1. Na što ljudi misle kad pitaju: “Gdje je Bog?”

“GDJE je Bog?” To pitanje postavljaju mnogi ljudi. Jedni jednostavno žele saznati osnovnu stvar o Stvoritelju, naime gdje se on nalazi. Drugi to pitaju nakon što dođe do neke katastrofe velikih razmjera ili kad se sami suoče s problemima, a ne shvaćaju zašto Bog nešto ne učini. Treći pak uopće ne postavljaju to pitanje jer odbacuju i samu pomisao o postojanju Boga (Psalam 10:4).

2. Tko traži Boga?

² Naravno, ima i mnogo onih koji prihvaćaju brojne dokaze o postojanju Boga (Psalam 19:1; 104:24). Nekima od njih dovoljno je to što pripadaju nekoj religiji. No snažna ljubav prema istini potakla je milijune drugih širom svijeta da traže pravog Boga. Njihov trud nije uzaludan jer on “nije daleko ni od koga od nas” (Djela apostolska 17:26-28).

3. (a) Gdje Bog prebiva? (b) Što sve uključuje pitanje: “Gdje je Jehova?” koje nalazimo u Bibliji?

³ Kad osoba doista pronađe Jehovu, ona shvaća da ga čovjek ne može vidjeti jer “Bog je Duh” (Ivan 4:24). Isus je o pravom Bogu govorio kao o svom ‘Ocu koji je na nebu’. Što to znači? Pa, područje gdje prebiva naš nebeski Otac u duhovnom je pogledu uzvišeno, slično kao što je doslovno nebo visoko iznad Zemlje (Matej 12:50; Izaija 63:15). Međutim, iako ne možemo doslovno vidjeti Boga, on nam omogućava da ga upoznamo i saznamo mnogo o njegovim naumima (2. Mojsijeva 33:20; 34:6, 7). On odgovara na pitanja iskrenih ljudi koji žele otkriti pravi smisao života. Kad je riječ o stvarima koje utječu na naš život, on nam daje pouzdan temelj pomoću kojeg možemo saznati njegov stav o svemu tome i jesu li naše želje u skladu s njegovim naumima. On želi da mu se obratimo u vezi s tim stvarima i da se svojski trudimo upoznati njegovo gledište. Jehova je preko proroka Jeremije ukorio drevne Izraelce zato što to nisu činili. Znali su Božje ime, ali nisu se pitali: “Gdje je Jehova?” (Jeremija 2:6). Glavna stvar u životu nije im bio Jehovin naum. Oni nisu tražili njegovo vodstvo. A da li se ti pitaš: “Gdje je Jehova?” kad moraš donositi velike ili male odluke?

4. Koju pouku izvlačimo iz primjera Davida o traženju Jehovinog vodstva?

⁴ Dok je još bio mlad, Jesejev sin David razvio je snažnu vjeru u Jehovu. Poznavao je Jehovu kao “Boga živoga”. David se osobno uvjerio u Jehovinu zaštitu. Potaknut vjerom i ljubavlju prema ‘Jehovinom imenu’, ubio je filistejskog diva, dobro naoružanog Golijata (1. Samuelova 17:26, 34-51). Međutim, David zbog tog uspjeha nije postao samouvjeren. Nije mislio da će ga Jehova nakon toga sigurno blagosloviti svejedno kako će ubuduće postupati. U godinama koje su uslijedile uvijek je iznova tražio vodstvo od Jehove kad bi se našao pred nekom odlukom  (1. Samuelova 23:2; 30:8; 2. Samuelova 2:1; 5:19). Molio se: “Pokaži mi, Jehova, putove svoje, nauči me hoditi stazama tvojim. Uputi me istini svojoj, i nauči me; jer si ti Bog spasenja mojega, tebi se nadam svaki dan” (Psalam 25:4, 5). Nije li to divan primjer koji možemo slijediti?

5, 6. Kako je Jozafat tražio Jehovu u različitim životnim situacijama?

⁵ U danima kralja Jozafata, petog kralja iz Davidove kraljevske loze, tri su se naroda udružila i njihova je vojska krenula u rat protiv Jude. Kad se zemlja našla u toj velikoj opasnosti, Jozafat “obrati lice svoje da traži Jehovu” (2. Dnevnika 20:1-3). To nije bio prvi put da je Jozafat tražio Jehovu. On se klonio obožavanja Baala koje je bilo ukorijenjeno u otpadničkom sjevernom izraelskom kraljevstvu i hodio je Jehovinim putem (2. Dnevnika 17:3, 4). A kako je Jozafat ‘tražio Jehovu’ kad se našao u toj kriznoj situaciji?

