1. Kako Jehova prema svima pokazuje dobrotu?

NAKON mnogo oblačnih i tmurnih dana, Sunce svima dobro dođe. Ljudi živnu i boljeg su raspoloženja. Slično tome, nakon velikih vrućina i suše, kiša, pa i prolom oblaka, pravo je osvježenje i ugodna promjena. Jehova, naš Stvoritelj pun ljubavi, pružio nam je taj divan dar, vrijeme koje se mijenja ovisno o stanju atmosfere. Isus je skrenuo pažnju na Božju darežljivost kad je rekao: “Ljubite svoje neprijatelje i molite se za one koji vas progone; da biste se pokazali sinovima svog Oca koji je na nebesima, jer on daje da njegovo sunce izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima” (Matej 5:43-45). Da, Jehova pokazuje dobrotu prema svima. Njegovi ga sluge nastoje oponašati tako da traže dobro u drugima.

2. (a) Zašto Jehova pokazuje dobrotu? (b) Što Jehova zapaža u vezi s našom reakcijom na njegovu dobrotu?

² Zašto Jehova pokazuje dobrotu? Otkako je Adam sagriješio Jehova nije prestao tražiti dobro u ljudima (Psalam 130:3, 4). On ima naum da ponovno uspostavi Raj u kojem će živjeti poslušni ljudi (Efežanima 1:9, 10). Zahvaljujući njegovoj nezasluženoj dobroti možemo biti oslobođeni grijeha i nesavršenosti putem obećanog Sjemena (1. Mojsijeva 3:15; Rimljanima 5:12, 15). Prihvaćanje otkupnine omogućava nam da na koncu dođemo do savršenstva. Jehova sada promatra svakog od nas da vidi i to kako reagiramo na njegovu velikodušnost (1. Ivanova 3:16). On zapaža sva naša djela kojima pokazujemo koliko cijenimo njegovu dobrotu. “Bog nije nepravedan da zaboravi vaše djelo i  ljubav koju ste pokazali prema njegovom imenu”, napisao je apostol Pavao (Hebrejima 6:10).

3. Kojem pitanju trebamo obratiti pažnju?

³ A kako mi možemo tražiti dobro u drugima i tako oponašati Jehovu? Da vidimo kako to možemo na četiri područja života: (1) u kršćanskoj službi, (2) u obitelji, (3) u skupštini i (4) u ophođenju s drugima.

4. Na koji način kršćanskom službom pokazujemo da tražimo dobro u drugima?

⁴ “Polje je svijet”, rekao je Isus svojim učenicima kad su ga pitali da im objasni značenje usporedbe o pšenici i kukolju. Mi, današnji Kristovi učenici, pokazujemo da smo svjesni toga kad idemo u službu propovijedanja (Matej 13:36-38; 28:19, 20). U službi dajemo javnu izjavu svoje vjere. Već to što su Jehovini svjedoci danas poznati po propovijedanju od kuće do kuće i na ulici dokazuje da marljivo tražimo sve koji su dostojni poruke o Kraljevstvu. Isus je i rekao: “U koji god grad ili selo uđete, potražite tko je u njemu dostojan” (Matej 10:11; Djela apostolska 17:17; 20:20).

5, 6. Zašto uvijek iznova dolazimo ljudima na vrata?

⁵ Kad ljudima nepozvani dolazimo na vrata, vidimo kakve su njihove reakcije na našu poruku. Ponekad se desi da nas jedan član obitelji želi saslušati, no onda čujemo kako netko drugi iz te obitelji kaže: “Nas to ne zanima” i tu je kraj razgovora. Sigurno nam je žao što protivljenje ili nezainteresiranost jedne osobe utječe na reakciju druge. Što možemo učiniti kako bismo i dalje tražili dobro u svima?

