Idi na sadržaj

Idi na kazalo

Krist govori skupštinama

Krist govori skupštinama

“Ovo govori onaj koji drži sedam zvijezda u svojoj desnici” (OTKRIVENJE 2:1).

1, 2. Zašto trebamo obratiti pažnju onome što je Krist rekao sedmerim skupštinama u Maloj Aziji?

JEHOVIN jedinorođeni Sin, Isus Krist, Poglavar je kršćanske skupštine. Da bi skupština njegovih pomazanih sljedbenika bila bez ljage, Krist je kao njen poglavar pohvaljuje i opominje (Efežanima 5:21-27). Primjere o tome nalazimo u 2. i 3. poglavlju Otkrivenja gdje su zapisane Isusove snažne i s ljubavlju dane poruke sedmerim skupštinama u Maloj Aziji.

2 Prije nego što je čuo Isusove riječi upućene sedmerim skupštinama, apostol Ivan je dobio viziju ’Gospodinovog dana’ (Otkrivenje 1:10). Taj je ”dan” počeo 1914. kad je uspostavljeno Mesijansko Kraljevstvo. Stoga je ono što je Krist rekao skupštinama veoma važno u ovim posljednjim danima. Njegovo ohrabrenje i savjeti pomažu nam da izađemo na kraj s ovim kritičnim vremenima (2. Timoteju 3:1-5).

3. Što predočavaju ’zvijezde’, ’anđeli’ i ’zlatni svijećnjaci’ koje je vidio apostol Ivan?

3 Ivan je vidio proslavljenog Isusa Krista kako ”drži sedam zvijezda u svojoj desnici” i kako ”hoda usred sedam zlatnih svijećnjaka”, odnosno skupština. ’Zvijezde’ su ’anđeli sedam skupština’ (Otkrivenje 1:20; 2:1). Zvijezde ponekad predočavaju anđeoska duhovna stvorenja, ali Krist ne bi koristio čovjeka da zapiše poruke za duhovna stvorenja. Prema tome, logično je zaključiti da te ’zvijezde’ označavaju duhom pomazane nadglednike, ili starješine. Izraz ’anđeli’ odnosi se na njihovu ulogu glasnika. Budući da je Božja organizacija narasla, ’vjerni je upravitelj’ za nadglednike također postavio osposobljene muževe iz Isusovih ’drugih ovaca’ (Luka 12:42-44; Ivan 10:16).

4. Kako starješinama pomaže ono što Krist govori skupštinama?

4 ‘Zvijezde’ se nalaze u Isusovoj desnici, a to znači da on nad njima ima vlast, da ih vodi, da ima naklonost prema njima i da ih štiti. Dakle, one su odgovorne njemu. Ako uzmu u obzir sve što je rečeno sedmerim skupštinama, današnji starješine mogu saznati kako rješavati slične situacije. Naravno, svi kršćani trebaju slušati Božjeg Sina (Marko 9:7). A što možemo naučiti ako slušamo što Krist govori skupštinama?

Anđelu skupštine u Efezu

5. Kakav je grad bio Efez?

5 Isus je pohvalio i ukorio skupštinu u Efezu. (Pročitaj Otkrivenje 2:1-7.) U tom bogatom trgovačkom i religioznom centru, smještenom na zapadnoj obali Male Azije, nalazio se golemi hram božice Artemide. Iako je Efez bio prožet nemoralom, krivom religijom i vračanjem, Bog je blagoslovio službu apostola Pavla i drugih u tom gradu (Djela apostolska 19. poglavlje).

6. Kako su današnji vjerni kršćani slični onima u drevnom Efezu?

6 Krist je pohvalio skupštinu u Efezu, rekavši: ”Znam tvoja djela, i tvoj trud i ustrajnost, i da ne možeš podnijeti zle ljude, i da stavljaš na ispit one koji kažu da su apostoli, a nisu, i utvrdio si da su lašci.” Slično tome, današnje skupštine pravih Isusovih sljedbenika poznate su po dobrim djelima, marljivosti i ustrajnosti. One ne podnose lažnu braću koja žele da ih se smatra apostolima (2. Korinćanima 11:13, 26). Poput Efežana, današnji vjerni kršćani ’ne podnose zle ljude’. Stoga da bi se Jehovu i dalje obožavalo na čist način i da bi se zaštitilo skupštinu, oni se ne druže s nepokajničkim otpadnicima (Galaćanima 2:4, 5; 2. Ivanova 8-11).

