1, 2. Koje su neke od stvari u koje se ljudi uzalud uzdaju kao u svoj izvor sigurnosti?

DANAS toliko toga ugrožava našu dobrobit da je sasvim prirodno tražiti nekoga ili nešto što nam može pružiti osjećaj sigurnosti. Neki smatraju da će im budućnost biti bezbrižna ako imaju više novca, no novac je u biti vrlo nesigurno utočište. U Bibliji stoji: “Tko se uzda u bogatstvo svoje, propašće” (Priče Salamunove 11:28). Drugi svoje nade polažu u ljudske vođe, no čak i najbolji vođe griješe. Na kraju krajeva, svi oni umru. Biblija mudro kaže: “Ne uzdajte se u knezove, u sina čovječjega, u kojega nema pomoći” (Psalam 146:3). Te nas nadahnute riječi također upozoravaju da se ne uzdamo u vlastitu snagu, misleći da nam ne treba ničija pomoć. I mi smo samo ‘sinovi čovječji’.

² Prorok Izaija prekorio je izraelske vođe svog vremena jer su se uzdali u “lažno utočište” (Izaija 28:15-17). Oni su sklapali političke saveze s okolnim narodima u želji da postignu sigurnost. Ti su savezi bili nepouzdani — bili su laž. Slično tome, danas su mnogi vjerski vođe u dobrim odnosima s političkim vođama. I njihovi će se savezi pokazati ‘lažnima’ (Otkrivenje 17:16, 17). Neće im donijeti trajnu sigurnost.

3, 4. U kom su se pogledu razlikovale vijesti koje su donijeli Jozua i Kaleb te ostalih deset uhoda?

³ Gdje onda možemo pronaći sigurnost? Tamo gdje su je našli Jozua i Kaleb u Mojsijevo vrijeme. Nedugo nakon oslobođenja Izraela iz Egipta, taj je narod bio spreman za ulazak u Obećanu zemlju, Kanaan. Dvanaest muževa bilo je poslano da izvide zemlju, a nakon 40 dana vratili su se da kažu što su vidjeli. Samo su se dvojica, Jozua i Kaleb, pozitivno izrazila o budućnosti Izraela u Kanaanu. Ostali su se složili s tim da je zemlja lijepa, no rekli su: ‘Jak je narod koji živi u onoj zemlji, i gradovi su im tvrdi i vrlo veliki. Ne možemo ići na onaj narod, jer je jači od nas’ (4. Mojsijeva 13:27, 28, 31).

⁴ Izraelci su poslušali deset uhoda i toliko su se uplašili da su čak počeli prigovarati Mojsiju. Na koncu su Jozua i Kaleb s velikom gorljivošću rekli: “Zemlja koju prođosmo i uhodismo, vrlo je dobra zemlja. Ako smo mili Jehovi, on će nas odvesti u tu zemlju i daće nam je; a to je zemlja u kojoj teče mlijeko i med. Samo se ne odmećite Jehove, i ne bojte se naroda one zemlje” (4. Mojsijeva 14:6-9). No Izraelci ih nisu poslušali i zato im u to vrijeme nije bilo dozvoljeno da uđu u Obećanu zemlju.

5. Zašto su Jozua i Kaleb donijeli dobru vijest?

⁵ Zašto su Jozua i Kaleb donijeli dobru vijest, dok je deset uhoda donijelo lošu? Njih 12 vidjelo je iste stvari, utvrđene gradove i narode. Osim toga, deset uhoda bilo je u pravu kad je reklo da Izrael nije dovoljno jak da osvoji tu zemlju. To isto su znali Jozua i Kaleb. Međutim, deset uhoda gledalo je na to s ljudskog stajališta. S druge strane, Jozua i Kaleb uzdali su se u Jehovu. Vidjeli su njegova moćna djela u Egiptu, kod Crvenog mora i u podnožju gore Sinaja. A desetljećima kasnije samo na temelju onoga što je čula o tim djelima Rahaba iz Jerihona stavila je svoj život na kocku zbog Jehovinog naroda! (Jozua 2:1-24; 6:22-25). Jozua i Kaleb, svjedoci Jehovinih djela, imali su potpuno pouzdanje u to da će se Bog i dalje boriti za svoj narod. Četrdeset godina kasnije, kad je nova generacija Izraelaca ušla u Kanaan pod Jozuinim vodstvom i osvojila ga, njihovo se pouzdanje pokazalo opravdanim.