⁶ Kad sljedeći put budemo u službi na tom području i dođemo na ta vrata možda nam se ukaže prilika da razgovaramo upravo s onim tko je prekinuo naš raniji razgovor. Ako imamo na umu što se taj put dogodilo, možemo se bolje pripremiti. Možda se ta osoba protivila iz dobre namjere, misleći  kako onoga tko je bio zainteresiran mora spriječiti da sasluša poruku o Kraljevstvu. Možda su na njeno gledište utjecale pogrešne informacije o tome koje su zapravo naše namjere. No to nije razlog da tim ljudima prestanemo propovijedati dobru vijest o Kraljevstvu i da pritom taktično nastojimo ukazati zbog čega su njihova uvjerenja neutemeljena. Mi svima želimo pomoći da dođu do točne spoznaje o Bogu. Možda će tada Jehova privući tu osobu k sebi (Ivan 6:44; 1. Timoteju 2:4).

7. Što nam može pomoći da budemo pozitivni kad pristupamo ljudima?

⁷ Isus je svojim učenicima govorio o protivljenju u obitelji. Nije li im rekao: ‘Došao sam razdvojiti čovjeka od njegovog oca, i kćer od njene majke, i nevjestu od njene svekrve’? Dodao je: “Čovjeku će neprijatelji biti njegovi vlastiti ukućani” (Matej 10:35, 36). Pa ipak, okolnosti i stavovi ljudi mijenjaju se. Iznenadna bolest, gubitak nekog člana obitelji, katastrofe, emocionalne krize i bezbrojni drugi faktori utječu na to kako će ljudi reagirati na naše propovijedanje. Ako smo negativni i mislimo da oni kojima propovijedamo neće biti zainteresirani, možemo li reći da zaista tražimo dobro u njima? Zašto ne bismo radosna srca ponovno došli kod njih nekom drugom prilikom? Možda će baš pozitivno reagirati. Da bismo potaknuli interes kod osobe, ponekad nije važno samo što kažemo nego i način na koji kažemo. Usrdna molitva Jehovi prije nego što počnemo propovijedati sigurno će nam pomoći da budemo pozitivni i da poruku o Kraljevstvu svima prenosimo na privlačan način (Kološanima 4:6; 1. Solunjanima 5:17).

8. Što se može desiti ako kršćanin traži dobro u članovima obitelji koji nisu Jehovini svjedoci?

⁸ U nekim skupštinama Jehovi služe mnogi članovi iste obitelji. Ustrajnost nekog starijeg rođaka koji ima dobre odnose s članovima obitelji i bračnim drugom često kod mlađih izazove cijenjenje i poštovanje, pa možda promijene stav. Isto tako, primjenjujući savjet apostola Petra, mnoge su kršćanke pridobile svog supruga “bez riječi” (1. Petrova 3:1, 2).

9, 10. Na koji su način Jakov i Josip tražili dobro u svojoj obitelji?

⁹ Prisni obiteljski odnosi još su jedno područje gdje možemo tražiti dobro u drugima. Obrati pažnju na to kako je Jakov postupao sa svojim sinovima. U Bibliji se u 1. Mojsijevoj, 37. poglavlju, 3. i 4. retku kaže da je Jakov posebno volio Josipa. Njegova braća bila su toliko ljubomorna da su ga htjeli ubiti. No zapazi kako su se Jakov i Josip prema njima ponašali kasnije u životu. Obojica su tražila dobro u svojoj obitelji.

¹⁰ Kad je Josip služio kao glavni upravitelj nad raspodjelom hrane u vrijeme gladi u Egiptu, lijepo je primio svoju braću. Iako im nije odmah rekao tko je, pobrinuo se da dobiju sve što im treba i da odnesu hrane svom ostarjelom ocu. Da, premda je bio žrtva njihove mržnje, Josip je učinio ono što je bilo u njihovom najboljem interesu (1. Mojsijeva  41:53–42:8; 45:23). Slično tome, Jakov je na samrti proročanskim riječima blagoslovio sve svoje sinove. Iako su im zbog loših postupaka bile uskraćene neke prednosti, svi su u nasljedstvo dobili zemlju (1. Mojsijeva 49:3-28). To je doista divan dokaz trajne Jakovljeve ljubavi!

11, 12. (a) Koji je prorok dao primjer po kojem se vidi koliko je važno tražiti dobro u članovima obitelji? (b) Što učimo iz primjera oca iz Isusove usporedbe o rasipnom sinu?

