MILIJUNI ljudi mole se Bogu. Neki su uvjereni da on uslišava njihove molitve. Drugi se pitaju da li ih Bog uopće čuje. S druge strane, neki traže odgovore, ali i ne pomišljaju da se u molitvi obrate Bogu.

Biblija govori da pravi Bog ‘sluša molitvu’ (Psalam 65:2). Ako se moliš, jesi li siguran da svoje molitve upućuješ pravom Bogu? Jesu li to molitve kakve će Bog htjeti uslišiti?

Diljem svijeta mnogi ljudi na ta pitanja odgovaraju potvrdno! Kako su dobili odgovore na svoja pitanja? Što su saznali?

Jedna učiteljica iz Portugala, koja se školovala kod opatica i svećenika, doista je živjela u skladu sa svojim vjerskim uvjerenjima. Međutim, postala je zbunjena nakon što je Crkva uvela neke promjene i prestala s običajima za koje su je naučili da su važni. Kad je otputovala u jednu stranu zemlju, upoznala se s istočnjačkim religijama te se počela pitati postoji li samo jedan pravi Bog. Kako bi trebala obožavati Boga? Kad je svome svećeniku postavila neka pitanja o biblijskim temama, on je odbio odgovoriti joj, i to ju je jako razočaralo.

Katolička crkva je u njenom gradu izdala letak koji je upozoravao župljane da ne razgovaraju s Jehovinim svjedocima. No njena su pitanja još uvijek bila bez odgovora. Kad su joj jednog dana na vrata došli Jehovini svjedoci, saslušala ih je i zainteresirala se za ono što su joj govorili. Bio je to prvi put da je razgovarala s Jehovinim svjedocima.

U želji da dobije odgovore na mnoštvo svojih pitanja, počela je s njima proučavati Bibliju. Svakog tjedna dočekala bi ih s dugačkom listom pitanja. Željela je saznati kako je Bogu ime, postoji li samo jedan pravi Bog, odobrava li on upotrebu slika u obožavanju i još mnogo toga. Iznenadilo ju je ono što je učila i bila je presretna jer je vidjela da se svi odgovori temelje na Bibliji, a ne na osobnim mišljenjima. S vremenom je dobila odgovore na još mnogo svojih pitanja. Danas ona  obožava Jehovu duhom i istinom, kao što to, prema Isusovim riječima, čine “pravi obožavatelji” (Ivan 4:23).

Jedna obitelj sa Šri Lanke redovito je zajednički čitala Bibliju, no nisu nalazili odgovore na mnoga pitanja koja su za njih bila važna. Iako im je trebala pomoć u razumijevanju Biblije, njihov svećenik im tu nije mogao pomoći. Međutim, posjetili su ih Jehovini svjedoci i ostavili im literaturu koja pomaže razumjeti Bibliju. Kad su im kasnije Jehovini svjedoci dali zadovoljavajuće odgovore na njihova biblijska pitanja, obitelj je pristala da proučava Bibliju. Bilo im je jako zanimljivo to što su saznali proučavanjem Biblije.

Ipak, zbog onog čemu su je odmalena poučavali u crkvi ženi je bilo teško vjerovati da je Otac Isusa Krista ‘jedini pravi Bog’, kako je to sam Isus rekao (Ivan 17:1, 3). Naučili su je da je Isus jednak Ocu te da se o toj “tajni Božjoj” ne raspravlja. Zato je u očaju uputila Jehovi iskrenu molitvu, oslovljavajući ga njegovim imenom i moleći ga da joj pomogne razumjeti tko je zapravo Isus. Zatim je još jednom pažljivo istražila biblijske retke koji govore o toj temi (Ivan 14:28; 17:21; 1. Korinćanima 8:5, 6). I kao da su joj se otvorile oči, shvatila je da je Jehova — Stvoritelj neba i Zemlje te Otac Isusa Krista — pravi Bog (Izaija 42:8; Jeremija 10:10-12).