7, 8. Koji je ozbiljni problem postojao u skupštini u Efezu, i kako se možemo naći u sličnoj situaciji?

7 Pa ipak, kršćani u Efezu imali su jedan ozbiljan problem. ”Ovo imam protiv tebe”, rekao je Isus, ”što si ostavio svoju prvu ljubav.” Članovi skupštine trebali su ponovno oživiti svoju prvu ljubav prema Jehovi (Marko 12:28-30; Efežanima 2:4; 5:1, 2). I mi moramo paziti da ne izgubimo svoju prvu ljubav prema Bogu (3. Ivanova 3). No što ako nam želja za materijalnim bogatstvom ili težnja za užicima postanu glavna stvar u životu? (1. Timoteju 4:8; 6:9, 10). U tom se slučaju trebamo usrdno moliti za Božju pomoć kako bismo odbacili takva naginjanja, a stekli duboku ljubav prema Jehovi te bili zahvalni za sve što su on i njegov Sin učinili za nas (1. Ivanova 4:10, 16).

8 Krist je potaknuo Efežane: ”Sjeti [se] odakle si pao, i pokaj se i čini prijašnja djela.” A što ako to ne učine? ”Ne učiniš li to, dolazim k tebi, i uklonit ću tvoj svijećnjak s njegovog mjesta”, rekao je Isus. Ako bi sve ovce izgubile svoju prvu ljubav, ’svijećnjak’, odnosno skupština, više ne bi postojao. Zato kao revni kršćani marljivo radimo na tome da skupština u duhovnom pogledu uvijek svijetli (Matej 5:14-16).

9. Kakav stav moramo imati prema sektaštvu?

9 Pohvalno je što su Efežani mrzili ”djela Nikolajeve sekte”. Nju se spominje jedino u Otkrivenju, pa se ništa konkretno ne zna o porijeklu, učenjima i običajima te sekte. Međutim, budući da je Isus osudio slijeđenje ljudi, mi baš kao i kršćani u Efezu moramo mrziti sektaštvo (Matej 23:10).

10. Što očekuje one koji slušaju što duh govori?

10 “Tko ima uho, neka čuje što duh govori skupštinama”, rekao je Krist. Dok je bio na Zemlji, Isus je govorio ono na što ga je potaknuo Božji duh (Izaija 61:1; Luka 4:16-21). Zato trebamo slušati ono što Bog danas govori preko Krista, a putem svetog duha. Pod vodstvom tog duha Isus je obećao: ”Onome tko pobijedi dat ću da jede s drveta života, koje je u Božjem raju.” Pomazanici koji slušaju što duh govori dobit će besmrtan život u nebeskom ”Božjem raju”, odnosno samoj Jehovinoj prisutnosti. ”Veliko mnoštvo” koje također sluša što duh govori bit će u raju na Zemlji, gdje će piti iz ’rijeke vode života’ i liječiti se ’lišćem drveća’ koje će se nalaziti uz nju (Otkrivenje 7:9; 22:1, 2; Luka 23:43).

11. Kako možemo razvijati ljubav prema Jehovi?

11 Efežani su izgubili svoju prvu ljubav. A što ako se slično počne događati u nekoj današnjoj skupštini? Svatko od nas trebao bi jačati ljubav prema Jehovi tako da govori o njegovim postupcima punim ljubavi. Riječima možemo pokazati koliko smo zahvalni za ljubav koju je Bog pokazao osiguravši otkupninu putem svog ljubljenog Sina (Ivan 3:16; Rimljanima 5:8). Kad je prikladno, Božju ljubav možemo spomenuti u svojim komentarima i točkama koje imamo na sastancima. Ljubav prema Jehovi možemo pokazati tako da hvalimo njegovo ime u kršćanskoj službi (Psalam 145:10-13). Da, naše riječi i djela mogu itekako pomoći da ponovno oživi ili ojača prva ljubav skupštine.

