba treba poduzeti da njeno srce ne bi postalo poput plitke zemlje?

¹⁴ Osoba mora ispitati ima li u njenom srcu stijeni sličnih zapreka, kao što su duboko ukorijenjena ogorčenost, sebičnost koja nije uočljiva na prvi pogled ili slični snažni i skriveni osjećaji. Ako takva zapreka postoji, moguće ju je ukloniti uz pomoć snažnog utjecaja koji vrši Božja riječ (Jeremija 23:29; Efežanima 4:22; Hebrejima 4:12). Nadalje, razmišljanje i molitva pomoći će osobi da ‘usadi riječ’ duboko u svoje srce (Jakov 1:21). To će joj dati snage da se bori s obeshrabrenjem i da skupi hrabrosti da ostane vjerna unatoč kušnjama.

15. (a) Zašto pažnju trebamo naročito pokloniti trećoj vrsti zemlje koju je Isus spomenuo? (b) Što se na kraju dogodi s trećom vrstom zemlje, i zašto?

¹⁵ Pažnju naročito trebamo pokloniti trećoj vrsti zemlje, onoj s trnjem, jer je donekle slična dobroj zemlji. Kao i kod dobre zemlje, sjeme koje padne na zemlju u kojoj ima trnja može pustiti korijen i proklijati. Isprva kod te dvije vrste zemlje nema nikakve razlike u rastu nove biljke. Međutim, s vremenom se događa nešto što na kraju uguši biljku. Za razliku od dobre zemlje, ova zemlja obraste trnjem. Kako mlada biljka raste, tako se mora takoreći natjecati s ‘trnjem koje s njom raste’. Neko se vrijeme oboje bori za hranjive sastojke, svjetlost i prostor, ali na kraju trnje preraste biljku i ‘uguši je’ (Luka 8:7).

16. (a) Koje osobe nalikuju zemlji obrasloj trnjem? (b) Što u skladu s izvještajima iz tri Evanđelja predočava trnje? (Vidi fusnotu.)

¹⁶ Koje osobe nalikuju zemlji obrasloj trnjem? Isus objašnjava: “To su oni koji su čuli, ali se, odvučeni tjeskobnim brigama i bogatstvom i užicima ovog života, potpuno uguše i ništa ne dovedu do zrelosti” (Luka 8:14). Baš kao što posijano sjeme i trnje rastu u zemlji u isto vrijeme, tako i neki pojedinci pokušavaju u isto vrijeme pronaći vremena za Božju riječ i za ‘užitke ovog života’. Istina iz Božje riječi posijana je u njihovo srce, ali mora se boriti s drugim težnjama koje im odvlače pažnju. Njihovo je simbolično srce podijeljeno (Luka 9:57-62). Zbog toga ne mogu posvetiti dovoljno vremena dubokom razmišljanju o Božjoj riječi i molitvi. Oni nisu u potpunosti zaokupljeni Božjom riječju i stoga nemaju iskreno cijenjenje neophodno za ustrajnost. Tjelesne težnje postaju sve jače u odnosu na njihov interes za duhovne stvari i na koncu ga “potpuno uguše”. * Zaista žalostan kraj za one koji ne ljube Jehovu svim srcem! (Matej 6:24; 22:37).

17. Koje odluke moramo donijeti u životu da nas ne uguši simbolično trnje o kojem se govori u Isusovoj usporedbi?

¹⁷ Ako prednost damo duhovnim stvarima, a ne materijalnim interesima, neće nas ugušiti brige i užici ovog svijeta (Matej 6:31-33; Luka 21:34-36). Nikada nemojmo zanemariti čitanje Biblije i razmišljanje o onome što čitamo. Ukoliko pojednostavimo svoj život koliko god je to moguće, imat ćemo više vremena za kvalitetno razmišljanje i molitvu (1. Timoteju 6:6-8). Božji sluge koji to čine — koji su, takoreći, iščupali trnje iz zemlje kako bi biljka koja donosi plod dobivala više hranjivih tvari, svjetlosti i imala više prostora — uživaju Jehovin blagoslov. Sandra, koja ima 26 godina, kaže: “Kad razmišljam o blagoslovima koje imam u istini, shvaćam da je u usporedbi s njima  sve ono što svijet nudi ravno nuli!” (Psalam 84:11).

18. Kako možemo ostati u riječi Božjoj i ustrajati kao kršćani?

¹⁸ Prema tome, dokle god riječ Božja ostaje u nama, svi ćemo mi, kako mladi tako i stari, ostati u riječi Božjoj te ustrajati kao Kristovi učenici. Zato neka zemlja našeg simboličnog srca nikada ne bi postala tvrda, plitka ili obrasla trnjem, već neka bi bila mekana i duboka. U tom ćemo slučaju moći posvetiti punu pažnju riječi Božjoj te ‘donositi plod s ustrajnošću’ (Luka 8:15).