Čovjek po imenu Job mnogo je patio. Sva su mu djeca poginula u oluji, a on je zapao u veliko siromaštvo. I ne samo to, obolio je od teške bolesti, a morao je i podnositi pritisak koji su na njega vršili lažni prijatelji. Zbog svega toga Job je nekad znao reći i nešto nepromišljeno (Job 6:3). No Bog je uzeo u obzir njegove okolnosti (Job 35:15). Znao je što se Jobu nalazi u srcu te mu je dao potrebne savjete. On i danas tako pomaže ljudima.

Castru iz Mozambika bilo je tek deset godina kad mu je umrla majka. To ga je slomilo. Pitao se: “Zašto je mama morala umrijeti i ostaviti nas?” Iako su ga odgajali pobožni roditelji, sada mu više ništa nije imalo smisla. Što je moglo umiriti njegov um i srce? Pronašao je utjehu čitajući malo izdanje Biblije na čičeva jeziku i razgovarajući o pročitanom sa svojom starijom braćom.

S vremenom je Castro shvatio da za smrt njegove majke nije kriv nepravedni Bog, već nesavršenost koju smo svi naslijedili (Rimljanima 5:12; 6:23). Najveću utjehu pronašao je u biblijskom obećanju o uskrsnuću zato što mu je ono pružilo nadu da će ponovo vidjeti majku (Ivan 5:28, 29; Djela apostolska 24:15). Nažalost, samo četiri godine kasnije umro je i njegov otac. No ovog je puta Castro mogao lakše podnijeti takav gubitak. Danas on ljubi Jehovu i vjerno mu služi. Njegova radost očita je svima koji ga poznaju.

Mnogi ljudi kojima je smrt oduzela voljene osobe nalaze utjehu u istim biblijskim istinama koje su i Castru donijele utjehu. Neki koji su mnogo patili zbog postupaka zlih ljudi pitaju se poput Joba: “Zašto bezbožnici žive?” (Job 21:7). Kad ljudi stvarno slušaju što im Bog govori putem svoje Riječi, tada uviđaju da je ono što Bog čini zapravo za njihovo dobro (2. Petrova 3:9).

Barbara iz Sjedinjenih Država nije osobno doživjela strahote rata. Ali je odrastala u vrijeme kad je svijet bio u ratu. Svakog dana stizali su izvještaji o ratnim strahotama. Dok je išla u školu, zbunjivalo ju je to što su se neki događaji u prošlosti odvijali na naizgled nepredvidiv način. Zašto je to tako? Je li Boga briga za to što se dešava? Vjerovala je da Bog postoji, no ni sama nije znala što bi osjećala prema njemu.

Pa ipak, Barbarin pogled na život postupno se promijenio zahvaljujući druženju s  Jehovinim svjedocima. Slušala je ono što su govorili i proučavala je s njima Bibliju. Također je išla na sastanke u Dvoranu Kraljevstva. Čak je bila i na jednom od njihovih velikih kongresa. Osim toga, primijetila je da na svoja pitanja od različitih Jehovinih svjedoka ne dobiva različite odgovore. Naprotiv, svi su joj Svjedoci odgovarali isto, budući da su svoja razmišljanja temeljili na Bibliji.

Jehovini svjedoci iz Biblije su joj pokazali da je ovaj svijet pod utjecajem svog vladara Sotone Đavla te odražava njegov duh (Ivan 14:30; 2. Korinćanima 4:4; Efežanima 2:1-3; 1. Ivanova 5:19). Objasnili su joj da su događaji koji je zbunjuju zapravo prorečeni u Bibliji (Danijel, poglavlja 2, 7. i 8). Bog ih je prorekao budući da može vidjeti budućnost kada to želi. Bog je i prouzročio neke od tih događaja. Druga je zbivanja jednostavno dopustio. Jehovini svjedoci pokazali su Barbari da je Biblija prorekla dobre i loše stvari i za naše vrijeme te da objašnjava što ti događaji znače (Matej 24:3-14). Pročitali su joj biblijska obećanja o novome svijetu u kojem će vladati pravednost i gdje više neće biti patnje (2. Petrova 3:13; Otkrivenje 21:3, 4).

