Većina ljudi voli životinje i smatra ih zabavnima. Ljudi neke pitome životinje drže kod kuće kao ljubimce jer vole biti u njihovom društvu. Psi su, naprimjer, poznati po tome što su veoma poslušni i privrženi svojim gospodarima. Stoga je sasvim razumljivo da se neki ljudi jako vežu za svoje ljubimce, pogotovo ako ih imaju godinama.

No većina ljubimaca ne živi baš dugo. Psi i mačke, ovisno o vrsti, žive oko 10 do 15 godina. Kad ljubimci ostare postaju bolesni i nemoćni, što može jako pogoditi njihove vlasnike koji ih se sjećaju dok su bili mlađi i živahni. Je li ispravno takvim životinjama skratiti muke i dati ih uspavati?

Kršćani se trebaju ophoditi sa životinjama u skladu s Božjom voljom. Bog sasvim sigurno ne odobrava okrutno postupanje sa životinjama, jer u njegovoj Riječi stoji: ‘Pravednik se brine za život svoje životinje’ (Priče Salamunove 12:10). No to ne znači da Bog na životinje gleda jednako kao i na ljude. Kad je stvorio ljude, Bog je jasno pokazao da između njih i životinja postoji velika razlika. Naprimjer, u ljude je usadio želju za vječnim životom, no nikada nije usadio tu želju u životinje (Rimljanima 6:23; 2. Petrova 2:12). Bog kao Stvoritelj ima pravo odrediti u kakvom odnosu trebaju biti ljudi i životinje.

Kakav je taj odnos saznajemo u 1. Mojsijevoj 1:28. Bog je prvim ljudima rekao: “Budite gospodari od riba morskih i od ptica nebeskih i od svega zvjerinja što se miče po zemlji.” Slično tome, u Psalmu 8:6-8 stoji: “Sve si [Bože] metnuo pod noge [čovjeka], ovce i volove sve, i divlje zvjerinje, ptice nebeske i ribe morske.”

Bog je jasno pokazao u koje je odgovarajuće svrhe čovjek mogao koristiti i ubijati životinje. Naprimjer, od životinjske je kože mogao načiniti odjeću. Osim toga, iako je Bog u početku odredio čovjeku da se hrani biljem, nakon općeg potopa Noinog vremena dozvolio mu je da prehranu upotpuni mesom životinja (1. Mojsijeva 3:21; 4:4; 9:3).

Čovjek time nipošto nije dobio dozvolu da nemilosrdno ubija životinje radi zabave. Biblija u 1. Mojsijevoj 10:9 (NS) govori o Nemrodu i opisuje ga kao ‘silnog lovca’. No isti redak pokazuje da je takvim postupanjem ‘prkosio Jehovi’.

Dakle, premda čovjek ima pravo vladati nad životinjama, on ga ne smije zloupotrebljavati, već ga treba koristiti u skladu s načelima iz Božje Riječi. U to može biti uključeno i da se pobrine da njegov ljubimac nepotrebno ne pati uslijed duboke starosti, teške ozljede ili neizlječive bolesti. Kršćanin sam mora odlučiti što će učiniti u takvoj situaciji. Ukoliko smatra da se njegov ljubimac neće oporaviti i da bi bilo okrutno dopustiti da pati, kršćanin može odlučiti da ga da uspavati.