KAD bi se našao na olujnom moru, u kakvom bi plovilu volio biti? U malom čamcu ili u velikom, snažnom brodu? Sigurno bi želio biti u čvrstom brodu jer može znatno sigurnije ploviti po velikim valovima.

Budući da živimo u ovom nemirnom, opasnom svijetu, uznemiruju nas razni problemi. Mladi se, naprimjer, ponekad osjećaju izgubljeno i nesigurno jer ne znaju kako bi reagirali na neka zbunjujuća gledišta i trendove ovog svijeta. Neki koji su tek postali kršćani možda još prilično nesigurno hode kršćanskim putem. Možda se i neki koji već godinama vjerno služe Bogu suočavaju s kušnjama, jer se njihova očekivanja još nisu posve ispunila.

S takvim su se osjećajima borili i neki u prošlosti. Vjerni Jehovini sluge poput Mojsija, Joba i Davida u nekim su trenucima osjećali da više ne mogu dalje (4. Mojsijeva 11:14, 15; Job 3:1-4; Psalam 55:4). No gledajući njihov život u cjelini, može se reći da su bili odani Jehovi i postojano su mu služili. Njihov nas izvrstan primjer potiče da i sami budemo postojani, no Sotona Đavo želi nas odvratiti od trke za vječni život (Luka 22:31). Kako, dakle, možemo ostati postojani, ”čvrsti u vjeri”? (1. Petrova 5:9). I kako možemo ojačati svoju kršćansku braću?

Ako smo vjerni Jehovi, on će nam uvijek pomagati da ostanemo nepokolebljivi. Psalmist David našao se mnogo puta u teškoj situaciji, no oslanjao se na Boga i stoga je u pjesmi mogao reći: ”Izvadi me [Jehova] iz jame, koja buči, i iz gliba, i postavi na kamen noge moje, i utvrdi stope moje” (Psalam 40:2).

Jehova nam daje snage kako bismo mogli voditi ’dobru borbu vjere’ i ”čvrsto se uhvati[ti] vječnog života” (1. Timoteju 6:12). On nam također pruža sve što nam je potrebno da bismo mogli ostati postojani i pobijediti u duhovnom ratu. Apostol Pavao poticao je sukršćane da ’jačaju u Gospodinu i u moći njegove snage’ te da ’obuku Božju potpunu bojnu opremu da bi mogli čvrsto stati protiv Đavlovih spletki’ (Efežanima 6:10-17). No što bi nas moglo pokolebati? I kako se možemo oduprijeti svemu što bi nas moglo poljuljati?

Mudro je imati na umu sljedeću važnu činjenicu: Odluke koje donosimo neminovno će pozitivno ili negativno utjecati na to hoćemo li ostati postojani kršćani. Mladi moraju  odlučiti čemu će posvetiti svoj život, hoće li nastaviti školovanje, s kime će sklopiti brak i slično. Odrasli možda moraju odlučiti hoće li se preseliti na neko drugo mjesto ili hoće li tražiti dodatni posao. Svakodnevno odlučujemo o tome kako ćemo iskoristiti vrijeme te o mnogim drugim stvarima. Kako možemo donositi mudre odluke koje će nam pomoći da još odlučnije služimo Bogu? Jedna je dugogodišnja kršćanka rekla: ”Kad trebam donijeti neku odluku, obratim se Jehovi za pomoć. Smatram da je jako važno primjenjivati smjernice iz Biblije, kao i savjete koje dobivamo na kršćanskim sastancima, od starješina i putem biblijskih publikacija.”

Kad donosimo odluke, bilo bi dobro da si postavimo sljedeća pitanja: ’Hoću li za pet ili deset godina biti sretan što sam donio ovakvu odluku ili ću požaliti zbog toga? Jesam li pažljivo razmislio o tome hoće li se ova odluka negativno odraziti na moju duhovnost ili će mi pomoći da duhovno napredujem?’ (Filipljanima 3:16).

Neki su kršteni pojedinci vrlo nepostojani jer lako podlegnu iskušenjima ili rade stvari koje su na granici kršenja Božjeg zakona. Neki koji su nepokajnički griješili i bili isključeni iz skupštine kasnije su se veoma trudili vratiti se, no ponovno su bili isključeni — ponekad ubrzo nakon što su bili primljeni — i to zbog sličnih neispravnih postupaka. Možda se nisu molili Bogu da im pomogne ’gnušati se nad zlom i čvrsto se držati dobra’ (Rimljanima 12:9; Psalam 97:10). Svi bismo trebali ’ravnati staze za svoje noge’ (Hebrejima 12:13). Stoga razmotrimo nekoliko stvari koje nam mogu pomoći da ostanemo postojani u vjeri.

Jedan od načina na koje možemo držati ujednačeni tempo u trci za život je taj da se što je više moguće naprežemo u djelu propovijedanja o Kraljevstvu. Da, naša kršćanska služba od velike nam je pomoći ako želimo da nam srce i misli ostanu usredotočeni na vršenje Božje volje te na vječni život kao nagradu. Pavao je u vezi s time poticao Korinćane: ”Moja ljubljena braćo, budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u Gospodinovom djelu, znajući da vaš trud nije uzaludan u Gospodinu” (1. Korinćanima 15:58). Biti ”postojan” znači biti ’čvrst, ustrajan, koji se ne da riječima ili postupkom omesti u namjeri ili uvjerenju’. Izraz koji se u ovom retku prevodi s “nepokolebljiv” na izvornom jeziku može značiti ’biti čvrsto usidren’. Dakle, budemo li bogato zaposleni u našoj službi, to će nam pomoći da odlučno nastavimo hoditi kršćanskim putem. To što drugima pomažemo upoznati Jehovu daje smisao našem životu i čini nas sretnima (Djela apostolska 20:35).

