1, 2. Što je Isus učinio u pashalnoj noći 33. n. e.?

TOM su se prilikom okupili Jehovin jedinorođeni Sin i jedanaestorica ‘koja su ostala s njim u njegovim kušnjama’ (Luka 22:28). Bio je četvrtak navečer, 31. ožujka 33. n. e., a pun je Mjesec vjerojatno krasio nebo iznad Jeruzalema. Isus Krist i njegovi apostoli upravo su bili završili proslavu Pashe. Izdajnik Juda Iskariot je otišao, no ostali još nisu trebali otići. Zašto? Zato što je Isus namjeravao učiniti nešto vrlo važno. Što to?

² Budući da je tom događaju prisustvovao Matej, pisac jednog od Evanđelja, neka nam on odgovori na to pitanje. On je napisao: “Isus je uzeo kruh te ga je, izrekavši blagoslov, razlomio i, dajući ga učenicima, rekao: ‘Uzmite, jedite. Ovo predstavlja moje tijelo.’ I uzeo je čašu i, zahvalivši, dao im je, govoreći: ‘Pijte iz nje svi; jer ovo predstavlja moju “krv saveza”, koja se treba proliti za mnoge radi oproštenja grijehâ’” (Matej 26:26-28). Da li se taj događaj trebao održati samo jedanput? Od kakvog je značaja bio? Ima li on kakvo značenje za nas danas?

3. Zašto je bilo značajno ono što je Isus učinio u noći 14. nisana 33. n. e.?

³ To što je Isus Krist učinio u noći 14. nisana 33. n. e. bilo je daleko više od nekog usputnog događaja u njegovom životu. Apostol Pavao govorio je o tom događaju kad je pisao pomazanim kršćanima u Korintu, koji su ga još uvijek obilježavali iako je od njegove uspostave prošlo 20 godina. Premda Pavao 33. n. e. nije bio s Isusom i 11 apostola, sigurno je od nekih apostola saznao što se desilo  tom prilikom. Osim toga, Pavlu su, po svemu sudeći, putem nadahnuća bile otkrivene pojedinosti s tog događaja. Rekao je: “Ja sam od Gospodina primio ono što sam vam i predao, da je Gospodin Isus one noći u kojoj je trebao biti predan uzeo kruh i, nakon što je zahvalio, razlomio ga je i rekao: ‘Ovo predstavlja moje tijelo koje je za vas. Činite ovo meni na spomen.’ Isto je učinio i s čašom nakon što je večerao, govoreći: ‘Ova čaša predstavlja novi savez na temelju moje krvi. Činite ovo, kad god je pijete, meni na spomen’” (1. Korinćanima 11:23-25).

4. Zašto kršćani trebaju održavati Gospodinovu večeru?

⁴ Luka, pisac jednog od Evanđelja, potvrđuje da je Isus zapovjedio: “Činite ovo meni na spomen” (Luka 22:19). Ustvari, tu se proslavu često naziva Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti. Pavao je naziva i Gospodinova večera, što je sasvim prikladan izraz budući da je uspostavljena u toku noći (1. Korinćanima 11:20). Kršćanima je zapovjeđeno da održavaju Gospodinovu večeru. Ali zašto je uspostavljena ta svečanost?

5, 6. (a) Koji je prvi razlog zašto je Isus uspostavio Spomen-svečanost? (b) Navedi drugi razlog uspostave Gospodinove večere.

⁵ Prvi razlog zašto je Spomen-svečanost bila uspostavljena vezan je za jedan od ciljeva ispunjenih Isusovom smrću. On je svojom smrću dokazao da njegov nebeski Otac ima pravo vladati nad svime. Krist je time dokazao da je Sotona Đavo lagao kad je pogrešno optužio ljude da Bogu služe samo iz sebičnih razloga (Job 2:1-5). Time što je umro kao vjerna osoba Isus je dokazao da je ta tvrdnja neistinita i obradovao je Jehovino srce (Priče Salamunove 27:11).

⁶ Drugi razlog uspostave Gospodinove večere jest taj da nas se podsjeti da je Isus kad je umro kao savršeni, bezgrešni čovjek ‘dao svoju dušu kao otkupninu u zamjenu za mnoge’ (Matej 20:28). Kad je prvi čovjek sagriješio protiv Boga, izgubio je savršeni ljudski život i sve što je taj život nosio sa sobom. Pa ipak, Isus je rekao: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život” (Ivan 3:16). Da, “plaća koju daje grijeh je smrt, a dar koji daje Bog je vječni život preko Krista Isusa, našeg Gospodina” (Rimljanima 6:23). Održavajući Gospodinovu večeru podsjećamo se na to da je Isusova žrtvena smrt dokaz velike ljubavi Jehove i njegovog Sina. Koliko samo trebamo biti zahvalni na toj ljubavi!

