Godine 1513. pr. n. e. Jehova Bog je Izraelcima ponudio da postanu njegov sveti narod, pod uvjetom da ‘dobro slušaju glas njegov i čuvaju savez njegov’. Oni su odgovorili: ”Što je god kazao Jehova činićemo” (2. Mojsijeva 19:3-8; 24:1-8).

Time što su prihvatili uvjete saveza Mojsijevog zakona Izraelci su se predali Bogu. Naredni naraštaji Židova svojim su rođenjem postali dio tog predanog naroda. No krštenje Židova koji su od Pentekosta 33. n. e. pa nadalje postajali sljedbenici Isusa Krista uključivalo je više od toga da se predstave Bogu kao pripadnici predanog naroda. Ono je predočavalo predanje Jehovi Bogu koje ih je dovelo u novi odnos s njime preko Isusa Krista. Kako?

Kad je na Pentekost 33. n. e. sveti duh bio izliven na oko 120 učenika koji su se skupili u gornjoj sobi jedne kuće u Jeruzalemu, apostol Petar je ustao i počeo propovijedati mnoštvu Židova i prozelita koji su došli vidjeti što se dogodilo. Davši temeljito svjedočanstvo, rekao je Židovima koji su osjetili grižnju savjesti: ”Pokajte se i neka se svatko od vas krsti u ime Isusa Krista za oproštenje svojih grijeha.” Nakon daljnjih Petrovih pobuda ’oni koji su sa srcem prigrlili njegovu riječ bili su kršteni, i tog dana pridružilo se oko tri tisuće duša’ (Djela apostolska 2:1-41).

Nisu li Židovi koji su se krstili nakon Petrovih pobuđujućih riječi već bili pripadnici predanog naroda? Nisu li oni već bili predani Bogu? Nisu. Apostol Pavao je napisao da je ’Bog uklonio Zakon s puta pribivši ga na mučenički stup’ (Kološanima 2:14). Kristovom smrću 33. n. e. Jehova Bog je raskinuo savez Zakona — temelj po kojem su Izraelci bili predani Bogu. Bog je odbacio narod koji je odbacio njegovog Sina. Oni koji su bili ”Izrael u tjelesnom smislu” više  se nisu mogli smatrati narodom predanim Bogu (1. Korinćanima 10:18; Matej 21:43).

Savez Zakona bio je raskinut 33. n. e., ali razdoblje u kojem je Bog prema Židovima pokazivao posebnu naklonost i pažnju nije tada završilo. * To se razdoblje protegnulo sve do 36. n. e., kad je Petar propovijedao pobožnom Talijanu Korneliju i njegovim ukućanima, a i drugim ne-Židovima (Djela apostolska 10:1-48). Na temelju čega je Bog i dalje pokazivao naklonost prema Židovima?

”[Mesija] će jedan tjedan zadržati na snazi savez za mnoge”, stoji u Danijelu 9:27 (NS). Taj savez koji je nakon 29. n. e., kad se Isus krstio i započeo svoju javnu službu kao Mesija, trebao biti zadržan na snazi sedam godina, odnosno ”jedan tjedan”, bio je abrahamski savez. Da bi netko bio u tom savezu, trebao je samo biti Hebrej, jedan od Abrahamovih potomaka. No na temelju tog saveza koji je obavezivao samo Boga nitko se nije mogao smatrati predanim Jehovi. Dakle, židovski vjernici koji su se krstili nakon Petrovog govora na Pentekost 33. n. e., iako su uživali posebnu naklonost zbog toga što su rođeni kao Židovi, nisu se mogli smatrati predanima Bogu jer je savez Zakona tada već bio raskinut. Trebali su se osobno predati Bogu.

No Židovi i prozeliti koji su se krstili na Pentekost 33. n. e. trebali su se osobno predati Bogu još iz jednog razloga. Apostol Petar je potaknuo svoje slušatelje da se pokaju i krste u Isusovo ime. To je značilo da trebaju odbaciti postupke ovoga svijeta i priznati Isusa za Gospodina i Mesiju, za Prvosvećenika te za onoga koji sjedi zdesna Bogu na nebu. Trebali su prizvati ime Jehove Boga radi spasenja koje dolazi preko Krista Isusa, što je uključivalo pokazati vjeru u Krista i prihvatiti ga za svog Vođu. Temelj za postizanje dobrog odnosa s Bogom i oproštenje grijeha sada se potpuno promijenio. Svi Židovi koji su imali vjere morali su osobno prihvatiti te nove uvjete. Kako? Tako da se predaju Bogu te da svoje predanje javno očituju krštenjem u vodi u ime Isusa Krista. Krštenje u vodi bilo je simbol njihovog predanja Bogu, što ih je dovelo u novi odnos s njime preko Isusa Krista (Djela apostolska 2:21, 33-36; 3:19-23).