⁶ U javnoj molitvi koju je u tom kritičnom vremenu uputio u Jeruzalemu, Jozafat je pokazao da nije zaboravio Jehovinu beskrajnu moć. Duboko je razmišljao o Jehovinom naumu koji je postao očit kad su drugi narodi protjerani iz svoje zemlje, a ona dana Izraelcima u nasljedstvo. Taj je kralj priznao da treba Jehovinu pomoć (2. Dnevnika 20:6-12). Je li mu Jehova dopustio da ga nađe tom prilikom? Jest. Jehova je preko Jahazijela, koji je bio Levit, dao konkretne upute, a narednog dana i pobjedu svom narodu (2. Dnevnika 20:14-28). Kako možeš sa sigurnošću znati da će Jehova i tebi dopustiti da ga nađeš kad budeš tražio njegovo vodstvo?

7. Čije molitve Bog čuje?

⁷ Jehova nije pristran. On poziva ljude iz svih naroda da ga traže u molitvi (Psalam 65:2; Djela apostolska 10:34, 35). On zna što je u srcu osobe koja mu se obraća. On nam jamči da čuje molitve pravednih (Priče Salamunove 15:29). Onima koji se prije nisu zanimali za njega, no sada ponizno traže njegovo vodstvo, dopušta da ga pronađu (Izaija 65:1). Čak čuje molitve onih koji se nisu držali njegovog zakona, ali sada se ponizno kaju (Psalam 32:5, 6; Djela apostolska 3:19). Ipak, Bog ne uslišava molitve onih koji nemaju poslušno srce (Marko 7:6, 7). Obrati pažnju na neke primjere.

8. Zašto Jehova nije uslišio molitve kralja Saula?

⁸ Nakon što je prorok Samuel rekao kralju Saulu da ga je Bog odbacio zbog neposlušnosti, Saul je pao ničice pred Jehovom (1. Samuelova 15:30, 31). No učinio je to samo zato da bi ostavio dobar dojam. Nije želio postati poslušan Bogu, nego zadobiti poštovanje naroda. Kasnije kad su Filisteji ratovali s Izraelom, Saul je tek reda radi tražio vodstvo od Jehove. Međutim, kad nije dobio odgovor, obratio se spiritističkom mediju, iako je znao da Jehova to osuđuje (5. Mojsijeva 18:10-12; 1. Samuelova 28:6, 7). O Saulu u zaključku 1. Dnevnika 10:14 stoji:  ‘Nije pitao Jehovu.’ Zašto se to može reći? Zato što se Saulove molitve nisu temeljile na vjeri. Dakle, on kao da se uopće nije ni molio.

9. Zašto Jehova nije uslišio Sedecijinu molbu i pružio mu vodstvo?

⁹ Slično tome, kako je kraljevstvo Jude išlo svom kraju, tako su se ljudi više molili i tražili savjete od Jehovinih proroka. Međutim, narod je istovremeno vršio idolopoklonstvo i tvrdio da poštuje Jehovu (Sofonija 1:4-6). Premda su forme radi tražili Božje vodstvo, nisu se iskreno željeli podložiti njegovoj volji. Kralj Sedecija molio je Jeremiju da traži Jehovino vodstvo u njegovo ime. Jehova je već bio rekao kralju što mora činiti. No budući da nije imao vjeru i budući da zbog straha od čovjeka nije poslušao Jehovin glas, Jehova mu tada nije rekao nešto drugo što bi mu se više svidjelo (Jeremija 21:1-12; 38:14-19).

10. Koju je grešku učinio Johanan nakon što je zatražio Jehovino vodstvo, i što učimo iz toga?

¹⁰ Nakon što je Jeruzalem bio razoren i nakon što se babilonska vojska povukla, odvevši Židove u izgnanstvo, Johanan je namjeravao malu grupu Židova koji su ostali u Judi povesti u Egipat. Sve je već bilo odlučeno, ali prije nego što su krenuli, zamolili su Jeremiju da se pomoli za njih i pita Jehovu za mišljenje. Međutim, iako nisu čuli ono što su željeli, ipak su krenuli na put (Jeremija 41:16–43:7). Uviđaš li koje pouke možeš izvući iz tih događaja kako bi ti Jehova dopustio da ga nađeš kad ga budeš tražio?

