KAD je iznosio proročanstvo o znaku svoje prisutnosti i kraju ovog zlog svijeta, Isus je rekao: ”Kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg” (Matej 24:3, 37). Dakle, Isus je prorekao da će današnja zbivanja biti slična onima u Noino vrijeme. Stoga pouzdan i točan izvještaj o zbivanjima u vrijeme Noe može biti od neprocjenjive vrijednosti.

Je li Noin ”brodski dnevnik” doista tako dragocjen? Ima li obilježja pravog povijesnog izvještaja? Možemo li stvarno utvrditi kada je došlo do općeg potopa?

Kronološki točni biblijski zapisi omogućavaju nam točno datiranje događaja sve do početka povijesti čovječanstva. U 1. Mojsijevoj 5:1-29 nalazimo rodoslovnu liniju od stvaranja prvog čovjeka Adama do rođenja Noe. Potop je počeo ”kad je bilo Noi šest stotina godina” (1. Mojsijeva 7:11).

Da bismo odredili vrijeme općeg potopa, moramo krenuti od ključnog datuma. Naime, moramo početi s datumom koji je prihvaćen u svjetovnoj povijesti i koji odgovara određenom događaju zabilježenom u Bibliji. Računanjem od takvog točno utvrđenog datuma možemo odrediti koji bi datum odgovarao potopu prema gregorijanskom kalendaru, koji mi danas koristimo.

Jedan ključni datum je godina 539. pr. n. e. — godina u kojoj je perzijski kralj Kir porazio Babilon. U svjetovne izvore koji govore o njegovoj vladavini spadaju babilonske pločice te spisi Diodora, Seksta Julija Afrikanca, Euzebija i Ptolemeja. Po Kirovoj su se odredbi oni koji su preostali od židovskog naroda vratili iz Babilona u svoju domovinu godine 537. pr. n. e. To je označilo kraj 70-godišnje opustošenosti Jude koja je, prema biblijskom izvještaju, započela 607. pr. n. e. Ako uračunamo period sudaca i vladavine izraelskih kraljeva, možemo ustanoviti da su Izraelci iz Egipta izašli 1513. pr. n. e. Biblijska kronologija zatim nas vodi još 430 godina unatrag, do 1943. pr. n. e. kada je Bog sklopio savez s Abrahamom. Sljedeće što moramo uračunati jest vrijeme rođenja i životni vijek Tare, Nahora, Saruga, Reva, Falega, Hebera, Sale te Arfaksada koji se rodio ”druge godine poslije potopa” (1. Mojsijeva 11:10-32). Iz toga proizlazi da je potop počeo 2370. pr. n. e. *

Prije nego što se osvrnemo na zbivanja u Noino vrijeme, bilo bi dobro da pročitaš 1. Mojsijevu od 11. retka 7. poglavlja do 4. retka 8. poglavlja. Govoreći o velikom pljusku, Biblija kaže: ”Kad je bilo Noi šest stotina godina [2370. pr. n. e.], te godine drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca, taj dan razvališe se svi izvori velikoga bezdana, i otvoriše se ustave nebeske” (1. Mojsijeva 7:11).

Noa je godinu podijelio na 12 mjeseci od kojih je svaki imao po 30 dana. U drevna je  vremena prvi mjesec u godini počinjao sredinom mjeseca rujna po našem kalendaru. Potop je počeo ”drugoga mjeseca, sedamnaesti dan toga mjeseca”, a kiša je padala 40 dana i 40 noći tijekom studenoga i prosinca 2370. pr. n. e.

Biblija nam o potopu daje još informacija: ”Stajaše voda povrh zemlje sto i pedeset dana. ( . . . ) I stade voda opadati na zemlji, i jednako opadaše poslije sto i pedeset dana; te se ustavi arka sedmoga mjeseca dana sedamnaestoga na planini Araratu” (1. Mojsijeva 7:24–8:4). Dakle, od vremena kad su vode potpuno prekrile zemlju do vremena kad su opale prošlo je 150 dana, odnosno pet mjeseci. Arka se zatim zaustavila na brdima Ararata u travnju 2369. pr. n. e.