7. U kom smislu pomazanici svaki put kad sudjeluju u Spomen-svečanosti obznanjuju vjeru u Gospodinovu smrt?

⁷ Pavao je o Gospodinovoj večeri rekao: “Kad god jedete ovaj kruh i pijete ovu čašu, objavljujete Gospodinovu smrt, dok on ne dođe” (1. Korinćanima 11:26). Pomazani kršćani kao pojedinci sve do svoje smrti uzimaju kruh i vino na Spomen-svečanosti. Tako pred Jehovom Bogom i ostalim ljudima uvijek iznova obznanjuju svoju vjeru u Isusovu otkupnu žrtvu koju je osigurao Bog.

8. Koliko će dugo pomazanici kao grupa održavati Gospodinovu večeru?

⁸ Do kada će pomazani kršćani kao grupa održavati Spomen-svečanost obilježavanja Kristove smrti? “Dok on ne dođe”, rekao je Pavao, što je očito značilo da će je održavati dok Isus ne dođe kako bi tokom svoje “prisutnosti” uzeo na nebo svoje pomazane sljedbenike putem uskrsnuća (1. Solunjanima 4:14-17). To je u skladu s Isusovim riječima upućenim jedanaestorici vjernih apostola: “Ako odem i pripremim vam mjesto, ponovno ću doći i primiti vas u svoj dom, da i vi budete tamo gdje sam ja” (Ivan 14:3).

9. Što znače Isusove riječi iz Marka 14:25?

 ⁹ Kad je Isus uspostavljao Spomen-svečanost, uzeo je čašu vina i svojim je vjernim apostolima rekao: “Nipošto više neću piti od trsovog roda do onog dana kad ga budem pio novoga u Božjem kraljevstvu” (Marko 14:25). Budući da Isus na nebu ne pije doslovno vino, očito je mislio na radost koja je ponekad predočena vinom (Psalam 104:15; Propovjednik 10:19). To što će on i njegovi sljedbenici biti zajedno u Kraljevstvu za njih je radostan događaj koji željno iščekuju (Rimljanima 8:23; 2. Korinćanima 5:2).

10. Koliko često treba održavati Spomen-svečanost?

¹⁰ Treba li Isusovu smrt obilježavati svaki mjesec, tjedan ili čak svaki dan? Ne treba. Isus je na dan Pashe uspostavio Gospodinovu večeru i bio ubijen, a Pashu se slavilo “za spomen” na oslobađanje Izraelaca iz egipatskog ropstva 1513. pr. n. e. (2. Mojsijeva 12:14). Slavilo je se samo jednom godišnje, i to 14. dana židovskog mjeseca nisana (2. Mojsijeva 12:1-6; 3. Mojsijeva 23:5). Dakle, Isusovu smrt treba obilježavati onoliko često koliko se slavilo Pashu, naime svake godine, a ne svaki mjesec, tjedan ili dan.

11, 12. Što povijest otkriva o prvim održavanjima Spomen-svečanosti?

¹¹ Dakle, Spomen-svečanost treba održavati jednom godišnje, 14. nisana. U jednoj enciklopediji stoji: “Kršćani iz Male Azije dobili su naziv kvartodecimani [četrnaestnici] zbog njihovog običaja da Pashu [Gospodinovu večeru] uvijek slave 14. nisana. (...) Taj je dan mogao pasti na petak ili bilo koji drugi dan u tjednu” (The New Schaff-Herzog Encyclopedia of Religious Knowledge, svezak IV, stranica 44).

¹² Govoreći o situaciji u drugom stoljeću n. e., povjesničar J. L. von Mosheim kaže da su kvartodecimani održavali Spomen-svečanost 14. nisana jer su “smatrali da primjer Krista ima snagu zakona”. Jedan drugi povjesničar kaže: “Kvartodecimanske crkve u Aziji imale su isti običaj kao Jeruzalemska crkva. Te su crkve u 2. stoljeću prilikom Pashe 14. nisana slavile otkupljenje postignuto Kristovom smrću” (Studia Patristica, izdanje iz 1962, svezak V, stranica 8).