6. Zašto su kršćani danas pod pritiskom, i u koga se trebaju uzdati?

⁶ U ovim ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’ mi se, kao i Izraelci, suočavamo s neprijateljima koji su jači od nas (2. Timoteju 3:1). Na nas se vrši pritisak u moralnom, duhovnom, a ponekad čak i u fizičkom pogledu. Vlastitom se snagom ne možemo oduprijeti tim pritiscima budući da potječu od nadljudskog izvora, Sotone Đavla (Efežanima 6:12; 1. Ivanova 5:19). Kome se onda obratiti za pomoć? Jedan vjerni čovjek iz starog doba u molitvi Jehovi rekao je: “U tebe se uzdaju koji znaju ime tvoje” (Psalam 9:10). Ako uistinu poznajemo Jehovu i razumijemo značenje njegovog imena, uzdat ćemo se u Njega jednako kao što su se uzdali Jozua i Kaleb (Ivan 17:3).

7, 8. (a) Kako nam djela stvaranja pružaju razlog za pouzdanje u Jehovu? (b) Kako nam Biblija pruža razlog za pouzdanje u Jehovu?

⁷ Zašto se trebamo uzdati u Jehovu? Jozua i Kaleb vidjeli su dokaze Jehovine moći i to je bio jedan od razloga zašto su se uzdali u njega. I mi vidimo te dokaze. Osvrnimo se, naprimjer, na Jehovina djela stvaranja, u koja spada svemir s milijardama galaksija. Snažne prirodne sile koje Jehova kontrolira dokazuju da je on uistinu Svemogući Bog. Dok razmišljamo o čudima stvaranja, moramo se složiti s Jobom, koji je o Jehovi rekao: “Tko će ga nagnati da vrati? tko će mu kazati: što radiš?” (Job 9:12). Zaista, ako je Jehova  na našoj strani, u čitavom svemiru nema toga koga se trebamo bojati (Rimljanima 8:31).

⁸ Uzmimo kao primjer i Jehovinu Riječ, Bibliju. Taj nepresušni izvor Božje mudrosti uvelike nam pomaže da se odupremo neispravnim postupcima i da svoj život dovedemo u sklad s Jehovinom voljom (Hebrejima 4:12). Putem Biblije upoznajemo Jehovu po imenu i saznajemo značenje tog imena (2. Mojsijeva 3:14). Shvaćamo da Jehova može postati što god poželi — Otac pun ljubavi, pravedan Sudac, pobjedonosni Ratnik — kako bi ispunio svoje naume. Osim toga, vidimo da se njegova riječ uvijek obistini. Dok proučavamo Božju Riječ, osjećamo se potaknutima reći isto što i psalmist: “Uzdam [se] u riječ tvoju” (Psalam 119:42; Izaija 40:8).

9. Kako otkupnina i Isusovo uskrsnuće jačaju naše pouzdanje u Jehovu?

⁹ Otkupnina je još jedan razlog zašto se trebamo uzdati u Jehovu (Matej 20:28). Nije li divno što je Bog poslao svog Sina da nas otkupi svojom smrću? A otkupninom se postiže mnogo toga. Ona pokriva grijehe svih koji se iskrena srca pokaju i obrate Jehovi (Ivan 3:16; Hebrejima 6:10; 1. Ivanova 4:16, 19). Da bi se platilo otkupninu, Isus je morao uskrsnuti. To čudo koje je potvrdilo stotine svjedoka dodatni je razlog zašto se uzdati u Jehovu. To je jamstvo da naša nada ne vodi do razočaranja (Djela apostolska 17:31; Rimljanima 5:5; 1. Korinćanima 15:3-8).

10. Koje osobne razloge imamo za pouzdanje u Jehovu?

¹⁰ Ovo su samo neki od razloga zašto možemo i trebamo imati potpuno pouzdanje u Jehovu. Ima ih još jako puno, a neki od njih osobne su prirode. Naprimjer, svi se mi s vremena na vrijeme nađemo u teškim životnim okolnostima. Kad tražimo Jehovino vodstvo u rješavanju problema, postajemo svjesni koliko je to vodstvo praktično (Jakov 1:5-8). Što se više oslanjamo na Jehovu u svom svakodnevnom životu i vidimo koliko nam to koristi, naše pouzdanje u njega postaje jače.

11. U kojim se okolnostima nalazio David, a ipak se uzdao u Jehovu?

¹¹ David iz drevnog Izraela jedna je od osoba koje su se uzdale u Jehovu. Bio je u opasnosti jer ga je kralj Saul želio ubiti, a moćna filistejska vojska nastojala je osvojiti Izrael. Pa ipak, David je sačuvao život i čak odnio pobjedu. Zašto? Sam David objašnjava: “Jehova je vidjelo moje i spasenje moje; koga da se bojim? Jehova je krepost života mojega; koga da se strašim?” (Psalam 27:1). I mi ćemo  izaći kao pobjednici ako se kao i on uzdamo u Jehovu.

