POPUT slabe vatre koja može izazvati požar i uništiti cijelu šumu, on može razoriti sve što je netko gradio čitav svoj život. Može biti pun otrova, ali i “drvo životno” (Priče Salamunove 15:4). U njegovoj su vlasti smrt i život (Priče Salamunove 18:21). Takvu moć ima taj mali ud, jezik, koji može okaljati cijelo tijelo (Jakov 3:5-9). Ako pazimo na svoj jezik, pokazujemo da smo mudri.

U drugom dijelu 12. poglavlja biblijske knjige Priče Salamunove, kralj Salamun iz drevnog Izraela iznosi korisne savjete koji nam pomažu da pazimo na svoj govor. Putem sažetih, ali dubokih poslovica taj mudri kralj pokazuje da ono što netko kaže ima određene posljedice i da otkriva dosta toga o onome tko to kaže. Salamunovi nadahnuti savjeti od neprocjenjive su vrijednosti svima koji žele ‘čuvati vrata usta svojih’ (Psalam 141:3).

“Zlome je zamka u grijehu usana njegovih, a pravednik izlazi iz tjeskobe”, kaže Salamun (Priče Salamunove 12:13). Laganje je grijeh usana koji postaje smrtonosna zamka onome tko laže (Otkrivenje 21:8). Možda izgleda da se nepoštenjem može lako izbjeći kaznu ili neku neugodnost. Ali zar često jedna laž ne vodi do druge? Kao što osoba počne kockati s malim ulogom, a onda se kladi na sve veće svote da bi vratila izgubljen novac, tako i onaj tko laže brzo upadne u začarani krug.

Još jedna zamka u koju se upada zbog grijeha usana jest ta da onaj tko laže drugima, na koncu može početi lagati sam sebi. Naprimjer, osoba koja laže može tako lako uvjeriti sebe da je vrlo obrazovana i inteligentna, a ustvari ima jako oskudno znanje. Ona na taj način počne živjeti u laži. Da, ona “laže sebi u oči, mjesto da prizna svoje bezakonje i omrzne na nj” (Psalam 36:2). Laganje postaje prava zamka! S druge strane, pravednik se neće dovesti u takvu situaciju. Čak i kad je u nevolji, on se neće služiti lažima.

“Nemojte se zavaravati: Boga se ne može ismijavati”, upozorava apostol Pavao. “Jer  što god čovjek sije, to će i požeti” (Galaćanima 6:7). To se načelo svakako odnosi na naš govor i postupke. Salamun kaže: “Od ploda usta svojih siti se čovjek dobra, i plaću za djela svoja prima čovjek” (Priče Salamunove 12:14).

Usta koja “govore mudrost” donose plod koji siti (Psalam 37:30). Da bi netko bio mudar, mora imati znanje, a nema čovjeka koji sve zna. Svakome dobro dođe ako dobije kvalitetan savjet i primijeni ga. “Bezumniku se čini prav put njegov”, kaže izraelski kralj, “ali tko sluša savjet, mudar je” (Priče Salamunove 12:15).

Jehova nam daje ispravne savjete putem svoje Riječi i organizacije, a nalazimo ih u publikacijama koje dobivamo preko ‘vjernog i razboritog roba’ (Matej 24:45; 2. Timoteju 3:16). Zaista je nerazumno odbaciti dobar savjet i inzistirati na provođenju svoje volje! Moramo ‘biti brzi slušati’ kad nas Jehova, ‘koji uči čovjeka da bi stekao znanje’, savjetuje koristeći se spomenutim sredstvima (Jakov 1:19; Psalam 94:10).

Kako na uvrede ili neutemeljene kritike reagiraju mudri, a kako nerazumni ljudi? Salamun odgovara: “Gnjev bezumnikov odmah se pozna, ali pametni pokriva sramotu” (Priče Salamunove 12:16).

Kad drugi ružno postupaju s nerazumnom osobom, ona odmah gnjevno reagira. No razborita se osoba moli Bogu da joj da svog duha kako bi mogla pokazati samosvladavanje. Ona odvaja vrijeme za razmišljanje o savjetima iz Božje Riječi i sa zahvalnošću promišlja o Isusovim riječima: “Tko te god ošamari po desnom obrazu, okreni mu i drugi” (Matej 5:39). Budući da nikome ne želi ‘vraćati zlo za zlo’, razborita osoba ne govori nepromišljeno (Rimljanima 12:17). Kad i mi sami pokrivamo svaku sramotu koju možda doživimo, izbjegavamo daljnju svađu.