Anđelu skupštine u Smirni

12. Što povijest otkriva o Smirni i njenim vjerskim običajima?

12 Skupštinu u Smirni pohvalio je Krist, ”‘Prvi i Posljednji’, koji je bio mrtav i oživio” tako što je bio uskrsnut. (Pročitaj Otkrivenje 2:8-11.) Smirna (današnji Izmir u Turskoj) bila je sagrađena na zapadnoj obali Male Azije. Grad su nastanili Grci, no oko 580. pr. n. e. razorili su ga Lidijci. Nasljednici Aleksandra Velikog ponovno su sagradili Smirnu na jednoj drugoj lokaciji. Pripadala je rimskoj provinciji Aziji i postala napredan trgovački centar poznat po lijepim zdanjima. Imala je hram cara Tiberija i stoga je bila središte obožavanja cara. Ljudi su morali spaliti prstohvat kâda i reći: ”Car je Gospodar.” No kršćani to nisu činili budući da su vjerovali ”da je Isus Gospodin”, odnosno Gospodar. Zbog toga su doživljavali nevolje (Rimljanima 10:9).

13. U kom su smislu kršćani u Smirni bili bogati premda su u materijalnom pogledu bili siromašni?

13 Osim što su doživljavali nevolje, kršćani u Smirni bili su i siromašni. Ekonomske su poteškoće imali vjerojatno zato što nisu sudjelovali u štovanju cara. I Jehovini današnji sluge doživljavaju slične kušnje (Otkrivenje 13:16, 17). Premda su u materijalnom pogledu siromašni, oni koji su poput kršćana u Smirni duhovno su bogati, a to je ono što je uistinu važno (Priče Salamunove 10:22; 3. Ivanova 2).

14, 15. Koju utjehu pomazanici mogu izvući iz Otkrivenja 2:10?

14 Većina Židova u Smirni bila je ”sinagoga Sotonina” budući da su držali običaje koji nisu bili u skladu s Pismima, odbacili Božjeg Sina i hulili na njegove duhom rođene sljedbenike (Rimljanima 2:28, 29). Kakvu samo utjehu pomazanici mogu izvući iz Kristovih daljnjih riječi! On kaže: ”Ne boj se onoga što ćeš trpjeti. Evo, Đavo će neke od vas bacati u zatvor da budete potpuno ispitani i da imate nevolju deset dana. Pokaži se vjernim do same smrti, i dat ću ti krunu života” (Otkrivenje 2:10).

15 Isus se nije bojao dati svoj život i time potvrditi da Jehova ima pravo biti Vrhovni Vladar (Filipljanima 2:5-8). Iako Sotona danas vodi rat s pomazanim ostatkom, oni se ne boje onoga što kao grupa moraju doživjeti — patnji, zatvaranja ili nasilne smrti (Otkrivenje 12:17). Oni će pobijediti svijet. A umjesto prolazne krune od cvijeća koju su dobivali pobjednici u igrama koje su se održavale među poganskim narodima, Krist uskrsnulim pomazanicima obećava ”krunu života” koju će imati kao besmrtna stvorenja na nebu. Doista neprocjenjiv dar!

16. Koje sporno pitanje ne smijemo izgubiti iz vida ako smo članovi skupštine nalik onoj u drevnoj Smirni?

16 A što ako smo, bez obzira na to nadamo li se vječnom životu na nebu ili na Zemlji, članovi skupštine nalik onoj u drevnoj Smirni? Tada pomozimo svojoj kršćanskoj braći i sestrama da ne izgube iz vida glavni razlog zašto Bog dopušta progonstvo, a to je sporno pitanje tko ima pravo biti vladar cijelog svemira. Svaki Jehovin svjedok koji sačuva svoju besprijekornost dokazuje da je Sotona lažac i potvrđuje da čak i pod progonstvom čovjek može dokazati da Bog ima pravo biti Vrhovni Vladar (Priče Salamunove 27:11). Potičimo druge kršćane da ustraju u progonstvu jer će tada imati ’čast da neustrašivo vrše svetu službu Jehovi u lojalnosti i pravednosti pred njim sve svoje dane’ — čak zauvijek (Luka 1:68, 69, 74, 75).

