1-3. (a) Što Biblija kaže o Jehovinoj ljubavi, i po čemu je ta izjava jedinstvena? (b) Zašto se u Bibliji kaže: “Bog je ljubav”?

SVE Jehovine osobine su izvrsne, savršene i privlačne. No ljubav je dragocjenija od svih njegovih osobina. Ništa nas toliko ne privlači Jehovi kao njegova ljubav. Sretni smo što je ljubav ujedno i njegova najistaknutija osobina. Kako to znamo?

² Biblija o ljubavi govori nešto što nikada ne kaže o ostalim Jehovinim glavnim osobinama. Sveto pismo ne kaže da je Bog moć, da je Bog pravda, pa ni da je Bog mudrost. On posjeduje te osobine i njihov je glavni izvor. No o ljubavi se u 1. Ivanovoj 4:8 kaže nešto puno dublje: “Bog je ljubav.” Da, ljubav prožima čitavo Jehovino biće. Ona je srž njegove osobnosti ili prirode. Općenito uzevši, mogli bismo si to predočiti na sljedeći način: Jehovi moć omogućuje da djeluje. Njegova pravda i mudrost određuju na koji će način djelovati. Ali Jehovu ljubav motivira da djeluje. Kad pokazuje druge osobine, iza njih uvijek stoji ljubav.

³ Često se kaže da je Jehova samo oličenje ljubavi. Stoga ako želimo naučiti nešto o ljubavi, moramo upoznati Jehovu. Razmotrimo, stoga, neke aspekte Jehovine neusporedive ljubavi.

4, 5. (a) Koji je najveći dokaz ljubavi u čitavoj povijesti? (b) Zašto možemo reći da su Jehova i njegov Sin ujedinjeni najsnažnijom vezom ljubavi koja uopće postoji?

⁴ Jehova je pokazao ljubav na mnogo načina, no jedan nadmašuje sve ostale. Na što se misli? Na to da je poslao svog Sina da pati i umre za nas. Možemo s pravom reći da je  to najveći dokaz ljubavi u cijeloj povijesti. Zašto to možemo reći?

⁵ Biblija za Isusa kaže da je “prvorođenac svega stvorenja” (Kološanima 1:15). Zamisli — Jehovin je Sin postojao prije materijalnog svemira. Koliko su onda dugo Otac i Sin bili zajedno? Neki znanstvenici procjenjuju da je svemir star 13 milijardi godina. No sve i da je ta procjena točna, to nije dovoljno dugačak period da prikaže životni vijek Jehovinog prvorođenog Sina! Što je on radio sve te vjekove? Sin je radosno služio kao Očev ‘graditelj’ (Priče Salamunove 8:30, St; Ivan 1:3). Jehova i njegov Sin surađivali su u stvaranju svega drugoga. Sigurno su zajedno proveli predivne, radosne trenutke! Tko onda od nas uopće može dokučiti koliko je snažna veza koja traje tako neizmjerno mnogo vremena? Očito je da su Jehova Bog i njegov Sin ujedinjeni u najsnažnijoj vezi ljubavi koja uopće postoji.

6. Kako je Jehova prilikom krštenja svog Sina pokazao što osjeća prema njemu?

⁶ Unatoč tome, Jehova je poslao svog Sina na Zemlju da se rodi kao dijete. To je značilo da se na nekoliko desetaka godina morao odreći bliskog druženja sa svojim ljubljenim Sinom na nebu. S velikim je zanimanjem s neba pratio kako Isus raste kao savršeni čovjek. S oko 30 godina Isus se krstio. Tom je prilikom Otac osobno rekao s neba: “Ovo je moj Sin, ljubljeni, koji ima moje priznanje” (Matej 3:17). Mora da je Otac bio vrlo zadovoljan kad je vidio kako Isus vjerno ispunjava sve što je bilo prorečeno, sve što se tražilo od njega! (Ivan 5:36; 17:4).

7, 8. (a) Što je Isus morao pretrpjeti 14. nisana 33. n. e., i kako je to utjecalo na njegovog nebeskog Oca? (b) Zašto je Jehova dozvolio da njegov Sin pati i umre?

⁷ A kako se Jehova osjećao 14. nisana 33. n. e. kad je Isus izdan i kad ga je uhapsila gnjevna svjetina? Kad su ga ismijavali,  pljuvali i udarali šakama? Kad su ga bičevali, razdirući njegova leđa? Kad su ga za ruke i noge pribili na drveni stup i ostavili da na njemu visi, dok su ga ljudi vrijeđali? Kako se Otac osjećao dok ga je njegov ljubljeni Sin dozivao u smrtnim mukama? Kako se Jehova osjećao kad je Isus izdahnuo i kad prvi put otkako je sve stvoreno njegov dragi Sin više nije postojao? (Matej 26:14-16, 46, 47, 56, 59, 67; 27:26, 38-44, 46; Ivan 19:1).