Sada bi bilo dobro da pročitaš 1. Mojsijevu 8:5-17. Gorski vrhovi postali su vidljivi nakon skoro dva i po mjeseca (73 dana), ”prvoga dana desetoga mjeseca [lipnja]” (1. Mojsijeva 8:5). * Tri mjeseca (90 dana) kasnije — ”šest stotina prve godine vijeka Noina prvi dan prvoga mjeseca”, ili sredinom rujna 2369. pr. n. e. — Noa je otkrio krov arke. Tada je vidio da je ’zemlja suha’ (1. Mojsijeva 8:13). Nakon jednog mjeseca i 27 dana (57 dana), ’drugoga mjeseca dvadeset sedmoga dana [sredinom studenog 2369. pr. n. e.], bješe sva zemlja suha’. Potom su Noa i njegova obitelj izašli iz arke na suho tlo. Dakle, Noa i njegova obitelj proveli su u arci jednu lunarnu godinu i deset dana (370 dana) (1. Mojsijeva 8:14).

Što dokazuju ovi precizni izvještaji koji spominju događaje, pojedinosti i vremenske odrednice? Jednostavno rečeno, da je hebrejski prorok Mojsije, koji je očito pisao  1. Mojsijevu na temelju podataka koje je dobio, iznosio činjenice, a ne mitove. Prema tome, izvještaj o potopu ima veliko značenje za nas danas.

Osim u 1. Mojsijevoj, u Bibliji se na mnogo mjesta spominje Noa ili potop. Evo nekih primjera:

1. (1) Istraživač Ezra uvrstio je Nou i njegove sinove (Sema, Hama i Jafeta) u rodoslovnu liniju izraelskog naroda (1. Dnevnika 1:4-17).

2. (2) Liječnik i evanđelist Luka spomenuo je Nou u svom popisu predaka Isusa Krista (Luka 3:36).

3. (3) Pišući sukršćanima, apostol Petar se više puta osvrće na izvještaj o potopu (2. Petrova 2:5; 3:5, 6).

4. (4) Apostol Pavao govori o velikoj vjeri koju je Noa pokazao gradeći arku za spasenje svoga doma (Hebrejima 11:7).

Može li se imalo sumnjati u to da su ti nadahnuti biblijski pisci vjerovali u izvještaj o potopu iz 1. Mojsijeve? Oni su očigledno bili uvjereni da se potop stvarno desio.

Isus Krist postojao je i prije nego što se rodio kao čovjek (Priče Salamunove 8:30, 31). U vrijeme potopa on je živio na nebu kao duhovno stvorenje. Stoga nam Isus kao očevidac pruža najsnažniju biblijsku  potvrdu o Noi i potopu. Isus je rekao: ”Kao što je bilo u Noinim danima, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg. Jer kao što su u tim danima prije potopa jeli i pili, ženili se i udavali, sve do dana kad je Noa ušao u arku; i nisu obratili pažnju dok nije došao potop i sve ih izbrisao, takva će biti prisutnost Sina čovječjeg” (Matej 24:37-39).

Bi li Isus koristio legendu da nas upozori na predstojeći kraj ovog zlog svijeta? Nipošto! Možemo biti sigurni da je upotrijebio primjer Božjeg izvršenja presude nad zlima uzet iz stvarnog života. Da, mnogo je ljudi izgubilo život, ali tješi nas spoznaja da su Noa i njegova obitelj bili spašeni u potopu.

’Noini dani’ vrlo su značajni za današnje ljude, koji žive u vrijeme ’prisutnosti Sina čovječjeg’, Isusa Krista. Čitajući ovaj podroban izvještaj o općem potopu koji je ostao sačuvan u Noinim zapisima, možemo biti sigurni da je to pravi povijesni dokument. Stoga od Boga nadahnuti izvještaj o potopu, zapisan u 1. Mojsijevoj, ima velik značaj za nas. Baš kao što su Noa, njegovi sinovi i njihove žene imali vjeru da će ih Bog spasiti, i mi danas možemo imati Jehovinu zaštitu na temelju vjere u Isusovu otkupnu žrtvu (Matej 20:28). I ne samo to, možemo se nadati da ćemo preživjeti kraj ovog pokvarenog svijeta isto kao što su Noa i njegova obitelj, kako to pokazuju njegovi zapisi, preživjeli potop koji je zbrisao ondašnji bezbožni svijet.