NAKON napada koji su 11. rujna 2001. izvršeni u New Yorku i Washingtonu, javnost je žrtvama te tragedije dala doista značajnu podršku. Humanitarne udruge sakupile su putem donacija čak 2,7 milijardi dolara kako bi se pomoglo obiteljima nastradalih. Šokirani tako strahovitim razaranjem svi su ljudi željeli pomoći.

Međutim, dio javnosti postao je ogorčen kada su vodeće humanitarne udruge optužene za pronevjeru novčanih sredstava. Ogromno negodovanje prouzročila je vijest o namjeri jedne velike humanitarne udruge da zadrži gotovo polovicu od 546 milijuna dolara koje je sakupila te je upotrijebi u druge svrhe. I premda je udruga kasnije promijenila svoju odluku te se ispričala, jedna je novinarka izjavila: “Oni koji ih kritiziraju smatraju ovaj posljednji potez zakašnjelim i nedovoljnim da bi se ponovo zadobilo povjerenje” koje je ta udruga uživala prije napada. A kako je s tobom? Jesu li neki nedavni događaji uzdrmali i tvoje povjerenje u one koji prikupljaju novac u humanitarne svrhe?

Davanje u humanitarne svrhe općenito se smatra plemenitim. Ipak, ne misle svi tako. Samuel Johnson, engleski esejist, prije više od 200 godina napisao je: “Čovjek je mnogo sigurniji da čini dobro djelo kada radnicima daje plaću za njihov rad nego kada daje novac nekoj dobrotvornoj udruzi.” I danas na takvo davanje neki gledaju s rezervom, a izvještaji o humanitarnim udrugama koje zloupotrebljavaju ili loše raspodjeljuju donacije nimalo ne jačaju povjerenje javnosti. Osvrnimo se na dva nedavna primjera.

Direktor jedne vjerske dobrotvorne udruge u San Franciscu bio je otpušten nakon što je optužen da je s njenog računa platio sebi estetsku operaciju i da je tijekom dvije godine s tog računa 500 dolara tjedno trošio u restoranima. U Velikoj Britaniji su organizatori jedne velike humanitarne akcije provedene na televiziji došli u nepriliku kada se otkrilo da je od 6,5 milijuna funti prikupljenih za gradnju novih sirotišta u Rumunjskoj izgrađeno tek 12 nekvalitetnih kuća, a da je stotine  tisuća funti nestalo. Ovakvi negativni izvještaji s pravom su potakli neke donatore da budu oprezniji kada odlučuju koliko će i kome darovati.

Pa ipak, bila bi velika šteta kad bismo dopustili da postupci nekolicine pojedinaca ili organizacija uguše naše osjećaje iskrene brige i samilosti za druge. Biblija kaže: “Oblik obožavanja koji je čist i neokaljan sa stanovišta našeg Boga i Oca jest ovo: brinuti se za siročad i udovice u njihovoj nevolji” (Jakov 1:27). Da, pomaganje siromašnima i onima koji su u nevolji sastavni je dio kršćanstva.

No možda se pitaš: ‘Da li da novac dajem humanitarnim udrugama ili da izravno pomažem pojedincima kojima je to potrebno?’ Kakvo davanje Bog od nas očekuje? Sljedeći članak razmotrit će ta pitanja.