⁸ Budući da Jehova ima osjećaje, bol koju je osjetio zbog smrti svog Sina ne da se opisati. Ono što ipak možemo objasniti jest motiv iz kojeg je Jehova dozvolio da se to desi. Što je Oca navelo da toliko pati? Jehova nam u Ivanu 3:16 — a taj je biblijski redak toliko važan da ga se naziva Evanđelje u malome — otkriva nešto divno. U njemu stoji: “Bog je toliko ljubio svijet da je dao svog jedinorođenog Sina, da nitko tko pokazuje vjeru u njega ne bude uništen, nego da ima vječni život.” Dakle, Boga je motivirala ljubav. Nitko nikada nije pokazao veću ljubav.

9. Što Sotona želi da povjerujemo o Jehovinom stavu prema nama, no u što nas Jehova uvjerava?

⁹ No postavlja se važno pitanje: Da li Bog ljubi nas osobno? Neki se možda slažu s tim da Bog ljubi ljude općenito, kao što kaže Ivan 3:16. No oni zapravo misle: ‘Bog me nikada ne bi mogao voljeti kao pojedinca.’ Činjenica je da se Sotona Đavo svojski trudi navesti nas da povjerujemo kako nas Jehova ne ljubi i ne cijeni. Pa ipak, koliko god mi mislili da nismo dostojni ljubavi ili da smo bezvrijedni, Jehova nas uvjerava da mu je svaki njegov vjerni sluga dragocjen.

10, 11. Kako Isusova usporedba o vrapcima pokazuje da nas Jehova cijeni?

¹⁰ Naprimjer, razmotrimo Isusove riječi zapisane u Mateju 10:29-31. Govoreći koliko vrijede njegovi učenici, Isus kaže: “Ne prodaju li se dva vrapca za novčić male vrijednosti? A ipak nijedan od njih neće pasti na zemlju, a da vaš Otac ne zna za to. A vama su i vlasi na glavi sve izbrojene. Zato, ne bojte se: vi ste vredniji od mnogo vrabaca.” Obrati pažnju na to što su te riječi značile za Isusove slušaoce u prvom stoljeću.

¹¹ U Isusovim danima vrabac je bio najjeftinija ptica koju se prodavalo za jelo. Za jedan novčić male vrijednosti moglo se kupiti dva vrapca. No Isus je kasnije, prema Luki 12:6, 7, rekao da se za dva novčića moglo kupiti ne četiri, već pet vrabaca. Još bi se jednu pticu dobilo besplatno, kao da nema nikakvu vrijednost. Možda su ta stvorenja bila bezvrijedna u očima ljudi, ali kako je Stvoritelj gledao na njih? Isus je rekao: “Ni jedan od njih [čak ni onaj koji je bio besplatan] nije zaboravljen pred Bogom.” Na temelju toga možemo shvatiti što je Isus želio reći. Ako Jehova jednog vrapca smatra toliko vrijednim, koliko tek više cijeni čovjeka! Kao što je Isus objasnio, Jehova zna svaki detalj o nama. Čak su nam i vlasi na glavi izbrojene!

12. Zašto možemo biti sigurni da je Isus bio realan kad je govorio o tome da su nam vlasi na glavi izbrojene?

 ¹² Netko bi mogao smatrati da je Isus pretjerivao kad je to rekao. No razmisli o uskrsnuću. Kako nas samo dobro Jehova mora poznavati da bi nas mogao ponovno stvoriti! On nas toliko cijeni da se sjeća svakog detalja o nama, uključujući i čitav naš složeni genetski kod te sve uspomene i iskustva koja smo stekli tokom života. Zar onda brojanje naših vlasi — kojih prosječno na glavi ima oko 100 000 — nije jednostavan pothvat u usporedbi s tim? Isusove riječi nam na divan način pokazuju da se Jehova brine za nas kao pojedince!

13. Kako primjer kralja Jozafata pokazuje da Jehova traži dobro u nama iako smo nesavršeni?

¹³ Biblija otkriva još nešto što nam jamči koliko nas Jehova voli. On traži dobro u nama i cijeni to. Uzmimo kao primjer dobrog kralja Jozafata. Kad je taj kralj postupio nerazborito, Jehovin mu je prorok rekao: “Zato se podigao na te gnjev Jehovin.” Bila je to veoma ozbiljna stvar. No Jehovina poruka nije time završila. Dalje mu je rečeno: “Ali se našlo dobra na tebi” (2. Dnevnika 19:1-3). Dakle, Jehova usprkos opravdanom gnjevu nije zanemario ono ‘dobro’ kod Jozafata. Nije li utješno znati da naš Bog traži dobro u nama iako smo nesavršeni?