13. Kakvu je vrstu kruha Isus koristio kad je uspostavio Gospodinovu večeru?

¹³ Kad je Isus uspostavio Spomen-svečanost, “uzeo je kruh, izrekao blagoslov, razlomio ga i dao [apostolima]” (Marko 14:22). Bio je to isti onaj kruh koji su koristili tokom proslave Pashe (2. Mojsijeva 13:6-10). Budući da nije sadržavao kvasac, bio je tanak i hrskav i trebalo ga se razlomiti da bi ga se razdijelilo. I kruh koji je Isus čudom umnožio da bi nahranio tisuće ljudi bio je hrskav jer ga je razlomio kad im ga je davao (Matej 14:19; 15:36). Dakle, lomljenje kruha na Spomen-svečanosti, po svemu sudeći, nema nikakav vjerski značaj.

14. (a) Zašto je prikladno da kruh na Spomen-svečanosti bude beskvasan? (b) Kakav se kruh može nabaviti ili ispeći za obilježavanje Gospodinove večere?

¹⁴ O kruhu koji je koristio tokom uspostave Spomen-svečanosti Isus je rekao: “Ovo predstavlja moje tijelo koje je za vas” (1. Korinćanima 11:24; Marko 14:22). Bilo je sasvim na mjestu što kruh nije sadržavao kvasac. Zašto? Zato što kvasac može predočavati zloću, pokvarenost i grijeh (1. Korinćanima 5:6-8). Kruh je simbolizirao Isusovo savršeno, bezgrešno ljudsko tijelo, koje je bilo prikladno da se prinese kao otkupna žrtva (Hebrejima 7:26; 10:5-10). Jehovini svjedoci imaju to na umu i slijede Isusov primjer tako što na Spomen-svečanosti koriste beskvasni kruh. U nekim se slučajevima upotrebljava nezačinjeni židovski maces, beskvasni kruh u kojem nema dodatnih sastojaka kao što su luk ili jaja. Inače se beskvasni kruh može napraviti tako da se uzme malo crnog brašna (ako je moguće pšeničnog) i zamijesi s vodom. Tijesto se tanko razvalja, a može ga se  peći u malo nauljenoj posudi dok ne postane suho i hrskavo.

15. Što je bilo u čaši kada je Krist uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti?

¹⁵ Nakon što je proslijedio beskvasni kruh, Isus je uzeo čašu, “zahvalio je i dao [apostolima], i svi su pili iz nje”. Isus je objasnio: “Ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja se treba proliti za mnoge” (Marko 14:23, 24). Što je bilo u čaši? Fermentirano vino, a ne mošt. Kad se u Bibliji spominje vino, ne misli se na sok od grožđa koji još nije fermentirao. Naprimjer, ne bi sok od grožđa, nego fermentirano vino proderalo “stare vinske mjehove”, o čemu je govorio Isus. Osim toga, Krista su njegovi neprijatelji optužili da se “odaje vinu”. Bila bi to besmislena optužba da se vino odnosi na sok od grožđa (Matej 9:17; 11:19). Tokom slavljenja Pashe pilo se vino, a i Krist ga je koristio kad je uspostavio Spomen-svečanost obilježavanja svoje smrti.

16, 17. Koje su vrste vina prikladne za Spomen-svečanost, i zašto?

¹⁶ Samo je crno vino odgovarajući simbol onoga što predočava sadržaj čaše, a to je Isusova prolivena krv. On sam je rekao: “Ovo predstavlja moju ‘krv saveza’, koja se treba proliti za mnoge.” A apostol Petar je pomazanim kršćanima napisao: “Znate da niste raspadljivim stvarima, srebrom ili zlatom, izbavljeni od svog besplodnog načina vladanja koji ste po predaji primili od svojih praotaca, nego dragocjenom krvlju, kao krvlju janjeta bez ljage i bez mrlje, naime Kristovom” (1. Petrova 1:18, 19).

¹⁷ Isus je prilikom uspostavljanja Spomen-svečanosti nesumnjivo koristio vino od crnog grožđa. Međutim, neke vrste crnog vina koje se danas proizvodi nisu prikladne za tu svrhu jer su pojačane dodavanjem alkohola ili vinjaka ili su u njih dodane biljke i začini. Isusova krv bila je posve dovoljna, ništa joj se nije trebalo dodavati. Stoga vina kao što su porto, šeri i vermut nisu prikladna. Za Spomen-svečanost treba koristiti crno vino koje nije zaslađeno niti pojačano nekim dodatkom. Može se upotrijebiti i domaća, nezaslađena vina od crnog grožđa te vina kao što su crni burgundac i klaret.