Anđelu skupštine u Pergamu

17, 18. Koga se obožavalo u Pergamu, i što se moglo desiti onima koji nisu sudjelovali u takvom idolopoklonstvu?

17 Skupština u Pergamu dobila je kako pohvalu tako i opomenu. (Pročitaj Otkrivenje 2:12-17.) Smješten oko 80 kilometara sjeverno od Smirne, Pergam je bio grad ogrezao u poganskoj religiji. Izgleda da su kaldejski vračari (astrolozi) iz Babilona pobjegli u taj grad. Bolesnici su hrlili u poznati hram Asklepija, lažnog boga liječništva, koji se nalazio u Pergamu. Budući da je grad imao hram posvećen obožavanju cara Augusta, nazvan je ”glavnim centrom kulta cara u ranom carstvu” (Encyclopædia Britannica, 1959, svezak 17, stranica 507).

18 U Pergamu je postojao oltar posvećen Zeusu. Grad je bio poznat i po tome što se ljude proglašavalo bogovima, a iza toga je stajao Đavo. Nije ni čudo da se za tu skupštinu kaže da je prebivala tamo gdje je bilo ”Sotonino prijestolje”! Osoba koja bi odbila obožavati cara jer je Jehovu smatrala vrhovnim vladarem mogla je izgubiti život. Ovaj svijet još uvijek leži u vlasti Đavla, a u današnje se vrijeme idolizira nacionalne simbole (1. Ivanova 5:19). Od prvog stoljeća pa sve do danas mnogi su vjerni kršćani umrli mučeničkom smrću, baš kao i onaj o kojem je Krist rekao: ’Antipa, moj svjedok, vjerni, koji je ubijen kod vas.’ Jehova Bog i Isus Krist jamačno se sjećaju tih vjernih slugu (1. Ivanova 5:21).

19. Što je Balam učinio, i čega se svi kršćani moraju čuvati?

19 Krist je također spomenuo ’Balamovo učenje’. Pohlepno težeći za materijalnim dobitkom, lažni prorok Balam pokušao je prokleti Izrael. Kad je Bog njegovo prokletstvo pretvorio u blagoslov, Balam je u dogovoru s moapskim kraljem Balakom mnoge Izraelce naveo na idolopoklonstvo i spolni nemoral. Kršćanski starješine trebaju nepokolebljivo zastupati pravednost baš kao i Fines, koji se protivio Balamovom utjecaju (4. Mojsijeva 22:1–25:15; 2. Petrova 2:15, 16; Juda 11). Ustvari, svi se kršćani moraju čuvati idolopoklonstva i paziti da se u skupštinu ne uvuče spolni nemoral (Juda 3, 4).

20. Što mora učiniti svaki kršćanin ako počne usvajati otpadnička gledišta?

20 Skupštini u Pergamu prijetila je velika opasnost jer je u njoj bilo ’onih koji se čvrsto drže učenja Nikolajeve sekte’. Krist je rekao toj skupštini: ”Pokaj se dakle. Ako to ne učiniš, dolazim k tebi brzo, i ratovat ću s njima dugim mačem svojih usta.” Sektaši žele nauditi kršćanima u duhovnom pogledu, a oni koji uporno potiču na stvaranje podjela i sekti neće naslijediti Božje Kraljevstvo (Rimljanima 16:17, 18; 1. Korinćanima 1:10; Galaćanima 5:19-21). Ako bilo koji kršćanin počne usvajati otpadnička gledišta i želi ih širiti, Kristove mu riječi moraju poslužiti kao upozorenje! Da ne bi bio uništen, treba se pokajati i tražiti duhovnu pomoć skupštinskih starješina (Jakov 5:13-18). On mora pod hitno nešto poduzeti jer Isus dolazi brzo kako bi izvršio presudu.