Pauline, kršćanka koja je kao propovjednik više od 30 godina provela u misionarskoj i pionirskoj službi, kaže: ”Služba propovijedanja mi je zaštita, jer kad svjedočim drugima sigurna sam da je istina dio mene.” Takva sigurnost proizlazi i iz sudjelovanja u ostalim kršćanskim aktivnostima kao što su redovito posjećivanje sastanaka na kojima se obožava Boga i marljivo osobno proučavanje Biblije.

Da bismo ostali postojani, neophodna nam je podrška međunarodne organizacije obožavatelja pravog Boga kojoj pripadamo. Doista je poseban blagoslov pripadati tom međunarodnom bratstvu u kojem vlada ljubav! (1. Petrova 2:17). No i mi možemo činiti neke stvari kako bismo pomogli svojoj braći da ostanu postojana.

Razmotri na koji je način čestiti Job pomagao drugima. Čak je i njegov lažni tješitelj Elifaz morao priznati: ”Riječi su tvoje podizale onoga koji padaše, i utvrđivao si koljena koja klecahu” (Job 4:4). Pomažemo li i mi na sličan način drugima? Svatko od nas ima odgovornost pomagati svojoj duhovnoj braći i sestrama da ustraju u službi Bogu. Kad se družimo  s našom braćom, nastojmo postupati u skladu sa sljedećim riječima: ”Ukrijepite klonule ruke, i koljena iznemogla utvrdite” (Izaija 35:3). Zašto si ne bi postavio cilj da na svakom sastanku ojačaš i ohrabriš jednog ili dva svoja sukršćanina? (Hebrejima 10:24, 25). Ako ih srdačno pohvališ i kažeš im da ti je drago što se ustrajno trude ugoditi Jehovi, možeš ih potaknuti da ostanu postojani i pobijede u trci za život.

Novima mnogo znači kad ih kršćanski starješine duhovno ojačaju. Starješine to mogu činiti tako da novima daju korisne prijedloge i mudre biblijske savjete te da s njima idu u službu propovijedanja. Apostol Pavao u svakoj je prilici nastojao ojačati druge. Čeznuo je vidjeti kršćane u Rimu kako bi ih učvrstio u vjeri (Rimljanima 1:11). Svoju dragu braću i sestre u Filipima smatrao je svojom ’radosti i krunom’ te ih je potaknuo da ’stoje čvrsto u Gospodinu’ (Filipljanima 4:1). Kad je čuo u kakvoj se teškoj situaciji nalaze njegova braća u Solunu, Pavao je poslao Timoteja kako bi ih ’učvrstio i utješio, da nikoga ne bi poljuljale nevolje’ (1. Solunjanima 3:1-3).

Apostol Pavao i Petar zapažali su koliko su njihova braća vjerna i cijenili su njihov trud (Kološanima 2:5; 1. Solunjanima 3:7, 8; 2. Petrova 1:12). Nastojmo i mi zapažati vrline svoje braće te koliko se uspješno bore kako bi ostali postojani i hvalili Jehovu, a ne gledati na njihove slabosti.

Ako smo negativni i kritiziramo, nekome bismo nehotice mogli dodatno otežati borbu da ostane čvrst u vjeri. Imajmo na umu da su naša braća zbog toga što žive u ovom svijetu ponekad ”smetena i rasijana” (Matej 9:36). Kršćanska bi skupština uvijek trebala biti mjesto gdje mogu pronaći utjehu i okrepu. Stoga se svi trudimo učiniti najviše što možemo kako bismo djelovali izgrađujuće na našu braću i pomogli im da ostanu postojani.

Ponekad bi se moglo dogoditi da nas drugi pokolebaju svojim postupcima ili riječima. Hoćemo li dopustiti da zbog nečije oštre primjedbe ili ružnog postupka smanjimo svoj udio u službi za Jehovu? Nemojmo nikada dozvoliti da nas bilo tko poljulja u našoj postojanosti! (2. Petrova 3:17).

Nada koju gajimo na temelju Jehovinog obećanja o divnoj budućnosti pod vladavinom Kraljevstva također nam pomaže ostati postojanima (Hebrejima 6:19). A budući da smo sigurni da Bog uvijek ispunjava svoja obećanja, to nas potiče da ’ostanemo budni i čvrsto stojimo u vjeri’ (1. Korinćanima 16:13; Hebrejima 3:6). Možda nam se čini da Bog kasni s ispunjenjem nekih obećanja i to može ispitati našu vjeru. Stoga je izuzetno važno da budemo oprezni kako nas ne bi odvukla lažna učenja i da se ne bismo udaljili od svoje nade (Kološanima 1:23; Hebrejima 13:9).

Loš primjer Izraelaca koji su izgubili život jer nisu vjerovali Jehovinim obećanjima trebao bi nam služiti kao upozorenje (Psalam 78:37). Nemojmo biti poput njih, nego budimo postojani i služimo Bogu s osjećajem hitnosti u ovim posljednjim danima. Jedan iskusni starješina je rekao: ”Svaki dan živim  kao da će sutra doći Jehovin veliki dan” (Joel 1:15).

Da, Jehovin će veliki dan sigurno doći. No sve dok smo blizu Boga, nemamo se čega bojati. Ako se čvrsto držimo njegovih pravednih načela i ostanemo postojani, uspješno ćemo otrčati trku za vječni život! (Priče Salamunove 11:19; 1. Timoteju 6:12, 17-19).