¹¹ Jehovina dugotrpljivost u ophođenju s nevjernim izraelskim narodom pomaže nam da bolje shvatimo da on traži dobro u svom narodu. Koristeći obiteljske okolnosti proroka Ozeja, Jehova je prikazao koliko je trajna njegova ljubav. Gomera, Ozejeva žena, više je puta učinila preljub. Unatoč tome, Jehova je rekao Ozeju: “Idi opet, ljubi ženu koju ljubi ljubavnik a ona čini preljubu, kao što Jehova ljubi sinove Izraelove a oni gledaju za tuđim bogovima i ljube žbanove vinske” (Ozej 3:1). Zašto mu je to rekao? Jehova je znao da će neki pojedinci iz naroda koji je skrenuo s pravog puta pozitivno reagirati na njegovu strpljivost. Ozej je rekao: “Poslije će se obratiti i tražiće Jehovu Boga svojega i Davida kralja svojega, i u strahu će pristupiti k Jehovi i blagosti njegovoj u posljednja vremena” (Ozej 3:5). To je sigurno dobar primjer o kojem možemo razmišljati kad se suočimo s obiteljskim problemima. Nastaviš li tražiti dobro u ostalim članovima obitelji, ako ništa drugo, dat ćeš izvrstan primjer strpljivosti.

¹² Isusova usporedba o rasipnom sinu pomaže nam da još bolje shvatimo kako možemo tražiti dobro u članovima svoje obitelji. Mlađi sin se vratio kući nakon što je prestao s raskalašenim životom. Otac je bio milosrdan prema njemu. Kako je reagirao kad se stariji sin, koji nikada nije napustio obitelj, počeo žaliti? Njemu je rekao: “Dijete, ti si uvijek bio sa mnom, i sve što je moje tvoje je.” Time ga nije želio oštro prekoriti, nego mu potvrditi da ga voli. “Jednostavno smo se morali veseliti i radovati”, nastavio je, “jer je ovaj tvoj brat bio mrtav, i oživio je; bio je izgubljen, i nađen je.” Jednako tako, i mi  možemo tražiti dobro u drugima (Luka 15:11-32).

13, 14. Koji je jedan od načina kako izvršavati kraljevski zakon ljubavi u kršćanskoj skupštini?

¹³ Kao kršćani trudimo se izvršavati kraljevski zakon ljubavi (Jakov 2:1-9). Istina, možda prihvaćamo članove naše skupštine čija se financijska situacija razlikuje od naše. No osjete li se “klasne razlike” ako su među nama osobe druge rase, kulture ili čak religije? Ako da, kako možemo poslušati Jakovljev savjet?

¹⁴ Ako se pozdravimo sa svima koji dođu na kršćanske sastanke, pokazat ćemo koliko smo srdačni. Kad preuzmemo inicijativu da razgovaramo s novima koji su došli u Dvoranu Kraljevstva, vjerojatno će nestati nervoza i nelagoda koju osjećaju u početku. Neki koji su prvi put došli na kršćanski sastanak, rekli su: “Svi su bili jako ljubazni. Imao sam osjećaj da me svi već poznaju. Bilo mi je ugodno.”

15. Kako se mladima u skupštini može pomoći da pokažu zanimanje za ostarjele?

¹⁵ U nekim se skupštinama nakon sastanka može vidjeti grupu mladih okupljenu u Dvorani Kraljevstva ili izvan nje koji izbjegavaju druženje sa starijima. Kako se to može izbjeći? Prije svega, roditelji svakako trebaju poučavati djecu kod kuće, pripremajući ih za sastanke (Priče Salamunove 22:6). Mogu im dati zadatak da spreme stvari za sastanak kako bi svi imali potrebne publikacije. Isto tako, roditelji su u najboljem položaju da potiču djecu da u Dvorani Kraljevstva kratko porazgovaraju s ostarjelima i bolesnima. Djeca će se radovati ako im mogu reći nešto korisno.

16, 17. Kako odrasli mogu tražiti dobro u mladima u skupštini?