12, 13. Kako je David pokazao da se trebamo uzdati u Jehovu čak i kad protivnici koriste svoj jezik kao oružje protiv nas?

¹² David se jednom molio: “Čuj, Bože, glas moj u jadu mom; od strašnoga neprijatelja sačuvaj život moj. Sakrij me od gomile bezakonika, od čete zločinaca, koji naoštriše jezik svoj kao mač, strijeljaju riječima, koje zadaju rane, da bi iz potaje ubili pravoga” (Psalam 64:1-4). Ne znamo točno što je Davida navelo da napiše ove riječi. Međutim, znamo da i danas protivnici ‘oštre svoj jezik’, koristeći govor kao svoje oružje. Oni ‘ubijaju’ besprijekorne kršćane ‘strijelama’, a to se odnosi na ono što govore ili pišu, čime nas zapravo krivo prikazuju. Koji će biti ishod našeg bezuvjetnog pouzdanja u Jehovu?

¹³ David nastavlja: “Bog [će ih] poraziti; udariće ih strijela iznenada. Oboriće jedan drugoga jezikom svojim. (...) Pravednik će se veseliti o Jehovi i uzdaće se u njega” (Psalam 64:7-10). Da, iako neprijatelji oštre svoj jezik protiv nas, na kraju će ‘oboriti jedan drugoga svojim jezikom’. Zahvaljujući Jehovi na koncu sve dobro završi i to je razlog zašto se oni koji se uzdaju u njega mogu veseliti u njemu.

14. (a) U kakvoj se teškoj situaciji našao Ezehija, a ipak se uzdao u Jehovu? (b) Kako je Ezehija pokazao da ne vjeruje lažima Asirca?

¹⁴ Kralj Ezehija bio je još jedna osoba čije pouzdanje u Jehovu nije bilo iznevjereno. Tokom Ezehijine vladavine moćna asirska vojska predstavljala je prijetnju Jeruzalemu. Ta je vojska porazila mnoge druge narode. Čak je osvojila sve gradove Jude osim Jeruzalema, pa se Senaherib hvalio da će i njega osvojiti. Preko Rabzaka je rekao da će se uzalud uzdati u pomoć Egipta — što je bilo sasvim točno. Ali nakon toga je rekao: “Nemoj da te vara Bog tvoj, u kojega se uzdaš govoreći: neće se dati Jeruzalem u ruke kralju Asirskom” (Izaija 37:10). No Ezehija je znao da ga Jehova neće prevariti. Zato se molio sljedećim riječima: “Jehova Bože naš, izbavi nas iz ruku [Asiraca], da poznadu sva kraljevstva na zemlji da si ti, Jehova, sam Bog” (Izaija 37:20). Jehova je uslišio Ezehijinu molitvu. Anđeo je u jednoj noći ubio 185 000 asirskih vojnika. Jeruzalem je bio pošteđen, a Senaherib je otišao iz Jude. Svi koji su čuli za taj događaj shvatili su koliko je Jehova moćan.

15. Što će nam jedino pomoći da budemo spremni na sve teške stvari koje nas mogu snaći u ovom nesigurnom svijetu?

¹⁵ I mi danas poput Ezehije sudjelujemo u ratu. No u našem slučaju riječ je o duhovnom ratu. Pa ipak, i kao duhovni ratnici moramo  razvijati sposobnosti koje su neophodne želimo li ostati na životu. Moramo predvidjeti napade i pripremiti se na obranu (Efežanima 6:11, 12, 17). U ovom nesigurnom svijetu okolnosti se mogu iznenada promijeniti. Odjednom mogu izbiti politički nemiri. Zemlje poznate po vjerskoj toleranciji mogu postati netolerantne. Samo ako se poput Ezehije pripremimo tako da razvijamo čvrsto pouzdanje u Jehovu, bit ćemo spremni suočiti se sa svime što nas čeka.

16, 17. Kako pokazujemo da se uzdamo u Jehovu?

¹⁶ Pouzdanje u Jehovu ne ostaje samo na riječima. Ono uključuje naše srce, a dokazuje ga se djelima. Ako se uzdamo u Jehovu, onda ćemo imati potpuno pouzdanje u njegovu Riječ, Bibliju. Čitat ćemo je svaki dan, razmišljati o njoj i dozvoliti joj da nas vodi u životu (Psalam 119:105). Uzdati se u Jehovu također znači uzdati se u snagu svetog duha. Uz pomoć svetog duha možemo razvijati plodove koji su ugodni Jehovi i svladavati ukorijenjene loše navike (1. Korinćanima 6:11; Galaćanima 5:22-24). Mnogi su uz pomoć svetog duha prestali pušiti ili se drogirati. Drugi su napustili nemoralan način života. Da, ako se uzdamo u Jehovu, oslanjat ćemo se na njegovu, a ne na svoju snagu (Efežanima 3:14-18).