14. Koji nas osjećaji mogu opterećivati kad sagriješimo, i kada će nam Jehova oprostiti?

¹⁴ Kad sagriješimo, razočaranje, sram i osjećaj krivnje mogu nas navesti da pomislimo kako nikada nećemo biti dostojni da služimo Jehovi. No ne zaboravi da Jehova ‘rado prašta’ (Psalam 86:5, St). Da, ako se pokajemo zbog svojih grijeha i svojski se trudimo da ih više ne ponovimo, Jehova će nam oprostiti. Pogledajmo kako Biblija opisuje taj divan aspekt Jehovine ljubavi.

15. Koliko daleko Jehova udaljuje naše grijehe od nas?

¹⁵ Psalmist David upotrijebio je jedan slikoviti izraz da bi opisao Jehovino opraštanje: “Koliko je istok daleko od zapada, toliko udaljuje od nas bezakonja naša” (Psalam 103:12). A koliko je istok udaljen od zapada? U stanovitom smislu, istok je uvijek na najdaljoj mogućoj udaljenosti od zapada; te se dvije točke nikada ne mogu spojiti. Jedan izučavatelj zapaža da ovaj izraz znači “što dalje; najdalje što možemo zamisliti”. Davidove nadahnute riječi govore nam da kad oprašta, Jehova naše grijehe udaljuje od nas najdalje što možemo zamisliti.

16. Zašto možemo biti sigurni da nas Jehova smatra čistima nakon što nam oprosti grijehe?

¹⁶ Jesi li ikada pokušao skinuti mrlju s nekog svijetlog odjevnog predmeta? Možda se unatoč svom tvom trudu mrlja i dalje vidjela. Zapazi kako Jehova opisuje koliko potpuno on oprašta: “Ako grijesi vaši budu kao skerlet, postaće bijeli kao snijeg; ako budu crveni kao crvac postaće kao vuna” (Izaija 1:18). “Skerlet” označava žarko crvenu boju. * “Crvac”, odnosno grimiz, jedna je od intenzivnih boja među obojenim tkaninama. Vlastitim naporima nikada ne možemo odstraniti mrlju grijeha. Ali Jehova može uzeti grijehe koji su poput skerleta i grimiza te ih učiniti bijelima kao snijeg ili neobojena vuna. Dakle, kad nam Jehova oprosti grijehe, ne trebamo misliti kako do kraja svog života nosimo njihovu mrlju.

17. U kom smislu Jehova baca naše grijehe iza svojih leđa?

¹⁷ Ezehija je u dirljivoj pjesmi zahvalnosti, koju je sastavio nakon što se oporavio od smrtonosne bolesti, rekao Jehovi: ‘Bacio si za leđa svoja sve grijehe moje’ (Izaija 38:17).  Jehova je u ovom retku prikazan kao netko tko uzima grijehe pokajničkog prijestupnika i baca ih iza sebe, tako da ih više ne vidi niti se obazire na njih. Jedan priručnik navodi da se smisao tih riječi može izraziti na sljedeći način: “Učinio si kao da se [moji grijesi] nisu ni dogodili.” Zar to nije utješno?

18. Kako prorok Mihej pokazuje da Jehova kad oprašta, on zauvijek uklanja naše grijehe?

¹⁸ U obećanju o obnovi prorok Mihej opisao je svoje uvjerenje u to da će Jehova oprostiti svom pokajničkom narodu: “Tko je Bog kao ti? koji (...) prolazi prijestupe ostatku od nasljedstva svojega (...). Bacićeš u dubine morske sve grijehe njihove” (Mihej 7:18, 19). Predoči si što su te riječi značile onima koji su živjeli u biblijsko vrijeme. Je li se ikako moglo pronaći nešto što je bilo bačeno “u dubine morske”? Nije, i zato Mihejeve riječi pokazuju da Jehova kad oprašta, on zauvijek uklanja naše grijehe.

19, 20. (a) Što znači hebrejski glagol preveden s “pokazati milosrđe” ili “osjećati sažaljenje”? (b) Kako Biblija koristi osjećaje koje majka ima prema svom djetetu da bi nam pokazala kolika je Jehovina samilost?

¹⁹ Samilost je još jedan aspekt Jehovine ljubavi. Što je samilost? U Bibliji su samilost i milosrđe usko povezani. Postoji nekoliko hebrejskih i grčkih riječi koje prenose misao o samilosti. Naprimjer, hebrejski glagol raham često se prevodi s “pokazati milosrđe” ili “osjećati sažaljenje”. Ovaj hebrejski izraz, koji Jehova primjenjuje na sebe, srodan je riječi “majčina utroba” i može ga se opisati kao “majčinsku samilost”.