Grijeh usana može izazvati mnogo štete u pravnim pitanjima. Izraelski kralj kaže: “Tko govori istinu, javlja što je pravo, a lažni svjedok prijevaru” (Priče Salamunove 12:17). Pošteni svjedok govori istinu, pa je njegovo svjedočanstvo vjerodostojno i pouzdano. Njegove riječi doprinose tome da se zadovolji pravda. Suprotno tome, lažni svjedok pun je prijevare zbog čega može biti donesena kriva presuda.

“Ima tko govori kao da mač probada”, nastavlja Salamun, “a jezik je mudrih lijek” (Priče Salamunove 12:18). Riječi mogu probosti kao mač zbog čega se raskidaju  prijateljstva i nastaju problemi. Ili mogu biti lijepe i ugodne, što pomaže da se njeguje prijateljstvo. A što su drugo pogrdna imena, vika, stalno kritiziranje i ponižavajuće uvrede ako ne ubodi koji ostavljaju duboke emocionalne rane? Svaku pogrešku koju možda učinimo na takve načine uistinu je dobro ispraviti iskrenom isprikom, koja je poput lijeka!

U teškim vremenima u kojima živimo nije nimalo neobično što su mnogi “slomljena srca” i “skršena duha” (Psalam 34:18, NS). Kada ‘govorimo utješno potištenim dušama’ i ‘pružamo podršku slabima’, zar ne pokazujemo da govor ima moć liječiti? (1. Solunjanima 5:14). Da, suosjećajne riječi mogu ohrabriti tinejdžere koji se bore sa štetnim pritiskom vršnjaka. Brižnim riječima može se uvjeriti ostarjele da ih trebamo i volimo. Ljubazne riječi sigurno mogu uljepšati dan bolesnima. Čak je i ukor lakše prihvatiti ako je dan “u duhu blagosti” (Galaćanima 6:1). A kako li jezik onoga tko prenosi dobru vijest o Božjem Kraljevstvu liječi one koji ga slušaju!

Salamun riječ “usne” koristi kao sinonim za riječ “jezik” te kaže: “Istinite usne traju zauvijek, a lažljiv jezik samo na tren” (Priče Salamunove 12:19, NS). Izraz “istinite usne” u hebrejskom je tekstu naveden u jednini, a znači više nego samo govoriti istinu. “Njime se ukazuje na osobine kao što su postojanost, trajnost i pouzdanost”, stoji u jednom priručniku. “Govor koji se zasniva na tim osobinama trajat će (...) zauvijek jer će se pokazati pouzdanim, za razliku od lažljivog jezika (...) kojem se možda u prvi mah povjeruje, ali kad se ispita ono što je rečeno, sve postaje jasno.”

“Koji zlo misle, prijevara im je u srcu”, kaže mudri kralj Salamun, “a radost je onima koji savjetuju na mir.” On dodaje: “Nikakva nesreća neće zadesiti pravednika a bezbožnici  će se napuniti zla” (Priče Salamunove 12:20, 21).

Jedino što oni koji kuju zlo uzrokuju jesu bol i patnja. Nasuprot tome, oni koji savjetuju mir osjećaju zadovoljstvo jer čine ono što je ispravno. Isto tako, oni su radosni jer vide dobro koje iz toga proizlazi. Što je još važnije, imaju Božje odobravanje jer “mrske su Jehovi lažljive usne; a koji rade vjerno, mili su mu” (Priče Salamunove 12:22).

Navodeći još jednu razliku između onoga koji pazi što govori i onoga tko to ne čini, izraelski kralj kaže: “Promišljen čovjek prikriva svoje znanje, a srce bezumničko razglašuje svoju ludost” (Priče Salamunove 12:23, St).

Promišljen čovjek zna kada treba govoriti, a kada ne. On krije znanje tako što se ne razmeće svojim znanjem. To ne znači da nikada ne pokazuje koliko zna. Umjesto toga, on to čini obazrivo. Nerazumni pak brzo progovara i pokazuje koliko je bezuman. Stoga, nemojmo biti od puno riječi i nemojmo se hvaliti.