18. Zašto Isus na Spomen-svečanosti nije učinio čudo s kruhom i vinom?

¹⁸ Kada je uspostavio tu večeru, Isus nije učinio čudo pretvarajući simbole u svoje doslovno tijelo i krv. Jedenje ljudskog mesa i pijenje krvi predstavlja kanibalizam i time se krši Božji zakon (1. Mojsijeva 9:3, 4; 3. Mojsijeva 17:10). Isusovo tijelo i krv tada su još uvijek bili nedirnuti. Njegovo je tijelo prineseno kao savršena žrtva, a krv prolivena tek narednog popodneva, a to je prema židovskom računanju bio isti dan, 14. nisana. Stoga kruh i vino na Spomen-svečanosti imaju simbolično značenje, a predstavljaju Kristovo tijelo i krv. *

19. Zašto se prilikom održavanja Gospodinove večere može koristiti više tanjura i čaša?

¹⁹ Kad je Isus uspostavio Spomen-svečanost, pozvao je svoje vjerne apostole da piju iz zajedničke čaše. U Matejevom Evanđelju stoji: ‘[Isus] je uzeo čašu i, zahvalivši, dao im je, govoreći: “Pijte iz nje svi”’ (Matej 26:27). Oni su tom prilikom mogli svi piti iz jedne čaše, a ne iz nekoliko njih, jer je bilo samo 11 sudionika i vjerojatno su sjedili za istim stolom, pa su lako mogli dodati čašu jedan drugome. Ove će se godine na Gospodinovoj večeri okupiti milijuni ljudi u preko 94 000 skupština Jehovinih svjedoka diljem svijeta. Budući da će se tako mnogo osoba na toj proslavi sastati iste večeri, nemoguće je da svi koriste istu čašu. No primijenit će se isti postupak tako što će se u velikim skupštinama koristiti više čaša s vinom kako bi ga se u razumnom roku proslijedilo među prisutnima. Slično tome, kruh se može staviti na više tanjura, a ne samo na jedan. U Bibliji ništa ne upućuje na to da čaša treba imati neki poseban oblik. Međutim, čaša i tanjur moraju odražavati dostojanstvo tog događaja. Mudro je ne napuniti čašu previše da se vino ne bi prolilo kad se prosljeđuje.

20, 21. Zašto možemo reći da je obrok koji se jede prilikom Spomen-svečanosti obilježen zajedništvom?

²⁰ Premda se možda koristi više tanjura s kruhom i više čaša s vinom, obrok koji se jede prilikom Spomen-svečanosti obilježen je zajedništvom. U starom Izraelu netko je mogao pripremiti obrok zajedništva tako što bi doveo životinju u Božje svetište, gdje bi je se zaklalo. Neke dijelove životinje spaljivalo se na oltaru, jedan dio nje dalo bi se svećeniku koji je vršio službu, drugi Aronovim sinovima, svećenicima, a jeli su i osoba koja je prinijela žrtvu te njena obitelj (3. Mojsijeva 3:1-16; 7:28-36). Spomen-svečanost je također takav obrok, jer se jede u znak zajedništva.

²¹ Jehova sudjeluje u tom obroku zajedništva jer ga je on omogućio. Isus predstavlja žrtvu, a pomazani kršćani su sudionici kad uzimaju kruh i vino. To što jedu za Jehovinim stolom pokazuje da su sudionici u miru s njim. Stoga je Pavao napisao: “Čaša blagoslova koju blagoslivljamo nije li zajedništvo u Kristovoj krvi? Kruh koji lomimo nije li zajedništvo u Kristovom tijelu? Budući da je jedan kruh, mi smo, iako nas je mnogo, jedno tijelo, jer svi mi jedemo taj jedan kruh” (1. Korinćanima 10:16, 17).

22. Koja pitanja o Spomen-svečanosti još trebamo razmotriti?

²² Gospodinova večera jedina je vjerska proslava koju Jehovini svjedoci održavaju svake godine. To je i ispravno jer je Isus svojim sljedbenicima zapovjedio: “Činite ovo meni na spomen.” Na Spomen-svečanosti prisjećamo se Isusove smrti kojom je potvrđeno Jehovino pravo vladanja. Kao što smo saznali, u tom obroku zajedništva kruh predočava Kristovo tijelo koje je prinio kao žrtvu, a vino njegovu prolivenu krv. No samo mali broj osoba uzima kruh i vino koji imaju simbolično značenje. Zašto je tako? Ima li Spomen-svečanost neko konkretno značenje za milijune koji ne uzimaju kruh i vino? Što za tebe treba značiti Gospodinova večera?