I tako je Barbara počela uviđati da iako Jehova Bog nije kriv za ljudske patnje, on ih ne sprečava time što bi ljude prisiljavao da slušaju njegove zapovijedi ako oni to ne žele (5. Mojsijeva 30:19, 20). Bog nam nudi mogućnost da zauvijek sretno živimo, ali nam daje i priliku da sada pokažemo hoćemo li živjeti u skladu s njegovim pravednim zahtjevima (Otkrivenje 14:6, 7). Barbara je odlučila saznati što Bog zahtijeva od čovjeka te živjeti u skladu s njegovim zahtjevima. Također je među Jehovinim svjedocima pronašla onakvu ljubav po kojoj će se, kao što je Isus rekao, prepoznati njegove prave sljedbenike (Ivan 13:34, 35).

Duhovnu pomoć kakvu je dobila Barbara možeš dobiti i ti.

Odgovore na zbunjujuća pitanja o životu traže čak i oni koji žive sretnim životom. Naprimjer, Matthew je mladić iz Velike Britanije koji je oduvijek snažno želio upoznati pravog Boga i pronaći smisao života. Otac mu je umro kad je njemu bilo 17 godina. Kasnije je Matthew završio muzičku akademiju. No sve je više osjećao ispraznost svog materijalističkog načina života. Napustio je dom i otišao živjeti u London, gdje je upoznao drogu, život u noćnim klubovima, astrologiju, spiritizam te zen budizam i druge filozofije — a sve to u potrazi za smislom života. U očaju je molio Boga da mu pomogne pronaći istinu.

Dva dana kasnije Matthew je sreo jednog starog prijatelja i objasnio mu što ga muči. Taj je prijatelj proučavao Bibliju s Jehovinim svjedocima. Kad mu je prijatelj pokazao što piše u 2. Timoteju 3:1-5, Matthew se iznenadio s kakvom točnošću Biblija opisuje ovaj svijet. A kad je pročitao Propovijed na gori, ona ga je dirnula u srce (5-7. poglavlje Mateja). Budući da je ranije pročitao neke tekstove koji su loše govorili o Jehovinim svjedocima, isprva je oklijevao kontaktirati s njima, no na koncu je odlučio da će ići na sastanke u obližnju Dvoranu Kraljevstva.

Svidjelo mu se ono što je tamo čuo te je počeo proučavati Bibliju s jednim od starješina iz tamošnje skupštine Jehovinih svjedoka. Ubrzo je shvatio da proučavanjem pronalazi upravo ono za čime i traga, da je to odgovor na njegovu molitvu. Život mu se promijenio nabolje kad je napustio postupke koje Jehova ne odobrava. Razvio je zdrav strah prema Bogu i to ga je potaknulo da svoj život dovede u sklad s Božjim zapovijedima. Matthew je shvatio da takav život ima smisla (Propovjednik 12:13).

Matthewu i drugim osobama spomenutim u ovom članku nije sudbina unaprijed odredila da pronađu sretan i smislen život.  Ne, oni su naučili da Jehova Bog ima divan naum za sve one koji rado slušaju njegove zapovijedi (Djela apostolska 10:34, 35). To je naum da vječno žive u svijetu u kojem neće biti ratova, bolesti i gladi — čak ni smrti (Izaija 2:4; 25:6-8; 33:24; Ivan 3:16). Je li to ono što i ti želiš? Ako jest, posjećuj sastanke u Dvorani Kraljevstva Jehovinih svjedoka na kojima se proučava Biblija. Na njima ćeš moći naučiti kako pronaći ključ za sretan život. Srdačno te pozivamo da nas posjetiš.