Salamun sada spominje drastičnu razliku između marljivosti i lijenosti. On kaže: “Ruka radljiva gospodariće, a lijena će davati danak” (Priče Salamunove 12:24). Marljiv rad vodi do napretka i financijske neovisnosti, a lijenost do prisilnog rada i ropstva. “Nakon nekog vremena”, kaže jedan učenjak, “lijenčina postane rob marljivog čovjeka.”

Kralj Salamun ponovno se vraća na govor, navodeći oštroumno opažanje o ljudskoj ćudi. “Briga u srcu čovječjem obara”, kaže on, “a dobra riječ razveseljava” (Priče Salamunove 12:25).

Postoje mnoge tjeskobne brige i problemi zbog kojih srce može klonuti od tuge. Da bismo to breme lakše nosili i da bi nam se srce radovalo, potrebno je da nam osoba puna razumijevanja kaže nešto lijepo, da nas ohrabri. No kako će drugi znati koliko je velika tjeskobna briga u našem srcu ako se ne otvorimo i ne govorimo o tome? Da, kad smo tjeskobni ili depresivni, trebamo se povjeriti nekoj suosjećajnoj osobi koja nam može pomoći. Osim toga, kad izrazimo svoje osjećaje, bol u srcu bar djelomično nestane. Zbog toga je dobro povjeriti se supružniku, roditelju ili samilosnom i duhovno zrelom prijatelju.

Zar postoje bolje riječi ohrabrenja od onih zapisanih u Bibliji? Ne postoje, i zato je dobro da se približimo Bogu sa zahvalnošću promišljajući o njegovoj nadahnutoj Riječi. Razmišljanje o tome unijet će radost u uznemireno srce, a tužnim će očima vratiti sjaj. Psalmist to potvrđuje kad  kaže: “Zakon je Jehovin savršen, krijepi dušu; svjedočanstvo je Jehovino vjerno, daje mudrost nevještome. Naredbe su Jehovine pravedne, vesele srce. Zapovijed je Jehovina svijetla, prosvjetljuje oči” (Psalam 19:7, 8).

Uspoređujući put pravednika i zloga, izraelski kralj kaže: “Pravednik pregledava pašnjake svoje, a zle put njihov navodi da lutaju” (Priče Salamunove 12:26, NS). Pravednik pazi na svoj pašnjak — društvo i prijatelje koje bira. On ih mudro bira, nastojeći ne dolaziti u kontakt s onima koji mogu loše utjecati na njega. No zli ne čine tako. Oni odbijaju savjet i inzistiraju na svome. Zavedeni su i lutaju.

Kralj Salamun zatim ukazuje na razliku između lijenih i marljivih iz drugog kuta gledanja. “Lijenčina neće peći lova svoga”, kaže on, “a u vrijedna je čovjeka dobro dragocjeno” (Priče Salamunove 12:27). Lijenčina ne peče svoj ulov. Da, on ne može završiti ono što je započeo. S druge strane, marljivost je sinonim za bogatstvo.

Lijenost je toliko štetna da je apostol Pavao smatrao potrebnim pisati sukršćanima u Solunu i ispraviti neke pojedince iz tog grada koji su ‘hodili neuredno’ — ništa nisu radili, nego su se miješali u ono što ih se ne tiče. Takvi su drugima nametnuli skupi teret. Zato im je Pavao otvoreno dao savjet potičući ih da ‘mirno rade kako bi jeli kruh koji sami zarade’. A ako ne bi prihvatili taj snažan savjet, Pavao je drugima u skupštini rekao da ih se ‘klone’ — da ih izbjegavaju, očito misleći da se ne druže s njima (2. Solunjanima 3:6-12).

Moramo uzeti k srcu ne samo Salamunov savjet da budemo marljivi nego i njegov savjet o ispravnom korištenju jezika. Koristimo taj mali ud da bismo liječili i radovali druge, a izbjegavajmo griješiti usnama i hodimo ispravnim putem. “Na putu pravde život je”, jamči nam Salamun, “i kuda ide staza njezina nema smrti” (Priče Salamunove 12:28).