¹⁶ Ostarjela braća i sestre trebaju pokazivati zanimanje za mlade u skupštini (Filipljanima 2:4). Mogu preuzeti inicijativu da razgovaraju s njima na ohrabrujuć način. Na sastanku se obično razmatra neke izvrsne misli. Mlade se može upitati je li im se sastanak svidio i jesu li čuli nešto što im je bilo naročito zanimljivo i što mogu primijeniti. Budući da su i oni važan dio skupštine, treba ih pohvaliti za pažljivo praćenje i komentare koje su dali tokom sastanka ili ako su na neki drugi način sudjelovali u programu. Način na koji se mladi budu ophodili s ostarjelima u skupštini i obavljali jednostavne poslove kod kuće pokazat će može li im se kasnije u životu povjeriti veće odgovornosti (Luka 16:10).

¹⁷ Neki mladi prihvate odgovornosti i s vremenom razviju duhovna svojstva koja im omogućavaju da preuzmu ozbiljnija zaduženja. Kad su nečim zaokupljeni, vjerojatno se neće baviti nemudrim stvarima (2. Timoteju 2:22). Ta zaduženja mogu poslužiti  da se ‘ispita koliko su prikladna’ braća koja teže za tim da služe kao sluge pomoćnici (1. Timoteju 3:10). Ako spremno sudjeluju na sastancima i ako su revni u službi propovijedanja te ako pokazuju osobno zanimanje za sve u skupštini, starješine mogu vidjeti kakve su njihove mogućnosti kad odlučuju hoće li im dati dodatna zaduženja.

18. Koju zamku treba izbjegavati prilikom rješavanja problema u skupštini, i zašto?

¹⁸ “Gledati tko je tko na sudu nije dobro”, stoji u Pričama Salamunovim 24:23. Nebeska mudrost nalaže starješinama da ne budu pristrani kad rješavaju probleme u skupštini. Jakov je rekao: “Mudrost odozgo prije svega je čista, zatim miroljubiva, razumna, spremna poslušati, puna milosrđa i dobrih plodova, ne pravi pristrane razlike, nije licemjerna” (Jakov 3:17). Dakle, dok traže dobro u drugima, starješine moraju paziti da na njihove odluke ne utječu emocije ni to u kakvoj su vezi s nekim. “Bog stade na saboru Božjem”, napisao je psalmist Azaf. “Usred bogova [ili “onih koji su poput bogova”, misleći na ljudske suce] izreče sud: ‘Dokle ćete suditi nepravo, i bezbožnicima gledati tko je tko?’” (Psalam 82:1, 2). Prema tome, kršćanski starješine ne žele ni najmanje naginjati pristranosti kad rješavaju problem u koji su uključeni njihovi prijatelji ili rodbina. Tako čuvaju jedinstvo skupštine i dopuštaju nesmetano djelovanje Jehovinog duha (1. Solunjanima 5:23).

19. Kako možemo tražiti dobro u drugima?

¹⁹ Kad tražimo dobro u svojoj braći i sestrama, odražavamo stav koji je Pavao imao kad se obratio skupštini u Solunu. Rekao je: “Osim toga, u Gospodinu imamo pouzdanja s obzirom na vas, da činite i da ćete i dalje činiti ono što naređujemo” (2. Solunjanima 3:4). Ako tražimo dobro u drugima, lakše ćemo prijeći preko njihovih mana. Naći ćemo nešto zbog čega možemo pohvaliti svoju braću i svakako ćemo izbjegavati kritički duh. ‘Od upravitelja se traži’, napisao je Pavao, “da se svaki pokaže vjernim” (1. Korinćanima 4:2). Nama zbog vjernosti koju pokazuju nisu dragi samo oni koji predvode u skupštini, nego i sva naša kršćanska braća i sestre. To nas privlači njima i jača naše kršćansko prijateljstvo. Imamo isto gledište kakvo je imao Pavao prema braći u svoje vrijeme. Oni su “suradnici za Božje kraljevstvo” i naša “pomoć koja jača” (Kološanima 4:11). Tako oponašamo Jehovin stav.

20. Koji blagoslovi očekuju one koji traže dobro u drugima?

²⁰ Mi sigurno imamo razloga izjaviti isto što je Nehemija rekao u molitvi: “Sjeti me se, Bože moj, po dobru” (Nehemija 13:31, NS). Možemo biti sretni što Jehova traži dobro u svom narodu! (1. Kraljevima 14:13). Budimo i mi takvi prema drugima. Tada ćemo biti oslobođeni grijeha i dobiti vječni život u novom svijetu koji je tako blizu (Psalam 130:3-8).