VEĆINA nas doživljava razne promjene u životu. Mnoge od njih, poput onih koje nastupaju stupanjem u brak, rođenjem djeteta ili vođenjem brige za ostarjele roditelje, donose nove odgovornosti. No neke nas promjene rasterećuju obaveza i omogućuju nam da imamo većeg udjela u kršćanskoj službi (Matej 9:37, 38). Naprimjer, možda su nam djeca odrasla i otišla od kuće ili smo sada možda u mirovini.

Istina je da nam se okolnosti mogu promijeniti neovisno o našoj volji, no neki su kršćani uspjeli stvoriti okolnosti koje im omogućavaju da pojačano sudjeluju u službi. To su učinili Pum, Jan, Dries i Otto. Kako?

Pum je bio knjigovođa u jednoj farmaceutskoj tvrtki. On, njegova supruga Anny i dvije kćerke često su znali biti u pomoćnoj pionirskoj službi. Pum i Anny organizirali su i druženja s drugim pionirima. “Tako smo izbjegli probleme koji su se mogli pojaviti da smo izabrali neko drugo društvo”, kažu oni. Dobar primjer roditelja potaknuo je njihove kćerke da nakon srednje škole postanu opći pioniri.

Kad su Pumu i Anny kćerke otišle od kuće, promijenile su im se okolnosti; sada su imali više vremena i novca za sebe te su mogli putovati na zanimljiva mjesta ili uživati na neki drugi način. No ovaj je bračni par svoje nove okolnosti odlučio iskoristiti kako bi pojačano sudjelovao u kršćanskoj službi. Pum se dogovorio s poslodavcem da radi jedan dan manje u tjednu. Kasnije je Pum napravio neke promjene kako bi mogao raditi od 7.00 do 14.00 sati. Naravno, sada kad je manje radio manje je i zarađivao, pa su morali skromnije živjeti. No uspjeli su u tome i Pum se 1991. pridružio supruzi u općoj pionirskoj službi.

Kasnije je Pum bio zamoljen da pomaže oko održavanja jedne Kongresne dvorane Jehovinih svjedoka. To je značilo da se on i supruga trebaju iseliti iz kuće u kojoj su bili 30 godina i živjeti u stanu u sklopu objekta u kojem se nalazila Kongresna dvorana. Preselili su se. Je li im to bilo teško? Anny kaže da kad god bi počela osjećati nostalgiju, pitala se: ‘Jesam li poput Lotove žene?’ Anny se nije  željela ‘obazirati’ natrag (1. Mojsijeva 19:26; Luka 17:32).

Odluka koju su Pum i Anny donijeli urodila je mnogim blagoslovima. Tako, naprimjer, uživaju u poslu koji obavljaju u Kongresnoj dvorani, vrše pripreme za oblasne kongrese te surađuju s pokrajinskim nadglednicima (putujućim propovjednicima) koji održavaju govore u toj dvorani. Pum povremeno služi i kao zamjenik pokrajinskog nadglednika, pa on i supruga imaju prilike posjećivati razne skupštine.

Zašto je ovaj bračni par uspio pojačano sudjelovati u službi? Pum kaže: “Kad ti se život drastično promijeni, moraš biti odlučan iskoristiti nove okolnosti na najbolji mogući način.”

Jan i njegova supruga Woth imaju troje djece. I on je poput Puma i njegove obitelji mudro iskoristio nove okolnosti. Jan je godinama imao dobro plaćen posao u banci i svojoj je obitelji mogao omogućiti udoban život. No imao je sve veću želju pojačano služiti. On kaže: “S godinama sam razvio veće cijenjenje prema istini i produbio svoju ljubav prema Jehovi.” Stoga je Jan 1986. napravio neke promjene. On priča: “Na poslu je došlo do nekih promjena, pa sam iskoristio situaciju i počeo kraće raditi. Kolege su mi se čudili i prozvali me Diwodo, jer sam radio samo utorkom (dinsdag), srijedom (woensdag) i četvrtkom (donderdag). Imao sam 40 posto manju plaću. Prodao sam kuću i kupio brod u kojem smo živjeli, jer smo tako mogli služiti gdje je bila veća potreba za objaviteljima Kraljevstva. Kasnije sam iskoristio priliku i otišao u prijevremenu mirovinu. Mirovina mi je bila 20 posto manja od plaće, no 1993. ipak sam uspio započeti s općom pionirskom službom.”

Jan je danas član Odbora za kontaktiranje s bolnicama i već neko vrijeme služi kao nadglednik kongresa. Woth je slabog zdravlja, no unatoč tome povremeno služi kao pomoćni pionir. Danas im je sve troje djece u braku i zajedno sa svojim supružnicima revno objavljuju Kraljevstvo.

 Kako su se Jan i Woth naviknuli na niži životni standard? Jan kaže: “U vrijeme kad smo imali više novca pazili smo na to da se ne vežemo za materijalne stvari. Danas možda nije uvijek lako čekati da skupimo novac kako bismo nešto kupili, ali zato imamo duhovne blagoslove i mogućnost da pojačano služimo, što daleko nadmašuje materijalne stvari.”

Poput Jana i Woth, Dries i njegova supruga Jenny također su odlučili pojednostaviti život i pojačano služiti za Kraljevstvo. Bili su pioniri sve dok nisu dobili djecu. Budući da se trebao brinuti za obitelj, Dries se zaposlio u jednom velikom poduzeću i obavljao neke uredske poslove. Njegovi su nadređeni bili jako zadovoljni Driesom, pa su mu ponudili odgovorniji posao. No Dries nije prihvatio ponudu, jer bi u protivnom imao manje vremena za kršćanske aktivnosti.