¹⁷ Osim toga, uzdati se u Jehovu znači imati povjerenja u one u koje i on ima povjerenja. Naprimjer, Jehova je postavio ‘vjernog i razboritog roba’ da se brine za djelo Kraljevstva na Zemlji (Matej 24:45-47). Mi ne činimo nešto na svoju ruku niti se ponašamo kao da taj rob ne postoji jer imamo pouzdanja u Jehovino uređenje. Nadalje, u kršćanskim skupštinama služe starješine koji su, kao što kaže apostol Pavao, imenovani svetim duhom (Djela apostolska 20:28). Svoje pouzdanje u Jehovu pokazujemo i tako što surađujemo sa skupštinskim starješinama (Hebrejima 13:17).

18. Na koji način današnji kršćani oponašaju Pavlov primjer, i na što se ne oslanjaju?

¹⁸ Apostol Pavao se, baš kao i mi, suočavao s mnogim poteškoćama u svojoj službi. U njegovo se vrijeme kršćanstvo pogrešno prikazivalo pred vlastima, a on je ponekad nastojao ispraviti te krive utiske ili zakonski utvrditi djelo propovijedanja (Djela apostolska 28:19-22; Filipljanima 1:7). Kršćani danas oponašaju njegov primjer. Kad god je moguće, pomažemo drugima da se upoznaju s našim djelom, koristeći sve što nam stoji na raspolaganju. Isto tako, branimo i zakonski utvrđujemo dobru vijest. Međutim, mi se ne oslanjamo isključivo na takva nastojanja jer uspjeh svoje službe ne mjerimo time jesmo li dobili neki sudski spor ili nismo te jesmo li postigli pozitivan publicitet. Umjesto toga, mi se uzdamo u Jehovu. Imamo na umu njegove ohrabrujuće riječi upućene starom Izraelu: “U miru i uzdanju biće sila vaša” (Izaija 30:15).

19. Kako je opravdano pouzdanje koje su u vrijeme progonstva naša braća imala u Jehovu?

¹⁹ U novijoj povijesti naše je djelo određeni period bilo zabranjeno ili zakonski ograničeno u istočnoj i zapadnoj Evropi, u nekim dijelovima Azije i Afrike te u zemljama Južne i Sjeverne Amerike. Znači li to da smo se uzalud uzdali u Jehovu? Ne znači. Iako je ponekad s dobrim razlogom dozvoljavao žestoko progonstvo, Jehova je s ljubavlju davao snagu onima koji su bili glavna meta tog progonstva. U vrijeme progonstva mnogi su kršćani izgradili izvanrednu vjeru i pouzdanje u Boga.

20. U kojim pogledima nikada nećemo učiniti kompromis iako nam zakonska sloboda puno znači?

²⁰ S druge strane, u većini zemalja zakonski smo priznati, a putem sredstava javnog  informiranja može se čuti pozitivne komentare o nama. Mi smo zahvalni na tome te shvaćamo da i to doprinosi ispunjenju Jehovinog nauma. Uz njegov blagoslov, veću slobodu koristimo da bismo mu služili javno i u što većoj mjeri, a ne da bismo mi osobno izvukli neku korist. Ipak, nikada nećemo učiniti kompromis s obzirom na našu neutralnost, sudjelovati u manjoj mjeri u djelu propovijedanja ili na bilo koji drugi način popustiti u svojoj službi Jehovi samo zato da bi vlasti o nama imale dobro mišljenje. Mi smo podanici Mesijanskog Kraljevstva i potpuno podržavamo Jehovino pravo vladanja. Svoju nadu ne polažemo u ovaj sustav stvari, nego u novi svijet kada će nebesko Mesijansko Kraljevstvo biti jedina vladavina koja će vladati nad Zemljom. Ni bombe, ni projektili, čak ni nuklearni napadi ne mogu uzdrmati tu vladavinu niti je zbaciti s neba. Ona je nepobjediva i ispunit će Jehovin naum (Danijel 2:44; Hebrejima 12:28; Otkrivenje 6:2).

21. Što ćemo s odlučnošću činiti?

²¹ Pavao kaže: “Mi nismo od onih koji se povlače za uništenje, nego od onih koji vjeruju za sačuvanje duše na životu” (Hebrejima 10:39). Neka bismo stoga svi mi vjerno služili Jehovi sve do kraja. Imamo dovoljno razloga da se potpuno uzdamo u Jehovu sada i u čitavu vječnost (Psalam 37:3; 125:1).