²⁰ U Bibliji se koristi osjećaje koje majka gaji prema svojoj bebi da bi nam se predočilo što je Jehovina samilost. U Izaiji 49:15 čitamo: “Može li žena zaboraviti porod svoj da se ne smiluje [raham] na čedo utrobe svoje? A da bi ga i zaboravila, ja neću zaboraviti tebe.” Teško je zamisliti da bi majka mogla zaboraviti nahraniti svoje dojenče ili brinuti se za njega. Na kraju krajeva, dojenče je bespomoćno; beba danonoćno treba majčinu pažnju. No nažalost, mora se priznati da nemar majki nije neka nepoznanica, naročito u ovim ‘kritičnim vremenima’ (2. Timoteju 3:1, 3). Ali Jehova kaže: “Ja neću zaboraviti tebe.” Duboka samilost koju Jehova osjeća prema svojim slugama neizmjerno je jača od najdubljeg urođenog osjećaja koji možemo zamisliti — samilosti koju majka obično osjeća prema svom dojenčetu.

21, 22. Što su doživjeli Izraelci u drevnom Egiptu, i kako je Jehova uslišio njihov poziv u pomoć?

 ²¹ Kako Jehova poput Oca punog ljubavi pokazuje samilost? Ta je osobina jasno vidljiva u načinu na koji se ophodio s drevnim Izraelom. Krajem 16. stoljeća pr. n. e. milijuni Izraelaca bili su zarobljeni u Egiptu, gdje ih se jako ugnjetavalo (2. Mojsijeva 1:11, 14). U tom teškom stanju Izraelci su preklinjali Jehovu za pomoć. Kako je Bog samilosti reagirao?

²² To je dirnulo Jehovino srce. Rekao je: “Dobro vidjeh nevolju naroda svojega u Egiptu, i čuh viku njegovu (...) jer poznah muku njegovu” (2. Mojsijeva 3:7). Jehova nije mogao gledati svoj narod kako pati i slušati njegov vapaj, a da ne suosjeća s njim. Jehova je suosjećajan Bog. A suosjećajnost — sposobnost uživljavanja u tuđu bol — usko je povezana sa samilosti. Ali Jehova nije samo suosjećao sa svojim narodom; želio je učiniti nešto za njega. Izaija 63:9 kaže: “Ljubavi svoje radi i milosti svoje radi on ih izbavi.” Jehova je “rukom krjepkom” spasio Izraelce iz Egipta (5. Mojsijeva 4:34). Nakon toga im je na čudesan način davao hranu i doveo ih u njihovu plodnu zemlju.

23. (a) Kako nam psalmistove riječi jamče da je Jehova duboko zainteresiran za nas kao pojedince? (b) Na koje nam načine Jehova pomaže?

²³ Jehova ne pokazuje samilost samo prema svom narodu kao grupi. Naš Bog pun ljubavi duboko je zainteresiran i za nas kao pojedince. Itekako je svjestan svake patnje koju možda doživljavamo. Psalmist je rekao: “Oči su Jehovine obraćene na pravednike, i uši njegove na jauk njihov. Jehova je blizu onih koji su skrušena srca, i pomaže onima koji su smjerna duha” (Psalam 34:15, 18). Kako Jehova pomaže nama kao pojedincima? Ne mora neminovno ukloniti uzrok naše patnje. Pa ipak, Jehova je osobama koje ga prizivaju u pomoć stavio na raspolaganje mnogo toga. Njegova Riječ nudi praktične savjete koji u životu puno pomažu. Pobrinuo se da u skupštini djeluju duhovno osposobljeni nadglednici, koji nastoje oponašati njegovu samilost i pomagati ostalima (Jakov 5:14, 15). Budući da ‘sluša molitvu’, Jehova daje “svetog duha onima koji ga mole” (Psalam 65:2; Luka 11:13). Svi su nam ti darovi dokaz “duboke samilosti našeg Boga” (Luka 1:78).

24. Kako ćeš se odazvati na Jehovinu ljubav?

²⁴ Nije li divno razmišljati o ljubavi našeg nebeskog Oca? U prethodnom članku podsjetili smo se da Jehova s ljubavlju u našu korist pokazuje moć, pravdu i mudrost. A u ovom članku vidjeli smo da je Jehova na izvanredne načine otvoreno pokazao koliko ljubi sve ljude — a i nas kao pojedince. Stoga bi se svatko od nas trebao upitati: ‘Kako ću se odazvati na Jehovinu ljubav?’ Odazovi se tako da ga ljubiš svim svojim srcem, umom, dušom i snagom (Marko 12:29, 30). Neka bi se po tvom načinu života svaki dan vidjelo da se svim srcem želiš još više približiti Jehovi. I neka bi se Jehova, Bog koji je ljubav, sve više približavao tebi — i tako neka bude u svu vječnost! (Jakov 4:8).