Odgajanje djece i briga za Jennynu bolesnu majku iziskivali su dosta vremena i energije. No Dries i Jenny nastavili su razvijati pionirski duh. Što im je u tome pomoglo? Jenny kaže: “S nama su živjeli pioniri, pozivali smo ih na objed i pružali smještaj pokrajinskim nadglednicima.” Dries dodaje: “Živjeli smo jednostavnim životom i nismo ulazili u dugove. Odlučili smo da nećemo ulaziti u velike poslove te da nećemo kupiti kuću, jer bi nas to sprečavalo da se u budućnosti posvetimo drugim stvarima.”

Dries i Jenny tako su organizirali život da se mogu više posvetiti djelu Kraljevstva, a to je urodilo plodom. Danas su oba njihova sina starješine, a jedan od njih i njegova supruga služe kao pioniri. Dries i Jenny bili su specijalni pioniri, a kasnije su služili u putujućoj službi. Danas rade kao volonteri u Betelu, a Dries je član Odbora podružnice.

Poput Driesa i Jenny, Otto i njegova supruga Judy također su bili pioniri prije nego su im se rodile dvije kćerke. Kad je Judy bila trudna s prvom kćerkom, Otto se zaposlio kao nastavnik.

Kako su djeca rasla, Otto i Judy često su pozivali pionire u goste i tako su njihove kćerke mogle vidjeti koliko su punovremeni kršćani sretni. S vremenom je njihova starija kćerka započela s pionirskom službom. Kasnije su ona i njen suprug pohađali Školu Gilead, a danas služe u jednoj afričkoj zemlji. Ottova i Judyna mlađa kćerka započela je  1987. s pionirskom službom, a pridružila joj se i majka.

Kasnije je Otto zbog nekih promijenjenih okolnosti mogao skraćeno raditi u školi, pa je preostalo vrijeme provodio u službi kao pionir. Poslije je prestao raditi. Danas je u putujućoj službi i svoju sposobnost poučavanja koristi kako bi duhovno jačao skupštine.

Što Otto savjetuje onima koji odu u prijevremenu mirovinu? “Kad odeš u mirovinu, nemoj se prvu godinu dana samo odmarati. Brzo se možeš priviknuti na lagodan život. A onda začas prestaneš razmišljati o pionirskoj službi. Bolje je da se odmah više angažiraš u službi i u skupštini.”

Istina je da braća poput Puma, Jana, Driesa i Otta više nemaju toliko snage i nisu toliko izdržljivi kao kad su bili mlađi. No sada su zreliji, iskusniji i mudriji (Priče Salamunove 20:29). Znaju što znači biti otac, ali su pomažući svojim suprugama naučili i što sve uključuje biti majka. Zajedno sa svojim suprugama rješavali su obiteljske probleme i pomagali svojoj djeci da postave teokratske ciljeve. Otto kaže: “Budući da sam i sam odgajao djecu, lakše mogu pomoći u vezi s nekim obiteljskim problemom kad kao pokrajinski nadglednik pružam savjete.” Dries također ima iskustva kao roditelj i zbog toga je dragocjeni član betelske obitelji u kojoj ima mnogo mladih.

Doista, ovoj braći koja se na razne načine brinu za skupštine mnogo pomaže životno iskustvo koje su stekli. Iskustvo koje imaju, simbolično govoreći, oštri alat kojim rade i tako im pomaže da iskoriste snagu na najbolji mogući način (Propovjednik 10:10). Ustvari, oni mogu često napraviti više nego osobe koje imaju više snage, ali manje iskustva.

Takva braća i njihove supruge izvrstan su primjer mladima u Jehovinom narodu. Mladi imaju prilike promatrati takve bračne parove i vidjeti na živim primjerima, a ne samo iz kršćanske literature, s kakvim su se sve izazovima borile te osobe i koje su blagoslove doživjele. Ohrabrujuće je vidjeti muškarce i žene koji pokazuju stav poput Kaleba, koji je, premda je već bio u godinama, prihvatio izazovan zadatak (Jozua 14:10-12).

Možeš li oponašati vjeru parova koje smo spomenuli u ovom članku i postupiti poput njih? Sjeti se, njima je istina najvažnija stvar u životu. Usadili su u svoju djecu želju za pionirskom službom. Uspjeli su u tome jer su, kako Jan kaže, “svojim primjerom pokazivali da ljube Jehovu i njegovu organizaciju, pobrinuli su se da se druže s izgrađujućim osobama i naučili su djecu da se sama izdržavaju”. Osim toga, zajedno su radili kao obitelj i zajedno su se rekreirali. Pum se prisjeća: “Za vrijeme praznika prijepodne bismo kao obitelj odlazili u službu propovijedanja, a poslijepodne bismo se zajedno odmarali ili zabavljali.”

Osim toga, ovi su kršćani planirali unaprijed i čim su im se okolnosti promijenile, već su znali kako će iskoristiti novonastale okolnosti. Postavili su si ciljeve, a odluke koje su donosili pomogle su im da ih i što prije ostvare. Tražili su mogućnosti da skraćeno rade na svjetovnom poslu i bili su spremni živjeti s manjim primanjima (Filipljanima 1:10). Žene su u svemu podupirale svoje muževe. Svi oni jedva su čekali da im se otvore “velika vrata koja vode u aktivnost”, a Jehova ih je zbog toga bogato blagoslovio (1. Korinćanima 16:9; Priče Salamunove 10:22).

Imaš li i ti želju pojačano služiti? Ako imaš, mudro iskoristi svoje novonastale okolnosti.