21, 22. Tko jede ’skrivenu manu’, i što to predočava?

21 Vjerni pomazani kršćani i njihovi odani suradnici ne moraju se bojati predstojeće presude. Blagoslov očekuje sve one koji poslušaju savjete koje je Isus dao pod vodstvom Božjeg svetog duha. Naprimjer, pomazanici koji pobjeđuju svijet bit će pozvani da jedu od ”skrivene mane” i dobit će ”bijeli oblutak” na kojem je napisano ”novo ime”.

22 Bog je Izraelcima dao manu kako bi ih održao na životu dok su 40 godina putovali pustinjom. Nešto od tog ’kruha’ čuvalo se u zlatnoj posudi unutar kovčega saveza, pa je stoga bio skriven u Svetinji nad svetinjama šatora za obožavanje, gdje je čudesno svjetlo simboliziralo Jehovinu prisutnost (2. Mojsijeva 16:14, 15, 23, 26, 33; 26:34; Hebrejima 9:3, 4). Nikome nije bilo dopušteno da jede tu skrivenu manu. Međutim, prilikom uskrsnuća Isusovi pomazani sljedbenici oblače se u besmrtnost, a to je predočeno jedenjem ”skrivene mane” (1. Korinćanima 15:53-57).

23. Što predočavaju ”bijeli oblutak” i ”novo ime”?

23 Crni je oblutak na rimskom sudu bio znak da je netko proglašen krivim, a bijeli da je oslobođen. To što Isus daje ”bijeli oblutak” pomazanim kršćanima koji pobijede znači da ih smatra nedužnima, čistima i neokaljanima. Budući da su Rimljani oblutke koristili i kao ulaznice za važne događaje, ”bijeli oblutak” može značiti da je pomazanicima dozvoljeno da pristupe na nebo i budu na Janjetovoj svadbi (Otkrivenje 19:7-9). ”Novo ime” očito predstavlja čast koju imaju da budu ujedinjeni s Isusom kao sunasljednici u nebeskom Kraljevstvu. To je veliko ohrabrenje za pomazanike i njihove suradnike u Jehovinoj službi koji gaje nadu u život na rajskoj Zemlji!

24. Kakav stav moramo imati prema otpadništvu?

24 Mudro je zapamtiti da je skupštini u Pergamu prijetila opasnost od otpadnika. Ako sličan problem ugrožava duhovnu dobrobit skupštine kojoj pripadamo, u potpunosti se klonimo otpada i nastavimo hoditi u istini (Ivan 8:32, 44; 3. Ivanova 4). Budući da lažni učitelji ili pojedinci koji naginju otpadu mogu iskvariti čitavu skupštinu, čvrsto se odupirimo otpadu i nikada ne dozvolimo zlobnom uvjeravanju da nas spriječi da budemo poslušni istini (Galaćanima 5:7-12; 2. Ivanova 8-11).

25. Kojim se još skupštinama obratio Krist kao što ćemo vidjeti u sljedećem članku?

25 Razmotrili smo doista važne pohvale i savjete koje je proslavljeni Isus Krist dao trima od sedam skupština u Maloj Aziji. Međutim, sveti duh ga je potaknuo da i preostalim četirima skupštinama kaže mnogo toga. O porukama upućenima Tijatiri, Sardu, Filadelfiji i Laodiceji govorit ćemo u sljedećem članku.

[Karta na stranici 10]

(Vidi publikaciju)

GRČKA

MALA AZIJA

Efez

Smirna

Pergam

Tijatira

Sard

Filadelfija

Laodiceja

[Slika na stranici 12]

“Veliko mnoštvo” živjet će u raju na Zemlji

[Slike na stranici 13]

Progonjeni kršćani pobijedili su svijet