11. Zašto trebamo primjenjivati Efežanima 5:10?

¹¹ Obožavati Boga na ispravan način ne znači samo simbolizirati svoje predanje krštenjem u vodi, ići na skupštinske sastanke i u službu propovijedanja. To obuhvaća čitav naš život. Mi smo svakodnevno izloženi pritiscima — neki su prikriveni, a neki lakše uočljivi — koji nas mogu navesti da skrenemo s puta koji je u skladu s odanošću Bogu. Što možemo učiniti? Pišući vjernim kršćanima u Efezu, apostol Pavao ih je poticao: “Uvjeravajte se što je prihvatljivo Gospodinu” (Efežanima 5:10). Koliko je mudro tako postupati pokazuju brojni događaji o kojima se izvještava u Bibliji.

12. Zašto je David izazvao Jehovino negodovanje prilikom premještanja kovčega saveza u Jeruzalem?

¹² Nakon što je kovčeg saveza vraćen u Izrael i nakon što je mnogo godina bio u Karijat-Jarimu, kralj David ga je želio premjestiti u Jeruzalem. Upitao je za mišljenje narodne poglavare i rekao da će kovčeg saveza biti premješten ‘ako im je to po volji i ako je to od Jehove’. No nije se dovoljno dobro uvjerio što je Jehovina volja u vezi s tim. Da jest, kovčeg saveza nikada ne bi bio stavljen na kola. Leviti iz Katove porodice nosili bi ga na ramenima, kao što je to Bog jasno odredio. Iako je David često tražio vodstvo od Jehove, ovom prilikom nije to učinio onako kako je trebao. Ishod je bio katastrofalan. David je kasnije priznao:  ‘Pobio nas je Jahve, Bog naš, zato što ga nismo tražili onako kako je trebalo’ (1. Dnevnika 13:1-3; 15:11-13, St; 4. Mojsijeva 4:4-6, 15; 7:1-9).

13. Koja je opomena dio pjesme koju se pjevalo kad se prenijelo kovčeg saveza?

¹³ Kad su Leviti na koncu prenijeli kovčeg saveza iz doma Obed-Edoma u Jeruzalem, pjevali su pjesmu koju je napisao David. U njoj se nalazila sljedeća snažna opomena: “Tražite Jehovu i silu njegovu; tražite lice njegovo bez prestanka. Pamtite čudesa njegova, koja je učinio, znake njegove i sudove usta njegovih” (1. Dnevnika 16:11, 12).

14. Koju pouku izvlačimo iz Salamunovog dobrog primjera i iz grešaka koje je učinio kasnije u životu?

¹⁴ David je prije svoje smrti savjetovao svog sina Salamuna: “Ako (...) ustražiš [Jehovu], naći ćeš ga” (1. Dnevnika 28:9). Kad je počeo vladati, Salamun je otišao u Gabaon gdje se nalazio šator sastanka i prinio žrtvu Jehovi. Tada je Jehova rekao Salamunu: “Išti što hoćeš da ti dam.” Jehova je pružio Salamunu ono što je tražio i velikodušno mu dao mudrost i znanje kako bi sudio Izraelom, a pored toga dao mu je i bogatstvo i slavu (2. Dnevnika 1:3-12). Koristeći nacrte koje je Jehova dao Davidu, Salamun je izgradio veličanstven hram. No što se tiče bračnog života, nije tražio savjet od Jehove. Salamunove žene nisu obožavale Jehovu. Kad je ostario, odvratile su njegovo srce od Jehove (1. Kraljevima 11:1-10). Bez obzira na to koliko istaknuti, mudri ili obrazovani bili, važno je da se ‘uvjeravamo što je prihvatljivo Gospodinu’!

15. Zašto se Aza mogao s pouzdanjem moliti Jehovi da spasi Judu od Zare Etiopljanina?

¹⁵ Koliko je to bitno vidimo i iz izvještaja o kraljevanju Aze, Salamunovog praunuka. Jedanaest godina nakon što je Aza postao kralj, Zara Etiopljanin poveo je milijun vojnika u rat protiv Jude. Je li Jehova spasio Judu? Više od 500 godina prije toga Jehova je jasno rekao što njegov narod može očekivati bude li ga slušao i držao njegove zapovijedi, a što ako to ne bude činio (5. Mojsijeva 28:1, 7, 15, 25). Kad je postao kralj, Aza je s područja nad kojim je vladao uklonio žrtvenike i stupove koje se koristilo prilikom štovanja krivih bogova. Poticao je narod ‘da traži Jehovu’. Aza nije čekao da ga snađe neka nevolja, pa da tek onda to učini. Zato se i mogao s vjerom u Jehovu moliti da ih zaštiti. I što se na koncu desilo? Juda je izvojevala veliku pobjedu (2. Dnevnika 14:2-12).

16, 17. (a) Na što je Jehova podsjetio Azu nakon pobjede? (b) Koju je pomoć dobio Aza kad je postupio nerazumno, no kako je reagirao? (c) Što učimo iz Azinog postupanja?

¹⁶ Pa ipak, nakon te pobjede Jehova je poslao Azariju da ide ususret kralju Azi i kaže mu: “Čujte me, Azo i sve pleme Judino i Benjaminovo; Jehova je s vama, jer ste vi s njim; i ako ga ustražite, naći ćete ga; ako li ga ostavite, i on će vas ostaviti” (2. Dnevnika 15:2). To je Azu potaknulo na još veću revnost te je nastavio podupirati obožavanje pravog Boga. No 24 godine nakon toga, kad je ponovno morao u rat, Aza nije zatražio vodstvo od Jehove. Nije uzeo u obzir što piše u Božjoj Riječi i nije se sjetio što je Jehova učinio kad je etiopska vojska napala Judu. Postupio je nerazumno sklopivši savez sa Sirijom (2. Dnevnika 16:1-6).

¹⁷ Jehova je zbog toga preko vidioca Hananije ukorio Azu. Čak ni tada, kad mu je rečeno što Jehova misli o tome, nije bilo prekasno da se Aza promijeni. No on se našao uvrijeđenim i bacio Hananiju u tamnicu (2. Dnevnika 16:7-10). Stvarno žalosno! A kako je s nama? Da li i mi tražimo vodstvo od Boga, a onda ne želimo prihvatiti savjet? Kad nas neki brižni starješina kojemu je stalo do nas savjetuje na temelju Biblije jer smo se previše zbližili sa svijetom, pokazujemo li  zahvalnost za tu s ljubavlju pruženu pomoć koju nam se daje da bismo znali “što je prihvatljivo Gospodinu”?

18. Što možemo naučiti iz onoga što je Elijuv rekao Jobu?

¹⁸ Čak i onaj tko već dugo služi Jehovi može zakazati kad se nađe pod pritiskom. Nakon što je Job obolio od mučne bolesti, izgubio djecu i imovinu te kad su ga prijatelji lažno optužili, počeo je misliti samo na sebe. Elijuv ga je podsjetio: “Ni jedan ne govori: gdje je Bog, stvoritelj moj” (Job 35:10). Job je svoju pažnju trebao usmjeriti na Jehovu i razmisliti kako On gleda na tu situaciju. Job je ponizno uvažio tu opomenu, a njegov nam primjer može pomoći da i mi postupimo tako.

19. Što izraelski narod često nije činio?

¹⁹ Izraelci su znali što je sve Bog učinio za njih kao narod. No u određenim životnim situacijama to su vrlo često zaboravljali (Jeremija 2:5, 6, 8). Kad su donosili odluke, činili su ono što je njima pričinjavalo užitak, a nisu se pitali: “Gdje je Jehova?” (Izaija 5:11, 12).

20, 21. (a) Tko je u današnje vrijeme pokazao da ima Elizejev duh s obzirom na slijeđenje Jehovinog vodstva? (b) Kako možemo oponašati njihovu vjeru, i što učimo iz njihovog primjera?

²⁰ Kad je Ilija završio sa svojom službom, njegov je pomoćnik Elizej uzeo proročki ogrtač koji je spao s njega, otišao do Jordana, udario njim po vodi i upitao: “Gdje je Jehova Bog Ilijin?” (2. Kraljevima 2:14). Jehova je odgovorio, pokazavši da je njegov duh odsada na Elizeju. Što iz toga učimo?

²¹ Nešto slično dogodilo se u novije vrijeme. Neki pomazani kršćani koji su predvodili u djelu propovijedanja preminuli su. Oni kojima je potom povjereno nadgledanje  djela istraživali su Bibliju i molili se Jehovi za vodstvo. Uvijek su se pitali: “Gdje je Jehova?” Zbog toga je Jehova stalno vodio svoj narod i blagoslivljao je njegovo djelovanje. Oponašamo li njihovu vjeru? (Hebrejima 13:7). Ako da, blisko ćemo surađivati s Jehovinom organizacijom, slijediti njene upute i u punoj mjeri sudjelovati u djelu koje izvršava pod vodstvom Isusa Krista (Zaharija 8:23).